1

Poslovni broj: 71 Gž Ovr-208/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 71 Gž Ovr-208/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Feuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. ovrhovoditelja R. K.-R. u. R., r. G. m., K., A., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici N. J. i K. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. & G. j.t.d. u Z. i 2. ovrhovoditelja A. D. S., L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., protiv ovršenika T. K. iz S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica A. G. C., odvjetnica u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi 2. ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-4963/18-14 od 1. prosinca 2022., dana 13. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se žalba 2. ovrhovoditelja A. D. S., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-4963/18-14 od 1. prosinca 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja usvojen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe te je odgođena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama posl. br. Ovr-508/2021 od 12. listopada 2021. godine u odnosu na suvlasnički dio nekretnine ovršenika do pravomoćnog okončanja parničnog postupka kod ovog suda pod posl. br. P-1504/2022.

 

2. Protiv navedenog rješenja žali se 2. ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – dalje: OZ), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, prijedlog za odgodu odbije i nastavi s predmetnom ovrhom.

 

3. Žalba 2. ovrhovoditelja je neosnovana.

 

4. U postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

 

4.1. Žalba je podnesena i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

4.2. Pobijano rješenje nema nedostatke zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Izreka pobijanog rješenja je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

 

5. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja da je u konkretnom predmetu ovršenik podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, koji postupak se vodi kod tog suda pod posl. br. P-1504/2022, utvrđuje da je ispunjen zakonski uvjet iz čl. 65. st. 1. točka 4. OZ. Naime, uvidom u spis i isprave koje prileže spisu utvrdio je da se radi o ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom, pa s obzirom na to da je ovršenik pokrenuo pojedinačni parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, prvostupanjski sud smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke iz gore navedene zakonske odredbe radi odgode predmetne ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod tog suda po tužbi ovršenika protiv ovrhovoditelja kao tuženika. Smatra da je dužan uzeti u obzir načelo djelotvornosti (čl. 47. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, čl. 4. Ugovora o Europskoj uniji), kao opće načelo koje služi kao osiguranje da će se pravo Europske unije primjenjivati na koherentan način u svim državama članicama i da će se time pružiti svim građanima jednaka zaštita prava i obveza koje proizlaze iz prava Europske unije, odnosno kumulativno načela jednakosti i djelotvornosti kojim se jamči jednaka kvaliteta zaštite u svim državama članicama, tako da su ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika.

 

6. Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-508/21 od 12. listopada 2021. (list 128a spisa) određena je ovrha na suvlasničkom dijelu nekretnine ovršenika temeljem ovršne isprave i to Ugovora o stambenom kreditu od 15. listopada 2002.

 

7. Budući da je ovršenik pokrenuo postupak radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave pod poslovnim brojem P-1504/2022 i budući da će o uspjehu te parnice ovisiti obveza, odnosno visina iste koja proizlazi iz ovršne isprave u odnosu na koju se vodi postupak utemeljen na tvrdnji o ništetnosti same ovršne isprave, pravilno je prvostupanjski sud analizirao načelo djelotvornosti.

 

7.1. Naime, presudom suda Europske unije u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019., analizirano je načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ) te je ocijenjeno da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ za odgodu ovrhe.

 

8. Slijedom navedenoga, odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

9. Naime, iz sadržaja obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da je sud o osnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe odlučivao pravilnom primjenom odredbe čl. 65. st. 1. OZ, koju je i citirao u obrazloženju rješenja.

 

10. Praksom Suda Europske unije uspostavljeno je načelo nadređenosti prava Unije, kojim se osigurava da se pravo Unije ne može ukinuti ili izmijeniti nacionalnim pravom i da u slučaju sukoba ima prednost pred nacionalnim pravom (Costa v. ENEL broj C-6/64) te načelo izravne primjenjivosti prava Europske unije, zbog čega su njegove odredbe potpuno i ujednačeno primjenjive u svim državama članicama (Van Gen en Loos broj C-26/62).

 

11. Naime, Sud Europske unije u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019., kojom je analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ, najprije je obrazložio kako sukladno slovenskom nacionalnom pravu (koje se u tom postupku analizira) odgoda ovrhe do donošenja pravomoćne odluke o meritumu dopuštena je samo iznimno i podliježe strogim zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, koji isključuje štetu povezanu sa samom ovrhom, čime ta odgoda u praksi postaje gotovo nemoguća.

 

12. Takvo ovršnopravno uređenje, prema kojem je sukladno ocjeni Europskog suda odgoda ovrhe u praksi gotovo nemoguća, sadrži i hrvatsko pravo, konkretno odredba čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ kojom je propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti.

 

13. Ovrha je strogo formalni postupak, pa tako odredbe Ovršnog zakona ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu sklopljenog u obliku javnobilježničkog akta, i po toj osnovi odgodi ovrhu. Iz navedenog proizlazi da se nacionalna odredba OZ-a čini nemogućom odnosno pretjerano teškom za primjenu prava Europske unije.

 

14. Sud Europske unije je u navedenoj presudi, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog Ovršnog zakona (koja je, dakle, gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. OZ) čini nemogućom ili pretjerano teškom za primjenu prava Unije (Direktivu Vijeća 93/13/EEZ). Pritom je Sud odlučio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

 

15. Presude Suda Europske unije predstavljaju izvor prava Europske unije te su obvezujuće za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove, u okvirima njihove nadležnosti, pri čemu presuda koja se odnosi na jednu državu članicu obvezuje i sve druge države članice.

 

16. Stoga, kako navedena presuda Suda Europske unije, dakle obvezuje i sud Republike Hrvatske, a s obzirom na to da se u ovom predmetu i u predmetu u odnosu na koji je Sud Europske unije donio navedenu presudu, radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalnopravnoj situaciji (ovrhovoditelj je inicirao protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta koji ovršenik smatra ništetnim jer sadrži nepoštene ugovorne odredbe na štetu potrošača), to su i prema ocjeni ovog suda ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe temeljem čl. 65. st. 1. OZ, to, suprotno žalbenim navodima, neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti, a sukladno navedenoj presudi Suda Europske unije.

 

17. Za dodati je ovdje još da je dana 11. ožujka 2022. na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske održan sastanak predstavnika građanskih odjela županijskih sudova radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje. Jedno od spornih pitanja koje je razmatrano odnosilo se na obvezu ovršnog suda da u postupku ovrhe na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, po službenoj dužnosti provjeri nepoštenost ugovornih odredbi. U vezi navedenog pitanja na sastanku je donesen slijedeći zaključak:

"U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe."

 

18. Slijedom svega navedenoga, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 13. rujna 2023.

 

 

                                                                                                                   Sutkinja:

Vlasta Feuš, v.r.