UsI-303/2025-24

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Vaterpolskog kluba "Jug Adriatic osiguranje" (OIB: 45364459126), Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 22, zastupanog po opunomoćeniku Ognjenu Dabeliću, odvjetniku u Dubrovniku, Vukovarska 22, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, zastupanog po opunomoćenici SŽ, diplomiranoj pravnici i zaposlenici (opća punomoć pohranjena u uredu predsjednika ovoga suda pod poslovnim brojem 39 Su-293/2014), radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 22. kolovoza 2025. u prisutnosti opunomoćenika stranaka, 19. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/24-01/341, URBROJ: 513-04-24-2 od 16. prosinca 2024., kojim je odbijena tužiteljeva žalba, a koju je on izjavio protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik KLASA: UP/I- 471-02/24-01/91, URBROJ: 513-07-19-24-9 od 12. kolovoza 2024. kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 18. veljače 2025. podnio tužbu ovom sudu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/24-01/341, URBROJ: 513-04-24-2 od 16. prosinca 2024., kojim je odbijena njegova žalba, a koju je on izjavio protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik KLASA: UP/I-471-02/24- 01/91, URBROJ: 513-07-19-24-9 od 12. kolovoza 2024. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da porezno tijelo nije pravilno utvrdilo na što se odnose isplate u gotovini; da su te isplate izvršene zaposlenicima, igračima, trenerima i vanjskim suradnicima s osnova putnih troškova, a ne s osnova plaće i druge naknade te drži da nije bilo pravne osnove da se na isplaćene iznose s te osnove obračuna porez i prirez na dohodak uz obvezne doprinose. Tvrdi i da je Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Služba kriminalističke policije oduzela sve isprave iz kojih proizlazi osnovanost tužbenih navoda od osobe koja obavlja njegove računovodstvene poslove. Smatra da je porezno tijelo tijekom nadzora bio dužno pribaviti te isprave te za svaki pojedini iznos isplate utvrditi je li izvršen protivno izdanim putnim nalozima. Stoga je zatražio poništiti osporeno rješenje.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik KLASA: UP/I-471-02/24-01/91, URBROJ: 513-07-19-24-9 od 12. kolovoza 2024., a kojim mu je utvrđena porezna obveza s osnova neplaćenog poreza i prireza na dohodak uz obvezne doprinose za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. siječnja 2022. u ukupnom iznosu od 910.262,62 eura, od čega se iznos od 743.614,43 eura odnosi na glavnicu, a iznos od 166.648,19 eura na zatezne kamate.

3. U dokaznom postupku čitani su: zapisnik o primopredaji dokumentacije poslovni broj 511-03-04/4-439-2022 od 25. listopada 2023., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 311-03-04/4-439-2022 od 18. ožujka 2022., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-03-04/4439-2022 od 18. ožujka 2022. i spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-471-02/24-01/91.

3.1. Tužitelj je predložio izvesti i dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost postojanja poreznog duga i njegove visine. Sud je ocijenio nepotrebnim izvoditi navedeni dokaz te je on odbijen, s obzirom na to da je mogao ocijeniti (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta poreznog tijela i ocjenom ostalih izvedenih dokaza te s obzirom na to da tužitelj, porezni obveznik nije konkretizirao okolnosti i činjenice radi čijeg razjašnjenja ga je predložio (predložio da je izvesti općenito istaknuvši postojanje i visinu duga). Tuženik nije imao ikakvih drugih dokaznih prijedloga te je predložio zaključiti raspravu.

4. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

5. Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitost odluka poreznih tijela, kojima je tužitelj obvezan na plaćanje poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada za 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022., poreza i prireza na drugi dohodak od nesamostalnog rada za 2018., 2019., 2020. i 2021. uz obvezne doprinose. Porezne obveze su mu obračunate i utvrđene primjenom odredbi Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 138/20., u daljnjem tekstu: ZoPD) i Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20., 74/20. i 1/21., u daljnjem tekstu: Pravilnik). O obavljenom poreznom nadzoru je 18. lipnja 2024. sačinjen zapisnik KLASA: UP/I-471-02/23-01/91, URBROJ: 513-07-19-23-07 od 18. lipnja 2024., a protiv kojeg je tužitelj 15. srpnja 2024. pravovremeno izjavio prigovor (u daljnjem tekstu: Zapisnik).

7.2. Valja primijetiti da se tužiteljevi navodi svode na puko i općenito osporavanje činjeničnih utvrđenja poreznih tijela ali i na iznošenje ničim potkrijepljenih tvrdnji. On, u biti, nije konkretno osporio ijedno ključno činjenično utvrđenje poreznih tijela koja proizlaze iz zapisnika o poreznom nadzoru i njegovih priloga vezano za utvrđenje svake pojedine porezne obveze, odnosno javnog davanja.

7.3. Tužitelj nije konkretno osporio ni metodologiju, način obračuna i visinu poreznih osnovica te poreza i obveznih doprinosa, osim što je općenito iskazao da porezno tijelo nije pravilno utvrdilo na što se odnose isplate u gotovini.

8. Pokazalo se spornim jesu li u činjeničnom stanju kako ga je utvrdilo porezno tijelo bili ispunjeni uvjeti da se tužitelju obračunaju manje obračunate porezne obveze s osnova poreza i prireza na dohodak uz obvezne doprinose.

9. Ponajprije, valja ukazati na neke bitne odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16., 106/18. i 121/19., u daljnjem tekstu: OPZ), koje uređuje porezni odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima na općenitijoj razini, ako posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima nije uređeno drukčije i predstavlja zajedničku osnovu poreznog sustava. Te odredbe valja primijeniti i u konkretnom porezno-pravnom odnosu.

9.1. Sukladno članku 11. OPZ-a, porezne činjenice utvrđuju se prema njihovoj gospodarskoj biti (stavak 1.), a ako je prihod, dohodak, dobit ili druga procjenjiva korist ostvarena bez pravne osnove, porezno tijelo utvrdit će poreznu obvezu u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza (stavak 2.).

9.2. Prema regulaciji članka 66. OPZ-a, knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno, a primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.); bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.) i smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena, s time da je vjerodostojna isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 3.).

9.3. Vezano za dokazivanje u poreznom postupku, porezno tijelo snosi teret dokaza za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez na temelju odredbi članka 88. OPZ-a.

10. Polazeći od citiranih općih procesnih normi kojima je uređeno oporezivanje i porezno-pravni odnos, sud će ocijeniti (ne)osnovanost navoda stranaka u pogledu merituma stvari.

11. Člankom 24. stavkom 1. ZoPD-a je propisano da kod dohotka od nesamostalnog rada predujam poreza obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka ili plaće, odnosno mirovine ili sam porezni obveznik, prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, dok prema stavku 2. predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od porezne osnovice koju čini iznos svih primitaka od nesamostalnog rada ostvarenih tijekom jednog mjeseca, umanjen za izdatke prema članku 23. toga zakona koji su uplaćeni i umanjen za iznos mjesečnog osobnog odbitka: za rezidenta u skladu s člankom 14. stavcima 3. i 4. toga Zakona, odnosno za nerezidenta u skladu s člankom 16. stavkom 1. toga zakona, a na temelju porezne kartice iz članka 26. toga zakona.

11.1. Člankom 21. stavkom 1. točkom 1.b) ZoPD-a propisano je da se primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju svi primici koje poslodavac u nove ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos, a to su: b) primici po osnovi naknada, potpora, nagrada i drugog, koje poslodavac isplaćuje ili daje radnicima iznad propisanih iznosa, f) svi drugi primici koje poslodavac isplaćuje ili daje radniku vezano uz radni odnos i odnos poslodavca i radnika bez obzira na oblik i način isplate ili temelja za isplatu, osim ako je tim zakonom drukčije uređeno.

11.2. Člankom 9. stavkom 1. točkom 9. ZoPD-a je propisano da se porez na dohodak ne plaća ne primitke radnika i fizičkih osoba iz članka 21. toga zakona po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, do propisanih iznosa.

11.3. Prema odredbi članka 7. stavka 1. Pravilnika u skladu s odredbama članka 21. stavka 1. točke 1. podtočke b) Zakona primici po osnovi naknada, potpora, nagrada, dnevnica i otpremnina smatraju se primicima od nesamostalnog rada ako prelaze iznose iz stavka 2. toga članka, dok se svi drugi primici koji nisu navedeni u stavku 2. toga članka smatraju oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada u ukupno isplaćenom iznosu. Prema stavku 2. toga članka propisano je da se u skladu s odredbama članka 9. stavka 1. točaka 9. i 13. i 24. Zakona, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju iznosi što ih poslodavac ili isplatitelj plaće isplaćuje svojim radnicima, i to: Dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 12 sati dnevno i dnevnica za rad na terenu u tuzemstvu do 170 kuna do 31. kolovoza 2019., a nakon 1. rujna 2019. do 200,00 kuna (redni broj 19). Dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati dnevno.

11.4. Odredbom članka 7. stavka 7. Pravilnika je propisano da se dnevnica iz stavka 2. redni broj 19., 20., 21. i 22. toga članka može isplaćivati za službena putovanja ili za rad na terenu, u tuzemstvu ili inozemstvu, dok prema stavku 13. toga članka ako je na službenom putovanju odnosno radu na terenu, na teret poslodavca, osiguran jedan obrok (ručak ili večera) neoporezivi iznos dnevnice iz stavka 2. redni broj 19. i/ili 20. i/ili 21. i/ili 22. toga članka koji se isplaćuje u novcu umanjuje se za 30% odnosno za 60% ako su osigurana dva obroka (ručak i večera), dok prema stavku 30. naknade iz stavka 2. toga članka koje se odnose na dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu i/ili inozemstvu, dnevnice za rad na terenu i/ili naknada za odvojeni život i/ili pomorske dodatke, međusobno se isključuju.

11.5. Prema odredbi članka 8. Pravilnika isplate iz članka 7. toga pravilnika priznaju se na temelju vjerodostojnih isprava (računa, obračuna, odluka, potvrda o cijeni karata i drugog) /stavak 1./; izdaci za službena putovanja iz članka 7. toga Pravilnika (dnevnice, naknade prijevoznih troškova, naknade korištenja privatnog automobila u službene svrhe, troškovi noćenja, i drugo) obračunavaju se na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga i priloženih isprava kojima se dokazuju izdaci i drugi podaci navedeni na putnom nalogu (stavak 2.). Neovisno u kojem obliku se izdaje, putni nalog kao vjerodostojna isprava sadrži osobito slijedeće podatke: nadnevak izdavanja, ime i prezime osobe koja se upućuje na službeno putovanje, mjesto u koje osoba putuje, svrha putovanja, vrijeme trajanja putovanja, vrijeme kretanja na put, podatke o prijevoznom sredstvu kojim se putuje (ako se putuje automobilom potrebno je navesti marku i registarsku oznaku automobila, početno i završno stanje brojila kilometar/sat), vrijeme povratka s puta, potpis ovlaštene osobe, obračun troškova, likvidaciju obračuna te izvješće s puta. Uz putni nalog obvezno se prilažu isprave kojima se dokazuju nastali izdaci i to osobito: računi za cestarine, računi za parking, putne karate ili u iznimnim i opravdanim slučajevima preslike putnih karata, računi za smještaj i drugo, bez obzira na način podmirenja izdataka.

11.6. Člankom 39. stavkom 1. ZoPD-a je propisano da je drugi dohodak razlika između svakoga pojedinačnog primitka prema stavku 2., odnosno stavku 3. toga članka umanjen za propisane izdatke iz stavka 4. i 5. toga članka, a koji se prema stavku 2. ostvaruje po osnovi primitaka koji se ne smatraju primicima određenim po osnovi: 1 nesamostalnog rada iz članka 21. toga zakona, 2. samostalne djelatnosti iz članka 19. toga zakona, 3. imovine i imovinskih prava iz članka 56-59. toga zakona i 4. kapitala iz članka 64-69. toga zakona.

11.7. Primicima po osnovi drugog dohotka osobito smatraju prema točki 11. istog članka ostali posebno nenavedeni primici koje fizičkim osobama isplaćuju ili daju pravne i fizičke osobe (obveznici poreza na dobit i obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti) i drugi isplatitelji i davatelji (članak 39. stavak 3. ZoPD-a).

12. Iz zapisnika o poreznom nadzoru i njegovih priloga, kojoj ispravi sud vjeruje kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu, budući da je riječ o javnoj ispravi koju on nije u tom dijelu (konkretno) osporio predloživši izvođenje prikladnih dokaza radi utvrđenja suprotnoga, razvidno je da su vršene isplate gotovine iz blagajne vanjskim suradnicima na koju nisu obračunavani i uplaćivani propisani doprinosi te porez i prirez na dohodak; da knjiženja u blagajničkim izvještajima nisu provedena na temelju valjane dokumentacije; da za uplate gotovog novca u blagajni nema uplatnica o stvarno položenom novcu u blagajni; da nema ikakvih isplatnica da je gotovina isplaćena iz blagajne i da nema ikakvih uplatnica o povratu novca u blagajnu.

13. Sud ocjenjuje i da je zakonito postupilo porezno tijelo, kada je isplate zaposlenicima tužitelja s osnova dnevnica i troškova službenih putovanja tretiralo kao dohodak i kada je tužitelju utvrdilo manje obračunati porez, prirez na dohodak i obvezne doprinose. Naime, iz zapisnika o poreznom nadzoru i njegovih priloga ali i ostale raspoložive dokumentacije koja je sadržana u spisu poreznog tijela nije razvidno jesu li službena putovanja doista i obavljena i kada su ona obavljena i je li riječ o službenim putovanjima i visina nastalih izdataka. Valja odgovoriti tužitelju da je način vođenja poslovnih knjiga i evidencija pa i vezano za obavljena službena putovanja normama ponajprije ZoPD-a i Pravilnika. Njima je nametnuta obveza da se bilježenja podataka u poslovnim knjigama mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama, a u situaciji da se službeno putuje naknada za korištenje se isplaćuje na temelju putnog naloga uz koji se obvezno prilaže izvješće sa službenog putovanja kojem su priložene isprave kojima se dokazuje da je putovanje doista i obavljeno i da su nastali određeni troškovi pri putovanju (računi za gorivo, cestarinu, smještaj, parking i drugo). Stoga je zakonito postupilo porezno tijelo, kada je primitke s osnova dnevnica i naknada za korištenje privatnog vozila u službene svrhe (koji su isplaćeni direktoru, trenerima i igračima) tretiralo izuzimanjem novčanih sredstava u njihovu korist. Valja primijetiti da tužitelj ni tijekom poreznog postupka a niti tijekom upravnog spora (a nakon što je pribavljen i čitan cjelokupan spis poreznog tijela) niti je osporio nedostatak tzv. prateće dokumentacije o obavljenim službenim putovanjima, a niti je osporio sadržajnu manjkavost putnih naloga i priložene im dokumentacije i da ona nije sadržavala podatke iz članka 8. stavka 2. Pravilnika.

14. Tužitelj nije osporio ni metodologiju, način obračuna i visinu obračunatih obveznih doprinosa koji su obračunati na utvrđeni porez na dohodak.

15. Može se zaključiti da tužitelj, osim iznošenja općenitih pravnih stajališta i ocjena, u biti, nije konkretno osporio ključna činjenična utvrđenja poreznog tijela koja proizlaze iz zapisnika o poreznom nadzoru i njegovih priloga ali i ostalih raspoloživih pisanih dokaza te detaljnu i podrobnu ocjenu svakoga pojedinog dokaza koje je ono detaljno analiziralo u kontekstu i dovodeći ih u vezu međusobno. Sud mora primijetiti da se tužbeni navodi svode, u biti, na iznošenje lakonskih pravnih ocjena i stajališta koja nemaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu, ali i na ne potkrijepljene tvrdnje koje nemaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom poreznog postupka ali i na tvrdnje koje tužitelj nije dokazao predloživši sudu izvođenje konkretnih i prikladnih dokaza u cilju utvrđenja suprotnoga. Valja primijetiti i da on, iznoseći razloge osporavanja zakonitosti osporenih odluka, nije uopće zašao u sadržaj izvedenih dokaza, a niti je osporio potanko iznesen i analiziran sadržaj pisanih dokaza i ocjenu tih dokaza koje je dalo porezno tijelo te zaključke vezano za rezultate dokaznog postupka i ključne dvojbene činjenice. On konkretno nije osporio ni metodologiju, a ni visinu poreznih osnovica, poreza i obračunatih stopa poreza.

16. Valja primijetiti i da je tužitelju tijekom upravnog spora dostavljen cjelokupan spis predmeta poreznog tijela, a što je on potvrdio na ročištu od 4. srpnja 2025. Sud ocjenjuje i nevjerodostojnom ničim potkrijepljenu tvrdnju tužitelja da spis predmeta poreznog tijela u vrijeme provođenja nadzora nije sadržavao svu raspoloživu knjigovodstvenu dokumentaciju koja je bila u posjedu poreznog obveznika. Riječ je o ničim potkrijepljenoj tvrdnji ali i tvrdnji koja je suprotna sadržaju zapisnika o primopredaji dokumentacije Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Službe kriminalističke policije broj 511-03-04/4-439-2022 od 25. listopada 2023. Toj ispravi sud vjeruje kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu, budući da je riječ o javnoj ispravi i budući da tužitelj nije dokazao suprotno.

17. S obzirom izvedene dokaze i stanje spisa predmeta poreznog tijela, a posebno uzimajući u obzir sadržaj zapisnika o poreznom nadzoru i njegovih priloga ali i ostalih isprava sud, prema općim pravilima o teretu dokazivanja, ocjenjuje da je zakonito postupilo porezno tijelo, kada je, pravilnom primjenom materijalnog propisa i bez činjenja kakvih bitnih procesnih povreda, utvrdilo tužitelju obvezu plaćanja poreznih obveza i obveznih doprinosa za nadzirano razdoblje. Sud prihvaća kao pravilne i podrobno argumentirane navode, ocjene i zaključke poreznih tijela vezano za meritorno dvojbeno, koji imaju uporište u izvedenim dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom nadzora i na koje upućuje tužitelja radi nepotrebnog ponavljanja.

18. Sud je odbio izvesti dokaz vještačenjem, s obzirom na to da je tužitelj vrlo šturo i općenito osporio činjenična utvrđenja poreznih tijela i s obzirom na to da on nije konkretizirao činjenice radi čijeg je razjašnjenja on predložen (naveo je samo na okolnost postojanja i visine poreznog duga).

19. Stoga, a budući da su porezna rješenja u zakonita i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.

20. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 148. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 147. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troška spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke.

UPRAVNI SUD U SPLITU,

u Splitu 19. rujna 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6., članak 127., 128. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Ognjenu Dabeliću, odvjetniku u Dubrovniku, Vukovarska 22,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, a spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-471-02/24-01/91 vratiti nakon pravomoćnosti presude,

- u spis.