P-1597/2022-54
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja HČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Mira Boban i Gordan Lolić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika pod 1 UČ, iz [adresa], Ulica 16. Oktobra 26, Beočin, pod 2 SČ, iz [adresa], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Tomislav Livajić, odvjetnik u Omišu, ujedno i kao punomoćnik tuženih pod 5 i 6, pod 3 KČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4 ŠČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Maja Delić Ratković, odvjetnica u Splitu, ujedno i kao punomoćnica tužene pod 9, pod 5 ŽČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 6 JČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 8 HČV pok. H, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 9 CČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi ispravka i brisanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja i zamjenika njegovog punomoćnika Antona Luke Pivca, odvjetnika u Splitu, tužene pod 5 i zamjenice punomoćnika tuženih pod 1,2,5 i 6 TČ, odvjetničke vježbenice kod Marija Bašure, odvjetnika u Splitu te punomoćnice tuženih pod 3,4 i 9, na ročištu radi objave dana 19. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Ispravlja se zemljišnoknjižni upis u pogledu nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na način da se briše pravo vlasništva s imena tuženika, odnosno prednika tuženika ZČ. U, [adresa] za 7/48 dijela cjeline, RČ pok. FČ, [adresa] za 3/96 dijela cjeline, VČ pok. S za 7/96 dijela cjeline, BČ rođ. VČ za 7/96 dijela cjeline, HČV pok. H, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za 1/192 dijela cjeline, ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za 7/192 dijela cjeline, JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za 7/192 dijela cjeline, CČ, [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14/192 dijela cjeline, odnosno za cijelo njihovih suvlasničkih udjela, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja HČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo njihovih brisanih suvlasničkih udjela. II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda provedba upisa opisanog u točci I. ove presude.
III Nalaže se tuženicima ĆČ, [adresa], SČ, [adresa], KČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], JČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐČ, HČV pok. H, OIB: [osobni identifikacijski broj], Pukgrand 17, [adresa], CČ, [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], ukoliko se usprotive ovoj tužbi, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, solidarno naknaditi cjelokupni trošak tužitelju HČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz pripadajuće zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate."
II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženima pod 1,2, 5 i 6 trošak parničnog postupka u iznosu od 676,55 eur, a tuženima pod 3,4 i 9 u iznosu od 1.626,55 eur.
Obrazloženje
1. Dana 25. travnja 2022. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tuženika iz uvoda ove presude te ranije označenih tuženika pod 7 MČ i pod 9 PČ, radi ispravka prava vlasništva nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 5152 K. O. [katastarska općina] i upisa suvlasničkih 131/192 dijela cjeline uz istodobno brisanje suvlasničkih prava tuženika. U bitnom se navodi kako je tužitelj isključiv vlasnik i posjednik predmetne nekretnine dugi niz godina, računajući i posjed nejgovih pravnih prednika te da im ga nitko nikada nije osporavao. Dodaje kako je radi usklađenja zemjišnoknjižnog i stvarnog stanja pokrenuo pred ovim sudom pojedinačni ispravni postupak pod poslovnim brojem Z-43550/2019 u kojem je radi prigovora tuženika odbijen i upućen ostvariti svoje pravo u parnici. Ističe kako su u tom predmetu saslušani svjedoci koji potvrđuju kako je njegova (tužiteljeva) pravna prednica GČ bila isključiva posjednica i vlasnica predmetne nekretnine, a nisu nikada vidjeli ili čuli za tuženike. Podneskom od 26. studenopg 2024. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je praktički istovjetan izreci ove presude.
2. Pravomoćnim rješenjem broj P-1597/2022 od 1. lipnja 2022. tužba je odbačena u odnosu na ranije označene tužene pod 7 MČ i pod 9 PČ, dok je rješenjem od 16. svibnja 2024. radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja ovom spisu pripojen spis poslovnog broja P-3414/2022, kojim je tužitelj ustao protiv tužene pod 9, kao nasljednice ranije tužene MČ.
3. U svojim odgovorima od 26. svibnja, 2. i 13. lipnja te 20. listopada 2022. tuženici pod 1-6 i 9 osporili su tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U bitnom navode kako je pravna prednica tužitelja GČ jedna od brojnih nasljednica obitelji ŠČ koja je vlasnik predmetne nekretnine, kako među njima nije nikada postignut dogovor da bi nekretnina pripala u vlasništvo pravoj prednici tužitelja, kako joj je sve to bilo dobro poznato, stoga ni ona, a ni tužitelj nisu mogli steći pravo vlasništva dosjelošću. S tim u vezi skreću pozornost kako je tužitelj naknadno i to 2019., kupio od jednog suvlasnika dio nekretnine, a od jedne suvlasnice stekao dio darovnim ugovorom, što jasno ukazuje kako nisu točni navodi o stjecanju cjeline od GČ koja mu je predala 7/24 dijela cjeline, a u naravi konobu u prizemlju, jer bi u suprotnom cijena bila znatno veća od iskazane u ugovoru. Tuženik pod pod 8 HČV nije se očitovao na tužbu do zaključenja raspravljanja.
4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkog lista od 24. travnja 2022. i povijesnog vlasničkog lista od 16. svibnja 2022., spisa ovog suda broj Z- 13448/2020 i njemu priloženih dokaza, ugovora o darovanju nekretnine od 26. srpnja 2019., ugovora o kupoprodaji nekretnine od 17. listopada 2019., očevidom održanim na licu mjesta 4. rujna 2024. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju IČ i pregledom njegovog nalaza od 19. listopada 2024., saslušanjem svjedoka EČ, ČČ, LČ, AČ i NČ te tužitelja i tuženih pod 3 i 5 kao stranaka.
5. Punomoćnici stranaka zatražili su naknadu parničnog troška.
6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu za brisanje u zemljišnim knjigama suvlasničkih prava tuženika u odnosu na nekretninu koja je predmet spora, odnosno ima li valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva i upisa tog prava.
8. Uzimajući u obzir da tužitelj predmetnu tužbu označava radi ispravka i brisanja, za navesti je kako odredba iz čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, dalje ZZK), propisuje kako je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten radi zaštite tog prava brisovnom tužbom zahtijevati brisanje uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja, sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno pravo i tako trebalo prestati. Odredbom iz st. 2. propisano je kako se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osoba koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim ako je nositelju knjižnog prava iz st. 1. ovog članka dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis, zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od 60 dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno ako je nositelj knjižnog prava iz st. 1. ovog članka, kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe, podnio brisovnu tužbu u roku od 3 godine od kada je ta uknjižba bila zatražena.
9. Uzimajući u obzir navedene odredbe, jasno je kako se brisovnom tužbom štiti postojeće zemljišno stanje od nevaljanih, odnosno neistinitih upisa u zemljišnu knjigu, s time da je upis nevaljan kada za njega nisu ispunjene materijalne i postupovne pretpostavke predviđene ZZK, a neistinit je kada se upisano razlikuje od stvarnog, izvanknjižnog stanja. Zaštita nositelja knjižnog prava brisovnom tužbom ne zastarijeva prema osobi koja je ishodila nevaljani upis, kao ni prema osobi koja je od takve stekla pravo na temelju njezina nevaljanog upisa, ako je znala ili morala znati da je upis tog prednika bio nevaljan. Međutim, u takvim okolnostima rok za podizanje brisovne tužbe vremenski je ograničen kada se radi o poštenom stjecatelju, a duljina tog roka ovisi o tome je li nositelju knjižnog prava dostavljeno rješenje o nevaljanom upisu (60 dana), a ako to nije bio slučaj, rok se računa od dana kada je zatražen upis (3 godine). Propusti li nositelj knjižnog prava navedene rokove, njegovoj se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti i stjecanje prava poštenog stjecatelja više se ne može osporavati, iako je izvedeno iz neistinitog (nevaljanog) prava njegova prednika, čime se štiti osoba koja je s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, svoje pravo uknjižila u dobroj vjeri.
10. Pored iznijetog, u tužbi i u tijeku postupka ističe se samostalni i neometani posjed tužitelja i njegove pravne prednice GČ, stoga je jasno kako se zahtjev temelji i na dosjelosti, a kod takvog stanja stvari valjalo je cijeniti odredbu iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) prema kojoj se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U ovom slučaju valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u skladu s pravnim pravilima iz Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja, jer je ono po tužiteljevoj pravnoj prednici svakako započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92, ZOVO). Dakle, valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje dosjelošću u skladu s paragrafima 1452.-1477. OGZ, po kojima je posjed potreban za dosjelost trebao biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od trideset godina. Međutim, vrijeme za dosjedanje poštenog posjednika skraćeno je na dvadeset godina prema Načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. temeljem kojeg su rokovi za dosjedanje skraćeni i glede pravnih pravila OGZ i glede sudske prakse. Stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću propisivale su i odredbe iz čl. 28. ZOVO pa je tako u smislu st. 1. savjesni i zakoniti posjednik nekretnine stjecao pravo vlasništva protekom deset godina posjedovanja, a barem savjesni posjednik protekom dvadeset godina, kako je to propisivala odredba iz st. 4. Na praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva na nekretnini regulirano je i odredbama iz čl. 159. ZVDSP, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, dok je za izvanrednu dosjelost dovoljno da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira, osim ako se dokaže suprotno.
11. Pregledom rješenja zemljišnoknjižnog odjela broj Z-13448/2020 od 26. siječnja 2022. razvidno je kako je po provedenom pojedinačnom ispravnom postupku odbijen prijedlog ovdje tužitelja od 24. prosinca 2019. postavljen radi utvrđenja pogrešne uknjižbe i usklađenja zemljišnih knjiga u odnosu na nekretninu oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 5152 K. O. [katastarska općina] te njegovog upisa kao vlasnika, a tužitelj po pouci o pravnom lijeku upućen pokrenuti pred sudom parnicu tužbom radi ispravka.
12. Pregledom vlasničkog lista od 24. travnja 2022. razvidno je kako je tužitelj upisani suvlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 5152 K. O. [katastarska općina] za 7/24, za 1/96 te za 1/64 dijela, a za preostali dio nekretnine upisani su tuženici ili njihovi nesporni pravni prednici, dok iz povijesnog vlasničkog lista od 16. svibnja 2022. proizlazi kako je DČ 1972. prvi put upisana kao suvlasnica 7/24 dijela.
13. Pregledom ugovora o kupoprodaji nekretnina od 3. studenog 2017. (priložen spisu broj Z-13448/2020) razvidno je kako je GČ rođ. DČ prodala tužitelju uknjiženih 7/24 dijela predmetne nekretnine, a u naravi konobu u prizemlju, za cijenu od 10.000,00 eur. Prodavateljica je označena kao vlasnica i posjednica za cijelo, stoga se obvezala u roku od dvije godine provesti postupak ispravka uknjižbe pred nadležnim sudom i utvrditi se vlasnicom preostalih 17/24 dijela cjeline. Prema Dodatku ugovora od 18. listopada 2019. sudionici su utvrdili kako je kupac u međuvremenu stekao udjele predmetne nekretnine drugim pravnim poslovima, stoga se prodavateljica obvezala u roku od tri godine upisati vlasnicom za preostalih 131/192 dijela cijeline i ponuditi ih kupcu za iznos od 18.000,00 eur.
14. Pregledom prijepisa posjedovnog lista Ureda za katastar Split, Ispostave Vis broj 833 od 1. lipnja 2017. (priložen spisu broj Z-13448/2020) razvidno je kako je prodavateljica DČ bila upisana posjednica za cijelo čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a predmetna nekretnina sada je upisana u posjedovnom listu broj 3354 kao suposjed uknjiženih suvlasnika (tužitelja, tuženika i njihovih pravnih prednika), kako proizlazi iz posjedovnog lista broj 3354, priloženog uz geodetsko vještvo.
15. Pregledom ugovora o darovanju nekretnine od 26. srpnja 2019. razvidno je kako je suvlasnica UČV iz [adresa] darovala tužitelju svojih 2/192 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dok iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 17. listopada 2019. proizlazi kako je tužitelj kupio od FČ iz [adresa] suvlasničkih 3/192 dijela.
16. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 4. rujna 2024. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju IČ, tužitelj je kao predmet spora pokazao staru kuću u nizu, položenu u centru grada [adresa], anagrafske oznake Alojzija Stepinca 13, koja se sastoji od prizemlja i dva kata. Na prizemlje se pristupa s javne ulice preko dvije stube, a u njemu je prostor s ugostiteljskom opremom (hladnjak, gajbe, piće). Vanjskim kamenim stubištem, položenim uz istočnu fasadu sporne kuće, pristupa se stambenom prostoru na etažama prvog i drugog kata. Na prvom katu spavaća je soba s kupaonicom, a unutarnjim drvenim stubištem povezana je s drugim katom na kojem je spavaća soba. Do ovih etaža pristupa se kroz nova drvena vrata čiji ključ posjeduje tužitelj, a zatiču se u potpunosti novouređene i namještene.
17. Sudski vještak za geodeziju IČ u svom je nalazu od 19. listopada 2024. identificirao pokazani objekt i utvrdio kako se radi o staroj kamenoj građevini (katnosti prizemlje i dva kata). Prema njegovom nalazu i mišljenju pokazana kuća je položena u cijelosti na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dok su pristupne kamene stube za prvi kat položene na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Na ovo vještvo stranke nisu iskazale primjedbe kojim bi osporile ili kako dovele u sumnju vještakovu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti.
18. Na okolnost posjeda predmetne kuće, načina njezinog korištenja i korisnika, govorili su svjedoci EČ, ČČ, LČ, AČ i NČ. Prema njihovim saznanjima proizlazi kako su u kući samostalno i neometano živjeli prodavateljica GČ i njezina obitelj DČ nadimka K, odnosno baka, roditelji i sestra, a svjedokinje EČ i ČČ tvrde kako je tako bilo u tijeku 50.-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća, a u svakom slučaju najkasnije do 1974. kada se EČ vratila u Komižu 1974., nakon čega se objekt nije koristio niti uređivao do tužiteljeve kupnje. O tuženima obiteljskog nadimka Š nemaju detaljnih saznanja niti ih dovode u vezu s predmetnom nekretninom, a poznato im je kako je tužitelj nakon sklapanja ugovora s GČ, stupio u posjed nekretnine i izveo radove na adaptaciji objekta, tako da je u prizemlju umjesto konobe skladište za njegovu ugostiteljsku djelatnost, a gornje etaže predstavljaju uređene i opremljene stambene površine. Iskaze svjedoka, a prije svega EČ, ČČ i LČ valjalo je cijeniti jer se radi o domaćim ljudima iz [adresa], a svjedokinje su i prve susjede prijepora, stoga je logično i očekivano da su prethodnih 50-60 i više godina, imale neposredan i objektivan uvid u stanje nekretnine o kojoj su govorili i njezinim korisnicima, radi čega im se poklanja vjera u cijelosti. Osim toga, iskazi svjedoka AČ i GČ nisu u suprotnosti u odnosu na navode svjedokinja o posjedu obitelji DČ, a ni tuženici ne spore da je GČ prodala tužitelju svoj suvlasnički dio i nakon toga ga predajom ključa uvela u samostalni posjed nekretnine.
19. Slijedom iznijetog nedvojbeno je utvrđeno kako je tužitelj od 2017. u posjedu predmetne nekretnine u cijelosti, kako je izveo radove na njezinoj rekonstrukciji i kako je od tada koristi samostalno i neometano. Nadalje je utvrđeno kako je prije toga njegova pravna prednica GČ živjela u kući i koristila je s članovima svoje obitelji DČ na isto tako samostalan i neometan način do početka 70-tih godina prošlog stoljeća, a sud dopušta mogučnost da ju je GČ prilikom ljetnih boravaka u [adresa] povremeno znala koristiti i do početka 80-tih godina, o ćemu govori isključivo njezin suprug. Slijedom toga, a uvažavajući iskaze svjedoka i stranaka kada govore o stanju objekta, nedvojbeno proizlazi kako se jasna samostalna faktička vlast pravne prednice tužitelja i njezine obitelji protezala barem od 50-tih godina do najkasnije 1974., a nakon toga nikako ili rijetko, tako da je kuća s vremenom postala zapuštena i neuvjetna. U prilog iznesenom ide i povijesni posjedovni list Ureda za katastar i geodetske poslove, Ispostave Vis od 6. studenog 2018. (priložen spisu broj Z-13448/2020) u kojem je od osnutka 1953. u posjedovnom listu broj 833 bila upisana OČ - " Ž" ud. J s nasljednicima, a od 1973. DČ kao isključiva posjednica, da bi na kraju čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] danas bila upisana u posjedovnom listu broj 3354 u korist upisanih suvlasnika kao naslovnika. Dakle, radi se o dugogodišnjem samostalnom posjedu koji je kontinuirano trajao barem 25, a možda i više godina, ali ta činjenica sama po sebi nije pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću pored ostale raspoložive dokazne građe iz koje je razvidno kako posjed nema zakonom propisano obilježje poštenja kao osnovne pretpostavke.
20. Prije svega je za navesti kako kuća položena na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nije etažirana, a do zaključenja raspravljanja nije priložen ugovor ili kakav drugi dokaz da je bila predmet diobe ili barem usmenog razvrgnuća. Suprotno tome, radi se o suvlasničkoj zajednici GČ i tuženika te njihovih pravnih prednika, što znači da je pravna prednica tužitelja sve vrijeme znala da nije isključiva vlasnica kuće, već suvlasnica njezinog točno određenog alikvotnog dijela, radi čega je predmet kupoprodajnog ugovora iz 2017. i bio označen kao prodaja 7/24 dijela prodavateljice. Doduše, sudionici tog pravnog posla utvrdili su kako je prodavateljica vlasnica kuće u cijelosti, stoga se obvezala u roku od dvije godine riješiti imovinsko-pravne odnose u zemljišnim knjigama. Međutim, znakovito je kako prodajna cijena iznosi 10.000,00 eur, dok su u dodatku ugovora stranke navele kako je kupac u međuvremenu stjecao dijelove nekretnine drugim pravnim poslovima, tako da se prodavateljica obvezala u roku od tri godine pokrenuti sudski postupak radi ispravka i utvrditi se vlasnicom preostalih 131/192 dijela te ga kupcu ponuditi na prodaju za iznos od 18.000,00 eur. Dakle, predmetna nekretnina bila je znatno veće vrijednosti od one koju je tužitelj platio prodavateljici, stoga iznos od 10.000,00 eur nije bio cijena za cijelu kuću, već za njezin dio i to 7/24 alikvotnog dijela za koji je prodavateljica bila upisana u zemljišnim knjigama. Osim toga, sudionici su ugovorom od 3. studenog 2017. jasno utvrdili kako se nekretnina sastoji od konobe, etaže (kata) i potkrovlja, dok predmet prodaje u naravi predstavlja konobu u prizemlju. Slijedom iznijetog, sasvim je razumljivo da je tužitelj nakon sklapanja osnovnog ugovora kontaktirao neke od ostalih suvlasnika kako bi u potpunosti i što prije riješio imovinsko-pravne odnose tako da je u međuvremenu stekao njihove suvlasničke dijelove. Doduše, UČV mu je svojih 2/192 dijela cjeline ustupila bez naknade, kako proizlazi iz njihovog ugovora o darovanju od 26. srpnja 2019., ali je suvlasničkih 3/192 dijela FČ stekao kupnjom za iznos od 7.000,00 kn, kako proizlazi iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 17. listopada 2019. Ovome je za dodati kako je neuvjerljiv iskaz tužitelja kada tvrdi kako FČ nije uvjetovao sklapanje ugovora novčanim iznosom, tako da mu je novčanu naknadu isplatio samoinicijativno, uvažavajući njegovu dob i skromno imovno stanje, jer ti navodi nemaju nikakvog dokaznog ni životnog uporišta, stoga se radi o uobičajenom teretnom pravnom poslu. Također je od značaja kako tužitelj prilikom iskazivanja nema valjanog obrazloženja zbog čega nije stupio u kontakt s ostalim suvlasnicima poznatih adresa, a nasuprot tome stoji dopis odvjetnika Tomislava Livajića od 18. srpnja 2019. kojim ovdje tuženici HI (Žuanić), ŽČ, JČ i UI, kao suvlasnici nekretnine pozivaju tužitelja radi dogovora o njezinom daljnjem korištenju.
21. U svakom slučaju, iznesene okolnosti ukazuju kako su i tužitelj i njegova pravna prednica sve vrijeme bili svjesni da predmetna nekretnina predstavlja nepodijeljenu suvlasničku zajednicu i da GČ kao suvlasnica koristi kuću u cijelosti uz prešutni pristanak ostalih suvlasnika i njihovih nasljednika, koji zbog svoje brojnosti očigledno nisu imali nužne potrebe za korištenjem kuće male površine, radi čega joj nisu pristupali, stoga ih svjedoci i nisu mogli povezati s nekretninom. Konačno, nisu mogli imati neposredna i uvjerljiva saznanja o posjedu objekta posljednjih desetljeća pored činjenice da je isključiva i stvarna faktička vlast GČ prestala znatno prije sklapanja ugovora 2017., odnosno početkom 80-tih godina prošlog stoljeća. Ponovno je za istaknuti kako nema dokaza koji bi upućivali na suprotan zaključak, odnosno postojanje diobe između nekadašnjih suvlasnika nekretnine, koji bi za GČ i njezinu obitelj DČ predstavljao valjanu pravnu osnovu stjecanja samostalnog posjeda, a takve dokaze tužitelj je trebao priložiti u skladu s odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP). Kod takvog stanja stvari, nedvojbeno je utvrđeno kako su tužitelj i pravna prednica nepošteni posjednici nekretnine, jer su u vrijeme stjecanja znali ili imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na isključivi posjed već pravo na suposjed s ostalim suvlasnicima. Slijedom toga, nedostaje osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, a prema tome i prema stanju u spisu jasno je kako nema pogrešnog upisa u zemljišnim knjigama u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i potrebe za ispravkom te brisanjem tuženika i njihovih pravnih prednika kao upisanih suvlasnika.
22. Na temelju svega iznijetog sud smatra kako predmetna tužba nema zakonskog uporišta, radi čega je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, kako je odlučeno u točki I izreke presude.
23. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 4. ZPP. Tuženima pod 1,2,5 i 6 priznat je trošak punomoćnika i to sastava odgovora na tužbu od 13. lipnja 2022. i zastupanja na ročištima održanim 5. prosinca 2024. i 10. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaku radnju, sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 138/2023, dalje OT). Također im je priznat trošak sastava podneska od 15. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. toč. 4. i Tbr. 54. OT), dok je u više zatraženom dijelu zahtjev neosnovan, a neosnovano je i potraživanje naknade zastupanja na ročištu 4. rujna 2024., jer tom prilikom označene stranke nisu bile zastupane po punomoćniku ili njegovom zamjeniku. Priznati iznos od 650,00 eur uvećan je za trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 26,55 eur, stoga je tužitelju naloženo naknadititi im trošak u iznosu od 676,55 eur.
24. Tuženima pod 3,4 i 9 priznat je trošak zastupanja po punomoćnici i to sastava odgovora na tužbu od 26. svibnja 2022. u iznosu od 220,00 eur i 20. listopada 2022. (u pripojenom spisu broj P-3414/2022) u iznosu od 200,00 eur, trošak sastava obrazloženog podneska od 9. rujna 2024. i zastupanja na ročištima održanim 4. rujna i 5. prosinca 2024. te 10. srpnja 2025. u iznosu od 240,00 eur za svaku radnju, sve u skladu s (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 40. i Tbr. 54. OT), a pored toga trošak zastupanja na ročištu održanom 16. svibnja 2024. u iznosu od 220,00 eur (Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 40. i Tbr. 54. OT). Materijalni trošak punomoćnice za potrebe očevida u [adresa] nije priznat kao neophodan, jer je ročištu nazočila tužena pod 3, a mogao se izbjeći ispuštanjem zamjeničke punomoći jednom od odvjetničkih ureda u Visu. Priznati iznos od 1.720,00 eur uvećan je za trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 26,55 eur, stoga je tužitelju naloženo naknadititi trošak ovim tuženima u iznosu od 1.626,55 eur, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.
Split, 19. rujna 2025.
S u d a c
Branko Malenica
PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika pod 1,2, 5 i 6
- pun. tuženika pod 3,4 i 9
- tuženiku pod 8
