REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-90/2025-12

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja ĐI iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, kojeg zastupaju opunomoćenice BI i GI, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, 19. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske KLASA: UP/II-224-04/22-01/209, URBROJ: 511-01-203-24-2 od 19. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-224-04/22-01/209, URBROJ: 511-01-203-24-2 od 19. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo broj: 511-07-27-05/5-UP/I-82/2022 od 21. lipnja 2022. kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske.

2. Navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno je primjenom članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 130/11., 110/15. i 102/19., dalje: ZHD), jer je u upravnom postupku utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske s obzirom da je po propisima važećim do 8. listopada 1991., podrijetlom stekao državljanstvo Republike Srbije.

3. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da je podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva na temelju odredbe članka 5. stavka 2. ZHD-a, a ne na temelju odredbe članka 30. stavka 1. ZHD-a. Navodi da osporavano rješenje ne sadrži obrazloženje o tome zašto je njegovo pozivanje na odredbu članka 5. stavka 2. ZHD- a neutemeljeno jer navedena odredba ne sadrži ograničenje primjene samo na osobe rođene nakon **.**.1991. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalni propis jer je i na samom obrascu zahtjeva navedeno da je potrebno priložiti dokaz o hrvatskom državljanstvu jednog ili oba roditelja. Navodi da se odredba članka 30. stavka 1. ZHD-a odnosi na njegovog oca koji je hrvatski državljanin, upisan u knjigu državljana u Matičnom uredu Đakovo, te da poveznicu podrijetla između određene osobe i države ne predstavlja datum osamostaljenja te države već roditelj koji je državljanin Republike Hrvatske u trenutku rođenja te osobe koji je to pravo stekao do donošenja ZHD-a, po ranijim propisima. Smatra nezakonitim pozivanje tuženika na članak 22. Zakona o državljanstvu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije jer je Republika Hrvatska raskinula sve državno-pravne veze sa SFRJ. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode tužbe iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Ističe da se tužitelj poziva na potpuno pogrešnu pravnu osnovu smatrajući da ispunjava uvjete iz članka 5. stavka 2. ZHD-a. Navodi da se na tužitelja, kao osobu rođenu prije **.**.1991. odnosno prije stupanja na snagu ZHD-a, ne može primijeniti odredba članka 5. stavka 2.ZHD-a već se predmetni zahtjev mogao preispitati i riješiti jedino u skladu s člankom 30. stavkom 1. ZHD-a, dakle u postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva, primjenom propisa važećih u vrijeme tužiteljevog rođenja. Navodi da je razlikovanje tko stječe hrvatsko državljanstvo podrijetlom, a na koga se primjenjuje odredba članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu sadržano i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1895/2001 od 16. veljače 2005., broj U-III-16125/2005 od 16. prosinca 2009. i broj U-III-2489/2008 od 4. srpnja 2012. Nadalje navodi da je odredbom članka 5. stavka 2. ZHD-a proširen, a ne sužen, krug osoba koje imaju pravo na stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom za osobe rođene nakon **.**.1991. i za takve osobe se ispunjavanje uvjeta za naknadni upis u knjigu državljana može preispitati samo na temelju odredbi članka 4. i. 5. ZHD-a. Navodi da, a s obzirom na činjenicu da je tužitelj po propisima važećim do 8. listopada 1991. stekao državljanstvo Republike Srbije, isti ne ispunjava uvjete za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U podnesku od 1. srpnja 2025. tužitelj, u bitnome, ponavlja navode iz tužbe te predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev.

6. Tuženik u podnesku od 28. srpnja 2025. navodi da se u odgovoru na tužbu očitovao na sve tužbene navode koji se ponavljaju i u podnesku tužitelja od 1. srpnja 2025. te smatra da je suvišno ponovno se očitovati o istom. Posebno obrazlaže razloge zašto je pozivanje na bivši savezni propis o državljanstvu zakonit iako isti nije preuzet u pravni sustav Republike Hrvatske nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske, 8. listopada 1991., a vezano za tužiteljeve navode kako je pozivanje tuženika na predmetni propis nezakonito.

7. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim Sudom je održana javna rasprava 15. rujna 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, u skladu s odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS). Na održanoj raspravi su opunomoćenice tuženika ostale pri dotadašnjim navodima danim tijekom spora.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj, putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, 16. lipnja 2021., podnio zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.

10. Prema odredbi članka 30. stavka 1. ZHB-a, hrvatskim se državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

11. Nadalje, člankom 5. stavkom 1. ZHD-a propisano je da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo osoba rođena u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako do navršene 21. godine života bude prijavljena u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu ili u matičnom uredu u Republici Hrvatskoj radi upisa u evidenciju kao hrvatski državljanin. Stavkom 2. istoga članka propisano je da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i osoba starija od 21. godinu života, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona. Stavkom 3. istoga članka određeno je da osoba rođena u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ne udovoljava pretpostavci iz stavka 1. ovoga članka, stječe hrvatsko državljanstvo ako bi ostala bez državljanstva.

12. Kako se stjecanje hrvatskog državljanstva prosuđuje prema propisima u vrijeme koji su važili kada je nastala činjenica od koje ovisi državljanstvo neke osobe, to je u konkretnom slučaju tuženik osnovano primijenio, između ostalog, odredbe Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 32/1977.) koji je važio u vrijeme rođenja tužitelja.

13. Prema članku 4. stavku 1. Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske porijeklom je državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske sticalo dijete: 1. ako su oba roditelja u trenutku rođenja djeteta državljani Socijalističke Republike Hrvatske; 2. ako je jedan od roditelja državljanin Socijalističke Republike Hrvatske, a drugi državljanin druge socijalističke republike, dijete stiče državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske ako se roditelji o tome sporazume; 3. ako nema sporazuma roditelja o državljanstvu djeteta, dijete je državljanin Socijalističke Republike Hrvatske: - ako u trenutku rođenja djeteta roditelji imaju prebivalište u Socijalističkoj [adresa], - ako u trenutku rođenja djeteta roditelji nemaju zajedničko prebivalište u Socijalističkoj [adresa], dijete stiče državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske pod uvjetom da je upisano u matičnu knjigu rođenih u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj.

14. Također, u trenutku tužiteljevog rođenja bio je na snazi Zakon o državljanstvu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (Službeni list SFRJ, broj 58/1976.) koji je u članku 22. sadržavao odredbe o rješavanju sukoba republičkih zakona o državljanstvu. Stavkom 1. toga člana bilo je propisano da se republičko državljanstvo djetetu određuje prema zakonu republike čije državljanstvom imaju oba roditelja u trenutku njegova rođenja, dok je u stavku 2. bilo propisano da će dijete, čiji roditelji imaju različito republičko državljanstvo, steći republičko državljanstvo prema zakonu republike na čijem je području rođeno, ako to republičko državljanstvo ima jedan roditelj.

15. Iz podataka spisa nadalje proizlazi da je otac tužitelja, NI, rođen 1956. u Đakovu, hrvatski državljanin upisan 1956. u knjigu državljana Matičnog ureda Đakovo, a da je majka tužitelja TI rođena 1959. u mjestu Kopurić, Kosovo te da je državljanka Republike Srbije.

16. Iz Uvjerenja Gradske uprave grada Beograda, broj: 204-00- 4/2020/294625 od 24. kolovoza 2020. razvidno je da je tužitelj upisan u evidenciju državljana kod matičnog područja Zvezdara za 1987. pod tekućim/rednim brojem 1000.

17. Dakle, iz podataka koji su priloženi spisu proizlazi da je tužitelj rođen **.**.1987. i upisan u matici rođenih koja se vodi za matično područje Zvezdara (Republika Srbija), za godinu 1987. Budući da je tužitelj po propisima važećim do 8. listopada 1991. stekao podrijetlom tadašnje republičko državljanstvo Socijalističke Republike Srbije, ne ispunjava uvjete za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske na temelju odredbe članka 30. stavka 1. ZHD-a.

18. Slijedom navedenog, suprotno navodima tužitelja, u konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba članka 5. stavka 2. ZHD-a jer se na tužitelja, koji je rođen prije nego što je predmetni zakon stupio na snagu, odnosno prije 8. listopada 1991., primjenjuju odredbe Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske, te se stoga, u skladu s člankom 30. stavkom 1. ZHD-a, ne može smatrati hrvatskim državljaninom.

19. Naime, odredba članka 5. stavka 2. ZHD-a, na koju se tužitelj poziva, omogućuje samo onoj osobi koja je rođena nakon **.**.1991., da pod uvjetima iz iste odredbe traži upis u evidenciju hrvatskih državljana, odnosno omogućuje stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom onim osobama koje su rođene nakon stupanja na snagu ZHD-a (8. listopada 1991.), starijim od 21. godinu, čiji je jedan od roditelja bio hrvatski državljanin u trenutku njegovog rođenja, a propustio ih je prijaviti do njegove punoljetnosti. Kako je tužitelj rođen **.**.1987., na istog se odredba članka 5. stavka 2. ZHD-a ne primjenjuje.

20. Navedeno pravno stajalište zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka (Usž-2511/2023, Usž-1784/2024, Usž-2380/2022, Usž- 2590/2023. i dr.).

21. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude.

U Osijeku 19. rujna 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku za primanje pismena

2. Tuženiku