Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2790/2019-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vatroslavu Abramoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupane po punomoćnici Sari Stjepanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 7. srpnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, temeljem objave od 19. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I- Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50 , Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju OB, [adresa], 51211 Bregi Matulji, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 15.790,85 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 93,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2008. do isplate,

- 101,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2008. do isplate,

- 95,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2008. do isplate,

- 90,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2008. do isplate,

- 89,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2008. do isplate,

- 85,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2008. do isplate,

- 82,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2008. do isplate,

- 84,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2008. do isplate,

- 99,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2008. do isplate,

- 114,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2008. do isplate,

- 99,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2008. do isplate,

- 130,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2009. do isplate,

- 132,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2009. do isplate,

- 147,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2009. do isplate,

- 126,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2009. do isplate,

- 127,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2009. do isplate,

- 123,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2009. do isplate,

- 126,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2009. do isplate,

- 124,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.08.2009. do isplate,

- 129,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.09.2009. do isplate,

- 123,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2009. do isplate,

- 127,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2009. do isplate,

- 126,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2009. do isplate,

- 137,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2010. do isplate,

- 144,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2010. do isplate,

- 142,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2010. do isplate,

- 152,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2010. do isplate,

- 158,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2010. do isplate,

- 171,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.06.2010. do isplate,

- 184,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2010. do isplate,

- 169,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2010. do isplate,

- 210,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.09.2010. do isplate,

- 191,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.10.2010. do isplate,

- 193,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2010. do isplate,

- 197,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.12.2010. do isplate,

- 216,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2011. do isplate,

- 2.149,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.01.2011. do isplate,

- 156,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.03.2011. do isplate,

- 176,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.03.2011. do isplate,

- 166,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.04.2011. do isplate,

- 193,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2011. do isplate,

- 184,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2011. do isplate,

- 204,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.07.2011. do isplate,

- 245,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.08.2011. do isplate,

- 200,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2011. do isplate,

- 196,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.11.2011. do isplate,

- 191,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.11.2011. do isplate,

- 191,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2011. do isplate,

- 202,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.01.2012. do isplate,

- 201,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.03.2012. do isplate,

- 198,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2012. do isplate,

- 200,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.05.2012. do isplate,

- 201,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.06.2012. do isplate,

- 201,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.07.2012. do isplate,

- 199,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2012. do isplate,

- 200,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2012. do isplate,

- 192,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.10.2012. do isplate,

- 199,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.11.2012. do isplate,

- 200,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.11.2012. do isplate,

- 199,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2012. do isplate,

- 191,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.02.2013. do isplate,

- 192,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.02.2013. do isplate,

- 192,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.03.2013. do isplate,

- 199,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.04.2013. do isplate,

- 193,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2013. do isplate,

- 187,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.06.2013. do isplate,

- 184,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2013. do isplate,

- 193,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2013. do isplate,

- 196,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.09.2013. do isplate,

- 199,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.11.2013. do isplate,

- 201,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.12.2013. do isplate,

- 205,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2013. do isplate,

- 204,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.01.2014. do isplate,

- 112,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 27.02.2014. do isplate,

- 120,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.12.2014. do isplate,

- 122,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.12.2014. do isplate,

- 123,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.12.2014. do isplate,

- 122,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.12.2014. do isplate,

- 123,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2015. do isplate,

- 123,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2015. do isplate,

- 123,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.03.2015. do isplate,

- 123,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.04.2015. do isplate,

- 123,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.06.2015. do isplate,

- 123,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.06.2015. do isplate,

- 123,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2015. do isplate,

- 123,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2015. do isplate,

- 152,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2015. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se Tuženiku da Tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 3.403,09 eur, zajedno sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 11. lipnja 2019., navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu koji sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga da je valutna klauzula ništetna. Usprkos tome, tuženik je teretio tužitelja s pozivom na valutnu klauzulu.

2.Ugovorom se tužitelj obvezao tuženiku plaćati kamate. Kamatna stopa nije određena jer je uglavljena kao promjenjiva, pa u vrijeme zaključenja Ugovora tužitelj nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženiku kod plaćanja kamate. Nije niti odrediva, jer Ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

3.Obzirom su kamate ugovorene, ali njihova stopa nije Ugovorom ni određena ni odrediva, stopa kamata određena je čl. 26. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik da je teretio tužitelja za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo.

4.Tužitelj navodi da je svojim postupanjem tuženik tužitelju pričinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove. Stoga da je tuženik, koji je sastavio Ugovor, dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, od dana stjecanja.

5.Tužitelj je, nakon dostave tražene dokumentacije i provedenog financijskog vještačenja, postavio tužbeni zahtjev podneskom od 1. travnja 2025.

6.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći prvenstveno da su tužba i tužbeni zahtjev neuredni i nepodobni za postupanje, odnosno da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Tužitelj da je tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti prestao postojati, obzirom na sklopljeni Dodatak Ugovoru o kreditu sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR.

8.Tuženik osporava tužitelju pravni interes za podizanje ove tužbe koji da postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti. U trenutku podizanja tužbe povrede više nema budući postupanje tuženika, a koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim, više ne postoji odnosno nije ga niti bilo. Prihvaćanjem konverzije i sklapanjem dodatka ugovoru da prestaje pravo potrošača zahtjevati bilo kakve isplate temeljem osnovnog ugovora.

9.Tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i protivi se dokaznim prijedlozima tužitelja.

10.Tuženik navodi da je proveo konverziju sukladno kogentnim odredbama ZPK 102/2015, a tužitelj da dovodi u pitanje važeće zakonsko rješenje, odnosno valjanost zakonske odredbe koja regulira uvjete provođenja konverzije. Tužitelj je prihvatio konverziju i sklopio s tuženikom Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija.

11.U odnosu na valutnu klauzulu, ista da je zakonom dopuštena (čl. 22. ZOO-a). Obzirom na regulatorne propise HNB-a gotovo da se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obvezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatski štediše/potrošači najveći dio štednje drže u stranoj valuti. Niti jednim važećim zakonom koji je primjenjiv na konkretni slučaj (ZOO, ZPK) valutna klauzula nije zabranjena niti je zakonski predviđeno da se konverzija provodi na način da se ugovara fiksna kamatna stopa, a ponajmanje, da se ista ugovara bez valutne klauzule. Stoga da je bespredmetno raspravljati o tužbenom zahtjevu koji automatski negira valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a da za navedeno ne postoji apsolutno nikakvo zakonsko uporište.

12.Također predmetni ugovor o kreditu je solemniziran od strane javnog bilježnika te ima snagu javnobilježničkog akta, odraz je stvarne volje ugovornih strana, a tužitelj je poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja. Isti je sam procijenio da li ugovor odgovara njegovim potrebama i mogućnostima. Iz ponašanja tužitelja da se može razumno zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze.

13.Glede kamatne stope, tuženik navodi da tužitelj pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer da očito zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, a što da iz iste ne proizlazi. Sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedna ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi.

14.Tuženik navodi da je volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, koja je i ugovorena te nije ostavljen prostor primjeni drugačije kamatne stope.

15.Tuženik do stupanja na snagu izmjena ZPK iz 2013. nije imao zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, ali su ga do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamatne stope, čemu je tuženik u cijelosti i udovoljio.

16.Banka je mogla mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovorno urediti s klijentom. Ugovor o kreditu da sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, a kriteriji za promjene sadržani su u općim uvjetima s kojima je klijent prethodno upoznat. Ugovorna odredba da je određena odnosno odrediva. Tužitelj da je bio upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta nastalog uslijed promjene tečaja CHF obzirom da ga je banka informirala o posljedicama i eventualnim rizicima.

17.Ugovorna odredba kojom je banka ovlaštena mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti je neodrediva, tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi.

18.Izmjenama i dopunama ZPK iz 2013. uveden je novi kriterij promjene kamatne stope koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014. Tuženik tvrdi da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu i da ugovorna obveza kojom je ovlašten mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena. Svi elementi koji su utjecali na cijenu kredita i način promjene kamatne stope su javno dostupni i nisu proizvoljni elementi banke. Tuženik tvrdi da je postupao u potpunosti u skladu s regulativom HNB-a.

19.Na samu cijenu kredita utječu troškovi izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, regulatorni troškovi HNB-a, kreditni rizik zemlje (CDS) te marža koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta.

20.HNB nije kod tuženika uočila niti istakla bilo kakve nepravilnosti ili neusklađenosti s pozitivnim propisima. U slučaju primjene promjenjive kamatne stope radi se o uobičajenom i zakonitom poslovanju banaka u potpunosti usklađenom s regulativom HNB.Tuženik tvrdi da nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja.

21.Tuženik nadalje navodi kako je pogrešna tužiteljeva premisa da je kamata morala ostati fiksna kroz cijelo promatrano razdoblje, kao i da je tuženik dužan tužitelju vratiti razliku kamate, kao i razliku tečaja za CHF koji se primjenjivao prilikom plaćanja svakog pojedinog anuiteta.

22.Tuženik ističe da su sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija, tužitelju priznate sve uplate po osnovnom kreditu te mu je za iznos istih umanjena ukupna masa kredita, pa da tužbenim zahtjevom tužitelj ide za tim da dva puta naplati jedan te isti iznos. Nadalje, ugovaranje promjenjive kamate je dopušteno, pa takva kamata nije ništetna. Konkretne kamatne stope određene su na temelju ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva. Ni jedna od primijenjenih kamatnih stopa da ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu, a volja stranaka da je bilo upravo ugovaranje promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Tuženik da je u potpunosti postupao sukladno pozitivnim propisima.

23.Tuženik ističe i prigovor zastare te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti te potražuje naknadu parničnih troškova.

24.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu br. 9011976660 od 28. rujna 2006., u Dodatak Ugovoru o kreditu br. 9011976660 od 11. prosinca 2015., u Plan otplate, u Knjigovodstvenu karticu, financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec .i uvidom u nalaz i mišljenje vještaka te osobnim saslušanjem tužitelja.

25.Tuženik je odustao od saslušanja u svojstvu svjedoka osobnog bankara i javnog bilježnika.

26.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik sklopili Ugovor o kreditu br. 9011976660 dana 28. rujna 2006., sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 1. ugovoren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 123.983,62 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke tuženika važećem na dan korištenja kredita.

-U članku 2. ugovorena je namjena kredita i to za kupnju stambenog objekta.

-U članku 4. ugovoreno je da se na kredit u otplati korisnik obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,25% godišnje. Visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita.

-U članku 7. ugovoren je rok otplate kredita od 360 mjeseci, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora.

27.Ugovor je solemniziran.

28.Vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

29.Stranke su 11. prosinca 2015. sklopile i Dodatak rečenom ugovoru o kreditu, solemniziran kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela u Rijeci 22. prosinca 2015., pod br. OV-12328/15, kojim na temelju prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, reguliraju konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Sukladno izračunu konverzije, iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita dan 30. rujna 2015. iznosi 61.834,67 eur. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da iznos preplate iznosi 3.652,22 eur, a koji na dan 30. rujna 2015. iznosi 27.893,83 kn.

30.Tužitelj je osobno saslušan. Iz njegovog iskaza je utvrđeno da je imao otvoren račun u PBZ. Namjeravao je kupiti stan i kada ga je našao, obratio se se banci tražeći kredit. U banci su mu predložili kredit u valuti CHF kao povoljniji jer bi mu po tom kreditu rata iznosila 2.500,00 kuna dok bi mu za kredit u valuti EUR-o iznosila 3.200,00 kuna. Iz tog razloga se i odlučio za povoljniji kredit. Banka je sastavila ugovor i on nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Nisu mu ništa posebice objašnjavali.

31.Nije baš sve dobro razumio, već samo ono osnovno odnosno koliko će mu iznositi rata i na koliko godina zaključuje kredit. Nakon nekih 5 (pet) godina, rate su se malo po malo dizale i na koncu su došle skoro dvostruko od početne. Da je znao da će se to događati ne bi se odlučio za takav ugovor. Kupio je navedenu nekretninu i ona mu služi za stanovanje. Nema u istoj niti obrt niti firmu. 2019. Je tu nekretninu prodao i zatvorio kredit jer nije mogao više plaćati. Ugovor o konverziji je sklopio iz razloga da mu se smanji rata.

32.Javni bilježnik mu nije tumačio ugovor, a da je tužitelj to i tražio, iskreno rečeno ne bi niti razumio. Ne zna što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Banka je slala obavijesti o povećanju kamatnih stopa, ali on nije znao što s tim učiniti. Nije mu nitko prilikom sklapanja ugovora rekao da će tečaj valute biti nepromijenjen tijekom trajanja ugovora. Prije ovog imao je jedan kredit za auto od 5.000 DEM. Vrijednost strane valute u odnosu na kunu mogla se provjeriti u mjenjačnici.

33.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., sa zadaćama izračunati iznos više stečenog po tuženiku od tužitelja po ugovoru o kreditu iz tužbe u odnosu na ono što bi stekao:

a)da nije primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO (obračun kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do konverzije, a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konverzije), sukladno toč. 2.,3. i 4. tužbe - izračun anuiteta,

b)da nije primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu iz tužbe (obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 1. siječnja 2014. god., a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konverzije), sukladno toč. 2., 5. i 4. tužbe - izračun anuiteta,

c)da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl.26. st. 3. ZOO (obračun kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do Konverzije),sukladno toč. 3. i 4. tužbe -izračun kamata,

d)da je primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu iz tužbe (obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 1. siječnja 2014. god.), sukladno toč. 5. i 4. tužbe -izračun kamata.

34.Vještak je koristio relevantnu financijsku dokumentaciju kako slijedi:

Ugovor o kreditu broj 9011976660 od 28.rujna 2006., Knjigovodstvena kartica, Realizirani otplatni plan CHF, Realizirani otplatni plan EUR, Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011976660, Zahtjev klijenta za djelomičnu otplatu kredita, Preliminarni izračun.Vještak je koristio arhivsku tečajnu listu tuženika, dostupnu na web stranici www.pbz.hr. U nalazu i mišljenju korišten je fiksni tečaj konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.

35.Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je da je tužitelj 29.03.2006. godine sklopio ugovor o kreditu broj 9011976660 sa Privrednom bankom Zagreb d.d. sa sljedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita OB

Kreditor Privredna banka Zagreb d.d.,

Ugovor/ kreditna parija 9011976660

Datum ugovora 28.9.2006

Iznos kredita 123.983,62 CHF/585.301,63 HRK

Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 123.983,62 CHF

Isplata kredita (odobrenje) 10.10.2006

Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,720798

Rok otplate (mjeseci) 360

Rok otplate godine 30

Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 4,250%

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 609,92 CHF

Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 2.879,31 HRK

Tečaj po ugovoru srednji tečaj banke na dan plaćanja

Zatvaranje kredita / konverzija

konverzija u kredit sa valutnom klauzulom EUR na dan

30.09.2015.

Stanje nedospjelog duga na dan otplate / konverzije 98.323,87 CHF

36.Kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru i inicijalnom otplatnom planu koji je dostavljen tužitelju prilikom plasmana kredita iznosila je 4,250% godišnje, sa primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna. Tužitelj je ugovorio iznos od 123.983,62 CHF, što na dan isplate 10.10.2006 (utvrđeno prema podatku na knjigovodstvenoj kartici) iznosi 585.301,63 kn, prema srednjem tečaju banke na dan 4,720798 HRK za 1 CHF.

37.Prema ugovoru i inicijalnom otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 360 mjesečnih anuiteta u visini od 609,92 CHF, sve prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Anuiteti dopijevaju na naplatu desetog dana u mjesecu. Prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 2.879,31 kn.

38.Dana 14.01.2011. napravljena je prijevremena otplata iznosa (glavnice) od 13.353,00 CHF. Za anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 10.03.2014. do 10.08.2014. proveden je moratorij. Za vrijeme moratorija ne obračunava se redovna kamata, niti na naplatu ne dospijeva glavnica, a naknada za provedbu moratorija iznosi 2,50% od nedospjele glavnice koji iznos se pridodaje glavnici za nastavak otplate.

39.S danom 30.09.2015 provedena je konverzija kredita sa valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Konverzija je provedena sukladno potpisanom Dodatku ugovoru o kreditu.

40.Utvrđeno je da je tuženik u periodu otplate kredita jedanaest puta mijenjao kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:

10.10.2006 do 01.12.2006 4,25% 10.11.2006 609,92 CHF

01.12.2006 do 01.07.2007 4,20% 10.01.2007 606,32 CHF

01.07.2007 do 01.01.2008 5,20% 10.08.2007 679,39 CHF

01.01.2008 do 01.12.2008 5,95% 10.02.2008 736,10 CHF

01.12.2008 do 01.07.2009 6,00% 10.01.2009 739,88 CHF

01.07.2009 do 01.11.2010 6,10% 10.08.2009 747,34 CHF

01.11.2010 do 01.05.2011 5,75% 10.12.2010 722,23 CHF

01.05.2011 do 01.08.2011 5,50% 10.06.2011 579,15 CHF

01.08.2011 do 01.01.2012 5,25% 10.09.2011 563,19 CHF

01.01.2012 do 01.07.2013 5,15% 10.02.2012 556,93 CHF

01.07.2013 do 01.01.2014 5,25% 10.08.2013 562,97 CHF

01.01.2014 do 01.08.2014 3,23% 10.02.2014. 448,76 CHF

01.08.2014 do 30.09.2015 3,23% 10.09.2014 465,22 CHF

41.Posljednja izmjena je učinjena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čijim odredbama je regulirale kamatnu stopu na stambene kredite sa valutnom klauzulom CHF.

42.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamata i tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.

43.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 10.11.2006. do 30.09.2015. godine, simuliravši pri tome prijevremenu djelomičnu oplatu kredita u CHF iznosima kako je i realizirana, te moratorij za period u kojemu je realiziran u naravi i sa produljenjem otplate kakva je i realizirana. Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija:

Ugovor o kreditu broj 9011976660 od 28.rujna 2006., Knjigovodstvena kartica, prikazano u Tablici 3.

44.Vještak je prikazao početni otplatni plan u CHF prema ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 10.11.2006. do 31.12.2007. godine, sa prihvaćenim realiziranim promjenama kamatne stope u istom periodu, a nakon toga, do 30.09.2015. uz primjenu redovne kamate obračunavane prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO, kako slijedi:

01.01.2008. – 30.06.2011. 14,00% 3,50%

01.07.2011. – 31.07.2015. 12,00% 3,00%

01.08.2015. – 30.09.2015. 8,14% 2,035%

45.Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija:

Ugovor o kreditu broj 9011976660 od 28.rujna 2006

46.U Tablici 5 prikazan je Početni otplatni plan u CHF prema Ugovoru o kreditu do 31.12.2007, te primjenom kamate obračunavane prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO za period nakon 01.01.2008.

47.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 10.11.2006. do 30.09.2015. godine, s prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije: Knjigovodstvena kartica, Realizirani otplatni plan CHF, prikaz u Tablici 6.

48.Razlika plaćenog anuiteta zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule (a), zadaća je vještaka izračunati razlike preplaćenih anuiteta

- da nije primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO (obračun kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do konačne otplate kredita, a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konačne otplate kredita), sukladno toč. 2., 3. i 4. tužbe - izračun anuiteta.

49.Inicijalni otplatni plan u CHF za ovaj izračun prikazan je u tablici 5, a za usporedbu s inicijalnim planom, realizirani otplatni plan u CHF prema obračunu banke prikazan je u tablici 6.

50.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se mijenjala jedanaest puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,10 postotnih bodova. Samim time anuitet se kretao u rasponu od 465,22 CHF do 747,34 CHF.

51.U istom periodu tečaj CHF je oscilirao te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita. U tablici 7 prikazane su sukladno zadaći pozitivne razlike ukupne stvarne uplate po potraživanju svakog pojedinog anuiteta i anuiteta po inicijalnom planu sa primijenjenim tečajem na dan puštanja kredita (4,720798 HRK za 1 CHF), a navodeći datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno.

52.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, a kamata primjenjivala sukladno gore navedenome, tužitelj je preplatio na ime razlike anuiteta iznos od 15.790,85 € , a razlike se prikazuju u tablici 7. Ukupni tabelarni prikaz izračuna u poglavlju 2.4.1 daje se u DODATKU 1.

53.Razlika plaćenog anuiteta zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule (b). Slijedeća zadaća vještaka je izračunati razlike preplaćenih anuiteta - da nije primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o

kreditu iz tužbe (obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 1. siječnja 2014. god., a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konverzije kredita), sukladno toč. 2., 5. i 4. tužbe - izračun anuiteta. Inicijalni otplatni plan u CHF za ovaj izračun prikazan je u tablici 3, a za usporedbu sa inicijalnim planom, realizirani otplatni plan u CHF prema obračunu banke prikazan je u tablici 6.

54.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se mijenjala jedanaest puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,10 postotnih bodova. Samim time anuitet se kretao u rasponu od 465,22 CHF do 747,34 CHF.

55.U istom periodu tečaj CHF je oscilirao te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita. U tablici 8 prikazane su sukladno zadaći pozitivne razlike ukupne stvarne uplate po potraživanju svakog pojedinog anuiteta i anuiteta po inicijalnom planu sa primijenjenim tečajem na dan puštanja kredita (4,720798 HRK za 1 CHF), a navodeći datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno.

56.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, a kamata primjenjivala sukladno gore navedenome, tužitelj je preplatio na ime razlike anuiteta iznos od 12.485,64 € , a razlike se prikazuju u tablici 8. Ukupni tabelarni prikaz izračuna u poglavlju 2.4.2 daje se u DODATKU 2.

57.Razlika plaćene kamate zbog promjene kamatne stope (c), slijedeća vještakova zadaća je izračunati iznos više plaćenoga na način da je primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO (obračun kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do konverzije), sukladno toč. 3. i 4. tužbe - izračun kamata.

58.Kod izračuna preplaćene kamate općenito, vještak pojašnjava da načelno promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu.

59.Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatio.

60.Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.

61.Inicijalni otplatni plan u CHF za ovaj izračun prikazan je u tablici 5, a za usporedbu sa inicijalnim planom, realizirani otplatni plan u CHF prema obračunu banke prikazan je u tablici 6.

62.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se mijenjala jedanaest puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,10 postotnih bodova. U prvi obračun su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi, iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljevo potraživanje.

63.Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalni otplatni plan pod pretpostavkom da se prihvaćaju realizirane promjene kamatne stope u periodu do 01.01.2008, a nakon toga datuma uz primjenu redovne kamate obračunavane prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO koristeći pri tome prosječni tečaj po stvarnim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, te ih prikazuje u tablici 9.

64.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se kamata primjenjivala sukladno gore navedenome, tužitelj je preplatio na ime razlike plaćenih kamata iznos od 12.061,41 €, a razlike se prikazuju u tablici 9.Ukupni tabelarni prikaz izračuna u poglavlju 2.4.3 daje se u DODATKU 3.

65.Razlika plaćene kamate zbog promjene kamatne stope (d), slijedeća vještakova zadaća je izračunati iznos više plaćenoga na način da je primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu iz tužbe (obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konverzije kredita), sukladno toč. 5. i 4. tužbe - izračun kamata.

66.Inicijalni otplatni plan u CHF za ovaj izračun prikazan je u tablici 3, a za usporedbu sa inicijalnim planom, realizirani otplatni plan u CHF prema obračunu banke prikazan je u tablici 6.

67.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se mijenjala jedanaest puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,10 postotnih bodova. U prvi obračun su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi, iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljevo potraživanje.

68.Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamata cijelo vrijeme jednaka onoj u Ugovoru o kreditu, koristeći pri tome prosječni tečaj po stvarnim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, te ih prikazuje u tablici 10.

69.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu iz tužbe, tužitelj je preplatio na ime razlike plaćenih kamata iznos od 7.317,15 €, a razlike se prikazuju u tablici 10. Ukupni tabelarni prikaz izračuna u poglavlju 2.4.4 daje se u DODATKU 4.

70.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

(a)Da nije primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO (obračun kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do konverzije kredita, a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konverzije kredita), sukladno toč. 2., 3. i 4. tužbe, tužitelj je, na ime anuiteta, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 15.790,85 €.

(b)Da nije primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu iz tužbe (obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 1. siječnja 2014. god., a obračun valute za razdoblje odzaključenja Ugovora o kreditu do konverzije kredita), sukladno toč. 2., 5. i 4. tužbe, tužitelj je, na ime anuiteta, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 12.485,64 € .

(c)Da je primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO (obračun kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do konverzije kredita), sukladno toč. 3. i 4. tužbe, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 12.061,41 €.

(d)Da je primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu iz tužbe (obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 1. siječnja 2014. god.), sukladno toč. 5. i 4. tužbe, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 7.317,15 €.

71.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istom precizirao i uskladio tužbeni zahtjev podneskom zaprimljenim 1. travnja 2025.

72.Tuženik je podneskom od 24. ožujka 2025. u cijelosti osporavao nalaz i mišljenje vještaka, ističući kako vještačenje nije niti bilo potrebno te također u bitnome ističe da obzirom da niti jedna banka nije nudila kredite u CHF s fiksnom kamatnom stopom, to da je neosnovano sada tužitelju omogućiti položaj kao da su stranke sklopile kredit s fiksnom kamatnom stopom jer takav ugovor nije postojao u pravnom prometu. Na taj da se način tuženiku gotovo nameće nemoguća činidba, a tužitelj stavlja u povoljniji položaj od onog u kojem je bio u trenutku sklapanja samog ugovora, što da je protivno zakonu i Direktivi Vijeća EEZ 93/13.

73.Zadatak i nalaz da su zasnovani na pogrešnoj premisi, a tužitelj je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu.

74.Kamata koju je tuženik mijenjao da je manja od zakonom dopuštene. Tuženik da ima legitimno pravo ugovarati promjenjivu kamatnu stopu.

75.Tuženik nije zahtijevao pozivanje vještaka na ročište radi usmenog izlaganja nalaza i mišljenja, kao niti na izradu dopune nalaza.

76.Tužbeni zahtjev je osnovan.

77.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

78.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17.

79.Tužbu je tužitelj podnio 11. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

80.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

81.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

82.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

83.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je Rješenjem broj Revt-575/16– 5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

84.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

85.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

86.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

87.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

88.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

89.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

90.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

91.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, o kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima.

92.Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužitelja iz čijeg iskaza je utvrđeno da mu je banka tuženika ponudila kredit u valuti CHF kao povoljniji, s nižim mjesečnim anuitetom, da je banka sastavila ugovor na čiji sadržaj on nije imao utjecaja, da mu nije ništa dodatno objašnjavano, niti obrazloženi razlozi rasta anuiteta, nije upozoren na bilo kakve rizike. Da je znao koliko će narasti anuiteti, ne bi se odlučio za predmetni ugovor o kreditu.

93.Nadalje, u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

94.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a i odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

95.Na konkretan slučaj odnosno predmetne ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

96.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

97.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

98.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

99.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

100.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

101.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

102.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja, a koji je prethodno citiran.

103.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

104.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

105.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

106.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

107.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

108.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku.

109.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

110.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

111.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

112.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

113.Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, a iz njegovog iskaza proizlazi da nije upozoren na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

114.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

115.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio i postavio nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka.

116.Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom.

117.Sud je usvojio osnovni tužbeni zahtjev. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem, iz kojeg su utvrđeni utuženi iznosi, odnosno tužitelj se zahtjev za isplatu postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a koji je prethodno detaljno obrazložen.

118.Iz mišljenja vještaka je naime utvrđeno da, u slučaju da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO (obračun kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do konverzije kredita, a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konverzije kredita), sukladno toč. 2., 3. i 4. tužbe, tužitelj je, na ime anuiteta, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 15.790,85 eura.

119.Tužitelj je navedeni ukupni iznos osnovano utužio, a na utužene mjesečne iznose tužitelj osnovano zahtijeva i zateznu kamatu sukladno članku 29. ZOO-a.

120.Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule.

121.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužitelj je potpisao dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

122.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

123.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

124.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I-3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

125.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda O ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

126.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

127.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

128.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

129.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

130.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

131.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

132.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

133.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

134.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

135.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

136.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

137.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

138.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

139.Obzirom da je utvrđeno kako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužitelj ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

140.Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istom vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

141.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

142.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju.

143.Tužitelj je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,

2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

144.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava podnesaka od 4. prosinca 2019., 25. svibnja 2020., 23. veljače 2022., 29. studenog 2022.,1. travnja 2025. i 29. travnja 2025. (tbr.8.st.1.) te zastupanja na ročištima od 17. ožujka 2021., 28. veljače 2022., 25. listopada 2023. I 7. srpnja 2025. (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 200,00 eur po radnji, sve uvećano za PDV od 25%, a u trošak je uračunat i trošak vještačenja od 600,00 eur, te sudske pristojbe na tužbu od 53,09 eur. Sveukupno to iznosi 3.403,09 eur, zajedno sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

145.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 19. rujna 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika