Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-230/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužitelja Cash-Expert S.L., Barcelona, Španjolska, Avenida Diagonal 468/8, OIB: 45946454923, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 03. srpnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika, 19. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Srđana Markiša iz Opatije, poslovni broj: Ovrv- 2574/2021 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv-106/2021 (javnobilježnički predmet), od 25. veljače 2022., te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, inicijalno kao ovrhovoditelj, prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 15. prosinca 2021., od tuženika kao ovršenika potraživao novčani iznos od 10.000,00 HRK / 1.327,23 eura glavnice s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 02. prosinca 2021. pa do isplate, kao i trošak ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javnog bilježnika Srđana Markiša iz Opatije, poslovni broj: Ovrv-2574/2021 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv- 106/2021 (javnobilježnički predmet), od 25. veljače 2022., naloženo je tuženiku kao ovršeniku isplatiti tužitelju kao ovrhovoditelju zatraženi iznos glavnice s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 187,50 HRK s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. U pravovremeno izjavljenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi (list 33 spisa), tuženik kao ovršenik je osporio doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti. U svom prigovoru, u bitnome navodi da ovršeniku, odnosno tuženiku uz pobijano rješenje o ovrsi nije dostavljen prilog, dokaz o punomoći za punomoćnika LFK, već da je tuženiku dostavljena samo vjerodostojna isprava br. 1 koja da u naravi predstavlja izvod iz knjige otvorenih stavaka koji nema pečat niti je osim potpisa vidljivo tko je osoba ovlaštena za ovjeru istog. Tuženik dalje navodi da sukladno sudskoj praksi u Republici Hrvatskoj, izvadak iz poslovnih knjiga sam po sebi nije dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva, te da bi konkretni izvod iz poslovnih knjiga trebao sadržavati ime i prezime osobe ovlaštene za ovjeru istog, te pečat ovrhovoditelja, odnosno tužitelja. Tuženik posebno ističe da nije sklopio nikakav ugovor o zajmu s ovrhovoditeljem iz Barcelone, već s firmom Cash Expert koja ima sjedište u [adresa] i zaključno, smatrajući da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, odnosno tuženika, predlaže da se cjelokupni spis dostavi nadležnom sudu na rješavanje.

4. Sada pravomoćnim ovosudnim rješenjem poslovni broj: Povrv-230/2022-6, od 21. rujna 2022., stavljeno je izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-2574/2021 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv-106/2021 (javnobilježnički predmet), od 25. veljače 2022., doneseno po javnom bilježniku Srđanu Markišu iz Opatije, u točki 2. u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provede radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Podneskom dostavljenim na spis predmeta 05. listopada 2022. (list 51-55 spisa), tužitelj se očitovao na prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi, ističući u istom podnesku u bitnome da je tuženik kao zajmoprimac s tužiteljem kao zajmodavcem 04. lipnja 2021. na daljinu, uz prihvat Općih uvjeta ugovora o zajmu za zajmove društva tužitelja, sklopio ugovor o zajmu br. ES-21-58324, koji da je sklopljen sukladno članku 293. Zakona o obveznim odnosima, elektroničkim putem, kada su se stranke suglasno članku 499. Zakona o obveznim odnosima sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora i to o određenom iznosu novca i vremenu trajanja zajma. U konkretnom slučaju, a obzirom da za ugovor o zajmu zakonodavac ne propisuje određeni oblik, tuženik da je pristupom internetskoj stranici tužitelja – zajmodavca, zatražio zajam u ukupnom iznosu od 8.000,00 HRK i obvezao se navedeni iznos vratiti zajmodavcu zajedno s pristojbom u ukupnom iznosu od 2.000,00 HRK s krajnjim datumom dospijeća 04. srpnja 2021., koji postupak sklapanja ugovora da je uređen člankom 4. i 5. Općih uvjeta pa nakon što je tuženik podnio Zahtjev za odobrenje zajma te odgovarajuću dokumentaciju i SMS kojim potvrđuje isplatu, iznos je plaćen na njegov bankovni račun. Tuženik da je radi produljenja dospijeća zajma izvršio uplatu prolongata te produljio rok dospijeća do 01. prosinca 2021., protekom kojeg roka nije platio dugovanje pa je tužitelj inicirao ovopredmetni postupak. Tužitelj dalje navodi da je temeljem članka 5. Općih uvjeta ugovora o zajmu tužitelja – zajmodavca, upoznavanje s istim Općim uvjetima prije sklapanja ugovora i izričita izjava tuženika da te Opće uvjete prihvaća u potpunosti i da se s njima izričito slaže, apsolutno bitan uvjet odobrenja zajma od strane tužitelja bez kojeg je nemoguće sklopiti ugovor o zajmu, a koji izričit i nedvosmislen pristanak na odredbe Općih uvjeta da je tuženik dao označavanjem polja „prihvaćam“ na internetskoj stranici zajmodavca, dostavivši i presliku svoje osobne iskaznice, bankovne kartice, izvod po računu i obavijest o mirovinskim primanjima. Tuženik da je za isplatu iznosa zajma sukladno članku 6. Općih uvjeta poslao tužitelju SMS poruku s tekstom „želim isplatu odobrenog zajma ES-21-58324“ te je tužitelj tuženiku 26. ožujka 2020. isplatio novčani iznos od 7.900,00 HRK (8.000,00 HRK umanjeno za 100,00 HRK troškova obrade zajma), a tuženik se obvezao vratiti iznos od 8.000,00 HRK, uvećano za 2.000,00 HRK pristojbe sukladno članku 7. i 8. Općih uvjeta, najkasnije s danom 04. srpnja 2021. Na taj način da je sukladno članku 247., 286. i 293. Zakona o obveznim odnosima sklopljen ugovor o zajmu elektroničkim putem, te da je tužitelj kao zajmodavac svoju obvezu iz predmetnog ugovora o zajmu izvršio, uplativši tuženiku iznos zajma na tekući račun, dok tuženik nije izvršio svoju obvezu povrata zajma. Sukladno članku 10. Općih uvjeta, tuženik, odnosno zajmoprimac da na dan dospijeća zajma može odabrati hoće li ga u cijelosti vratiti ili prolongirati rok otplate uz uplatu iznosa pristojbe prolongata u visini od 20% neotplaćene glavnice, uvećano za iznos troška obrade prolongata zajma, a na internetskoj stranici tužitelja da je jasno vidljivo objašnjenje, odnosno upozorenje uz pojam prolongata, u kojem stoji da takvo prologniranje otplate zajma stvara dodatne troškove. Zaključno ističući kako ne bi bilo jasno zašto tuženik osporava visinu i dospijeće dugovanja obzirom da je sam zatražio odgodu plaćanja do 01. prosinca 2021. te da ni po dospijeću nije dobrovoljno podmirio dugovanje u ukupnom iznosu od 10.000,00 HRK, tužitelj predlaže održati na snazi predmetni platni nalog i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 26. veljače 2022. pa do isplate, te zajedno s troškovima ovog parničnog postupka.

6. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 02. siječnja 2023. (list 172-176 spisa), tuženik se očitovao na podnesak tužitelja opisan u točki 5. obrazloženja ove odluke, ne sporeći pritom da je tuženik sklopio ugovor o zajmu u dobroj vjeri, zbog tada loše financijske situacije, i da je novce na ime zajma primio uplatom izvršenom 04. lipnja 2021. s računa otvorenog u Croatia banci d.o.o., na račun tuženika u Kent banci, u iznosu od 7.900,00 HRK. Tuženik nadalje ističe da su ugovor o zajmu i aneksi istoga nepošteni i sklopljeni od strane neovlaštenog vjerovnika, pozivajući se pritom na odredbu članka 295. i 296. Zakona o obveznim odnosima. Predmetni ugovor o zajmu da sadrži točno iznos zajma, iznos pristojbe i iznos troška obrade zajma, ali da ne sadrži nikakve odredbe o prolongatu zajma (načinu, iznosima, rokovima i drugo), a kakve odredbe da ne sadrži niti Zakon o obveznim odnosima, već je točkom 1.6. predmetnog ugovora o zajmu navedeno da se na sve odnose između stranaka koji nisu regulirani ugovorom primjenjuju Opći uvjeti zajmodavca. Člankom 10. Općih uvjeta regulirano je pitanje prolongata, no iste odredbe da su nejasne i nerazumljive glede dospijeća, visine stvarnog troška, mogućnosti samo jednog ili više prolongata, a da bi obveza zajmoprimca da po isteku prolongata uplati ukupni iznos koji proizlazi iz zatraženog zajma, bila u suprotnosti sa stvarnim troškovima. Tuženik ističe da iako je isti pristao na uplatu više prolongata, ukupno njih pet, svaki u iznosu od 2.000,00 HRK uvećano za 100,00 HRK troška, to ne bi značilo da je tužitelj postupio zakonito. Tuženik dalje navodi da je dan-dva prije dospijeća zajma za otplatu, istoga nazvala djelatnica s jednog od telefonskih brojeva koji se vode na firmu Cash Expert, Zagreb, Hektorovićeva 2, s upitom hoće li zajam uplatiti u cijelosti ili će prolongirati uz plaćanje prolongata u iznosu od 2.100,00 HRK. Tuženik da je pristao na prolongat jer da nije dobio očekivana novčana sredstva te mu je tužitelj dostavio uplatnicu, a kad je platio i kad je tužitelj knjižio taj iznos, dostavio je tuženiku putem e-maila otplatni plan i aneks ugovora te zatražio da tuženik pošalje SMS poruku. Tuženik da je zbog nemogućnosti povrata zajma, u studenom 2021. po peti put pristao na prolongat, a tužitelj mu je na e-mail poslao račun za plaćanje prolongata s bar kodom, koje plaćanje u iznosu od 2.100,00 HRK je tuženik izvršio 02. studenog 2021., a 03. studenog 2021. je tužitelj tuženiku poslao e-mail o zaprimljenoj uplati te zahtjev da tuženik pošalje SMS poruku sadržaja: „Želim prolongat zajma ES-21-58324 na broj 810006“, koju SMS poruku je tuženik poslao 08. studenog 2021. te istoga dana od tužitelja povratno primio e-mail da je zajam prolongiran, uz dostavu otplatnog plana i Aneksa br. 5. Na isti način da su izvršena i prethodna četiri prolongata, a koji postupak da ukazuje da bi tužitelj naplaćivao prolongat dok bi tuženik na to pristajao, bez da je pokazao volju i poduzeo razumne mjere u rješavanju situacije drugim sredstvima, u odnosu na što je tuženik mišljenja da je obzirom na okolnosti tuženika kao potrošača trebalo pronaći rješenje prethodno započinjanju ovršnog postupka. Tuženik nadalje ističe da je tužitelj postupio nepošteno i protivno Direktivi 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkim kreditima koja je izmijenjena između ostalog i Direktivom 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim kreditima, kojom je definiran opći zahtjev nepoštenih uvjeta u potrošačkim ugovorima, a koja se primjenjuje usporedno s drugim pravilima o zaštiti potrošača na temelju prava Unije. Nejasna je odredba članka 1.1. Općih uvjeta tužitelja jer je nejasno tko je donio i gdje su objavljeni propisi za koje se u istima navodi da se primjenjuju na predmetni ugovorni odnos, tko je ovlaštena osoba koja je potpisala naveden Opće uvjete i koje je tijelo odobrilo Opće uvjete, u smislu čega tuženik predlaže sudu naložiti tužitelju dostavu dokaza bitnih za utvrđivanje tužiteljeve legitimacije za vođenje ovog spora, kao i izvođenje dokaza saslušanjem tuženika. Tuženik zaključno navodi da tužitelj želi postići privid da se radi o firmi registriranoj u [adresa] i koja sve poslove obavlja na daljinu, dok stvarno posluje u Hrvatskoj, ističući pritom da tuženik ima prebivalište u [adresa], da tužitelj vrši oglašavanje zajmova i Općih uvjeta na hrvatskom jeziku, a na Općim uvjetima se nalazi porezni broj u Španjolskoj, dok se na ugovoru o zajmu i aneksima nalazi osobni identifikacijski broj tužitelja, cjelokupna korespondencija između tužitelja i tuženika se odvija preko e-maila ili telefonskim ili mobilnim kontaktima s područja Republike Hrvatske i na hrvatskom jeziku, s računa u Croatia banci d.o.o. je izvršena isplata zajma tuženiku, a tuženik je sve uplate prolongata izvršio na isti taj račun. Nadalje, da je uvidom u Centralni telefonski imenik Republike Hrvatske došao do saznanja da su navedeni kontakti za Cash Expert d.o.o. sa sjedištem u [adresa], a putem tih kontakata je tuženik kontaktirao s tužiteljem do iniciranja ovršnog postupka. Uvidom u sudski registar da je utvrđeno da je firma Cash Expert d.o.o. registrirana u [adresa] 2015. te da je 2021. promijenila naziv u Call 2 Collect s istom adresom sjedišta, a račun s kojeg je izvršena isplata zajma tuženiku da se nije mogao otvoriti prije dobivanja poreznog broja od strane Porezne uprave u Zagrebu, tj. OIB-a za pravne osobe nerezidente. Tužitelj da je sve svoje radnje vezane za zajam koji je odobren tuženiku obavljao na području Republike Hrvatske, a da za to nije imao ovlaštenje nadležnih tijela pa da je takav ugovor ništetan. Tuženik je predložio i nalaganje tužitelju dostave izvoda iz registra na hrvatskom jeziku, iz kojeg izvoda će biti razvidna osoba ovlaštena za zastupanje jer je za činjenicu zaključenja ugovora bitno da je obvezu preuzela osoba koja je ovlaštena za zastupanje pravne osobe, a iz dokumentacije da nije razvidno tko je ta osoba. Tuženik je predložio odbiti tuženi zahtjev tužitelja u cijelosti.

7. Podneskom dostavljenim na spis predmeta 23. siječnja 2023. (list 204-205 spisa) tužitelj je ustrajao kod svih iznesenih navoda, dodatno ističući da podnesak tuženika opisan u točki 6. obrazloženja ove odluke, ne bi bio dostavljen u roku određenim člankom 461.a stavkom 4. Zakona o parničnom postupku, te je podneskom dostavljenim na spis predmeta 17. veljače 2023. (list 210 spisa), a u skladu s raspravnim rješenjem ovog suda od 30. siječnja 2023., tužitelj na spis predmeta dostavio ovjereni i apostilirani prijevod izvatka iz sudskog registra za tužitelja.

8. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 06. travnja 2023. (list 239-241 spisa) tuženik se očitovao na dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja, ističući kako je u predmetnom ovršnom prijedlogu naveden LFK kao punomoćnik ovrhovoditelja, odnosno tužitelja – prokurist s adresom u Španjolskoj, uz koji prijedlog za ovrhu je dostavljena potvrda iz Trgovačkog registra u Barceloni kojom se potvrđuje da je isti imenovan 03. ožujka 2021. i da mu je dodijeljena punomoć. Sukladno članku 44. Zakona o trgovačkim društvima prokura da se daje isključivo u pisanom obliku, te se davanje prokure upisuje u sudski registar, a prokurist potpisuje trgovačko društvo svojim imenom i prezimenom uz naznaku iz koje je vidljiv njegov položaj prokuriste, međutim u predmetnoj vjerodostojnoj ispravi da ime i prezime osobe koja je vlasnik potpisa, kao niti položaj potpisnika nisu vidljivi. U ispravama koje je tužitelj dostavio podneskom od 06. listopada 2022. da nije sadržano ime i prezime osobe koje su iste isprave potpisale i naznake njezinog položaja kod tužitelja, što da je bitno da bi te isprave bile pravovaljane. Tužitelj da tuženiku nije dostavio nikakvu identifikacijsku ispravu za prokurista tužitelja, a prijedlog za ovrhu da sadrži njegov digitalni potpis. Izvod iz trgovačkog registra u Španjolskoj da sadrži konstataciju da ovlašteni zastupnik KFK ima prebivalište u [adresa], ali da nisu navedene njegove ovlasti po punomoći. Ističući da nije sporno da je tuženik sklopio ugovor o zajmu elektroničkim putem, da je isti ugovor potrošački ugovor i da se na njega primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača, da je tuženik uplaćivao prolongate za odgodu roka otplate zajma i da je nakon uplate dobio anekse osnovnom ugovoru o zajmu, da je tuženik po predmetnom ugovoru o zajmu primio 8.000,00 HRK, umanjeno za trošak obrade zajma od 100,00 HRK, a da je na ime prolongata uplatio iznos od 10.500,00 HRK, tuženik je dostavio pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž- 1501/2021 od 12. prosinca 2022.

9. Podneskom dostavljenim na spis predmeta 28. rujna 2023. (list 253-254 spisa), tužitelj je istaknuo kako je tuženiku u cijelosti isplaćen zajam temeljem njegovog zahtjeva, za koji je tuženik dostavio svu dokumentaciju, a sukladno općim uvjetima tužitelja, javno objavljenima na internetskoj stranici tužitelja. Tuženik da je volju za sklapanjem ugovora o zajmu iskazao posjetom internetskoj stranici tužitelja, te je označavanjem polja „Prihvaćam“ dao svoj izričiti i nedvosmisleni pristanak na odredbe Općih uvjeta, dostavivši pritom su potrebnu osobnu dokumentaciju za sklapanje ugovora o zajmu, što sve da je tuženik učinio dobrovoljno. Uplate izvršene s osnove pristojbe prolongata dospijeća zajma da ne predstavljaju tražbinu tužitelja i nisu navedene u knjizi otvorenih stavaka. Člankom 10. Općih uvjeta tužitelja regulirano je pitanje prolongata, na učinke kojih da da su svi, uključujući i tuženika koji je na internetsku stranicu tužitelja pristupio svojevoljno, upozoreni objavom na istoj internetskoj stranici, pri čemu da je tuženik već prilikom prvog aneksa ugovora o zajmu znao da sa svakom prolongacijom mora platiti dodatnih 2.100,00 HRK, no unatoč istome predmetni zajam prolongirao čak 5 puta.

10. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u spisu priležeću materijalnu dokumentaciju i to: apostilirani i ovjereni prijevod izvoda iz trgovačkog registra za tužitelja (list 6-17 spisa), Izvod iz knjige otvorenih stavaka tužitelja za tuženika, od 15. prosinca 2021. (list 18 spisa), prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (list 33 spisa), podnesak tužitelja dostavljen na spis predmeta 05. listopada 2022. (list 51-55 spisa), Opće uvjete ugovaranja zajma tužitelja (list 57-74 spisa), Tabelu zajmova tužitelja (list 75-82 spisa), presliku bankovne kartice tuženika (list 83 spisa), presliku osobne iskaznice tuženika (list 84-86 spisa), Izvadak broj 4/2021 po računu tuženika (list 87-88 spisa), Izvadak prometa po računu tužitelja za razdoblje od 01. travnja 2021. do 04. lipnja 2021. (list 89-90 spisa), Obavijest o mirovinskim primanjima tuženika za mjesec svibanj 2021. (list 91 spisa), Obavijest o ustegama iz mirovinskih primanja tuženika (list 92 spisa), ispis datuma i vremena slanja SMS poruka tuženika tužitelju (list 93 spisa), potvrdu o izvršenju naloga za plaćanje od strane tužitelja tuženiku, 04. lipnja 2021. (list 94 spisa), Ugovor o zajmu – ES-21-58324 od 04. lipnja 2021. (list 95 spisa), Otplatni plan – ES- 21-58324, od 04. lipnja 2021. (list 96-97 spisa), Otplatni plan – prolongat od 05. srpnja 2021. (list 98-99 spisa), Aneks 1 Ugovora o zajmu broj ES-21-58324, od 04. lipnja 2021., od 05. srpnja 2021. (list 100 spisa), Otplatni plan – prolongat od 04. kolovoza 2021. (list 101-102 spisa), Aneks 2 Ugovora o zajmu broj ES-21-58324, od 04. lipnja 2021., od 04. kolovoza 2021. (list 103 spisa), Otplatni plan – prolongat od 03. rujna 2021. (list 104-105 spisa), Aneks 3 Ugovora o zajmu broj ES-21-58324, od 04. lipnja 2021., od 03. rujna 2021. (list 106 spisa), Otplatni plan – prolongat od 04. listopada 2021. (list 107-108 spisa), Aneks 4 Ugovora o zajmu broj ES-21-58324, od 04. lipnja 2021., od 04. listopada 2021. (list 109 spisa), Otplatni plan – prolongat od 08. studenog 2021. (list 110-111 spisa), Aneks 5 Ugovora o zajmu broj ES-21-58324, od 04. lipnja 2021., od 08. studenog 2021. (list 112 spisa), podnesak tuženika od 02. siječnja 2023. (list 172-176 spisa), potvrde uplata od 03. srpnja 2021, 04. kolovoza 2021., 02.rujna 2021., 01. listopada 2021. i 02. studenog 2021., svaka u iznosu od 2.100,00 HRK (list 177-178 spisa), poruku elektroničke pošte tužitelja tuženiku od 30. studenog 2021. s odgovorom tuženika od 01. prosinca 2021. (list 179 spisa), poruku elektroničke pošte tuženika tužitelju od 03. prosinca 2021. (list 180 spisa), poruku elektroničke pošte tužitelja tuženiku od 03. studenog 2021. (list 181 spisa), od 08. studenog 2021. (List 184 spisa), od 04. listopada 2021 (list 185 spisa), poruku elektroničke pošte KF od 10. prosinca 2021. (list 182 spisa) i od 26. studenog 2021. (list 183 spisa), ispis iz Centralnog telefonskog imenika Republike Hrvatske za Cash Expert d.o.o. (list 186 spisa), poruku elektroničke pošte Call 2 Collect d.o.o. tuženiku od 14. siječnja 2022. (list 187 spisa), od 13. prosinca 2021. (list 188 spisa), Opomenu tužitelja tuženiku od 03. prosinca 2021. (list 189-191 spisa), ispis članka s internetske stranice www.otvoreno.hr, od 30. prosinca 2022. (list 192-196 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Call 2 Collect d.o.o. (list 197-200 spisa), ispis podataka o poslovnom subjektu Call 2 Collect d.o.o. s internetske strane sudskog registra (list 201-202 spisa), Izvod iz zapisnika sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Su IV-87/2022, od 11. ožujka 2022. (list 203 spisa), podnesak tužitelja dostavljen na spis predmeta 23. siječnja 2023. (list 204-205 spisa), podnesak tužitelja dostavljen na spis predmeta 17. veljače 2023. (list 210 spisa), apostilirani i ovjereni prijevod izvoda iz trgovačkog registra za tužitelja (list 211-222 i 223-238 spisa), podnesak tuženika od 06. travnja 2023. (list 239-241 spisa), podnesak tužitelja dostavljen na spis predmeta 28. rujna 2023. (list 253-254 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tuženika kao stranke (list 274-276 spisa).

11. Sukladno odredbi članka 299. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP), sud prilikom donošenja ovopredmetne odluke nije uzeo u obzir dokumentaciju dostavljenu od strane tuženika podneskom od 06. travnja 2023. i neposredno predanu u spis predmeta na ročištu održanom u ovom postupku 03. srpnja 2025., kao niti dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja podneskom od 28. rujna 2023., budući je ista dostavljena protivno odredbi članka 299. stavka 1. i 2. ZPP-a, pri čemu stranke nisu niti prezentirale, a niti dokazale okolnosti koje bi ukazivale na to da bez njihove krivnje navedenu dokumentaciju nisu mogli dostaviti, odnosno uvidu u istu predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (koji je zaključen 30. siječnja 2023.)

12. Nakon ocjene svih dokaza u smislu članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

13. Među strankama je nesporno da je tuženik kao zajmoprimac s tužiteljem kao zajmodavcem 04. lipnja 2021. na daljinu sklopio Ugovor o zajmu oznake ES-21- 58324, radi isplate zajma u iznosu od 8.000,00 HRK, na period od 30 dana, plativo u jednoj rati, da je nakon umanjenja za trošak obrade od 100,00 HRK tuženiku zatraženi iznos zajma isplaćen, a da se tuženik obvezao vratiti iznos zajma od 8.000,00 HRK, uvećan za 2.000,00 HRK pristojbe, dakle vratiti ukupno 10.000,00 HRK, sukladno otplatnom planu koji je prilog navedenog Ugovora, a što je sve utvrđeno uvidom u taj Ugovor (list 95 spisa) i otplatni plan (list 96-97 spisa). Dakle, predmetni Ugovor sklopljen je elektroničkim putem u smislu odredbe članka 293. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje: ZOO) kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora o zajmu, sukladno članku 499. stavku 1. ZOO-a. Nije sporno da su stranke potom sklopile pet Aneksa tom Ugovoru, kojim svim Aneksima je prolongirano dospijeće zajma i za prolongaciju kojeg dospijeća zajma je tuženik platio 2.100,00 HRK naknade za svaku prolongaciju, odnosno ukupno 10.500,00 HRK.

14. Među strankama je sporno je li tuženik uplatom iznosa na koje se pozvao u svom prigovoru podmirio cjelokupno potraživanje tužitelja ili je zapravo samo platio takozvane prolongate kojima je odgodio svoju obvezu vraćanja zajma, kao i jesu li predmetni ugovor i sklopljeni aneksi, odnosno odredbe općih uvjeta tužitelja, nepoštene, odnosno ništetne.

15. Tuženik LF, saslušana kao stranka u postupku (list 274-276 spisa), navela je da od 2019. u mirovini koja je iznosila 3.000,00 HRK, a preko koje se otplaćivao i kredit koji je ista imala. U travnju 2021. da joj se rodila unuka, a obzirom da je suprug imao problema s tekućim računom, obratila se tužitelju sa zahtjevom za pozajmicom, s rokom vraćanja od 30 dana obzirom da je kod tužitelja prethodno u 2019. već uzela jednu pozajmicu također na rok od 30 dana, koju je uredno i vratila. Tužitelj da je uredno isplatio pozajmicu u iznosu od 8.000,00 HRK, odnosno na račun da joj je bilo uplaćeno 7.900,00 HRK, s rokom dospijeća za mjesec dana i obvezom uplate po dospijeću pozajmice od 8.000,00 HRK i iznosa pristojbe od 2.000,00 HRK. Po dospijeću povrata pozajmice tuženik i suprug iste da nisu bili u mogućnosti vratiti pozajmljeni iznos i pristojbu te da je tuženika u lipnju 2021. kontaktirao tužitelj i poslao opomenu, nudeći pritom uplatu 2.000,00 HRK s osnove prolongata, što je učinila pa nakon što je tužitelju uplata bila vidljiva, SMS porukom joj je javio da mora poslati tužitelju SMS poruku sa zahtjevom da joj se odobri prolongat. Navodi da je učinila po opisanome i nakon nekoliko sati na e-mail joj je stigao aneks ugovora iz kojeg nije bilo vidljivo tko ga je potpisao. U listopadu 2021., nakon što je suprug otišao u mirovinu, da zbog blokade računa istoga nije bila u mogućnosti vratiti pozajmicu zajedno s pristojbom te da je u studenom 2021. uplatila posljednji, ukupno peti prolongat u iznosu od 2.100,00 HRK. Od tužitelja je višestruko tražila mogućnost obročne otplate ili sporazuma, ali tužitelj na takve prijedloge nikada nije pozitivno odgovorio. U prosincu 2021. da je uvidom u relevantne propise i sudsku praksu uvidjela da bi prolongati i ugovor o zajmu bili ništetni jer nije vidljivo tko je iste potpisao, odnosno je li iste potpisala osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja, kao i iz razloga nerazmjera uplata jer da ona kao potrošač ne bi smjela biti stavljena u nepovoljniji položaj. Nadalje, da je predmetni ugovor ništetan i iz razloga nemogućnosti obročne otplate. Smatra da više ništa ne duguje tužitelju, već da je cjelokupni iznos zajma, pa čak i više, uplatila kroz uplate prolongata. Zaključno je navela da u ugovoru nema propisanih i kamata, a da vjerodostojna isprava temeljem koje je iniciran predmetni ovršni postupak ne udovoljava zakonskim uvjetima za iniciranje ovršnog postupka.

16. Člankom 499. ZOO-a propisano je da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Dakle, bitni sastojci ugovora o zajmu su predmet zajma, trajanje, te naknada za pozajmljivanje u slučaju da je ugovor o zajmu naplatan.

16.1. Člankom 247. ZOO-a propisano je da je ugovor sklopljen kada su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a na isti način je predmetno pitanje regulirano i u slučaju sklapanja ugovora elektroničkim putem, sukladno članku 293. ZOO-a. Što se tiče forme ugovora, volja za sklapanje ugovora može se izjaviti između ostaloga pomoću različitih komunikacijskih sredstava, sukladno članku 249. stavku 2. ZOO-a, pri čemu istim Zakonom nije propisana posebna forma ugovora o zajmu pa se isti valjano može sklopiti i u usmenom obliku, kao i putem komunikacijskih sredstava, dakle elektroničkim putem, kao što je u konkretnoj pravnoj stvari slučaj.

17. Slijedom naprijed navedenog, ovaj je sud utvrdio da je između tužitelja kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca 04. lipnja 2021. sklopljen Ugovor o zajmu oznake ES-21-58324, sa svim međusobnim pravima i obvezama kako je naprijed navedeno i to elektroničkim putem u smislu odredbe članka 293. stavka 1. ZOO-a.

18. Uvidom u otplatni plan od 04. lipnja 2021. (list 96 spisa) koji je sastavni dio ugovora o zajmu, utvrđeno je da zajam iznosi 8.000,00 HRK, pristojba iznosi 2.000,00 HRK, naknada 100,00 HRK, ili ukupno 10.100,00 HRK. Zajam se otplaćuje u jednoj rati od 10.000,00 HRK, s rokom dospijeća 04. srpnja 2021., pri čemu su, sukladno Ugovoru o zajmu od 04. lipnja 2021., Opći uvjeti ugovaranja zajma tužitelja (list 57-74 spisa), sastavni dio predmetnog Ugovora o zajmu. Nije sporno niti da je tuženik uplatio ukupno 10.500,00 eura i to 2.100,00 HRK 05. srpnja 2021., 04. kolovoza 2021., 03. rujna 2021., 01. listopada 2021. i 02. studenog 2021., a što je utvrđeno kako uvidom u dokaze o izvršenim plaćanjima (list 177-178 spisa), tako i sklopljenim Aneksima i otplatnim planovima uz iste (list 98-112 spisa).

19. Dana 05. srpnja 2021. sklopljen je Aneks 1 (list 100 spisa), kojim je tuženiku odobren prolongat otplate uz pristojbu i naknadu u iznosu od 2.100,00 HRK. Prema priloženom otplatnom planu uz taj Aneks 1 (list 98-99 spisa), proizlazi da je tuženik i nadalje u obvezi platiti 10.000,00 HRK po predmetnom Ugovoru o zajmu. Takvo postupanje uslijedilo je još četiri puta, Aneksom 2 od 04. kolovoza 2021. (list 103 spisa), Aneksom 3 od 03. rujna 2021. (list 106 spisa), Aneksom 4 od 04. listopada 2021. (list 109 spisa) i Aneksom 5 od 08. studenog 2021. spisa (list 112 spisa), tako da je za svako prolongiranje dospijeća zajma tuženik izvršio uplatu od 2.100,00 HRK, i tako da je prema otplatnom planu uz svaki Aneks, tuženik i dalje bio u obvezi platiti 10.000,00 HRK po predmetnom ugovoru o zajmu.

20. Analizirajući u ukupnosti sadržaj Ugovora o zajmu te svih Aneksa tom Ugovoru, za zaključiti je da je tuženiku isplaćen zatraženi iznos zajma od 8.000,00 HRK, umanjen za trošak obrade od 100,00 HRK, koji se tuženik obvezao vratiti s uvećanjem koje se odnosi na pristojbu po tom Ugovoru od 2.000,00 HRK, te pristojbu i naknadu po svakom Aneksu u iznosu od 2.100,00 HRK, dakle ukupno na ime pristojbi i naknada iznos od 12.500,00 HRK, a Ugovor o zajmu sklopljen je na razdoblje od 30 dana, odnosno računajući prolongate, na razdoblje od 6 mjeseci. Iz navedenog je za zaključiti da pristojbe i naknade iznose više od 100% odobrenog iznosa zajma. Pritom tužitelj od tuženika ovopredmetnim postupkom potražuje cjelokupni pozajmljeni novčani iznos od 8.000,00 HRK, zajedno s pripadajućom pristojbom u iznosu od 2.000,00 HRK, odnosno novčani iznos od 10.000,00 HRK.

21. Odredbom članka 295. ZOO-a, određeno je da su opći uvjeti ugovora, ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formuliranom (tipskom) ugovoru, bilo da se ugovor na njih poziva i opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati i morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

22. Sukladno odredbi članka 296. ZOO-a, ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti odobreni od nadležnog tijela, s tim da se prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta uzimaju u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, te ostale odredbe ugovora, kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana, pri čemu se odredba stavka 1. navedenog članka ne primjenjuje na one odredbe općih uvjeta čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga strana je pri tome mogla utjecati na njihov sadržaj prema odredbi o predmetu i cijeni ugovora, ako su jasne, razumljive i lako uočljive.

23. Uvidom u Opće uvjete ugovaranja zajma tužitelja (list 57-74 spisa), razvidno je da su isti sastavni dio Ugovora o zajmu i primjenjuju se na zajmove koje tužitelj pruža klijentima. Zaključivanje ugovora o zajmu uvjetovano je prihvaćanjem istih Općih uvjeta. Prema Općim uvjetima, ugovor o zajmu je zaključen online između društva i klijenta na način da klijent svoju volju za zaključenje ugovora izražava online putem podnošenja zahtjeva za odobrenje zajma, a društvo putem poruke elektroničke pošte i/ili SMS-a, kojima obavještava klijenta da mu je zajam odobren. Izražavanje volje putem elektroničke pošte ili SMS poruke ima jednaku snagu kao potpis ugovornih strana te će se obje strane smatrati obvezane voljom voljom izraženom na opisani način. Pritom je ovaj sud utvrdio da je tuženik prethodno sklapanju predmetnog Ugovora o zajmu bio upoznat s predmetnim Općim uvjetima, te je iste u cijelosti kao takve prihvatio kao primjenjive na predmetni Ugovor o zajmu. Međutim, činjenica takvog postupanja tuženika ne podrazumijeva automatski nepodložnost takvih općih uvjeta testu poštenosti u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15, 14/19-dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme iniciranja ovog postupka, odnosno i sklapanja relevantnog ugovora.

24. Ovaj je sud stava da je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu pristojbi, neosnovan. Predmetni Ugovor u smislu odredaba ZZP-a je potrošački ugovor. Sustav zaštite potrošača u smislu Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavača ili pružatelja usluge što se tiče pregovaračke snage i razine informacija pa obzirom na takav slabiji položaj potrošača, članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 predviđa da nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošače, a radi se o onoj odredbi s obveznim učinkom kojoj je cilj zamijeniti formalnu ravnotežu koju ugovor uspostavlja između prava i obveza, stvarnom ravnotežom koja će ponovno uspostaviti jednakost između suugovaratelja. U tom smislu je svaki sud, pa tako i ovaj, dužan po službenoj dužnosti procijeniti nepošteni karakter ugovorne odredbe koja ulazi u područje primjene Direktive 93/13 i time ispraviti neravnotežu između potrošača i prodavača ili pružatelja usluge, čim raspolaže potrebnim pravnim i činjeničnim elementima (presuda C - 280/2013).

24.1. Imajući u vidu poviše navedeno, kao i osnovna načela obveznopravnih odnosa sadržana u članku 3., 4. i 6. ZOO-a, i položaj tuženika kao potrošača u smislu odredbi ZZP-a, kojima su implementirane i prethodno citirane odredbe Direktive o zaštiti prava potrošača, ovaj sud je utvrdio da su odredbe Ugovora o zajmu i svih 5 Aneksa istom tom Ugovoru, kojima se tuženik kao zajmoprimac obvezao tužitelju kao zajmodavcu platiti pristojbu u iznosu od 2.000,00 HRK po Ugovoru o zajmu (članak 1.2. Ugovora o zajmu), što iznosi više od 25% visine isplaćenog zajma, odnosno stvarno isplaćenih 7.900,00 HRK zajma, za razdoblje vraćanja kredita od inicijalno 30 dana, odnosno sa svim prolongatima cca 6 mjeseci, te platiti tužitelju kao zajmodavcu pristojbu u visini od 20% iznosa isplaćenog zajma za svako prolongiranje dospijeća obveze vraćanja zajma, što u konkretnom slučaju iznosi 10.500,00 HRK, odnosno više od 100% visine isplaćenog zajma, nepoštene, te da uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tuženika kao potrošača, a o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo pa potrošač nije imao utjecaja na sadržaj tih ugovornih odredbi, odnosno odredbi općih uvjeta, a sve u smislu odredbe članka 49. stavka 1. i 2. ZZP-a. Pritom je ovaj sud cijenio i sve utvrđene okolnosti sklapanja predmetnog pravnog posla te preostalih ugovornih odredbi kako to nalaže odredba članka 51. ZZP- a. Stoga, a kako su temeljem odredbe članka 51. stavka 1. ZZP-a nepoštene odredbe ništetne, one ne proizvode pravne učinke i tuženik po stavu ovog suda nije u obvezi tužitelju platiti pristojbe po Ugovoru o zajmu i Aneksima tom Ugovoru.

24.2. U smislu navedenoga, i odredbe članka 49. ZZP-a, ovaj sud je stava kako je nerazmjer između visine glavnice samog zajma od 8.000,00 HRK i ukupno uplaćenih iznosa prolongata, evidentan, budući da je tuženik po predmetnom Ugovoru o zajmu primio ukupno 8.000,00 HRK, odnosno umanjeno za trošak obrade zajma u iznosu od 100,00 HRK, 7.900,00 HRK, a na ime prolongata uplatio iznos od 10.500,00 HRK, što je višestruko više od ukupnog iznosa glavnice, a što slijedi iz svake pojedine odgode otplatnog plana koje je priložio tužitelj iz kojih je vidljivo da je tužitelj svaku pojedinu odgodu roka otplate zajma uvjetovao prethodnom uplatom naknade za odgodu u iznosu od 2.100,00 HRK. Iako tužitelj u spisu priležećoj i relevantnoj dokumentaciji novčane iznose koje je tuženik bio obvezan platiti radi prolongiranja roka dospijeća otplate zajma, naziva naknadama, u smislu odredbe članka 350. stavka 1. ZOO-a, kojom je propisano da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu, ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem, ili ako je neuredno ispuni, suštinski predstavljaju ugovornu kaznu za zakašnjenje tuženika u obvezi povrata iznosa zajma, a kakva ugovorna kazna sukladno stavku 3. istog članka, ne može biti ugovorena za novčane obveze, kakva obveza zajma, odnosno povrata zajma jest. Dakle, osim u smislu odredbe članka 49. stavka 1. ZZP-a, predmetna je odredba ništetna i po samom zakonu, a na koju ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti. Osim navedenog, odredba o naknadi za zajam suštinski predstavlja kamatu za isti, odnosno cijenu konkretnog zajma, a koja je u ovom slučaju ugovorena u visini od 25% iznosa glavnice zajma, i to za rok otplate od inicijalnih 30 dana, što nedvojbeno, a sukladno testu razmjernosti i suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

25. Dakle, ovaj je sud stava da su odredbe Općih uvjeta tužitelja, koje se odnose na pristojbu za uplatu prolongata (članak 10.3. Općih uvjeta), odnosno predmetni Ugovor o zajmu, kao i Aneksi istoga, djelomično ništetni iz razloga navedenih u točki 24. i 24.1. obrazloženja ove odluke, pa kako je tijekom ovog postupka utvrđeno da je tuženik tužitelju isplatio novčani iznos od ukupno 10.500,00 HRK, to je, obzirom na iznos pozajmice tuženiku od 10.000,00 HRK , valjalo tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti, budući da je tužitelj uplatama koje je tuženik vršio s osnove nepoštene, a samim time i ništetne odredbe o pristojbi zajma, odnosno pristojbi za prolongate, u cijelosti namiren.

26. Slijedom navedenog, a temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

27.1. Obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to bi isti temeljem poviše navedene odredbe bio obvezan tuženiku u cijelosti naknaditi troškove ovosudnog postupka. No budući da je tuženik zatražio trošak ovosudnog postupka samo u visini eventualnih sudskih pristojbi, a da na strani tuženika ne egzistiraju takve obveze u trenutku donošenja ove odluke, to je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

U Rijeci 19. rujna 2025.

.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Nora Kišur

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude, pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

- tuženiku