REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj P-271/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja RUDAN d.o.o., Žminj, 9. rujan 1/H, OIB: 84430586938, zastupan po punomoćnici mr.sc. Sonji Bulić, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika BRODOGRADILIŠTE VIKTOR LENAC d.d., Kostrena, Martinšćica 8, OIB: 27531244647, zastupan po punomoćniku dr.sc. Gordanu Stankoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić & Partneri d.o.o., Rijeka, radi isplate, 19. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Rijeci u predmetu pod poslovnim brojem P-543/2023.
II. Postupak će se nastaviti nakon što se pravomoćno okonča parnični postupak koji se vodi pred ovim sudom u predmetu pod poslovnim brojem P-543/2023 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na pravomoćni završetak navedenog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu 15. svibnja 2025. radi isplate iznosa od 1.184.004,72 EUR, navodeći da su parnične stranke 10. lipnja 2011. zaključile Ugovor o sanaciji, održavanju i nadzoru vodovodne mreže i instalacija u Brodogradilištu „Viktor Lenac“ po ESCO modelu, (dalje: Ugovor). Odredbom čl. 12. navedenog Ugovora da je određeno da se isti sklapa na razdoblje od 7 (sedam) godina uz suglasnost ugovornih strana na obavezu automatskog produženja na daljnja dva razdoblja od 4 (četiri) godine. Dopisom od 18. lipnja 2018., tuženik je izvijestio tužitelja da nije suglasan sa automatskim produženjem ugovora te da ugovor prestaje 30. lipnja 2018., slijedom čega traži da tužitelj nakon tog datuma preda tuženiku ispravnu vodovodnu mrežu sa svom opremom i materijalom. Tužitelj je odgovorio 27. lipnja 2018. na način da je obavijestio tuženika da Ugovor ne prestaje 30. lipnja 2018. te da stoga nije u mogućnosti udovoljiti traženju iz dopisa. Tužitelj je nakon toga nastavio ispunjavati svoje obveze iz ugovora, sve do 18. srpnja 2018. kada je tuženik radnicima tužitelja zabranio ulazak u brodogradilište. Iz navedenog razloga tužitelj je 22. listopada 2018. protiv tuženika pred Trgovačkim sudom u Rijeci podnio tužbu u predmetu posl.br. P- 666/2018. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 666/2018 od 27. veljače 2020., utvrđeno je da je predmetni Ugovor produžen do 10. lipnja 2022. te je tuženiku naloženo da tužitelju osigura nesmetan prilaz svim pozicijama gdje se nalaze vodovodne instalacije kao i da osigura sve dozvole koje su potrebne, da osigura prostor od cca 10 m2 za materijal i alat potreban za održavanje cjevovoda, u roku od 8 dana. Obzirom da tuženik nije postupio po navedenoj pravomoćnoj presudi, tužitelj je protiv tuženika pred Trgovačkim sudom u Rijeci podnio tužbu u predmetu posl.br. P-543/2023. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-543/2023-21 od 15. siječnja 2025., utvrđeno je da je predmetni Ugovor produžen do 10. lipnja 2026. te je tuženiku naloženo osigurati tužitelju nesmetan prilaz svim pozicijama gdje se nalaze vodovodne instalacije, kao i osigurati sve dozvole koje su potrebne, osigurati prostor od cca 10 m2 za materijal i alat potreban za održavanje cjevovoda, u roku od 15 dana.
1.2. Tužitelj u tužbi nadalje navodi da je tuženik protivno odredbi čl. 7. predmetnog Ugovora, onemogućio radnicima tužitelja ulaz u brodogradilište. Tom odredbom tuženik se obvezao tužitelju osigurati nesmetan prilaz svim pozicijama gdje se nalaze vodovodne instalacije kao i osigurati sve eventualne dozvole koje su potrebne, osigurati prostor od cca 10 m2 za materijal i alat potreban za održavanje cjevovoda, a što je utvrđeno kao njegova obveza i u izreci presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-666/218 od 27. veljače 2020. i presude poslovni broj P- 543/2023-21 od 15. siječnja 2025. Tuženik da do danas nije postupio po navedenim presudama, a čime da je onemogućio tužitelju da izvršava svoje obveze preuzete tim Ugovorom, a time i da izvrši naplatu u skladu s odredbom čl. 9. Ugovora. Stoga, navodi da tužitelj trpi štetu zbog izmakle koristi u smislu odredbe čl. 342. st. 1. i 2. u svezi čl. 346., 1089. i 1090. Zakona o obveznim odnosima. Kako nakon 1. kolovoza 2018. tužitelj, krivnjom tuženika, nije bio u mogućnosti ispunjavati ugovorom preuzete obveze, a time i ispostavljati račune u smislu odredbe čl. 9. i čl. 5. toč. 3. Ugovora, tužitelj je pretrpio štetu zbog izmakle koristi koju je utužio u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-31/2022 za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 10. lipnja 2022. Stoga predmetnom tužbom potražuje naknadu štete za daljnje razdoblje od 11. lipnja 2022. do 10. lipnja 2025.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik je u cijelosti osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva te je, između ostalog, naveo da predmetni Ugovor u utuženom razdoblju od 15. srpnja 2022. do 15. srpnja 2025. nije bio na snazi i to upravo iz razloga jer razdoblje trajanje istog nije produljeno nakon 10. lipnja 2022. Ističe kako je odredba čl. 12. st. 1. predmetnog Ugovora pravna okosnice tužbe, međutim da je ista nejasna. Navedeno, prvenstveno iz razloga jer se u predmetnoj odredbi spominje „suglasnost ugovornih strana na obvezu“. Prema tome, nejasno je što navedeno znači, odnosno da li su ugovorne strane suglasne da postoji određena obveza (i to „obveza automatskog produženja važenja“) ili to znači da će obveza automatskog produženja trajanja Ugovora postojati jedino ako se obije ugovorne strane s time suglase. Nadalje, navodi kada je riječ o trajanju ugovora da nije jasno što to znači „obveza automatskog produženja“. Naime, obveza podrazumijeva nešto što obveznik treba učiniti da bi se ostvarilo. S druge strane, automatizam podrazumijeva da se stvari događaju same od sebe, bez potrebe da itko bilo što učini. Kada ugovorne strane žele da se trajanje ugovora automatski produži nakon isteka inicijalnog razdoblja, onda upravo tako i ugovaraju (npr. „ovaj će se ugovor automatski produžiti na razdoblje od …“). Ukratko, obrazlaže da je „obveza automatskog produženja“ proturječan pojam. U konačnici, obrazlaže što to znači da se obveza automatskog produženja trajanja Ugovora odnosi na „daljnja dva razdoblja od 4 (četiri) godine”. Odnosno, navodi da prava volju ugovornih strana nije bila da se Ugovor automatski produži na 8 (osam) godina.
3. Kao što su i same parnične stranke navele u tužbi i odgovoru na tužbu te u svojim podnescima, nije sporno da je Trgovački sud u Rijeci u predmetu pod poslovnim brojem P-543/2023 donio presudu 15. siječnja 2025. kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja RUDAN d.o.o., Žminj, 9. rujan 1/H, OIB: 84430586938 te je utvrđeno da je predmetni Ugovor sklopljen između stranaka 10. lipnja 2011. produžen do 10. lipnja 2026. te kojom se nalaže tuženiku BRODOGRADILIŠTE VIKTOR LENAC d.d., Kostrena, Martinšćica 8, OIB: 27531244647, osigurati tužitelju nesmetan prilaz svim pozicijama gdje se nalaze vodovodne instalacije, kao i osigurati sve dozvole koje su potrebne, osigurati prostor od cca 10 m2 za materijal i alat potreban za održavanje cjevovoda, u roku od 15 dana. Također, prvostupanjskom odlukom odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika da se utvrdi ništetnim predmetni Ugovor sklopljen između stranaka 10. lipnja 2011. Uvidom u predmetni spis putem e-spis aplikacije, ovaj sud je utvrdio da je u tijeku žalbeni postupak pred Visokim Trgovačkim sudom RH pod posl.br. Pž-1381/2025.
4. Odredbom čl. 213. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), propisano je da će sud prekid postupka odrediti ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12.).
5. Slijedom iznijetog, po ocjeni ovog suda ispunjene su pretpostavke za prekidom ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka pred Trgovačkog suda u Rijeci u predmetu pod poslovnim brojem P-543/2023, budući se u predmetnom postupku odlučuje o tome je li predmetni Ugovor produžen do 10. lipnja 2026., kao i je li isti ništetan, a o čemu ovisi odluka u ovom predmetu za isplatom iznosa od 1.184.004,72 EUR, za razdoblje od 15. srpnja 2022. do 15. srpnja 2025. Kako isto predstavlja prethodno pravno pitanje, to time osnovanost predmetnog tužbenog zahtjeva tužitelja ovisi o rješenju tog prethodnog pitanja.
6. Stoga je temeljem odredbe čl. 213. st. 1. toč.1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja, dok je odluka o nastavku postupka, sadržana u toč. II. izreke donijeta temeljem odredbe čl. 215. st. 4. ZPP-a.
Rijeka, 19. rujna 2025.
Sutkinja
Patrizia Muždeka Funčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Rijeci, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
