REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-4957/2021-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Dijani Britvić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja DS Smith Unijapapir Croatia d.o.o. Zagreb, Lastovska 5, OIB: 99467758764, zastupanog po punomoćniku Mislavu Poliću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja-protutuženika te punomoćnika tuženika-protutužitelja, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 19. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužitelju isplati razliku plaće za razdoblje od 01.09.2017. do 31.12.2018. u ukupnom iznosu od bruto 6.907,31 EUR sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:

- 659,78 eura od 16.svibnja.2018. do isplate

- 813,59 eura od 16. lipnja 2018. do isplate

- 874,64 eura od 16.srpnja 2018. do isplate

- 816,25 eura od 16.kolovoza 2018. do isplate

- 808,28 eura od 16.rujna 2018. do isplate

- 771,12 eura od 16.listopada 2018. do isplate

- 742,72 eura od 16.studenog 2018. do isplate

- 839,60 eura od 16.prosinca 2018. do isplate,

- 581,33 eura od 16. siječnja 2019. do isplate,

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu.

II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za utuženo razdoblje od 01. rujna 2017. godine do 31.prosinca 2018. godine, a za više zatraženi iznos od 7.557,81 EUR.

III/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužitelju-protutuženiku isplati naknadu plaće za razdoblje od 01.01.2019. do 28.10.2019. u ukupnom iznosu od neto 14.565,75 EUR, a sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:

- 1.492,81 eura od 16.2.2019. do isplate

- 1.449,60 eura od 16.3.2019. do isplate

- 1.449,60 eura od 16.4.2019. do isplate

- 1.476,14 eura od 16.5.2019. do isplate

- 1.449,60 eura od 16.6.2019. do isplate

- 1.449,60 eura od 16.7.2019. do isplate

- 1.449,60 eura od 16.8.2019. do isplate

- 1.449,60 eura od 16.9.2019. do isplate

- 1.449,60 eura od 16.10.2019. do isplate

- 1.449,60 eura od 16.11.2019. do isplate

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika za više zatraženi iznos od 921,69 EUR, a za utuženo razdoblje od 01. siječnja 2019.godine do 28.listopada 2019. godine kao neosnovan.

V/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju-protutuženiku na ime „uskrsnice“ neto iznos od 26,54 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15.4.2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju-protutuženiku troškove ovog postupka vezano za glavni tužbeni zahtjev u iznosu od 4.713,61 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VII/ Prihvaća se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u cijelosti kao osnovan, a koji glasi:

'' Nalaže se tužitelju-protutuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku-protutužitelju iznos od 6.083,13 EUR/45.833,37 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 19. veljače 2019. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.''

VIII/ Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.691,36 EUR vezano za protutužbeni zahtjev, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 12. ožujka 2021. godine tužitelj-protutuženik navodi da je dana 20.12.2018. Županijski sud u Splitu donio je presudu broj Gž R- 714/2018 kojom je preinačio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Splitu broj Pr- 160/2016 od 4.6.2018. Drugostupanjski sud da je, navedenom presudom, točkom I. izreke presudio da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, zaključenog između tužitelja i tuženika na neodređeno vrijeme, a koja je donesena 29. siječnja 2013., nedopuštena i nezakonita , te da tužitelju radni odnos nije prestao, te je naložio tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove rukovoditelja radne jedinice Split ili druge odgovarajuće poslove, sve u roku 8 dana te naložio tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju na ime naknade plaće i razlike plaće za period od 15. listopada 2013. , do 31.kolovoza 2017., iznos od 451.803,04 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose kako je navedeno u predmetnoj presudi. Budući da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju utvrđena nedopuštenom i nezakonitom, kao i da radni odnos tužitelju nije prestao to da tužitelj za cijelo vrijeme koje nije proveo na radu ima sva prava koja bi mu pripadala kao da je radio kod tuženika, a za vrijeme kada je radio kod drugog poslodavca da mu pripadaju sva prava koja nije ostvario kod drugog poslodavca, a ostvario bi kod tuženika. Budući je gore navedenom drugostupanjskom presudom tužitelju dosuđena naknada plaće i razlike plaće za period od 15. listopada 2013., do 31. kolovoza 2017. to tužitelj da potražuje naknadu plaće i razliku plaće od mjeseca rujna 2017. godine. do 19.12.2019. a kojeg datuma da je tužitelj vraćen na rad kod tuženika. Nadalje se navodi da je tužitelj u mjesecu rujnu 2017. godine pa do mjeseca prosinca 2018. godine, uključivši i prosinac 2018. , radio kod poslodavca Europapier Adria d.o.o. , stoga da za navedeno razdoblje tužitelj potražuje razliku plaće između plaće koju je primao kod novog poslodavca i plaće koju bi primao kod tuženika da nije došlo do nedopuštenog i nezakonitog otkaza ugovora o radu. Iznosi plaća koje bi tužitelj primio kod tuženika su izračunate na temelju prosječne plaće za zadnja tri puna mjeseca rada kod tuženika. Navedena prosječna plaća da iznosi 13.194,44 kuna a izračunata je na temelju plaće za mjesec srpanj, kolovoz i rujan 2013. budući je odluka o otkazu proizvela učinak u listopadu 2013. Tužitelj da je od siječnja 2019. pa do 19.12.2019. bio nezaposlen i bez bilo kakvih primanja te za to razdoblje da potražuje punu naknadu izgubljenih plaća. Visina plaća koje bi tužitelj primio kod tuženika da su izračunate na temelju prosječne plaće za zadnja tri puna mjeseca rada kod tuženika (prosječna plaća 13.194,44 kuna na temelju plaće za srpanj, kolovoz i rujan 2013. ) Budući je 19.12.2019. tužitelj vraćen na rad kod tuženika to da mu za prosinac 2019. pripada naknada plaće za 19 dana mjeseca prosinca 2019. Predmetna naknada da je izračunata na način da je prosječna plaća u iznosu od 13.194,44 podijeljena sa prosječnim brojem radnih sati u posljednja 3 puna mjeseca rada kod tuženika u iznosu od 172,5 sati ( 180+172,50+165 : 3 ) što daje iznos od 76,48 kuna po satu. Budući do 19.12.2019. da ima 13 radnih dana , a prosječan broj radnih sati za pojedini dan iznosi 8,6 sati ( 172,5 : 22 a 22 predstavlja prosječan broj radnih dana prema kalendaru za 2013.godinu ), to za prosinac 2019. tužitelj da potražuje iznos od 8.550,46 kuna (8,6 x 76,48 = 657,72 x 13 što 8.550,46). Nadalje se navodi da tužitelj ostvaruje i pravo na isplatu “božićnice” i “uskrsnice” za 2019. godinu koje bi primio da odluka o otkazu nije bila donesena i to na isplatu “božićnice” koja je isplaćena radnicima tuženika u 12. mjesec 2019. i na isplatu “uskrsnice” koja je radnicima tuženika isplaćena u 4. mjesec 2019. i to u iznosu ne manjem od po 1.200,00 kuna.

2. Tužitelj-protutuženik je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 30. lipnja 2025. godine tako da potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje od 1.09.2017. do 31.12.2018. u iznosu od bruto 14.465,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, te na ime naknade plaće za razdoblje od 1.1.2019. do 28.10.2019. u iznosu od neto 15.487,44 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te na ime uskrsnice neto iznos od 26,54 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

3. Tuženik-protutužitelj u odgovoru na tužbu i protutužbi (list 43-47 spisa) od 5. svibnja 2022. navodi da je točno da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu Gž- 714/18 od 20. prosinca 2018. godine naloženo tuženiku da tužitelja vrati na rad i to na „poslove rukovoditelja Radne jedinice Split ili druge odgovarajuće poslove“. Tuženik ističe kako tužiteljev obračun iz tužbe glede visine tužiteljeve mjesečne plaće, nije točan. Tuženik-protutužitelj navodi da je tužiteljeva plaća ugovorena u bruto I iznosu od 12.500,00 kn, dok je iznos od 13.194,00 kn koji tužitelj koristi za svoj obračun neosnovano viši. Razlog prije navedenom, da je to što tužitelj uzima zadnja tri mjeseca rada tužitelja kod tuženika te tako dobiva osnovicu za svoj izračun. Nadalje se navodi da prosjek zadnja tri mjeseca (srpanj, kolovoz, rujan 2013.g.) ne predstavljaju plaću koju bi tužitelj inače ostvarivao. Prema tome, tuženik navodi da je tužitelj bio na bolovanju u razdoblju od 25. siječnja do 25. lipnja 2013., a do dana obračuna plaća za lipanj 2013. godine da nije bio dostavio doznaku, tako da je tuženik smatrao da je tužitelj cijeli 6. mjesec 2013.g. bio na bolovanju, te da mu je tako i obračunata plaća. Kako da je tužitelj tek naknadno dostavio doznaku iz koje je bilo vidljivo da je bolovanje zaključeno s 25. lipnja 2013.g. u plaći za mjesec srpanj 2013.g. to da su napravljene korekcije i to na način da je tuženiku obračunato dva dana godišnjeg i to 26. i 27. lipanj 2013.g., te dva radna dana redovan rad jer mu je početo teći otkazni rok za vrijeme kojeg nije trebao dolaziti na posao, a koji da se period računa kao redovan rad. Kao dokaz u odnosu na prije navedene navode, tuženik dostavlja obračune plaća gdje da je iz obračuna plaće za lipanj 2013.g. vidljivo da je obračunat puni fond sati mjeseca lipnja kao bolovanje, s osnova evidencije o korištenju radnog vremena koja je bila tako dostavljena, te naknadnog upisa u evidenciju „doznaka do 25.6. s naznakama GO (godišnji odmor) i OT. ROK.(otkazni rok). Upravo za ta dva dana godišnjeg i dva radna dana (umjesto četiri dana bolovanja) da je izvršena korekcija plaće za srpanj 2013.g. pa sve prije navedeno ukazuje da je tužitelj neosnovano utvrdio iznos plaća koje potražuje od tuženika u ovoj pravnoj stvari. Prema tome, tuženik ističe kako tužiteljev obračun plaće u ovoj pravnoj stvari nije točan. Tuženik dostavlja tužiteljev ugovor o radu iz kojega je razvidan prije navedeni iznos plaće u bruto I iznosu od 12.500,00 kn te se dostavljaju platne liste za tužitelja za period od lipnja 2013.g. do rujna 2013.g. Nadalje se navodi da je nejasno zašto tužitelj kao svoje potraživanje utužuje i period koji dospijeva prema tužbi dana 16. prosinca 2019.g. i 16. siječnja 2020.g., kada je početak osiguranja za tuženika počeo s danom 28. listopada 2019.g. te su tužitelju te plaće isplaćene, a o čemu tuženik u privitku dostavlja dokaz u vidu potvrde HZMO-a. Isto tako tuženik ističe kako ne postoji osnova za potraživanjem božićnice i uskrsnice za 2019.g. jer je tada tužitelj bio zaposlen kod drugog poslodavca pa se predlaže službenim putem od tog poslodavca društva Europapier Adria d.o.o., Sesvete, Slavonska avenija 65, zatražiti očitovanje u smjeru jesu li i u kojem iznosu tužitelju isplaćene božićnica i uskrsnica. Tuženik također osporava navode iz tužbe da bi uskrsnica u 2019.g. iznosila 1.200,00 kn već je ista iznosila 200,00 kn. Ističe da je božićnica iznosila u novčanom dijelu 1.300,00 kn. Nadalje, tuženik ističe da je nakon donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, tužitelju-protutuženiku isplaćena otpremnina sukladno obvezi koju je tuženik-protutužitelj imao. Tuženik-protutužitelj je tužitelju-protutuženiku isplatio iznos od 45.833,37 kn s osnova otpremnine. Tuženik- protutužitelj prije navedeni iznos je isplatio dana 18. studenog 2013.g. Iznos otpremnine da je izračunat sukladno Zakonu o radu, te da je tako isplaćen tužitelju- protutuženiku i to u iznosu od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Nadalje, tuženik-protutužitelj navodi da da se odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz da nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi. Naglašava kako je stavkom 3. prije navedenog čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti, nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. S obzirom da je osnova otpala donošenjem odluke Županijskog suda u Splitu, broj Gž-714/2018 odnosno naknadnim ispravcima te presude sukladno Rješenjima Županijskog suda Split, broj Gž-714/2018 od 10. travnja 2019.g. i 6. rujna 2019.g. tako da je tuženik- protutužitelj ovlašten tražiti povrat otpremnine te u tom smislu postavlja protutužbeni zahtjev kojim predlaže da sud naloži tužitelju protutuženiku isplatu iznosa od 45.833,37 Kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Na ročištu od 09.srpnja 2025.godine tuženik-protutužitelj uređuje protutužbeni zahtjev na način da glavnicu potraživanja s osnova protutužbe uređuje u eurima i označava iznos od 6.083,13 Eur- a.

4. Po protutužbi tuženika od 5. svibnja 2022. formiran je spis pod poslovnim brojem Pr-845/2025 te je isti pripojen ovom spisu radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-714/2018 od 20.12.2018. (list 6-16 spisa); rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž R-714/2018 od 10.4.2019. (list 17 spisa); rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž R-714/2018 od 6.9.2019. (list 18 spisa); ugovora o radu od 19.12.2019. (list 19-20 spisa); isplatnih lista plaća od rujna 2017. do prosinca 2018. kod Europapier Adria d.o.o. (list 21-36 spisa); isplatnih lista plaća za srpanj, kolovoz i rujan 2013. kod DS SMITH UNIJAPAPIR CROATIA d.o.o. (list 37-39 spisa); izvatka po transakcijskom računu tuženika-protutužitelja od dana 18.11.2013.g (list 49 spisa); obračuna otpremnine Unijapapir d.o.o. za FČ od 28.10.2013.g. (list 50 spisa); preslika platnih lista za tužitelja za mjesece 11/2019 i 12/2019 (list 51-52 spisa); preslika potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od dana 21.10.2020.g. (list 53-55 spisa); odluke tuženika od 5.04.2019.g. br. 7/2019 te odluke tuženika od 5.12.2019. br. 40/2019 (list 56-57 spisa); ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16.04.2012. (list 58-60 spisa); preslika platnih lista za tužitelja za 06/2013, 07/2013, 08/2013 i 09/2013 (list 61-64 spisa); preslika Evidencije o radnom vremenu (list 65 spisa); odluke o otkazu ugovora o radu – poslovno uvjetovani otkaz od 29. siječnja 2013.g. (list 66- 68 spisa); priloga o odluci o otkazu ugovora o radu od 15.10.2013. (list 69 spisa); ugovora o radu na neodređeno vrijeme (list 74-75 spisa); platne liste za tužitelja za studeni 2019. (list 78 spisa); preslika zapisnika u predmetu Pr-158/2013 od 11.09.2014. (list 83-84 spisa); potvrde HZMO (list 85 spisa); e-maila tužitelja od 12.11.2020. (list 86 spisa); potvrde poduzeća Europapier Adria d.o.o. od 16.03.2023. (list 95 spisa); potvrde o mirovinskom stažu i plaćama za tužitelja izdano od HZMO, Zagreb dana 20.03.2023. (list 96-100 spisa); potvrde o visini dohotka i primitaka za tužitelja izdane od Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split od 28.03.2023. (list 105-110 spisa); izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezu osiguranja na dan 29.03.2021. – obrazac JOPPD (list 133-136 spisa); izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje BČ (list 112-113 spisa); pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka AČ (list 119-126 spisa); I. dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka AČ (list 150-155 spisa); II. dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka AČ (list 168-172 spisa).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika djelomično je osnovan, dok je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u cijelosti osnovan.

7. Predmet ovog postupka je potraživanje neisplaćene razlike plaće zbog nedopuštenog otkazivanja ugovora o radu u bruto iznosu za razdoblje od 01.09.2017.godine do 31.12.2018.godine u zatraženom ukupnom iznosu od 14.465,12 Eur-a, te potraživanje neisplaćene razlike plaće u ukupnom neto iznosu od 15.487,44 Eur-a za razdoblje od 01.01.2019.godine do 28.10.2019.godine budući se tijekom postupka utvrdilo iz nalaza i mišljenja vještaka ŽČ da je tuženik u tom razdoblju na traženje porezne uprave, a kod povratka tužitelja na rad (u listopadu 2019.godine) tužitelju isplaćivao za to razdoblje pripadajuće doprinose na ime mirovinskog osiguranja, te poreze i prireze. Također je predmet ovog postupka i protutužbeni zahtjev s osnova stjecanja bez osnove vezano za isplaćenu otpremninu tužitelju u zatraženom iznosu od 6.083,13 Eur-a/45.833,37 kuna. Predmet postupka je i zahtjev tužitelja za isplatom neisplaćene uskrsnice u neto iznosu od 26,54 Eur-a također s osnova nedopuštene odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj-protutuženik bio radnik tuženika na radnom mjestu rukovoditelja Radne jedinice Split , a koja činjenica je razvidna iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16.04.2012.godine (list 58-60 spisa). Također među strankama nije sporna ni činjenica da je tužitelj-protutuženik dobio poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu kod tuženika-protutužitelja temeljem odluke tuženika od 29.siječnja 2013.godine (list 66-69 spisa). Nije sporna ni činjenica da se pred ovim sudom vodio postupak u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika IČ protiv istog tuženika-protututužitelja radi utvrđenja da je navedena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju-protutuženiku nedopuštena, te da je u tom predmetu donesena presuda Pr-160/16 od 04.lipnja 2018.godine, a koja je preinačena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-714/2018-2 od 20.prosinca 2018.godine, a koja je prilog tužbi u ovom predmetu, te nije sporno da je navedenom drugostupanjskom presudom utvrđeno da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a koja datira od 29.01.2013.godine nedopuštena i nezakonita, te je utvrđeno da tužitelju-protutuženiku radni odnos kod tuženika-protutužitelja nije prestao, te je tuženiku-protutužitelju tom odlukom bilo naloženo da vrati tužitelja- protutuženika na poslove rukovoditelja radne jedinice Split ili na druge odgovarajuće poslove. Istom odlukom je naloženo tuženiku-protutužitelju isplata naknade plaće i razlike plaće za period od 15.10.2013.godine do 31.kolovoza 2017.godine iznos od 451.803,04 Kuna sa pripadajućom kamatom. Među strankama je ujedno nesporna i činjenica da je tužitelju-protutuženiku s osnove navedenog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu isplaćen na ime otpremnine ukupan iznos od 45.833,37 Kuna/6.083,13 Eur-a te da tužitelj-protutuženik ovaj iznos nije vratio tuženiku- protutužitelju, a što nesporno proizlazi i iz očitovanja tužitelja-protutuženika u podnesku od 24.03.2023.godine (list 101 spisa).

9. Među strankama je sporna činjenica da li je kao visinu prosječne plaće tužitelja- protutuženika koju je ostvarivao prije navedenog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu temeljem odluke tuženika od 29.01.2013.godine trebalo uzeti mjesečni iznos od 13.194, 41 Kuna/1.751,20 Eur-a kao to tvrdi tužitelj-protutuženik ili je kao prosječan iznos plaće prije otkazivanja ugovora o radu trebalo uzeti u obzir iznos plaće 12.500,00 Kuna/1.659,04 Eur-a kako to tvrdi tuženik-protutužitelj. Također je među strankama sporna činjenica da li tuženika s osnove naknade plaće pripada neto iznos naknade plaće bez već uplaćenih poreza i doprinosa za utuženo razdoblje od 01.01.2019.godine do 28.10.2019.godine u iznosu od 15.487,44 Eur-a, te uskrsnica u neto iznosu od 26,54 Eur-a, a kako to tužitelj- protutuženik potražuje konačno uređenim tužbenim zahtjevom od 30.06.2025.godine (list 174-176 spisa), te da li je osnovan protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja za isplatu – vraćanje isplaćenog iznosa otpremnine od 45.833,37 Kuna/6.083,13 Eur-a.

10. Iz iskaza saslušane svjedokinje BČ (list 112-113 spisa) proizlazi da ona kod tuženika radi kao pravnica i dan danas te da je upoznata sa činjenicom da je tužitelju pravomoćnom odlukom suda utvrđeno da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nedopuštena te da treba tužitelja vratiti na posao te da su tužitelju u tom smislu navedenom odlukom dosuđena razlika plaće odnosno neisplaćene plaće za razdoblje od prestanka radnog odnosa kod tuženika do pravomoćnosti navedene odluke odnosno do dana donošenja drugostupanjske odluke. Ista navodi da nije upoznata s činjenicom kad je točno tužitelj bio zaposlen u tvrti Europapier Adria. Nadalje, ista navodi da tužitelj nije primio nikakvu isplatu za 2019.g. na ime Božićnice i Uskrsnice budući da je primljen tada na posao kod tuženika 28.10.2019. Ističe da se uvijek uskrsnice i božićnice kod tuženika isplaćuju neposredno prije blagdana pa se za uskrs uskrsnica isplaćuje u travnju a božićnica kad krene isplata plaća tijekom 12. mjeseca dakle otprilike 10.12. se isplaćuje božićnica. Svjedokinja nadalje navodi da je u 2019. godini isplaćivana uskrsnica u vrijednosti od cca 200,00 kn, a božićnica u iznosu od 1.300,00 kn, a da ne zna podatke za 2018. godinu, ali da se o tome uvijek donose službene odluke kod tuženika pa da bi to trebalo pogledati. Vezano za pitanje koliko su iznosile zadnje 3 plaće tužitelja prije nego je prestao s radom kod tuženika svjedokinja navodi da su mu te plaće bile uvećane budući mu je isplaćena razlika koja je pogrešno obračunata na ime bolovanja jer da je istom bilo isplaćeno 70% naknade vezano za bolovanje, a da se ispostavilo da nije bio na bolovanju već samo do 26. lipnja, a da inače je plaće tužitelja zadnja 3 mjeseca prije prestanka rada kod tuženika iznosila cca 12.500,00 kn bruto. Vezano za postupak u kojem je doneseno rješenje Županijskog suda u Splitu Gž R-714/2018 od 6. rujna 2019. kojim je tužitelj ostvario spomenuto pravo vraćanja na rad i isplate neisplaćenih plaća ista navodi da je na to uložena revizija i da je postupak još uvijek u tijeku. Vezano za način ulaganja pravnih lijekova i kako je tekao cijeli postupak koji je završio vraćanjem na rad tužitelja i isplatama navedenih plaća, svjedokinja navodi da je tuženik smatrao da je tužitelj previsoko postavio zahtjev za isplatu neisplaćenih plaća jer da je trebao taj zahtjev postaviti na iznos od spomenutih 12.500,00 kn jer da je tuženik smatrao da se u smislu povećanog iznosa samo radilo o spomenutoj korekciji zbog krivo obračunatog bolovanja, ali i da nakon donošenja prvostupanjske presude koja tuženiku je išla u korist, da je tuženik smatrao da nemaju pravni interes osporavati visinu zatražene isplate plaća u navedenom iznosu budući da je tužitelj u cijelosti bio odbijen sa zahtjevom, a da se pravni interes za traženje manjeg zatraženog iznosa plaće kod tuženika pojavio tek sa momentom dostave odluke Županijskog suda u Splitu od 6. rujna 2019. budući da je ta odluka dala za pravo tužitelju i na istu je uložena revizija od strane tuženika, a čije rješavanje je u tijeku. Svjedokinja navodi da od strane tužitelja tuženiku nije vraćen nikakav iznos otpremnine.

11. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo AČ od 4. prosinca 2023. (list 119-124 spisa) proizlazi da je tužitelj podnio tužbu kojom potražuje naknadu obračunatu prema prosječnoj plaći od 13.194,44 HRK mjesečno za propuštene mjesece (od rujna 2017 do 19.12.2019.) Također potražuje i božićnicu i uskrsnicu. Tuženik da 05.05.2022. priznaje presudu Županijskog suda te utvrđuje manji iznos bruto plaće od 12.500,00 kn te tvrdi da je tužitelj vraćen na posao 28.10.2019. Božićnicu da definira na visinu od 1.300,00 kn te uskrsnicu na 200,00 kn. Također da naglašava i da je isplaćena otpremnina tužitelju od 45.833,37 kn. Tužitelj da kasnije redefinira zahtjev te da traži potraživanje do 28.10.2019. (strana 101 spisa). Sud u rješenju od 10.05.2023. da nalaže izradu potraživanja u dvije varijante i to po prosječnoj plaći od 12.500,00kn te 13.194,41 kn. Također da se traži i očitovanje vještaka po pitanju prosječne plaće. Iz dostupne dokumentacije odnosno isplatnih listova za razdoblje koje je prethodilo otkazu da je vidljiv obračun od 12.500,00kn bruto osim u srpnju gdje da je vidljivo da je obračunato više sati (210) u odnosu na MFS (180). Tih 30 sati da je definirano kao redovan rad i kao godišnji odmor, za što tužitelj daje obrazloženje kao vrstu prijeboja s nepravilnim ranijim obračunima (strana 44 spisa). S obzirom da nema plaćanja prekovremenih sati u navedenom mjesecu vidljivo je da se radi o nekakvoj izvanrednoj situaciji, no obračun da će biti sačinjen u dvije varijante kako je sud naložio. Vještak nakon svojih izračuna i prikaza istih u tablicama, a nakon proučavanja, obračuna i izrade vještva iznosi mišljenje da je tužitelju za razdoblje od rujna 2017. do listopada 2019. isplaćeno ukupno manje: 206.498,85 kn odnosno 27.407,11 € prema varijanti 1 kako je prikazano u Tablici 3 kolona 9; 188.443,41 kn odnosno 25.010,74 € prema varijanti 2 kako je prikazano u Tablici 3 kolona 10 uslijed otkaza nego što bi isti primao da je nastavio raditi i primao prosječnu plaću (ovisno o varijanti) koja je prethodila ozlijedi.

12. Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka AČ tuženik je uložio prigovor u podnesku od 07.02.2024.godine (list 131-132 spisa), a tužitelj je prigovore na nalaz i mišljenje vještaka AČ istakao u podnesku od 13.03.2024.godine (list 137-138 spisa).

13. U prvoj dopuni nalaza i mišljenja od 17. prosinca 2024. (list 150-155 spisa) sudski vještak AČ navodi da na njegovo vještvo tuženik daje prigovor/očitovanje dana 07.02.2024. u kojem je na prigovor tuženika da je u svom nalazu i mišljenju propustio uzeti otpremninu iako je za isto tuženik uplatio vještačenje te je vještak naveo da će pitanje otpremnine uzeti u izračun u dopuni nalaza i mišljenja. U odnosu na prigovor tuženika da kod izračuna treba uzeti u obzir iznos od 12.500 kn kao mjerodavan za izračun prosjeka plaće, vještak je naveo da je uzeo obje varijante u obzir, a da sudu ostavlja odluku koja je varijanta izračuna mjerodavna. U odnosu na prigovor tuženika da se uzmu u obzir isplate božićnice Europapier adria d.o.o. vještak je naveo da će to u dopuni nalaza i mišljenja uzeti u obzir i da će iznos visine ostvarenih primanja biti uvećan za prosinac 2017.godine za isplaćenih 500,00 Kuna božičnice. U odnosu na prigovor tuženika da je trebao uzeti u obzir isplate o obvezama za poreze i doprinose u razdoblju od 12/2018 do 10/2019 vještak je naveo da će navedeno biti uzeto u obzir u dopuni. U odnosu na prigovor tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka da tuženik nije bio zaposlen od 01.01.2019.godine do 28.10.2019.godine, a da je vještak za taj period naveo primanja u iznosu od 3.493,13kn vještak je na to istakao da su navedeni iznosi uzeti iz dostupnih podataka, a ova dopuna da će biti izrađena sa primanjima samo za doprinose/poreze. U odnosu na prigovor da je potrebno utvrditi koja bi prava tužitelj ostvario temeljem Božićnica i Uskrsnica tužitelj je istakao da je to odrađeno, ali da je omaškom napisano 500,00 Kuna umjesto 200,00 Kuna. Također iz ove dopune vještva proizlazi da je vještak istakao da će i isplaćena otpremnina od strane tuženika biti uzeta u obzir te da će se izvršiti umanjenje razlike u mjesecima, te da će svi iznosi u dopuni vještva biti prikazani u bruto iznosu, a da će ujedno i obračun u 2019.godini uzeti u obzir uplaćene poreze te razliku naspram pune plaće. Zaključno u dopuni nalaza i mišljenja vještak AČ navodi da je tužitelju za razdoblje od rujna 2017. do listopada 2019. isplaćeno ukupno manje 173.721,15 kn odnosno 23.056,76 € prema varijanti 1 kako je prikazano u Tablici kolona 9, te 155.665,71 kn odnosno 20.660,39 € prema varijanti 2 kako je prikazano u Tablici kolona 10 uslijed otkaza nego što bi isti primao da je nastavio raditi i primao prosječnu plaću (ovisno o varijanti) koja je prethodila otkazu. Vještak navodi da je otpremnina uzeta u obzir i prebijena. Sve je prikazano u Tablici koja prileže dopuni nalaza i mišljenja.

14. Na navedenu dopunu nalaza i mišljenja vještaka ŽČ (list 150-155 spisa) tužitelj-protutuženik je podneskom od 17.02.2025.godine (list 162-163 spisa) istakao prigovor na dopunu nalaza i mišljenja smatrajući da je vještak pogrešno izračunao za period od siječnja 2019.godine do listopada 2019.godine isplate doprinosa i poreza koje je tu tom periodu izvršio tuženik-protutužitelj. Punomoćnik tuženika je na ročištu od 28.02.2025.godine istakao da nema prigovora na dopunu nalaza i mišljenja vještaka ŽČ.

15. Iz druge dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka AČ od 17. svibnja 2025. (list 168-172 spisa) proizlazi da po primjedbama tužitelja-protutuženika, nakon proučavanja, obračuna i izrade vještva vještak iznosi mišljenje da je tužitelju- protutuženiku za razdoblje od rujna 2017. do listopada 2019. isplaćeno ukupno manje:

173.721,15 kn odnosno 23.869,41 € prema varijanti 1 kako je prikazano u Tablici kolona 9; 155.665,71 kn odnosno 21.473,05 € prema varijanti 2 kako je prikazano u Tablici kolona 10 uslijed otkaza nego što bi isti primao da je nastavio raditi i primao prosječnu plaću (ovisno o varijanti) koja je prethodila ozlijedi. Otpremnina da je uzeta u obzir i prebijena.

16. Ovaj sud navedeni nalaz i mišljenje, te dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka AČ, te dvije dopune tog nalaza i mišljenja u cijelosti prihvaća kao vjerodostojne i logične budući su isti izrađeni u skladu sa nalogom ovog suda i relevantnoj dokumentaciji koja prileže predmetnom spisu, a na sve primjedbe tužitelja- protutuženika i tuženika-protutužitelja sudski vještak se očitovao u svojim dopunama nalaza i mišljenja, a koja očitovanja ovaj sud u cijelosti prihvaća.

17. Temeljem odredbe članka 95.stavka 3. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Također je odredbom članka 95.stavka 5. ZR-a propisano da ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

18. U navedenom smislu, u odnosu na točku I/ tužbenog zahtjeva kojom tužitelj- protutuženik potražuje razliku plaće s osnove nedopuštenog otkaza za razdoblje od 01.rujna 2017.godine do 31.12.2018.godine potrebno je istaći da među strankama nije dvojbena činjenica da je odluka tuženika-protutužitelja o poslovno-uvjetovanom otkazu od 29. siječnja 2013.godine nedopuštena i nezakonita te da tužitelju- protutuženiku temeljem te odluke nije prestao radni odnos kod tuženika- protututužitelja na radnom mjestu rukovoditelja radne jedinice Split, a na kojem radnom mjestu je radio kod tuženika-protutužitelja temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između njega i tuženika-protutužitelja dana 16.travnja 2012.godine (list 58-60 spisa).Navedena činjenica nedvojbeno proizlazi iz pregledane presude Županijskog suda u Splitu Gž R-714/2018-2 od 20.prosinca 2018.godine, a kojom odlukom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu Pr-160/2016 od 04.lipnja 2018.godine, te je navedenom preinakom donesena odluka da se upravo odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 29.siječnja 2013.godine utvrđuje nedopuštenom i nezakonitom. Istom odlukom je odlučeno budući je tužitelj- protutuženik imao prekid rada zbog navedene nezakonite odluke o otkazu da istog pripada i naknada plaće i razlike plaće s tog osnova za period od 15.10.2013.godine do zaključno 31.kolovoza 2017.godine. Navedenu presudu Županijskog suda u Splitu Gž R-714/2018-2 je ovaj sud pregledao te je ista priložena uz tužbu. Iz obrazloženja citirane presude Županijskog suda u Splitu Gž R-714/2018- 2 od 20.prosinca 2018.godine (na listu 11 te presude) proizlazi da je prvostupanjski sud u svojoj presudi utvrdio da je tužitelj –protutuženik tužbeni zahtjev za isplatu naknadu plaće za vrijeme dok nije radio, odnosno isplate razlike plaće za vrijeme dok je radio kod drugog poslodavca zatražio u iznosima koji ga pripadaju jer da su zatraženi iznosu u skladu s dostavljenom dokumentacijom koja se odnosi na izračun naknade plaće, dok da se tuženik u tom postupku nije protivio u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva iz predmetnog osnova. Ovaj sud u ovom postupku u cijelosti smatra mjerodavnim utvrđenja iz navedene drugostupanjske odluke Županijskog suda u Splitu u pogledu utvrđenja činjenice da je odluka tuženika-protutužitelja o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju- protutuženiku nezakonita i nedopuštena te da u tom smislu temeljem takve odluke tuženika protutužitelja tužitelju-protutuženiku nije prestao radni odnos kod tuženika- protutužitelja na radnom mjestu rukovoditelja radne jedinice Split, te da tužitelj protutuženik sukladno onome što je propisano odredbom članka 95. stavka 3. ZR-a ne može snositi odgovornost za prekid rada i rad kod drugog poslodavca do kojih je došlo krivnjom tuženika-protutužitelja kao poslodavca zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu, te da je tužitelj protutuženik u navedenom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr- 160/2014 kao i ovom postupku bio ovlašten potraživati naknadu plaće i razlike plaće sukladno onome što je propisano odredbom članka 95.stavka 5. ZR-a u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Međutim, tužitelj- protutuženik pogrešno smatra da je prilikom izračuna prosječne plaće potrebno smatrati da pravomoćno utvrđeni mjesečni iznos prosječne plaće kojeg je tuženik protutužitelj bio dužan isplatiti tužitelju-protutuženiku u utvrđenim mjesečnim iznosima od po 13.194,41 Kuna temeljem citirane presude Županijskog suda u Splitu Gž R- 714/2018-2 od 20.12.2018.godine za razdoblje od 15.10.2013.godine do 31. kolovoza 2017.godine mora biti istovjetan mjesečnom iznosu prosječne plaće kojeg tuženik protutužitelj treba isplatiti tužitelju-protutuženiku u ovom postupku. Naime, kako je prethodno navedeno u navedenom postupku koji je pravomoćno okončan citiranom presudom Županijskog suda u Splitu pod brojem Gž R-714/2018-2 od 20.prosinca 2018.godine, a koji se odnosio na utuženo razdoblje naknade plaće i razlike plaće za period od 15.listopada 2013.godine do 31. kolovoza 2017.godine tuženik-protutužitelj uopće nije osporavao navedeni mjesečni iznos prosječne plaće smislu visine izračuna pa je iz tog razloga i prihvaćeno da je visina prosječne mjesečne plaće tužitelja- protutuženika prije otkazivanja bila 13.194,41 Kuna. Što se tiče potraživanja naknade plaće i razlike plaće u ovom postupku, u ovom postupku je riječ o potraživanju isplate razlike plaće za razdoblje od 01.rujna 2017.godine do 31.12.2018.godine u bruto iznosu te isplata naknade plaće u neto iznosu za razdoblje od 01.01.2019.godine do 28.10.2019.godine, te je potrebno istaći da tužitelj - protutuženik u ovom postupku osporava činjenicu da je visina prosječne plaće isplaćene tužitelju protutuženiku u tri mjeseca koja su prethodila nedopuštenoj odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju protutuženiku bila 13.194, 41 Kuna već ističe da je visina prosječne plaće prije otkazivanja bila 12.500,00 kuna, a iz kojeg razloga je vještaku ŽČ dan nalog da izradi izračun u vještvu u dvije varijante i to na način da u prvoj varijanti za izračun razlike plaće uzme kao prosječnu plaću prije otkazivanja iznos od 13.194,41 kuna, a u drugoj varijanti iznos od 12.500,00 Kuna. Između ostalog na okolnost utvrđivanja visine prosječne plaće koja je isplaćivana tužitelju- protutuženiku prije nedopuštenog otkaza ugovora o radu saslušana je u svojstvu svjedokinje BČ (list 112-113 spisa), a koja je u iskazu decidirano istakla da su tužitelju protutuženiku zadnje tri plaće prije otkazivanja ugovora o radu kod tuženika bile uvećane na način da mu je isplaćena tada razlika koja je pogrešno obračunata na ime bolovanja budući da je istom bilo isplaćeno 70% naknade vezano za bolovanje, a da se ispostavilo da tužitelj- protutuženik nije bilo na bolovanju već samo do 26. lipnja, te da je inače plaća tužitelja- protutuženika zadnja tri mjeseca prije prestanka rada kod tuženika-protutužitelja zbog otkazivanja ugovora o radu iznosila cca 12.500,00 Kuna bruto. Ovaj sud u cijelosti prihvaća ovaj dio iskaza saslušane svjedokinje BČ kao vjerodostojan i logičan budući navodi svjedokinje BČ se u cijelosti poklapaju sa objašnjenjem vještaka ŽČ iz njegovog osnovnog nalaza i mišljenja, a vezano za obračun navedene prosječne plaće tužitelja-protutuženika u zadnja tri mjeseca koja su prethodila otkazu ugovora o radu danog tužitelju-protutuženiku. Naime vještak je na stranici 3 svog osnovnog vještva (list 121-122 spisa) jasno naveo da je iz dostupne dokumentacije, odnosno isplatnih listova za razdoblje koje je prethodilo otkazu vidljiv obračun od 12.500,00 kn bruto osim u srpnju gdje da je vidljivo da je obračunato više sati (210) u odnosu na MFS (180), te da je tih 30 sati definirano kao redovan rad i godišnji odmor te da je vidljivo da obzirom da nema plaćanja prekovremenih sati u navedenom mjesecu da se radi o nekakvoj izvanrednoj situaciji. Da je riječ o tome da je prosječna plaća tužitelja -protutuženika prije otkazivanja iznosila 12.500,00 Kuna, jasno proizlazi iz iskaza saslušane svjedokinje BČ koja je decidirano u iskazu navela da je tužitelju protutuženiku prije otkazivanja bila isplaćena razlika koja je pogrešno obračunata na ime bolovanja budući da je istom bilo isplaćeno 70% naknade vezano za bolovanje, a da se ispostavilo da tužitelj-protutuženik nije bilo na bolovanju već samo do 26. lipnja, te da je prosječna plaća tužitelja protutuženika zadnja tri mjeseca prije otkazivanja bila 12.500,00 Kuna. U navedenom smislu je potrebno kao prosječne mjesečnu plaću prije otkazivanja, a temeljem koje se izračunava naknada plaće i razlike plaće za utuženo razdoblje uzeti kao prosječnu plaću od 12.500,00 Kuna/1.659,04 Eur-a iz nalaza i mišljenja vještaka ŽČ i dopune tih nalaza i mišljenja a za koji iznos prosječne plaće su logično objašnjenje dali vještak ŽČ i svjedokinja BČ u svom iskazu te temeljem te prosječne plaće izračunati naknadu plaće i razlike plaće tužitelju-protutuženiku za utuženo razdoblje od 01.09.2017.godine do 31.12.2018.godine. U navedenom smislu, a uzimajući u obzir navedenu prosječnu plaću prije otkazivanja ugovora o radu tužitelja-protutuženika od strane tuženika protutužitelja u navedenom iznosu od 12.500,00 Kuna/1.659,04 Eur-a potrebno je kao mjerodavan izračun visine razlike plaće (naknade plaće) zbog nedopuštenog otkaza uzeti visinu potraživanja utvrđenu II dopunom nalaza i mišljenja izrađenom od stane vještaka ŽČ (list 168-172 spisa). U toj dopuni nalaza i mišljenja vještak je za utuženo razdoblje uzeo u obzir visinu svih ostvarenih primanja koja je tužitelj- protutuženik ostvario u razdoblju od 01.09.2017.godine do 31.12.2018.godine pa i primanja ostvarenih za vrijeme dok je tužitelj-protutuženik radio kod drugog poslodavca tvrtke Europapier, druge isplate (primjerice isplatu prigodne nagrade tužitelju-protutuženiku od strane tvrtke Europapier u iznosu od 500,00 Kuna) budući iz pregledane potvrde tvrtke Europapier (list 95 spisa) kao i potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 20.03.2023.godine (list 96-100 spisa) nedvojbeno proizlazi da protivno navodima tužitelja protutuženika iz podneska od 13.03.2024.godine (list 137-138 spisa) je netočno da tužitelj u utuženom razdoblju od 01.01.2019.godine do 28.10.2019.godine nije bio zaposlen ni kod tuženika protutužitelja ni kod bilo kojeg drugog poslodavca buduće iz navedene potvrde tvrtke Europapier i navedene potvrde HZMO-a jasno proizlazi da premda tužitelj- protutuženik u utuženom razdoblju od 01.09.2017.godine do 31.12.2018.godine nije radio kod tuženika -protutužitelja zbog nedopuštenog otkaza da je isti radio kod drugog poslodavca i to u tvrtki Europapier Adria. Naime, iz pregledane potvrde tvrtke Europapier Adria od 16.03.2023.godine (list 95 spisa) jasno proizlazi da je to poduzeće kao poslodavac tužitelju protutuženiku 21.12.2017.godine isplatilo prigodnu nagradu (božičnicu) u iznosu od tadašnjih 500,00 Kuna, a što mu zasigurno ne bi isplatilo da tužitelj u 2017.godini nije bio radnik te tvrtke, a ujedno iz iste potvrde proizlazi da je tužitelj protutuženik bio radnik kod tvrtke Europapier cijelo utuženo razdoblje od 01.09.2017.godine, pa sve do 28.12.2018.godine. O ovome se vještak ŽČ izjasnio u svojoj prvoj dopuni nalaza i mišljenja (list 150-155 spisa) u kojoj je odgovarao na prigovore stranaka u ovom postupku na njegov osnovni nalaz i mišljenje ističući da je utvrdio da postoje ostvarena primanja tužitelja-protutuženika u razdoblju od 01.01.2019.godine do 28.10.2019.godine u iznosu od 3.493,13 Kuna jer da je te podatke uzeo iz dostupne dokumentacije u spisu. Nakon utvrđene visine ostvarenih primanja tužitelja za razdoblje od rujna 2017.godine do listopada 2019.godine vještak je utvrdio razliku isplate plaće tužitelja- protutuženika prema navedenoj drugoj dopuni nalaza i mišljenja u dvije varijante i to u prvoj varijanti u ukupnom iznosu od 23.869,41 Eur, a u drugoj varijanti u ukupnom iznosu od 21.473,95 Eur-a, a uzimajući u prvoj varijanti u obzir prosječnu plaću u zadnja tri mjeseca prije otkazivanja 13.194,00 Kuna/1.751,14 Eur-a, a u drugoj varijanti prosječnu plaću u zadnja tri mjeseca prije otkazivanja od 12.500,00 Kuna/1.659,04 Eur-a. Pri tome je uzeo u obzir i isplaćeni iznos otpremnine za koje stranke u ovom postupku ne čine spornim da je tuženik- protutužitelj tužiteljici protutuženoj isplatio na ime otpremnine u navedenom razdoblju ukupan iznos od 45.833,37 Kuna, a što odgovara iznosu od 6.083,13 Eur-a, a koji iznos je prebio sa utvrđenim iznosima razlike plaće bez kamate. Također je vještak ŽČ prilikom izračuna razlike naknade plaće, a iz druge dopune njegovog nalaza i mišljenja, a koju je potrebno uzeti u obzir prilikom utvrđivanja visine potraživanja za navedeno utuženo razdoblje uzeo u obzir sve na što su stranke ukazivale u svojim prigovorima na njegov nalaz i mišljenje predmetnom postupku, a što vještak prvotno u osnovnom vještvu nije uzeo u obzir (npr. plaćene poreze i doprinose, otpremninu, uskrnicu i božićnicu) pa tako i poreze i doprinose koji su plaćeni tužitelju- protutuženiku od strane tuženika-protutužitelja u 2019.godini, te je za navedeno dao odgovarajuće izračune.

19. Imajući u vidu sve navedeno, a uzimajući u obzir činjenicu da tužitelj-protutuženik sukladno navedenoj drugoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka ŽČ potražuje na ime razlike plaće s osnove nedopuštenog otkaza razliku plaće za razdoblje od 01.rujna 2017.godine do 31.12.2018.godine, a ovaj sud je iz prethodno navedenih detaljno obrazloženih razloga u ovoj presudi objasnio iz kojih razloga kao pravilan prosječan iznos mjesečne plaće tri mjeseca prije otkazivanja ugovora o radu tužitelja protutuženika prihvaća iznos iz druge varijante druge dopune vještva vještaka ŽČ u utvrđenom iznosu od strane tog vještaka od 12.500,00 kuna/1.659,04 Eur-a, a ne visinu prosječne plaće prije otkaza u utvrđenoj prvoj varijanti ovog vještva u visini od 13.194,44 Kuna/1.751,20 Eur-a ovaj sud smatra da tužitelja-protutuženika s osnove utužene razlike plaće s osnova nedopuštenog otkaza za razdoblje od 01.09.2017.godine do 31.12.2018.godine pripada prema izračunu iz druge varijante navedenog nalaza i mišljenja kao osnovan ukupan iznos od 6.907,31 Eur-a. Do navedenog ukupnog iznosa sud je došao zbrajajući pojedinačne mjesečno utvrđene iznose iz kolone 10, razlike varijante 2 vještva iz Tablice 2 a. druge dopune nalaza i mišljenja vještaka ŽČ (list 170-171 spisa), a uzimajući u obzir da su razlike plaće u varijanti 2 postojale i da su utvrđene samo u periodu od travnja 2018.godine do zaključno prosinca 2018.godine dok od 01.rujna 2017.godine do ožujka 2017.godine vještak nije utvrdio postojanje razlike u varijanti 2 navedenog vještva. Na priznate navedene mjesečne iznose naknade plaće (razlike plaće za utuženi period od 01.rujna 2017.godine do 31.12.2018.godine tužitelja-protutuženika pripada i zakonska zatezna kamata sukladno onome što je propisano odredbom članka 29.stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08,78/15 126/21-u daljnjem tekstu ZOO-a), te ista dospijeva 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec (članak 92.stavak 3. ZR-a). Navedena zakonska zatezna kamata na priznati iznos glavnice potraživanja s navedenog osnova u iznosu od 6.907,31 Eur-a se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO- a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN''156/22). Tužitelja- protutuženika je trebalo odbiti za više zatraženi iznos razlike plaće po navedenom osnovu, a u iznosu od 7.557,81 Eur-a, a za navedeno utuženo razdoblje od 01.09.2017.godine do 31.12.2018.godine kao neosnovan. Radi navedenog je odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

20. U odnosu na potraživanje naknade plaće s osnova nedopuštenog otkaza za razdoblje od 01.01.2019.godine do 28.10.2019.godine u neto iznosu tužitelj- protutuženik pogrešno ističe da tužitelj-protutuženik uopće nije bio zaposlen u tom razdoblju budući je vještak izračunao u zadnjoj dopuni nalaza i mišljenja kao i u osnovnom vještvu da je tužitelj-protutuženik u tom razdoblju imao primanja, a o čemu se decidirano izjasnio i u svom očitovanju na prigovor tužitelja-protutuženika, a u prvoj dopuni vještva (list 152-153 spisa) ističući da je vještak za to razdoblje utvrdio primanja tužitelja-protutuženika u iznosu od 3.493,13 Kuna. Tužitelj-protutuženik je u tom razdoblju radio kod tvrtke Europapier Adria i to od 2017.godine pa sve do zaključno 28.12.2018.godine, a što proizlazi iz pregledane potvrde tvrtke Europapier Adria, te potvrde HZMO-a od 20.03.2023.godine (list 96-99 spisa). Vještak je uzeo u obzir za ovo razdoblje 2019.godine sve primitke koje je tužitelj-protutuženik ostvario, računajući i primitke koje je ostvario kod drugog poslodavca, a u obzir je uzeo i doprinose i poreze koje je u 2019.godini tužitelju-protutuženiku isplaćivao tuženik-protutužitelj te ostala davanja (činjenicu da je tvrtka Europapier isplatila prigodnu nagradu-božičnicu tužitelju- protutuženiku u iznosu od 500,00 Kuna, a što i proizlazi iz sadržaja potvrde tvrtke Europapier (list 95 spisa) u kojoj je navedeno da je ista isplatila prigodnu nagradu tužitelju protutuženiku u iznosu od 500,00 Kuna 21.12.2017.godine. Obzirom da ovaj sud prihvaća kao pravilno utvrđen prosjek plaće od zadnja tri mjeseca prije otkazivanja iz razloga navedenih u ovoj presudi u iznosu od 12.500,00 Kuna/1.659,04 Eur-a, a što odgovara prosječnom iznosu plaće upotrebljene u II varijanti izračunate razlike plaće iz zadnje dopune nalaza i mišljenja vještaka ŽČ, a ne prosjeka plaće od zadnja tri mjeseca prije otkazivanja u iznosu od 13.194,44 Kuna/1.751,20 Eur-a, a također uzimajući u obzir da je tuženik -protutužitelj isplatio doprinose i poreze na plaću tijekom 2019.godine, tužitelju protutuženiku je trebalo priznati utvrđenu naknadu plaće prema utvrđenim mjesečnim razlikama plaće iz druge dopune nalaza i mišljenja iz kolone 10 Tablice 2 a. i to za razdoblje od siječnja 2019.godine do listopada 2019.godine, a prema drugoj verziji izračuna te razlike. Zbrajajući navedene mjesečne iznose proizlazi da tužitelja- protutuženika po osnovi naknade plaće za ovo razdoblje od 01.01.2019.godine do 28.10.2019.godine pripada ukupno neto 14.565,75 Eur-a, dok je istog trebalo odbiti za više zatraženi iznos za to razdoblje, a u iznosu od 921,69 Eur- a kao neosnovan. Na priznati iznos naknade plaće u neto iznosu od 14.565,75 Eur-a budući su tužitelju –protutuženiku u navedenom utuženom razdoblju plaćeni porezi i doprinosi tužitelja-protutuženika pripada zakonska zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos iz kolone 10 Tablice 2 a. navedene druge dopune vještva vještaka ŽČ sukladno onome što je propisano odredbom članka 29.stavka 2. ZOO- a, te navedeni mjesečni iznosi dospijevaju 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate (članka 92. stavak 3. ZR-a). Navedena zakonska zatezna kamata se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a od 01.01.2023.godine do isplate se ista obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Radi navedenog odlučeno je kao u točki III/ i IV/ izreke ove presude.

21. U odnosu na potraživanje tužitelja- protutuženika vezano za isplatu uskrsnice u iznosu od zatraženih 26,54 Eur-a/200,00 Kuna iz pregledane odluke tuženika broj 7/2019 od 05.04.2019.godine (list 56-57 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tuženik- protutužitelj svojom odlukom od 05. travnja 2019. godine odlučio da će se radnicima tuženika isplatiti nagrada za blagdan Uskrsa u visini od 200,00 Kuna/26,54 Eur-a i to s plaćom za mjesec ožujak 2019.godine, te je u odluci navedeno da ovo pravo imaju radnici koji su na dan donošenja odluke (05.travnja 2019.godine) u radnom odnosu i koji na dan isplate imaju najmanje tri mjeseca rada kod poslodavca. Iz navedenog je razvidno da bi tužitelj-protutuženik ostvario ovo pravo na isplatu uskrsnice da nije dobio nedopušteni otkaz ugovora o radu kod tuženika-protutužitelja slijedom čega mu je tuženik-protutužitelj dužan isplatiti navedeni iznos na ime uskrsnice od 26,54 Eur-a, a iz zadnje dopune nalaza i mišljenja vještaka ŽČ je razvidno da navedeni iznos tužitelju-protutuženiku nije plaćen, kao i iz iskaza saslušane svjedokinje BČ koja je u iskazu navela da tužitelj-protutuženik nije primio nikakvu isplatu za 2019.godinu na ime Uskrsnice. Na navedeni priznati iznos uskrsnice od 26,54 Eur-a, a budući se ista tužitelju-protutuženiku trebala isplatiti prema navedenoj odluci tuženika-protutužitelja zajedno sa plaćom za ožujak 2019.godine, a plaća i naknada plaće se sukladno odredbi članka 92 stavka 3. ZR-a isplaćuju za prethodni mjesec najkasnije 15-tog u idućem mjesecu tužitelja-protutuženika pripada zakonska zatezna kamata ne priznati iznos uskrsnice u iznosu od 26,54 Eur-a počevši od 15.04.2019.godine pa do isplate, a kad je tužitelju-protutuženiku uskrsnica trebala biti isplaćena zajedno sa isplatom plaće za ožujak 2019.godine. Navedena zakonska zatezna kamata na priznati iznos glavnice potraživanja s osnova uskrsnice u iznosu od 26,54 Eur-a se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 156/22). Radi navedenog odlučeno je kao u točki V/ izreke ove presude.

22. Što se tiče protutužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 6.083,13 Eur-a/45.833,37 Kuna s osnova nepripadajuće primljenog iznosa otpremnine, a s pravnog osnova stjecanja bez osnove ovaj sud je mišljenja da je navedeni protutužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. Naime, među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica, a što je u svom osnovnom nalazu i mišljenju te dopunama istog utvrdio i vještak AČ da je tužitelj-protutuženik primio s osnove poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, a kojeg mu je tuženik-protutužitelj dao odlukom o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 29. siječnja 2013. godine i to upravo u navedenom iznosu od 6.083,13 Eur-a/45.833,37 Kuna. Tužitelj je upravo u podnesku od 24.03.2023.godine (list 101 spisa) i naveo da otpremnina u iznosu od 45.833,37 Kuna/6.083,13 Eur-a nije vraćena tužitelju-protutuženiku. Temeljem odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a sukladno stavku 3. istog članka je propisano da obveza vraćanja odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Tužitelj-protutuženik je budući je dobio poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu navedenom odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (list 66-69 spisa) sukladno onome što je propisano odredbom članka 126. ZR-a u trenutku otkazivanja ugovora o radu imao pravo na otpremninu koja mu se isplatila u tom trenutku od strane tuženika-protutužitelja u navedenom iznosu od 6.083,13 Eur-a, a s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem. Međutim, budući nije sporno da je u međuvremenu navedena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu utvrđena nedopuštenom citiranom presudom Županijskog suda u Splitu Gž R-714/2018-2 od 20.12.2018.godine te je otpao u tom smislu pravni osnov temeljem kojeg je tužitelj-protutuženik imao pravo na otpremninu tužitelj-protutuženik je u tom smislu dužan isplatiti (vratiti) tuženiku-protutužitelju upravo navedeni primljeni iznos na ime otpremnine za kojeg je istakao da ga nije vratio tužitelju-protutuženiku, a obzirom na navedenu osnovu koja je otpala budući je otkaz dan tužitelju- protutuženiku utvrđen navedenom drugostupanjskom odlukom nedopuštenim. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj-protutuženik tuženiku-protutužitelju isplatio navedeni iznos s osnova otpremnine 18.11.2013.godine, a tužitelj-protutuženik je stekao pravo potraživati navedeni primljeni iznos otpremnine od trenutka kad je donesena presuda Županijskog suda u Splitu Gž R-714/2018-2 20.12.2018.godine budući je tada otpao pravni osnov tužitelju protutuženiku i to odluka o poslovno uvjetovanom otkazu, a temeljem koje je prije toga imao pravo na navedeni iznos otpremnine. Tužitelj- protutuženik potražuje zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos otpremnine od 19. veljače 2019.godine pa je sud prihvatio potraživanje iznosa zakonske zatezne kamate od tog datuma jer sud postupa u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (članak 2. stavak 1. ZPP-a) premda je tužitelj-protutuženik stekao pravo potraživati vraćanje isplaćene otpremnine od dana donošenja navedene drugostupanjske odluke. U navedenom smislu usvojen je protututužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u cijelosti te je odlučeno kao u točki VI/ izreke ove presude. Navedena zakonska zatezna kamata se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a sve kako je i odlučeno u točki VI/ izreke ove presude.

23. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, tužitelj-protutuženik je djelomično uspio u odnosu na glavni tužbeni zahtjev pa mu je tuženik-protutužitelj u odnosu na glavni tužbeni zahtjev dužan naknaditi razmjeran dio troškova postupka sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a. Tužitelj-protutuženik je dužan u cijelosti naknaditi parnične troškove tuženiku protutužitelju u odnosu na protututužbeni zahtjev, temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a budući je tužitelj -protutuženik u cijelosti izgubio postupak po protutužbenom zahtjevu. Navedeno je potrebno na navedeni način utvrditi budući je zauzet jedinstveni stav Vrhovnog suda RH da kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe treba poći od činjenice da je po svojoj pravnoj prirodi protutužba samostalna tužba pa se i o troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje u tužbi i protutužbi, odnosno u tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava se sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe budući svaka od njih predstavlja samostalnu tužbu, a uspjeh stranaka u sporu se posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, a posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe. Ovo pravno shvaćanje je već prihvaćeno u odluci Vrhovnog suda RH Rev-1356/2021 od 26. travnja 2022. godine.

24. U navedenom smislu, a u odnosu na troškove ovog parničnog postupka, tužitelj- protutuženik je u pogledu glavnog tužbenog zahtjeva u odnosu na pravni osnov uspio u postotku od 100%, a u pogledu visine predmetnog potraživanja u postotku od 71,71%, a koji se postotak dobije kad se ukupno ostvareni iznos po osnovi visine potraživanja od 21.499,60 eura dovede u relaciju sa ukupno zatraženim iznosom na ime visine potraživanja od 29.979,10 eura. U navedenom smislu tužitelj-protutuženik je uspio u postotku od 85,85% (171,71:2) dok je tuženik-protutužitelj uspio u postotku od 14,15%. Kad se od uspjeha tužitelja-protutuženika od 85,85% oduzme uspjeh tuženika od 14,15% dobije se iznos od 71,70%, a što predstavlja uspjeh tužitelja- protutuženika u ovoj parnici u odnosu na glavni tužbeni zahtjev. U tom smislu tužitelja- protutuženika kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova, zastupanja na ročištu od 7.02.2023. u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 10.03.2023. u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 10.05.2023. u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 13.03.2024. u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 20.03.2024. u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 17.02.2025. u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 28.02.2025. u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 30.06.2025. u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 09.07.2025. u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu za objavu odluke u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 2550 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura ukupno iznosi 5.100,00 eura, te što uz dodatak od 25% pdv-a u iznosu od 1.275,00 eura ukupno iznosi 6.375,00 eura, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura ukupno iznosi 6.574,08 eura, te kad se taj iznos dovede u relaciju sa postotkom uspjeha tužitelja-protutuženika u odnosu na glavni zahtjev, a u postotku od 71,70% tad se dobije iznos od 4.713,61 eura, a koji iznos je tuženik-protutužitelj dužan isplatiti tužitelju-protutuženiku na ime troškova parničnog postupka u odnosu na glavni tužbeni zahtjev, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 114/22) te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), a kako je i odlučeno u toč. VI/ izreke ove presude.

25. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka u odnosu na protutužbeni zahtjev, tuženik-protutužitelj je u cijelosti uspio sa protutužbenim zahtjevom pa mu je tužitelj- protutuženik dužan u cijelosti naknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. U navedenom smislu tuženika-protutužitelja kao opravdani sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava odgovora na tužbu i protutužba u iznosu od 200 bodova; zastupanja na ročištu od 7.02.2023. u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 22.02.2023. u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 10.03.2023. u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 10.05.2023. u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 07.02.2024. u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 20.03.2024. u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 28.02.2025. u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 08.07.2025. u iznosu od 100 bodova, te zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 1050 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura ukupno iznosi 2.100,00 eura te što uz dodatak od 25% pdv-a u iznosu od 525,00 eura, ukupno iznosi 2.625,00 eura, te što uz dodatak troška vještačenja od 66,36 eura sveukupno iznosi 2.691,36 eura, a koji iznos je tužitelj-protutuženik dužan isplatiti tuženiku-protutužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka s osnova protutužbenog zahtjeva, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 114/22) te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), a kako je i odlučeno u toč. VIII/ izreke ove presude.

U Splitu, 19. rujna 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

- pun. tužitelja-protutuženika

- pun. tuženika-protutužitelja

- u spis