Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-217/2016-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Marganu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Hrvatskog registra brodova, Split, Marasovića 67, OIB: 04601923208, zastupanog po punomoćniku Branku Duplančiću, odvjetniku u Splitu, nakon glavne javne rasprave, zaključene 8. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Jolande Velnić, odvjetnice u Rijeci, objavljene 19. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se ništetnom Odluka o izvanrednom ocjenjivanju starijeg inspektora PU RI GG koju je tuženik Hrvatski registar brodova, Marasovića 67, Split, OIB: 04601923208 donio dana 28.7.2016. pod brojem 125/D/ZZ/zt, a kojom je tužitelju FG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dodijeljena ocjena 1 (jedan) i stimulacija 0% za razdoblje od 1.7. do 31.12.2016.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana na ime neisplaćenog stimulativnog dijela plaće za mjesec srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2016. isplati bruto iznos od 9.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja teče

- na iznos od 1.800,00 kn od 5.8.2016. do isplate

- na iznos od 1.800,00 kn od 5.9.2016. do isplate

- na iznos od 1.800,00 kn od 5.10.2016. do isplate

- na iznos od 1.800,00 kn od 5.11.2016. do isplate

- na iznos od 1.800,00 kn od 5.12.2016. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u roku od osam dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u visini od 1.312,50 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se od 1. siječnja 2024. određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena na pripremnom ročištu održanom 4. srpnja 2018.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako kao radnik ima s tuženikom zaključen ugovor o radu i zaposlen je na radnom mjestu stariji inspektor PU za elektroopremu u Rijeci. Tužitelj je kod tuženika zaposlen preko 11 godina i da uredno izvršava svoje obveze iz radnog odnosa. Bez obzira na to, tužitelj da je 1. kolovoza 2016. primio Odluku o njegovom izvanrednom ocjenjivanju od 28. srpnja 2016. kojom mu se dodjeljuje ocjena jedan i stimulacija 0% za razdoblje od 17. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. Toj odluci priložena je Obavijest na plaći od istog dana s uputom o pravnom lijeku i zapisnik Razgovora s kolegom GG od 26. srpnja 2016. Pobijana odluka o izvanrednom ocjenjivanju tužitelja da nije zakonita. Tuženik tužitelja ocjenjuje svake godine, sukladno članku 6. st. 3. Pravilnika o plaćama i materijalnim pravima. Da bi došlo do izvanrednog ocjenjivanja, moraju se ostvariti pretpostavke taksativno navedene člankom 6. st. 4. Pravilnika o plaćama. U konkretnom slučaju nisu se ostvarile navedene pretpostavke niti je tuženik u svojoj odluci obrazložio na temelju čega je taj postupak pokrenuo. Tuženik da je paušalno naveo da radnik "već duže vrijeme krši (gotovo) sve odredbe Etičkog kodeksa HRB-a i Pravilnika o radu, čl. 8. i 27." No, tužitelj je prethodno ovoj odluci uvijek bio pozitivno ocjenjivan pa nije logično da bi takav radnik odjednom svoje ponašanje tako drastično promijenio. Također, nije konkretizirano na koji način to tužitelj krši svoje obveze i koje konkretno obveze bi to bile. Tužitelj radi kvalitetno i uredno, pa nikakvog razloga za pokretanje navedenog postupka nije bilo. Iz istog tog razloga, nema osnove niti za dodjeljivanje tužitelju ocjene 1 (jedan) i stimulacije 0%. Tuženik u svojoj odluci ne upućuje na konkretan čin ili propust kojim je radnik povrijedio neku obvezu iz radnog odnosa niti na konkretnu radnu obvezu o kojoj bi bilo riječ. Stoga ostaje potpuno nejasno što je to u ponašanju radnika rezultiralo pokretanjem postupka za izvanredno ocjenjivanje radnika, kada je i u kojim okolnostima radnik tu radnju poduzeo. Nadalje, Pravilnik o plaćama konkretno navodi kriterije za dodjelu ocjena. S obzirom da niti jedan kriteriji nije naveden uz dodijeljenu ocjenu, to je nejasno na temelju kojih kriterija je poslodavac izvršio ocjenjivanje. Umjesto obrazloženja, tuženik odluci prilaže zapisnik o obavljenom razgovoru s tužiteljem neistinitog sadržaja. Zapisnik je sastavljen jednostrano od strane tuženika i tuženik ga je sastavio proizvoljno, čemu u prilog govori činjenica da zapisnik nije potvrđen potpisom tužitelja. Slijedom navedenog, a kako je odluka o izvanrednom ocjenjivanju tužitelja neobrazložena, neosnovana donesena uslijed nezakonito provedenog postupka, to je ta odluka nezakonita i time ništetna. Osim toga, odluka je donesena 28. srpnja 2016., ali je njime korigirana plaća radnika za prethodno razdoblje: od 1. srpnja 2016. nadalje. Ovako retroaktivno djelovanje odluke nije zakonom dopušteno. Osim toga, prema samom Pravilniku (čl. 4. st. 2.) rezultati ocjenjivanja primjenjuju se u razdoblju koje slijedi nakon ocjenjivanja pa tuženik nikako nije smio umanjiti stimulativni dio tužiteljeve plaće za mjesec srpanj. Budući da je Odlukom o izvanrednom ocjenjivanju radnika od dana 28. srpnja 2016. povrijeđeno jedno od osnovnih prava tužitelja iz radnog odnosa – na stimulativni dio plaće, tužitelj ima pravi interes za podnošenje ove tužbe. Prethodno tužbi, tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu njegovih prava tuženiku na koju tuženik nije odgovorio. Tužitelj je pobijanu odluku primio 1. kolovoza 2016., a zahtjev za zaštitu prava radnika podnio je 10. kolovoza 2016. Kako bi spriječio da nezakonita odluka tuženika postane pravomoćna, to tužitelj podnosi ovu tužbu. Tužiteljevo pravo na stimulaciju regulirano je ugovorom o radu te člankom 8. Pravilnika o plaćama i materijalnim pravima radnika. Do donošenja pobijane odluke tužitelj je godinama bio pozitivno ocjenjivan te je prilikom posljednjeg redovitog ocjenjivanja ocijenjen ocjenom 4,5. Ovo dovoljno govori o kvaliteti tužiteljeva rada, odnosno da tužitelj sve svoje obveze izvršava kvalitetno i uspješno u skladu s dobivenom ocjenom. Kako je Odluka o izvanrednom ocjenjivanju tužitelja nezakonita to se stimulativni dio plaće tužitelja ima obračunati u skladu s posljednjom zakonitom odlukom o ocjenjivanju radnika prema kojoj je tužitelj pozitivno ocijenjen (ocjena 4,5) te je za cijelo razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. prema toj odluci imao pravo na stimulaciju u visini od 10%. Tužitelju je, prema nezakonito pobijanoj odluci umanjena plaća za stimulativni dio, i to za mjesec srpanj i kolovoz, mjesečni iznos od brutto 3.600,00 kn koji iznos tužitelj potražuje ovom tužbom. Tužitelj pridržava pravi da po proteku vremena specificira tužbeni zahtjev u odnosu na neisplaćeni dio stimulativnog dijela plaće koji će dospjeti nakon podnošenja ove tužbe.

1.1. Tužitelj je konačno precizirani tužbeni zahtjev postavio na pripremnom ročištu održanom 4. srpnja 2018. (stranica 63 spisa), na način da je proširio isti za daljnje razdoblje tj. za mjesec rujan, listopad i studeni 2016., a posljedično tome i povećao isti za iznos od 5.400,00 kn.

1.2. Odredbom čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 17/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP- a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Stavkom 2. istog članka propisano je da je iznimno od odredbe iz st. 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen je 4. srpnja 2018. (stranica 63 spisa). Kako je tužba preinačena na pripremnom ročištu prije zaključenja prethodnog postupka, to je sud istu dopustio, pozivom na odredbu čl. 190. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je valjalo riješiti kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi predmetnoj tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže da tužbeni zahtjev bude odbijen kao neosnovan, a tužitelj osuđen na naknadu parničnih troškova tuženiku. Prije svega ističe se da tužitelj u predmetnoj tužbi, od 12. rujna 2016. nije iznio niti jednu činjenicu, kao ni zakonski osnov temeljem kojeg bi sud mogao utvrditi ništetnom pobijanju Odluku o izvanrednom ocjenjivanju starijeg inspektora PU RI GG, od 28. srpnja 2016., budući da se u korektnom slučaju ne radi o pravnom poslu, već o Odluci poslodavca iz radnog odnosa donesenoj od ovlaštene osobe na temelju relevantnih odredbi Pravilnika tuženika u skladu s odredbama Zakona o radu i predmetnog Ugovora o radu, radi čega se predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti. Naime, netočno je da je tužitelj uredno izvršavao svoje obveze iz radnog odnosa, slijedom čega da tuženik nije mogao pristupiti izvanrednom ocjenjivanju tužitelja. Upravo suprotno, tuženik je zbog niza utvrđenih propusta, nesavjesnosti i nepravilnosti u radu tužitelja, koji su se uzastopno ponavljali kroz duži vremenski period, zakonito donio pobijanu Odluku o izvanrednom ocjenjivanju i to sve temeljem odredbi čl. 6. st. 4. točke 1., 2. i 4. Pravilnika o plaćama i materijalnim pravima radnika. Tako je tužitelj u razdoblju od početka rujna 2015. pa sve do donošenja pobijane Odluke nebrojno puta kasnio na posao, izbjegavao jutarnje kolektivne dogovore u firmi, da bi u ocjenjivanom periodu izričito odbijao poslove za koje je bio zadužen, odbijao odlaske na poslovni put, neopravdano izostajao s posla, u zadanim rokovima odbija je dostaviti tražene izvještaje za koje je bio zadužen, izbjegavao je, odugovlačio i kasnio sa preuzetim obvezama, odbijao se javiti na službeni mobitel, nije odgovarao na službenu elektronsku poštu, te je kontinuirano napravio još niza propusta i nepravilnosti u svom radu, na što je višekratno usmeno i pismeno opomenut od strane neposredno nadređenih osoba, a što je sve detaljno i kronološki opisano i navedeno u Očitovanju na prispjeli Zahtjev za zaštitu prava radnika, od 19. kolovoza 2016., sastavljene od strane nadređene osobe voditelja PU RI ŽG, koji se u prilogu dostavlja zajedno s prilozima e-mailovima na koje se voditelj poziva u predmetnom Očitovanju. Štoviše, i iz sastavljene službene bilješke – razgovora s tužiteljem od 26. srpnja 2016., koju je sam tužitelj dostavio u prilogu tužbe, jasno proizlazi da isti odbija, odnosno ne želi raditi poslove za koje je zadužen i koji su u opisu njegovog radnog mjesta i koje mora izvršavati. Netočno je da je naprijed navedena službena bilješka – razgovor s tužiteljem sastavljena jednostrano već je ista potpuno vjerodostojna i utemeljena upravo na iskazu i navodima samog tužitelja, te ne postoji niti jedan opravdani razlog zašto je tužitelj istu odbio potpisati, na koju okolnost se predlaže u svojstvu svjedoka saslušati radnike tuženika voditelja PU RI ŽG i zamjenika voditelj PU RI G, koji su vodili razgovor s tužiteljem i sastavili zapisnik – bilješku. Ocjenjivanje tužitelja izvršeno je sukladno odredbama članka 7., 8. i 10. Pravilnika o plaćama i materijalnim pravima radnika, te priloga II istog Pravilnika (Kriteriji za ocjenjivanje radnika), pa je neosnovan i prigovor tužitelja da su nejasni kriteriji prema kojima je tuženik izvršio ocjenjivanje tužitelja, budući da je nesporno radnik upoznat s navedenim Kriterijima. Datum donošenja pobijane odluke (28. srpnja 2016.) također nije sporan u konkretnom slučaju, jer se plaća, a samim tim time i stimulativni dio plaće za mjesec srpanj 2016. radniku isplaćuje tek u kolovozu 2016., slijedom čega nisu povrijeđene odredbe o retroaktivnosti primjene. Tuženik osporava osnov i visinu postavljenog zahtjeva pod točkom II. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao stvarno i pravno neosnovan u cijelosti, a tužitelj osuđen na naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka VG (stranica 78-80 spisa), ŽG (stranica 84-86 spisa), ZG (stranica 93-94 spisa) i AG (stranica 94-95 spisa), kao i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 91-93 spisa).

4. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa uređena je čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22 i 64/23; dalje ZR) kojom je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, dok je stavkom 2. propisano da ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

4.1. U postupku je utvrđeno da je Odluka o izvanrednom ocjenjivanju starijeg inspektora PU RI GG od 28. srpnja 2016. (stranica 4 spisa), protiv koje je tužitelj izjavio zahtjev za zaštitu prava 8. kolovoza 2016. (stranica 17-20 spisa) koji je tuženiku uručen 16. kolovoza 2016 (potvrda o primitku pošiljke prileži na stranici 21 spisa). Kako je između parničnih stranaka nesporno da se tuženik očitovao na zahtjev za zaštitu prava dopisom od 19. kolovoza 2016. (stranica 36-39 spisa) kojim nije usvojio isti, to je tužitelj pravovremeno ustao tužbom radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa tužbom od 9. rujna 2016., zaprimljene na sudu 12. rujna 2016.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi kako je odluka tuženika od 28. srpnja 2016 nedopuštena, kumulirano sa zahtjevom da se tužitelju isplati stimulativni dio plaće za razdoblje od srpnja do studenoga 2016.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj bio u stalnom radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog 1. rujna 2012. (stranica 97 spisa) radi obavljanja poslova radnog mjesta Stariji inspektor PU za elektrooprema (Područni ured Rijeka), kojim je u čl. 9. t. 3. ugovoreno da će tuženik tužitelju za obavljanje poslova isplaćivati stimulativni dio plaće obračunat u skladu s čl. 13. Pravilnika o plaćama i materijalnim pravima radnika. Nadalje, nije sporno ni da je tuženik 28. srpnja 2016. donio Odluku o izvanrednom ocjenjivanju starijeg inspektora PU RI GG kojom je tužitelju dodijeljena ocjena 1 (jedan) i stimulacija od 0% za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca 2016.

7.1. Sporno je među strankama je li citirana Odluka dopuštena i zakonita, te je li tuženik osnovano tužitelju ukinuo isplatu stimulacije za utuženo razdoblje.

8. Uvidom u Pravilnik o plaćama i materijalnim pravima radnika tuženika oznake APR-06 od 1. siječnja 2016. (stranica 22-30 spisa) ovaj sud utvrđuje da se čl. 6. odnosi na stimulativni dio plaće, pa tako za uspješnost u radu radnici mogu ostvariti stimulativni dio plaće (st. 1. citiranog članka), dok je st. 2. propisano da se stimulativni dio plaće utvrđuje temeljem ocjenjivanja radnika u prethodnom razdoblju. Nadalje, redovno ocjenjivanje radnika regulirano je st. 3. istoga članka u kojem se navodi da se redovno ocjenjivanje vrši svake godine nakon usvajanja Godišnjeg izvještaja i primjenjuju se, u pravilu, od 1. siječnja do 31. prosinca naredne godine, dok je izvanredno ocjenjivanje propisano st. 4. istoga članka u kojem se navodi da neovisno o odredbama st. 2., u slučajevima neizvršavanja ili nekvalitetnog obavljanja poslova, zadaća ili obveza u planiranom, propisanom ili zadanom roku; obavljanja odgovornosti i ovlaštenja suprotno odredbi čl. 4. i/ili nepridržavanja odredbi čl. 27. Pravilnika o radu; u slučajevima izuzetno uspješno obavljenih poslova, ili otklanjanja uzroka koji su bili osnova za izvanredno ocjenjivanja iz točaka 1. i 2. ovog članka.

9. Uvidom u Odluku o izvanrednom ocjenjivanju tužitelja kao starijeg inspektora PU RI oznake 125/D/ZZ/zt od 28. srpnja 2016. (stranica 4 spisa) ovaj sud utvrđuje da se tužitelju dodjeljuje ocjena 1 (jedan) i stimulacija od 0% za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. (šest mjeseci) i to temeljem zapisnika s internog sastanka Područnog ureda Rijeka na kojem su prisustvovali ŽG, dipl.ing./PURIv, AG, dipl.ing., zamjenik voditelja Područnog ureda Rijeka te tužitelj, a na temu tužiteljeva ponašanja (koje da traje duže vrijeme) i odnosa prema radu, sve temeljem čl. 9. Pravilnika o plaćama. Nadalje, u istoj se navodi da je rezultat činjenice da tužitelj već duže vrijeme krši (gotovo) sve odredbe Etičkog kodeksa tuženika oznake APR-03, Pravilnika o radu oznake APR-04 (čl. 8. i čl. 27.)

10. Ocjenom rezultata provedenog dokaznog postupka i to iskaza tužitelja kao stranke (stranica 91-93 spisa) ovaj sud utvrđuje da je kod tuženika radio oko sedam godina, a posljednje na radnom mjestu starijeg inspektora za elektroopremu. Tužitelj je nadalje u svom iskazu naveo da ne zna ni kada ni na koji način mu je radni odnos kod tuženika prestao, obzirom da su ga toliko psihički i fizički izmaltretirali da je otišao ća i rekao "doviđenja", da bi u kasnijem dijelu iskaza naveo da je kod tuženika radio do studenoga ili prosinca 2016. Također je naveo da se kod tuženika svake godine provodi redovno ocjenjivanje temeljem tabele, tj. pet do sedam kriterija, pod kojim podrazumijeva stručnost, radnu sposobnost, efikasnost, ponašanje prema kolegama i drugo, uz napomenu da je uvijek bio ocjenjivan s ocjenama od 4,5 do 5, uz napomenu da je maksimalna ocjena 6, a najniža 1. Posljednji put da je bio redovno ocijenjen šest mjeseci prije ove izvanredne ocjene, tj. krajem 2015. Naime, njegov šef ŽG da ga je redovno ocijenio ocjenom 4,5 ili 5, sada da se točno ne sjeća, i to u studenom ili prosincu 2015., a navedena ocjena da se odnosila na 2016. oni da su na taj način bili ocjenjivani jer je o toj ocjeni ovisila plaća, odnosno stimulativni dio plaće za sljedeću godinu, a temeljem te ocjene njegov stimulativni dio iznosio je 1.800,00 kn neto mjesečno. Do ovog izvanrednog ocjenjivanja da nikada nije bio izvanredno ocijenjen i da ne zna zašto je do istog došlo obzirom da je sve izvršavao što su mu zadali. Nadalje je naveo da je održan sastanak u Rijeci 26. srpnja 2016., na kojem da su bili prisutni ŽG, AG, VG i on. Do tog sastanka da je došlo zato što su htjeli razgovarati s njim te da su ga pitali gdje sebe vidim, zašto se tako ponaša i vidi li se kod tuženika, uz napomenu da mu nije bio jasan cilj tog sastanka. Pretpostavlja da je do istog došlo zbog ljubomore, a on da ne zna zašto. Također je naveo da je svoju firmu osnovao u veljači ili ožujku 2015. i ista da se bavi energetskim certifikatima i projektiranjem u građevini, što da nema ama baš nikakve veze s djelatnošću tuženika, a na upit je li tuženika obavijestio da je osnovao svoju firmu naveo je da to nije bila tajna i da su to svi znali. U konačnici, naveo je da je kod tuženika radio sedam godina i sve da je bilo normalno dok se nije promijenio šef, odnosno šef mu je bio ZG, a nakon njega ŽG koji je, dok nije postao šefom, sjedio do tužiteljevog stola. On da ga je i obučavao, tj. uz njega da je odrastao kod tuženika, a šefom da mu je postao u proljeće 2015. Ne zna što se dogodilo, ŽG da se promijenio nakon šest mjeseci što je postao šefom, dok je tužitelj izvršavao svoje obveze prema klijentima kao i do tada, a tri godine za redom prije ovog izvanrednog ocjenjivanja, tj. 2012. i 2013. sigurno, a misli i 2014., da je donio najveće prihode kao inspektor tuženiku.

11. Navod tužitelja da u zapisniku od 26. srpnja 2016. pišu laži, da isti predstavlja klasičan primjer pritiska poslodavca na radnika, odnosno da u istom piše da ne odgovara na mailove i da je izvadio karticu iz mobitela, što da su dječje gluposti i da vrijeđaju inteligenciju ovaj sud ne prihvaća obzirom da je suprotan iskazima svjedoka VG i ŽG, te materijalnoj dokumentaciji u spisu.

12. Tako svjedok VG, koji je u utuženom razdoblju bio ravnatelj tuženika, a u vrijeme svjedočenja umirovljenik, u svom iskazu navodi (stranica 78-80 spisa) da je ravnateljem tuženika bio od 11. srpnja 2009. do 11. srpnja 2017., tako da tužitelja jako dobro poznaje obzirom da je u prosincu 2007. došao raditi kao elektroinženjer elektrotehnike. Odluku o izvanrednom ocjenjivanju da mu je poznata obzirom da ju je je on donio temeljem Pravilnika o radu i to nakon pet do šest mjeseci tijekom 2016. usmenih pritužbi na tužitelja u smislu nedolaska na posao na vrijeme, potom da klijentu kaže da će doći, pa ne dođe, da se ne zna gdje je, zbog kašnjenja s izvještajima i sl. On da je tražio da se istraže sve te primjedbe i da u Rijeci održe sastanak kako bi razgovorom pokušali sve to riješiti. Sam razgovor da se održao, čini mu se, dan prije donošenja ove odluke, no da nije dao odgovor na ni jedno pitanje. Vezano za taj razgovor misli da je bio sastavljen zapisnik, a kada mu je od strane suca dana na uvid dokumentacija sa stranice 6 spisa, naveo je da je to taj zapisnik, uz napomenu da je istog vjerojatno pisao ŽG, voditelj Područnog ureda Rijeka, koji je bio direktno nadređen tužitelju, dok je njegov zamjenik bio AG. To je bio njihov interni sastanak, na njegovu inicijativu da bude na strani tužitelja, kontra njih, zato što je i ŽG, nažalost, imao osjećaj da se tužitelj bojao da će netko nešto doznati protiv nekoga. Također je naveo da je ŽG "oživio" tužitelja odnosno upravo je on od tužitelja napravio inspektora. Do ove ocjene da je došlo zato što je zaključio da tužitelj radi sve ono što piše u tom zapisniku, odnosno da se nažalost ponaša i radi kako je navedeno u istom jer tužitelj ni jedan navod, koji je bio iznijet, nije demantirao. On da mu je dao jamstvo da se ne boji, a tužiteljevo ne demantiranje svjedok da je shvatio kao pristanak. Na ovom sastanku tužitelj da ništa nije osporio ni potvrdio. Na njegovom mjestu on da bi rekao da navedeno nije istina, a tužitelj da je rekao da ništa ne bi komentirao. Svjedok je naveo da ne zna zašto taj zapisnik nitko nije potpisao, valjda je takva praksa, uz napomenu da je i on bio nazočan tom sastanku, no da ne zna zašto nije naveden u zapisniku (da je svjedok VG bio nazočan na tom sastanku u svom iskazu ne spori ni sam tužitelj). Također je naveo da kod tuženika postoji izvanredno i redovno ocjenjivanje, a do izvanrednog ocjenjivanja dolazi kada se dogodi nekakva izvanredna situacija, a to je ovdje bilo slanje poruke ostalima da je ovakav način rada i ponašanja neprihvatljiv obzirom da, pored naprijed navedenih povreda, tužitelj da je znao ići na put, a njegov neposredni rukovoditelj za to ne bi ni znao, izbjegavao je jutarnje sastanke. Ovakva odluka da šalje poruku da izvanredno ocjenjivanje direktno utječe na stimulativni dio plaće i određuje se u određenom vremenskom razdoblju, najdulje do sljedećeg ocjenjivanja, kako bi se pružila prilika da se korigira to što je uvjetovalo takvu ocjenu. Promjena ocjene znači promjenu stimulativnog dijela plaće. Do njega da su došla govorkanja da je tužitelj takav i to od kolega iz ureda, konkretno ŽG i AG, no i on da se, u najmanje dva puta, osobno osvjedočio prilikom dolaska u Rijeku da je tužitelj kasnio na sastanak, što je pravdao gužvom u prometu. Nadalje, iz glavnog ureda da su se žalili na njegove izvještaje o stanju brodova na terenu. Nešto se s tužiteljem događalo, no nitko nije mogao do njega doprijeti i saznati što ga muči, odnosno treba li mu pomoć. Svjedok je napomenuo da kada je završio jedan od sastanaka u Rijeci, da je tužitelj svoje vozilo parkirao na način da je blokirao ostale i nakon tog sastanka da je otišao iz ureda, a oni da su ga tražili zbog vozila. To je bilo njegovo ponašanje prema kolegama. Ovo je bio prvi put da je tužitelj izvanredno ocijenjen, a njegove redovne ocjene bile su 4,5 što je vrlo dobra ocjena i povlači stimulaciju od 15%. Također je naveo da misli kako tužitelj od prosinca 2017. više nije zaposlenik tuženika i do prestanka njegova radnog odnosa vjerojatno da je došlo sporazumno. Neposredno prije ove ocjene tužiteljev odnos prema radnim zadacima da se promijenio, odnosno tužitelj da je bio malo drugačiji tj. da nije bilo primjedbi na njegovu stručnost, već da je u tom razdoblju valjda bio dekoncentriran. Ova odluka da je donijeta zato što je bilo priče da tužitelj ima svoju firmu.

13. Suglasno navedenom, iskazivao je i svjedok ŽG, voditelj Područnog ureda Rijeka kod tuženika, koji je naveo (stranica 84-86 spisa) da je voditeljem ovog područnog ureda postao 1. svibnja 2015., a prije njega da je to bio ZG. Svjedok je potvrdio navod svjedoka VG da se neposredno prije ove ocjene tužiteljev odnos prema radu promijenio na način da se povećao broj izostanaka s posla, da je kasnio na posao, a što nije bilo službeno opravdano, uz napomenu da mu iz tog razloga nisu umanjivali radne sate, već da su mu dali previše prilika, odnosno da ga nije htio penalizirati. Naime, ovu odluku o izvanrednom ocjenjivanju donio je bivši ravnatelj na temelju izmijenjene komunikacije u prethodnom razdoblju, a radilo se o odnosu tužitelja prema poslu i određenim detaljima navedenim u njegovom očitovanju od 27. srpnja 2016., i to ravnatelju i njegovom neposrednom rukovoditelju u Splitu. Povijest problema da počinje prije nego što je svjedok postao voditelj tužitelju, odnosno prvi razgovor s tužiteljem da je obavljen početkom 2015. od strane ravnatelja, bivšeg voditelja ove Podružnice ZG i svjedoka, te neposrednog rukovoditelja u [adresa] F, a vezano za neredovitost na poslu tužitelja i mali obim obavljenog posla. Taj sastanak da nije formaliziran zapisnikom jer se samo htjelo ukazati tužitelju da revidira svoj stav prema poslu. Nadalje, kada je svjedok 1. svibnja 2015. postao voditelj Područnog ureda u Rijeci, odmah da je s tužiteljem obavio razgovor, imajući u vidu naprijed navedeni razgovor i da shvati nastali problem i kako tužitelj vidi buduću suradnju. Zaključak je bio pozitivan, svjedok je mislio da su se razumjeli i da takvih problema više neće biti. Nakon tog razgovora da je bilo sporadičnih problema, koji su s vremenom kulminirali, a pod kojima podrazumijevam kašnjenje na posao, odlaženje iz ureda bez informacije gdje se ide, izostajanje s posla koje svjedok nije evidentirao kao neopravdani izostanak, neredovito i nepravovremeno obavljanje poslova. Od tada pa do polovice 2016. da su obavili, osim redovite komunikacije, i najmanje pet sastanaka na tu temu i to: početkom svibnja 2015., 24. rujna 2015., 30. studenoga 2015., 1. veljače 2016. i 4. srpnja 2016., gdje se tužitelju redovito ukazivalo na naprijed navedeno, a što njima nije bilo prihvatljivo, smatrajući da još uvijek ima prostora i mogućnosti to popraviti. S vremenom svjedok da je zaključio da se tužitelj dugoročno ne vidi kod tuženika te da je od njega vezano za to tražio i pisano očitovanje, koje mu nije dao, dakle da nije bilo odgovora. Stvar da je kulminirala time da je smatrao da to treba staviti na zapisnik, a što je učinjeno Zapisnikom od 26. srpnja 2016. Kroz taj zapisnik, tužitelju da su dani novi zadaci. Svjedok da je očekivao da će komentirati taj zapisnik, što tužitelj nije učinio, i prvi zadatak kojeg je dobio u tom zapisniku da je bio da promptno obavi ono što nije obavio, odnosno trebao je prijaviti gubitak telefonske kartice jer ga nije bilo moguće dobiti na službeni mobitel, a što nije ni naknadno učinio, te je navedeno rezultiralo reakcijom iz glavnog ureda u Splitu u smislu zaključka da tako dalje ne možemo, nakon čega je uslijedila odluka o izvanrednom ocjenjivanju. Ovdje ističe da je na njegovo ponovno inzistiranje sljedeći dan tužitelj poslao zahtjev za dostavom nove telefonske kartice, no to da nije napravio u roku određenim zapisnikom, a njihova redovita službena komunikacija da se obavlja službenim mobitelima. U konačni, svjedok je na upit je li tužitelj neposredno prije ovog sastanka i odluke o izvanrednom ocjenjivanju odgovarao na službene e-mailove nadređenih, svjedok je naveo da je to činio neredovito, odnosno tek na ponovno inzistiranje da odgovori, a na upit je li, neposredno prije donošenja sporne odluke, tužitelj odbijao obavljati poslove koje je do tada uredno obavljao, svjedok je naveo da izravno nije, već da je odgovarao da ih ne može obaviti iz svojih osobnih razloga, tj. osobnih obveza, koje nije konkretizirao.

14. I svjedok AG, stariji inspektor za trup i opremu kod tuženika u Područnom uredu Rijeka, te zamjenik voditelja Područnog ureda Rijeka, u svom iskazu navodi (stranica 94-95 spisa) da poznaje tužitelja jer da su radili skupa u Područnom uredu tuženika u Rijeci, ali da mu nije poznato ništa vezano za njegovo izvanredno ocjenjivanje. Svjedok je naveo da je bio prisutan na sastanku na kojem su prisustvovali tužitelj, AG, ŽG i ravnatelj VG, koji da je održan vezano za samog tužitelja, odnosno tih nekoliko događaja u posljednje vrijeme koji su se dogodili, a kako on tužitelju nije bio direktno nadređen, da ga nije provjeravao niti kontrolirao u radu. Sada da ne može ponoviti što se tužitelja na tom sastanku pitalo niti što je tužitelj rekao jer da se toga ne može prisjetiti. Naime, na tom sastanku da bio kao svjedok i da se sjeća da su komentirali o pokušaju kontaktiranja s tužiteljem, a od kolega u Rijeci da je čuo da se tužitelj nije javljao na pozive preko mobitela i da nije odgovarao na mailove.

15. Slijedom navedenog, sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka VG, ŽG i AG kao vjerodostojne i nepristrane, jer nije imao razloga sumnjati u njihovu istinitost budući da se radi o saznanjima svjedoka čiji su iskazi neposredni i osobni, međusobno suglasni i nisu u proturječnosti glede važnih činjenica, a suglasni su i s materijalnom dokumentacijom u spisu.

16. Tako je iz zapisnika s internog sastanka (razgovora s kolegom GG) od 26. srpnja 2016. (stranica 6 spisa) razvidno da je isti obavljen u prostorijama Područnog ureda Rijeka, u jutarnjim satima, da je tužitelj upozoren na neprihvatljiv odnos prema poslu i nejavljanje na posao, te na neodgovaranje na pozive/mailove, da tužitelj izjavljuje da to radi zato što mu je svega bilo dosta i da je zbog stresa ostao na bolovanju i izvadio karticu iz mobitela, koju da je usput izgubio, da je zaključeno da tužitelj sebe dugoročno ne vidi u Registru, a na pitanje do kada želi ostati u Registru da je potvrdio da je do 30. studenoga sigurno spreman ostati kod tuženika i obavljati mu dodijeljene poslove, da se nije želio ozbiljno izjasniti o svojim daljnjim namjerama na što je upozoren da je to s njegove strane neozbiljno i neprofesionalno, nakon čega da je izjavio da će tijekom kolovoza dati stav o svom budućem statusu kod tuženika i da je zatraženo da to napravi pismeno, mailom ili dopisom (iz iskaza svjedoka ŽG proizlazi da navedeno tužitelj nije učinio). Iz sadržaja zapisnika proizlazi da su mu dodijeljeni zadaci, među kojima i da hitno (danas) pokrene aktiviranje službene mob. Kartice za što treba dati pisani zahtjev (iz iskaza svjedoka ŽG proizlazi da navedeno tužitelj nije učinio taj dan, već tek na njegovu ponovljenu inicijativu). Na kraju zapisnika se navodi da je isti pročitan tužitelju i da se s istim složio, dok se kao prisutni navode: tužitelj, G i Ž.

17. Nadalje, i iz spisu priležećih mailova proizlazi osnovanost navoda iz zapisnika od 26. srpnja 2016. Tako iz maila od 19. srpnja 2016. kojeg je ŽG poslao tužitelju (stranica 51 spisa) proizlazi da svjedok ŽG pokušava dobiti tužitelja na mobitel, ali da se tužitelj ne javlja, no u kontaktu s pomorskim agencijama da doznaje da je pri mobitelu i da ih upućuje za preglede, da je mobitel svjedoka ŽG otvoren 24 sata i da moli tužitelja da ga kontaktira kada mu je zgodno, kao i da je tužitelj u svom SMS-u naveo mogućnost da se možda neće vratiti na posao, pa ga svjedok ŽG moli da razjasni tu mogućnost kako bi mogao planirati buduće aktivnosti koje ih čekaju. Nadalje, iz maila od 25. srpnja 2016. (stranica 52 spisa) proizlazi da svjedok ŽG već tjedan dana pokušava dobiti tužitelja, ali da se tužitelj ne javlja i da ukoliko je izgubio karticu službenog mobitela da pretpostavlja da je postojao neki način komunikacije da mu se pravovremeno javi. Također da mu je slao mailove na koje se tužitelj ne javlja, a za pročitati mail da nije potrebno doći u ured, da je dobio SMS tužitelja s porukom da će možda sutra doći raditi i da ga sutra ujutro očekuje u uredu na sastanku, kao i poruku da je "izgubio" karticu službenog mobitela. Nadalje, iz maila kojeg je svjedok ŽG uputio DG od 25. srpnja 2016. (stranica 53 spisa) ovaj sud utvrđuje da je tužitelj na bolovanju i da svjedok ŽG ne uspijeva dobiti povratne informacije o mogućnosti pregleda broda s njegove strane, slijedom čega moli da preuzmu ovaj pregled i informiraju klijenta o inspektoru koji će prisustvovati ispitivanju, a da je nastavak takvog ponašanja nedopustiv razvidno je iz maila kojeg je EG poslala ŽG **.**.2016. (stranica 53-54 spisa). U konačnici, iz maila od 26. srpnja 2016. kojeg je svjedok ŽG poslao tužitelju (stranica 55 spisa) proizlazi da ako u proteklih 10 dana tužitelj nije našao karticu, kako očekuje da će je sada naći, zbog čega je zahtjev trebalo poslati danas (26. srpnja 2016.), kako je i dogovoreno (a što proizlazi iz sadržaja zapisnika sa stranice 6 spisa).

18. Imajući na umu sadržaj mail komunikacije između tužitelja i svjedoka ŽG, ovaj sud ne prihvaća navod svjedoka ZG, voditelja Područnog ureda Rijeka do 29. lipnja 2016. u dijelu u kojem je naveo (stranica 93-94 spisa) da je ŽG teško komunicirao s okolinom, odnosno da prvo morate biti čovjek i surađivati sa zaposlenicima korektno, te im morate pomoći, a ne raditi na način da vam je uvijek netko za nešto kriv obzirom da iz spisu priležećih mailova proizlazi da je svjedok ŽG želio pomoći tužitelju i da je s istim komunicirao korektno i profesionalno.

19. Slijedom svega iznijetog, ocjena je ovoga suda da je tuženik osnovano tužitelja izvanredno ocijenio ocjenom 1 obzirom da je izvanredno ocjenjivanje predviđeno i propisano čl. 6. st. 4. Pravilnika o plaćama i materijalnim pravima radnika tuženika, a kojim je propisano da do izvanrednog ocjenjivana dolazi, između ostalog, i u slučaju neizvršavanja ili nekvalitetnog obavljanja poslova, zadaća ili obveza u planiranom, propisanom ili zadanom roku (navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka VG, ŽG i AG koji su suglasno naveli da se tužitelj nije javljao na pozive preko mobitela i da nije odgovarao na mailove, kao i iz spisu priležeće mail komunikacije, te sadržaja zapisnika od 26. srpnja 2016., uz napomenu da su svjedoci VG i ŽG naveli da se promijenio tužiteljev odnos prema radu na način da je kasnio na posao, a što nije bilo službeno opravdano, da je izbjegavao jutarnje sastanke, da je znao ići na put, a da njegov neposredni rukovoditelj za to ne bi ni znao, da se povećao broj izostanaka s posla te da je odbijao obavljati poslove na način da je odgovarao da ih ne može obaviti iz osobnih razloga tj. osobnih obveza koje ne bi konkretizirao promijenio, te da je u tom razdoblju bio dekoncentriran). Nadalje, sukladno odredbi čl. 6. st. 4. Pravilnika o plaćama i materijalnim pravima radnika tuženika propisano je da do izvanrednog ocjenjivanja može doći i u slučaju nepridržavanja odredbi čl. 27. Pravilnika o radu tuženika oznake APR-04 (stranica 7- 11 spisa) koja propisuje da su se radnici dužni pridržavati, između ostalog, i ograničenja navedenih u čl. 8. ovog Pravilnika, koji članak u stavku 1. propisuje da tuženik ne smije sklopiti ugovor o radu s osobom koja ne bi u pisanoj izjavi, koja se daje prije sklapanja ugovora o radu, izjasnila da će do dana početka rada kod tuženika otkloniti sljedeće zapreke i to, između ostalog, samostalno obavljanje profesionalne djelatnosti, obavljanje vlastitog obrta te vlasništvo trgovačkog društva u kojem raspolaže s 25% ili više dionica ili udjela, dok je stavkom 2. istog članka propisano da kad se okolnosti iz stavka 1. ovog članka steknu tijekom zaposlenja, radnik je dužan u roku od 15 dana izjasniti se o tome hoće li otkloniti razloge zapreke ili napustiti zaposlenje, a na upit je li tuženika obavijestio da je osnovao svoju firmu tužitelj je naveo da to nije bila tajna i da su to svi znali, iz čega proizlazi da nije postupio sukladno obvezi iz čl. 8. st. 2. Pravilnika o radu tuženika.

20. Slijedom iznijetog, a kako su se ispunili uvjeti za izvanredno ocjenjivanje tužitelja zbog naprijed navedenih razloga, a koje ocjenjivanje sukladno čl. 6. Pravilnika o plaćama i materijalnim pravima radnika tuženika pod oznakom APR-06 ima utjecaja na isplatu odnosno neisplatu stimulativnog dijela plaće, to je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti i presuditi kao u točki I. izreke obzirom da ocjena 1 (nedovoljan), sukladno dijagramu u Prilogu II. ovog Pravilnika povlači za sobom stimulativni dio od 0%.

21. Slijedom navedenog, sud je odbio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, kao bespredmetno.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, imajući u uspjeh tuženika u sporu i opravdane troškove nastale sudjelovanjem kvalificiranog punomoćnika na strani istog, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova na rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa). Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu (150,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podneska od 25. ožujka 2019. (150,00 eura; Tbr. 8. t. 1. Tarife), te zastupanja na ročištima od 4. srpnja, 2. listopada i 5. prosinca 2018., te 5. ožujka 2019. i 8. srpnja 2025. (150,00 eura x 5; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi eura, te uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 25% (412,50) 1.050,00 eura, koji iznos uvećan za troška PDV-a od 25% (262,50) iznosi ukupno 1.312,50 eura. Na dosuđeni trošak tuženiku pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 19. rujna 2025.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovih odluka dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.