REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
P-3179/2020-111
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužitelja HC iz [adresa], EC [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tužene HCN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženog JC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tuženog PC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. i III. tuženici zastupani po punomoćnici HCN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV. tužene NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dejanu Vukomanoviću, odvjetniku u Zagrebu te V. tuženog ECN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Orloviću, odvjetnik u Sesvetama, radi utvrđenja ništetnosti oporuka, utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju i naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 17. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka i I. tužene osobno, uz javnu objavu 19. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HC, iz [adresa], EC [adresa], u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se ništavom vlastoručna oporuka ostavitelja pok. ZC, sina H, OIB: [osobni identifikacijski broj], umirovljenika iz [adresa], rođenog **.**.1935. g., a umrlog **.**.2016. g., državljanina Republike Hrvatske od dana 31.08.2010. g., potom vlastoručna oporuka ostavitelja pok. ZC, sina H, OIB: [osobni identifikacijski broj], umirovljenika iz [adresa], rođenog **.**.1935. g., a umrlog **.**.2016. g. državljanina Republike Hrvatske od dana 05.05.2016.g. te se sva ostavina pok. ZC ima rasporediti na njegove zakonske nasljednike.",
kao neosnovan.
II Utvrđuje se ništetnom pisana oporuka pred svjedocima ŠC i ŽC ostavitelja pok. ZC, sina H, OIB: [osobni identifikacijski broj], umirovljenika iz [adresa], rođenog **.**.1935., a umrlog **.**.2016. državljanina Republike Hrvatske od dana 23. rujna 2015.
III Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja HC, iz [adresa], u dijelu koji glasi:
"Poništava se vlastoručna oporuka ostavitelja pok. ZC, sina H, OIB: [osobni identifikacijski broj], umirovljenika iz [adresa], rođenog **.**.1935. g., a umrlog **.**.2016. g. državljanina Republike Hrvatske od dana 31.08.2010. g., potom vlastoručna oporuka ostavitelja pok. ZC, sina H, OIB: [osobni identifikacijski broj], umirovljenika iz [adresa], rođenog **.**.1935. g., a umrlog **.**.2016. g. državljanina Republike Hrvatske od dana 05.05.2016. g." ,
kao neosnovan.
IV Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HC, iz [adresa], EC [adresa], u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je ostavitelj pok. ZC kao primatelj uzdržavanja sklopio s tuženikom NC kao davateljem uzdržavanja dana 05.05.2016. g.",
kao neosnovan.
V Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HC, iz [adresa], EC
[adresa], u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete u visini tržišne vrijednosti 1/5 suvlasničkog dijela nekretnine koja predstavlja stan u prizemlju, koji se sastoji od 1 sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, WC-a i hodnika, ukupne površine 41,01 čm, a koja je upisana u broj poduloška: 25164/ zk. ul. [broj ZK uloška], knjiga PU: GRAD ZAGREB, STAMBENA ZGRADA [adresa], sagrađena na čest. br. 4899/8, po novoj izmjeri čest. br. 623/2, k. o. [katastarska općina], isplati novčani iznos od 200.000,00 kn, uvećan za zateznu kamatu koja teče od dana 14.07.2016. g. do isplate.",
kao neosnovan.
VI Nalaže se tužitelju HC iz [adresa] da nadoknadi I. tuženoj HCN iz [adresa], II. tuženom JC, iz [adresa]. tuženom PC, iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.454,51 euro u roku od 15 dana.
VII Nalaže se tužitelju HC iz [adresa] da nadoknadi IV tuženoj NC iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.500,00 eura, u roku od 15 dana.
VIII Nalaže se V. tuženom ECN iz [adresa] da nadoknadi tužitelju HC iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.847,43 eura, u roku od 15 dana.
IX U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 520,48 eura odbija se kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba tužitelja HC iz [adresa], u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se da je raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je ostavitelj pok. ZC kao primatelj uzdržavanja sklopio s tuženikom NC kao davateljem uzdržavanja dana 05.05.2016. g.".
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O- 5496/2016 od 6. svibnja 2020. upućen pokrenuti parnični postupak protiv I., II. i III. tuženika radi utvrđenja da vlastoručna oporuka ostavitelja pok. ZC od 31. kolovoza 2010. nije istinita i pravovaljana jer ne predstavlja volju ostavitelja s obzirom da ostavitelj u vrijeme pisanja te oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje, nije bio svjestan svojih postupaka i nije mogao shvatiti posljedice sačinjene oporuke. Prema tom rješenju tužitelj je upućen pokrenuti parnični postupak i protiv IV. tužene NC radi utvrđenja da vlastoručna oporuka pok. ZC od 5. svibnja 2016. nije istinita i pravovaljana jer ne predstavlja volju ostavitelja također iz razloga što ostavitelj u vrijeme sačinjenja te oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje, nije bio svjestan svojih postupaka i nije mogao shvatiti posljedice sačinjene oporuke. Istim rješenjem tužitelj je upućen na pokretanje parničnog postupka i protiv V. tuženog ECN radi utvrđenja da pisana oporuka pred svjedocima ĐC i ŽC od 23. rujna 2015. nije istinita i pravovaljana jer ne predstavlja volju ostavitelja s obzirom da ostavitelj u vrijeme pisanja te oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje, nije bio svjestan svojih postupaka i nije mogao shvatiti posljedice sačinjene oporuke. Tijekom postupka tužitelj je proširio činjenične navode tužbe te je istaknuo da je pisana oporuka pred svjedocima od 23. rujna 2015. ništetna i s obzirom da je istom nasljedstvo ostavljeno bliskom srodniku osobe koja je oporuku pisala, u smislu odredbe čl. 36. Zakona o nasljeđivanju. Navedenim rješenjem tužitelj je upućen na pokretanje parničnog postupka protiv IV. tužene NC i radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je ostavitelj pok. ZC sklopio sa NC **.**.2016. također iz razloga što primatelj uzdržavanja u trenutku sklapanja ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje te iz razloga što davateljica uzdržavanja NC nije uopće uzdržavala ostavitelja niti je s obzirom na svoje imovno stanje to mogla činiti. Tužitelj navodi da je pok. ZC dugotrajno liječen od bolesti, ovisnosti i alkoholizmu, u vrijeme kada je davao izjave posljednje volje odnosno sačinjavao oporuke i sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju i to u Psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan u Zagrebu. Također navodi da je isti bio u životnoj dobi od 80 godina i u vrijeme sastavljanja izjava posljednje volje i sačinjavanja navedenog ugovora psihički poremećen ili psihički bolestan te zasigurno nije bio svjestan svojih postupaka. Često je bio smještan na bolničko liječenje radi psihičkih poremećaja uzrokovanih konzumacijom alkohola i miješanjem lijekova koji su mu bili propisani u okviru terapije s alkoholom. Kao dokaz tome da pok. ZC nije mogao svjesno donositi važne životne odluke je činjenica što je istoga dana kada je sačinio vlastoručnu oporuku od 5. svibnja 2016. zaključio i Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa IV. tuženom jer nije životno niti logično da istu osobu istoga dana imenuje svojim singularnim sukcesorom i da s njom stupa u obveznopravni odnos. Tužitelj drži da navedene vlastoručne oporuke nisu valjane i iz razloga jer su pisane različitim rukopisima pa drži sa skriptor tih dviju oporuka nije ista osoba. Nadalje navodi kako je IV. tužena provela uknjižbu prava vlasništva temeljem zabilježenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali da se radi o osobi koja zbog svojeg socio-ekonomskog statusa nije bila u mogućnosti izvršavati obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Slijedom svega navedenog traži od suda da donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne vlastoručna oporuka pok. ZC od 31. kolovoza 2010., pisana oporuka pred svjedocima pok. ZC od 23. rujna 2015. i vlastoručna oporuka pok. ZC od 5. svibnja 2016., a ukoliko bi sud utvrdio da taj tužbeni zahtjev nije osnovan, postavio je eventualno kumulirani zahtjev kojim traži poništenje navedenih oporuka. Također, postavio je tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenom između pok. ZC kao primatelja i IV. tužene NC kao davateljice uzdržavanja 5. svibnja 2016., a ukoliko sud utvrdi da taj tužbeni zahtjev nije osnovan, postavio je eventualno kumulirani zahtjev kojim traži da se utvrdi da je raskinut navedeni ugovor. S obzirom da drži kako je Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan odnosno raskinut zbog neispunjenja, smatra da je jasno da je navedenim protupravnim radnjama pretrpio imovinsku štetu u vidu 1/5 fer tržišne vrijednosti nekretnine koja je bila predmet tog ugovora pa postavlja i tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 200.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2016. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška u iznosu od 9.367,91 euro sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.
2. I., II. i III. tuženici u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Naveli su da tužitelj nije priložio dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je pok. ZC bolovao od duševne bolesti. Tužitelj 30 godina nije kontaktirao sa pok. ZC niti ga viđao pa tako nije došao na njegovu sahranu. Nije točno da je pok. ZC tijekom 2010. liječen od ovisnosti o alkoholu, već je te godine hospitaliziran u Kliničkoj bolnici Sveti Duh zbog sumnje na karcinom gušterače, dok je u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan u Zagrebu prvi puta hospitaliziran radi psihičkih poremećaja uzrokovanih alkoholizmom 1. lipnja 2016. I.,II. i III. tuženici ne spore da je pok. ZC cijeli život neumjereno konzumirao alkohol zbog čega je bio u konfliktnim odnosima s okolinom, ali to nije priznavao niti se obraćao liječniku, a konzumacija alkohola se pojačala nakon smrti njegove supruge da bi opijanje eskaliralo sredinom 2015. kada je počeo vjerovati „kako ga žele otrovati“ i „kako ga prati mafija“. Također ne osporavaju da je pok. ZC tijekom života često miješao lijekove s alkoholom, ali se nije radilo o psihoticima, antidepresivima i drugim lijekovima koji se prepisuju pacijentima sa duševnim bolestima, nego sa propisanom terapijom zbog tegoba sa srcem, želucem, prostatom i slično. I., II. i III. tuženici navode da su u ostavinskom postupku dostavili kopiju vlastoručne oporuke pokojnog ZC od 31. kolovoza 2010. jer se njezin original koji se nalazio kod I. tužene zagubio kada je nakon smrti ostavitelja, prezentirajući uz kopiju oporuke i njezin original, dokazivala svoj pravni interes pred raznim institucijama. Tvrde da je temeljem postupanja pok. ZC u periodu od 9 mjeseci prije svoje smrti kada je „napisao“ dvije oporuke, zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, prodao stan u [adresa] od 80 m2 za neuobičajeno nisku cijenu te zadržao za sebe sav novac od prodaje naslijeđenog stana iza pokojnog brata EC čiji dio je pripadao i ostalim nasljednicima, zbog čega je protiv njega podnesena kaznena prijava, a vidljivo je da je postojala jasna razlika u sposobnosti rasuđivanja pok. ZC u to vrijeme u odnosu na period u kojem je napisao vlastoručnu oporuku od 31. rujna 2010. iz čijeg teksta je vidljivo da ju je sastavio samostalno te da je u tom trenutku bio potpuno sposoban za rasuđivanje, navodeći pojedinačno točne podatke o imovini. Stoga traže od suda da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a tužitelja obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 1.454,51 euro.
3. IV. tužena u odgovoru na tužbu ističe da je tužitelj rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-5496/2016 od 6. svibnja 2020. upućen pokrenuti parnični postupak radi osporavanja valjanosti tri oporuke ostavitelja pok. ZC jer da su sve tri oporuke neistinite i nevaljane jer ne predstavljaju volju ostavitelja s obzirom da u vrijeme sačinjavanja navedenih oporuka nije bio sposoban za rasuđivanje te nije bio svjestan svojih postupaka i nije mogao shvatiti posljedice sačinjenja oporuke. Istim rješenjem tužitelj je upućen pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između ostavitelja i NC, ovdje IV. tužene iz razloga što primatelj uzdržavanja u trenutku sklapanja ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje te iz razloga što davateljica uzdržavanja nije uopće uzdržavala ostavitelja niti je s obzirom na svoje imovno stanje to mogla činiti. Tužitelj tek u ovom postupku po prvi puta dovodi u sumnju da su vlastoručne oporuke od 5. svibnja 2016. i 31. kolovoza 2010. napisane od strane ostavitelja i predlaže provesti grafološko vještačenje na tu okolnost, što nije osporavao tijekom ostavinskog postupka. Također, kao argument za svoje tvrdnje da nije bio sposoban za rasuđivanje, tužitelj ukazuje na njegovo „nerazumno“ postupanje jer je istoga dana napisao vlastoručnu oporuku od 5. svibnja 2016. kojom je svu svoju imovinu ostavio NC te isti dan sklopio s njom Ugovor o doživotnom uzdržavanju. IV. tužena se protivi tim navodima kao i tvrdnji tužitelja da nije uzdržavala tužitelja i da nije imala materijalne mogućnosti pružiti mu uzdržavanje. Navodi da se pok. ZC prije zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju konzultirao sa odvjetnicom te da se prilikom solemnizacije tog Ugovora kod javnog bilježnika IC iz [adresa], javni bilježnik uvjerila da stranke razumiju sadržaj tog ugovora i njegove pravne posljedice, a ističe i da je u tom periodu i to **.**.2016. pok. ZC zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine sa KC pri čemu je njegov potpis ovjeren kod javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba, a ovjeren je i njegov potpis na potvrdi o primitku dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 35.000,00 eura od strane javnog bilježnika Vladimira Šarčevića iz Zagreba, pa su i to dokazi da je pok. ZC bio priseban, razuman i komunikativan u tom periodu. Sklapanjem Ugovora o kupoprodaji prethodili su pregovori održani u odvjetničkom uredu odvjetnice OC između kupca KC, njezinog odvjetnika BC i njezinog sina ĆC s jedne strane te ostavitelja i odvjetnice OC s druge strane te nitko od navedenih osoba nije primijetio ili posumnjao da bi tužitelj bio psihički poremećen ili psihički bolestan te da nije bio svjestan svojih postupaka. U odnosu na Ugovor o doživotnom uzdržavanju tužitelj navodi da je ostavitelj prilikom zaključenja ugovora bio doveden u zabludu, zbog čega traži da se Ugovor utvrdi ništetnim. IV. tužena ukazuje da zabluda predstavlja jedan od razloga za pobojnost ugovora a ne za njegovu ništetnost i ističe prigovor zastare u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva. Također, navodi da iz činjeničnog opisa tužbe nije jasno kada je, od koga i radi čega Ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut, protivi se zahtjevu za naknadu štete držeći da je neosnovan, a ističe i prigovor zastare tog potraživanja. Slijedom svega navedenog traži od suda da tužbeni zahtjev odbije, a tužitelja obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 5.500,00 eura.
4. V. tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbenom zahtjevu u cijelosti držeći da tužba i postavljeni tužbeni zahtjevi nisu podobni za raspravljanje jer je jednom tužbom s više tužbenih zahtjeva obuhvaćeno više tuženika koji nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom i ne radi se o suparničarima kako taj pojam definira Zakon o parničnom postupku jer se u pogledu predmetnog spora ne nalaze u pravnoj zajednici. Navodi kako je predmet svakog pojedinačno postavljenog tužbenog zahtjeva utvrđenje ništetnim odnosno poništenje oporuke ostavitelja, a jedan se tužbeni zahtjev odnosi i na utvrđenje ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je podnesen protiv IV. tužene s kojom V. tuženik nema nikakve veze, zbog čega se protivi i zahtjevu tužitelja za naknadom parničnog troška od svih tuženika solidarno. V. tuženik osporava tvrdnju tužitelja da pokojni ZC prilikom sačinjenja oporuke od 23. rujna 2015. nije bio sposoban za rasuđivanje i da nije bio svjestan svojih postupaka. V. tuženik navodi da je svakodnevno posjećivao ZC i nosio mu ručak, pa je tako bio kod njega i na dan sastavljanja navedene oporuke te da nije bilo nikakvih znakova koji bi upućivali na njegovu alkoholiziranost ili neke druge razloge eventualne nesposobnosti za rasuđivanje. Također osporava da bi pok. ZC bio nagovoren od strane V. tuženika da mu nešto oporučno ostavi, a što se ogleda i u činjenici da V. tuženik u ostavinskom postupku iza pok. ZC nije osporavao oporuku od 5. svibnja 2016. kojom V. tuženiku nije ništa ostavljeno u nasljedstvo. Slijedom navedenog traži od suda da tužbeni zahtjev tužitelja odbije i obveže ga na naknadu parničnog troška u iznosu od 3.750,00 eura.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku pisane oporuke pred svjedocima od 23. rujna 2015. (list 6 i 153 spisa), u presliku vlastoručne oporuke od 5. svibnja 2016. godine (list 7-9 i 154-156 spisa), u presliku vlastoručne oporuke od 31. kolovoza 2010. (list 10-11 i 157-158 spisa), u rješenje ovoga suda broj O-5496/2016 od 06. svibnja 2020. (list 13-21 i 164-172 spisa), u presliku Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 5. svibnja 2016. (list 23-25, 159-161 i 458-462 spisa), u medicinsku dokumentaciju pok. ZC (list 90-102 i 301-307 spisa), u dopis Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom od 17. lipnja 2016. (list 104-106 spisa), u izvadak u knjige položenih ugovora PU Grad Zagreb, broj [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] (list 162 -163 spisa),u dopis Nastavnog Zavoda za hitnu medicinu grada Zagreba od 18. kolovoza 2016.,(list 250 spisa), u dopis KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu od 04. kolovoza 2016. (list 251 spisa), u izvornik kartona osobne iskaznice pok. ZC (list 290-291 spisa), u izvod iz pkOV knjige sa potpisima ZC pod brojem OV-2853/2016 i OV-2854/2016 javnog bilježnika Vladimira Marčinka (list 292-293 spisa), u izvod iz pomoćne knjige uz Upisnik o ovjerama i potvrdama javnog bilježnika IC za godinu 2016. OV-5677/2016 od 05. svibnja 2016. (list 309- 310 spisa), u spis predmeta otvoren kod Pravobranitelja za osobe s invaliditetom broj POSI- 1.6.2.-580/16-07 (list 331-337 i 390-396 spisa), u dopis javnog bilježnika Vladimira Marčinka od 28. travnja 2025. (list 349 spisa), u izvod iz pomoćne knjige uz Upisnik o ovjerama i potvrdama za pok. ZC od 12. svibnja 2016. javnog bilježnika Davora Dukata (list 356-358 spisa), u zapisnik ovoga suda sa ročišta od 13. lipnja 2025. u predmetu broj P- 10189/2021 (list 404-405 spisa), u Rješenje ovoga suda posl. Broj P-10189/2021 od 13. kolovoza 2025. te nalaz i mišljenje sudskoga vještaka prim. Gordana Makarića, dr. med. izrađenog za potrebe tog postupka (list 408-415 spisa), u zapisnik sa ročišta od 18. travnja 2024. u predmetu ovoga suda broj P-10189/2021 (list 425-428 spisa), u preslike i originale osobne iskaznice i četiri Diners kartice na ime pok. ZC (list 457 i 464 spisa), u spise ovoga suda broj O-5496/16 i P-10189/21, proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. MC od 10. rujna 2024. (list 120-123 spisa), dokaz saslušanjem sudskog vještaka, proveo dokaz grafološkim vještačenjem po sudskom vještaku dipl. sociologu TC od 20. lipnja 2025. (list 366-375 spisa), dokaz saslušanjem sudskog vještaka, proveo dokaz saslušanjem svjedoka OC, BC, JCN, UC, ĆC, ČC, ŽC, ĐC, I-tužene i V-tuženika.
6. Uvidom u spis ovoga suda broj O-5496/2016 utvrđeno je da je 18. srpnja 2016. pokrenut ostavinski postupak iza pok. ZC (Miloš) rođenog **.**.1935. a umrlog **.**.2016. U smrtovnici su navedeni mogući nasljednici temeljem zakona i to LC, DC, VC, HC i NC te ECN i HCN kao osobe pozvane na nasljedstvo na temelju oporuke. U smrtovnici je također unesen podatak da se oporuka nalazi kod gospodina ECN te Ugovor o doživotnom uzdržavanju kod gospođe NC. Provođenje ostavinskog postupka povjereno je javnom bilježniku Ljiljani Herceg Miličević iz Zagreba, Jurišićeva 1 kao povjereniku Općinskog građanskog suda u Zagrebu te je prvo ročište za ostavinsku raspravu održano 13. rujna 2016. na kojem je utvrđeno rodoslovlje iza pok. ZC iz kojeg je vidljivo da je HC, ovdje tužitelj, jedan od zakonskih nasljednika po pravu predstavljanja iza RC, sestre ostavitelja. Na tom ročištu su predani u spis original pisane oporuke pred svjedocima od 23. rujna 2015., original vlastoručne oporuke od 5. svibnja 2016. koje su proglašene te preslika vlastoručne oporuke od 31. kolovoza 2010. koja nije proglašena dok se ne utvrdi njezina vjerodostojnost. Nasljednik HC nije bio prisutan tom ročištu. HC je podneskom od 13. rujna 2016. obavijestio javnog bilježnika da je angažirao punomoćnika u ostavinskom postupku u osobi Branka Jurline, odvjetnika u Slatini. Rješenjem javnog bilježnika od 13. srpnja 2016. nasljednicima su dostavljene navedene oporuke sa pozivom da se u roku od 15 dana očituju da li priznaju pisanu oporuku pred svjedocima od 23. rujna 2015. i vlastoručnu oporuku od 5. svibnja 2016. istinitima i pravovaljanima te da se očituju u vezi vlastoručne oporuke od 31. kolovoza 2010. koja je predana u spis u presliku a ne izvorniku. Punomoćnik tužitelja HC navedeno rješenje primio je 25. listopada 2017.
7. Rješenjem ovoga suda broj O-5496/16 od 6. svibnja 2020. prekinut je ostavinski postupak iza pok. ZC te je, između ostalih, HC pozvan na pokretanje parničnog postupka protiv HCN, JC i PC radi utvrđenja da vlastoručna oporuka ostavitelja od 31. kolovoza 2010. nije istinita i pravovaljana jer ne predstavlja volju ostavitelja s obzirom da ostavitelj u vrijeme sačinjenja navedene oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje te nije bio svjestan svojih postupaka i nije mogao shvatiti posljedice sačinjene oporuke; protiv NC radi utvrđenja da vlastoručna oporuka ostavitelja od 5. svibnja 2016. nije istinita i pravovaljana jer ne predstavlja volju ostavitelja s obzirom da ostavitelj u vrijeme sačinjenja navedene oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje te nije bio svjestan svojih postupaka i nije mogao shvatiti posljedice sačinjene oporuke te protiv ECN radi utvrđenja da pisana oporuka pred svjedocima ĐC i ŽC od 23. rujna 2015. nije istinita i pravovaljana jer ne predstavlja volju ostavitelja s obzirom da ostavitelj u vrijeme sačinjenja navedene oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje te nije bio svjestan svojih postupaka i nije mogao shvatiti posljedice sačinjene oporuke. Također, pozvan je da pokrene parnični postupak protiv NC radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je sklopio sa NC **.**.2016. iz razloga što primatelj uzdržavanja pok. ZC u trenutku sklapanja ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje te iz razloga što davateljica uzdržavanja NC nije uopće uzdržavala ostavitelja, a niti je s obzirom na svoje imovno stanje to mogla činiti.
8. Neosnovan je prigovor V. tuženika da nisu ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o parničnom postupku koji moraju biti ispunjeni da bi jednom tužbom moglo biti tuženo više osoba kao suparničari jer je odredbom čl. 196. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) propisano da jednom tužbom može biti tuženo više osoba ako su iste u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze proističu iz iste činjenične i pravne osnove, a upravo o tome se ovdje radi budući da se tužbom traži utvrđenje ništetnosti sve tri oporuke i ugovora o doživotnom uzdržavanju iz istog razloga, tvrdnje da je pok. ZC bio nesposoban za rasuđivanje.
9. Uvidom u oporuku pok. ZC od 31. kolovoza 2010. utvrđeno je da se radi o vlastoručnoj oporuci koja je naslovljena kao „Oporuka“, a počinje riječima: „ prema posljednjoj mojoj želji i dogovoru...“, a završava riječima „…(upute kod specifikacije)“. Oporuka je pisana u Zagrebu 31. kolovoza 2010. te je potpisana sa potpisom „ ZC“. Tom oporukom ostavitelj je raspolagao svojom imovinom za slučaj smrti tako što je stan u [adresa] od cca 78 m2 ostavio u nasljedstvo HCN, stan u [adresa] od cca 42 m2 ostavio u nasljedstvo SC, oročena devizna i kunska sredstva na računima Zagrebačke banke, Erste banke i Privredne banke Zagreb, ostavio u nasljedstvo HCN. Dug stare Ljubljanske banke ostavio je u nasljedstvo HCN, PC i JC te automobil „Toyota“ u nasljeđe PC.
10. Uvidom u oporuku od 23. rujna 2015. utvrđeno je da se radi o pisanoj oporuci pred svjedocima koja je pisana na kompjuteru u Zagrebu 23. rujna 2015. te je potpisana potpisom ZC te potpisima dvaju svjedoka oporuke ĐC i ŽC. Oporuka je naslovljena kao „Oporuka“ te započinje riječima „kojom ja, ZC“ , a završava riječima „…moja oporuka i da sam je potpisao pred njima“. Tom oporukom ZC svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu ostavlja prijatelju PCN, a u slučaju da isti umre prije njega želi da ga naslijedi njegova supruga JCN. U oporuci stoji da oporučitelj svoju oporuku izjavljuje pred svjedocima oporuke, istodobno nazočnim koji svojim potpisom potvrđuju da je to njegova oporuka i da ju je potpisao pred njima.
11. Uvidom u oporuku od 5. svibnja 2016. utvrđeno je da se radi o vlastoručnoj oporuci koja je sastavljena u Zagrebu navedenog datuma i potpisana potpisom ZC. Započinje riječima „Danas, 5. svibnja 2016. god. u svom stanu…“, u tekstu sadrži naslov da se radi o oporuci, a završava riječima „…nikakvo odstupanje.“
12. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju od 5. svibnja 2016. proizlazi da je zaključen između ZC kao primatelja uzdržavanja i NC kao davateljice uzdržavanja kojim se davateljica uzdržavanja obvezala voditi brigu i skrb oko primatelja uzdržavanja do njegove smrti kako je to ugovoreno tim ugovorom, dok je primatelj uzdržavanja ZC ugovorom dozvolio davateljici uzdržavanja da na temelju tog Ugovora, a nakon njegove smrti, upiše pravo vlasništva stana u prizemlju koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, wc-a i hodnika, ukupne površine 41,01 čm, a koji se nalazi u nekretnini koja je označena kao stambena zgrada [adresa], sagrađena na čest. br. d4899/8, po novoj izmjeri čest.br. 623/2 k. o. [katastarska općina] upisana u [broj poduloška], zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika IC iz [adresa] pod brojem OV-5677/16 dana 5. svibnja 2016.
13. Tijekom postupka proveden je dokaz med. vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. MC, specijalistu psihijatru od 10. rujna 2024. na okolnost je li pokojni ZC bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sastavljanja tri oporuke, odnosno je li zbog svog zdravstvenog stanja bio u mogućnosti sastaviti i shvatiti značenje sadržaja i pravne posljedice vlastoručne oporuke od 31. kolovoza 2010., vlastoručne oporuke od 5. svibnja 2016. i pisane oporuke pred svjedocima od 23. rujna 2015. Nakon uvida u svu medicinsku dokumentaciju koja je priložena u sudski spis, a radi se o povijesti bolesti Klinike za kirurgiju KBC Sestre milosrdnice, otpusno pismo iz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan gdje je liječen od 1. do 7. lipnja 2016., dopis Uredu pravobranitelja za osobe s invaliditetom od 17. lipnja 2016. upućen od strane Klinike za psihijatriju Sveti Ivan te u zdravstveni karton pacijenta za razdoblje od 1. ožujka 2007. do 13. srpnja 2016. kao i uvidom u cjelokupni spis predmeta, sudski vještak je dala svoje mišljenje i zaključila da se pok. ZC, rođen **.**.1935. preminuo **.**.2016. u dobi od 81 godinu, do liječenja u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan nikada nije psihijatrijski liječio. U osobnom zdravstvenom kartonu navode se dijagnoze koje ukazuju, kao i podaci iz medicinske dokumentacije, da je dugo godina pio alkoholna pića, prema pijenju je bio nekritičan, umanjivao je problem ovisnosti o alkoholu i nije bio spreman za liječenje i promjenu životnog stila. U nalazu je pojašnjen način na koji se donosi zaključak u ovakvim situacijama. Sudski vještak je utvrdila je da nema medicinske dokumentacije koja je bliska datumu sačinjavanja spornih akata i zaključila da uvidom u svu dostupnu medicinsku dokumentaciju nije našla podatke koji bi doveli u pitanje njegovu testatorsku sposobnost. Da bi se sposobnosti shvaćanja značenja sadržaja i pravne posljedice vlastoručne oporuke pokojnog gosp. ZC dovele u pitanje, potrebno je pouzdano dokazivanje prisutnosti simptoma i njihove relevantnosti za osobno i socijalno funkcioniranje bolesnika u kritičnom razdoblju. S psihijatrijske strane nema podataka koji bi doveli u pitanje njegovu testatorsku sposobnost.
14. Sudski vještak dr. MC prilikom usmenog očitovanja na istaknute prigovore iskazala je da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Pojasnila je da je u svom nalazu citirala dio iz knjige Psihijatrijska vještačenja Goreta i suradnici kako bi svim sudionicima ovog postupka bilo jasno na koji se način u ovakvim situacijama daje psihijatrijski nalaz i zaključci. Pok. ZC je, uvidom u dostupnu medicinsku dokumentaciju, bio osoba koja je tijekom dužeg vremenskog razdoblja u životu pio alkohol, ali se nikada nije liječio po psihijatru sve do 1. lipnja 2016. kada je nakon pada u opitom stanju, a nakon pregledu u KBC Sestre Milosrdnice premješten u Kliniku za psihijatriju Sv. Ivan gdje je zadržan od 1. do 7. lipnja 2016. Prilikom davanja nalaza uzela je u obzir činjenicu da je između sklapanja spornog ugovora i psihijatrijskog liječenja prošlo manje od mjesec dana te ponovno upućuje na činjenicu da bi za kompromitirane testatorske sposobnosti ostavitelja gotovo na dan sastavljanja kakvog spornog dokumenta trebala biti prisutna medicinska dokumentacija koja jasno ukazuje na poremećene spoznajne funkcije ostavitelja. Pojasnila je da se kod pok. gospodina ZC dominantno radilo o kroničnom alkoholizmu, a dijagnoza F 03 IN OPS nije potvrđena neurokognitivnim psihologijskim testiranjem pa iz tog razloga stoji da je ta dijagnoza u promatranju. Dijagnoza mb cerebrovascularis označava cirkulatorne smetnje zbog generalizirane arteroskleroze lokalizirane u području krvnih žila mozga. Nigdje u medicinskoj dokumentaciji ne navodi se izrekom da je pok. gospodin ZC bio dementan, već može citirati otpusno pismo iz Klinike za psihijatriju Sv. Ivan gdje stoji sljedeće: "Kod prijema je trijezan, urednog kontakta, nesigurno orijentiran u vremenu, minimalizira pijenje, voljni dinamizmi nedefinirani." Na upit da pojasni što to znači voljni dinamizmi nedefinirani, iskazala je da bi hrvatska riječ koja odgovara tome bila ravnodušan. Gospodin ZC nije bio duševni bolesnik u užem smislu niti je bio dementan. Može samo nagađati da je bio primarno aberantne strukture ličnosti koja je uslijed dugogodišnjeg alkoholizma dovela do toga da se ponašao neprincipijelno bez cenzure i da je bio sklon mijenjati svoje odluke. No napominje kako su ovo sve njezine spekulacije koje nemaju temelja u medicinskoj dokumentaciji, ali s obzirom na kliničko iskustvo navodi to kao mogućnost. Poremećaj osobnosti za koji misli da je bio u podlozi nema nikakve veze sa njegovom sposobnošću oporučivanja. Eventualni iskazi svjedoka koji bi bili dati u ovom predmetu ne bi utjecali na njezino stručno mišljenje. Na hipotetsko pitanje da li bi stanje opitosti pok. ZC u trenutku sastavljanja oporuke utjecalo na njegovu sposobnost oporučivanja, iskazala je da je on po osobnom kazivanju bio osoba koja je dugi niz godina konzumirala alkohol svakodnevno, no ne do razine teškog pijanstva te da ne može egzaktno odgovoriti na hipotetsko pitanje. Na pitanje je li uobičajeno da se psihijatrijski tim obraća Hrvatskom zavodu za socijalni rad ili pak u ovom slučaju Uredu za pravobranitelje za osobe sa invaliditetom, rekla je da je to uobičajena praksa ukoliko se posumnja na nekakva neetična djelovanja osoba koje se predstavljaju kao bliske osobe osobama koje se nalaze na bolničkom liječenju. U svom nalazu je napisala da se na temelju raspoložive medicinske dokumentacije ne može izjasniti je li pok. ZC u trenutku oporučivanja bio nesposoban za rasuđivanje, iz čega proizlazi da je bio sposoban. Na upit da se osvrne na dopis Uredu pravobraniteljice za osobe sa invaliditetom iskazala je da se psihijatrijskom timu činilo neprilično da se osobe pretjerano brinu i traže imovinu od pok. ZC pa su iz tih razloga obavijestili navedeni Ured. Ono što je u tom dopisu navedeno da je "pacijentovo mentalno stanje, u danom trenutku, istog ograničavalo o shvaćanju samog značenja ugovora" nije mišljenje vještaka i ne postoji takav navod u medicinskoj dokumentaciji odnosno u otpusnom pismu. Niti jedna psihijatrijska dijagnoza sama za sebe nije takva da se iz nje mogu izvlačiti forenzički zaključci, već je potrebno aktualnu simptomatiku koja je prisutna povezati sa utjecajem na intelektualne i voljne sposobnosti osobe o čijoj se sposobnosti za rasuđivanje daje mišljenje. Stoga je svoj nalaz i zaključak dala rukovodeći se pravilima struke.
15. Stalni sudski vještak za rukopise dip. sociolog TC u svom nalazu i mišljenju od 20. lipnja 2025. provela je vještačenje spornih potpisa oporučitelja pok. ZC koji se nalaze na fotokopijama vlastoručnih oporuka od 31. kolovoza 2010. i 5. svibnja 2016. te na fotokopiji oporuke pred svjedocima od 23. rujna 2015. u pravcu utvrđivanja je li skriptor navedenih potpisa, sada pok. ZC te je li tekst vlastoručnih oporuka od 31. kolovoza 2010. i 5. svibnja 2016. ispisan rukom sada pokojnog ZC. Analizom i usporedbom spornog sa nespornim materijalom koji prileži spisu, sudski vještak je utvrdio da je sporna vlastoručna oporuka sastavljena u Zagrebu 31. kolovoza 2010. koja započinje riječima „prema posljednjoj mojoj želji i dogovoru sa pokojnom suprugom AC (po nekim točkama), ovim navodim nasljednike naše imovine…“, a završava riječima „…uz napomenu da prije vožnje postupaju prema uputama (servis kod majstora E (upute kod specifikacije)“, ispisana je na dva lista papira s kockicama u vidu pisanih slova, sitnijim pretežno čitkim grupiranim rukopisom. Detaljnom analizom spornog rukopisa nisu uočeni tragovi koji bi upućivali na mogućnost da je „netko“ pokušavao podržavati (krivotvoriti) tuđi rukopis već je isti ispisan rukom osobe kojoj je rukopis blaže propao uslijed starosti i/ili bolesti. Propadanje rukopisa očituje se kroz prepravljanje riječi i brojki, a pri kraju pisanja uočava se i izraženiji tremor zbog čega je i rukopis „teže“ čitljiv. Ta činjenica može se objasniti kao posljedica zamora pri pisanju. Sudski vještak navodi da sporni potpis oporučitelja na toj oporuci pripada skupiti punih potpisa, da je ispisan pretežno čitkim rukopisom, desnog nagiba grafema, individualiziranog načina oblikovanja i formiranja inicijalnih grafema prezimena i imena „D-S“ (pisani s tendencijom ukrašavanja-obogaćivanja izgleda slova). Detaljnom analizom spornog potpisa nisu utvrđeni tragovi koji bi upućivali na mogućnosti da je isti krivotvoren imitiranjem poznatog uzora, već su uočeni tragovi tremora, propadanja rukopisa.
16. Sporna vlastoručna oporuka sastavljena u Zagrebu dana 5. svibnja 2016. koja započinje riječima: „Danas 5. svibnja 2016 god. u svom stanu [adresa]“, a završava riječima: „…Ovu oporuku vlastoručno potpisujem i ne dozvoljavam nikakvo odstupanje“, ispisana je na dva lista papira pisanim slovima, rukom osobe kojoj je zbog starosti i/ili bolesti poremećena koordinacije pokreta te je stoga rukopis razvučen, neskladan, učestali su ispravci i izobličeni pojedini dijelovi slova. Sporni potpis oporučitelja, pripada skupini punih potpisa, ispisan je razvučenim, djelomično čitkim, grupiranim rukopisom, neujednačenog nagiba grafema. Detaljnom analizom spornog rukopisa i potpisa (na kraju prvog lista oporuke nalazi se, zbog ograničenog prostora zbijeni potpis oporučitelja), utvrđeno je da je tekst oporuke i potpis oporučitelja ispisan rukom osobe čiji je rukopis uslijed starosti i/ili bolesti teško deformiran te su stoga potezi pretežno nekontrolirani.
17. Sporni potpis oporučitelja, koji se nalazi na fotokopiji oporuke, pred svjedocima, sastavljene u Zagrebu, dana 23. rujna 2015., koja započinje riječima: kojom ja, ZC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]“, a završava riječima:“…istodobno nazočnim, koji svojim potpisom potvrđuju da je to moja oporuka i da sam ju potpisao pred njima.“, pripada skupini punih potpisa, ispisan je krupnijim, pretežno čitkim rukopisom, individualiziranog načina oblikovanja i formiranja inicijalnih grafema prezimena i imena: „D- S“. Detaljnom analizom spornog potpisa, nisu utvrđeni tragovi koji bi upućivali na mogućnost da je isti krivotvoren imitiranjem poznatog uzora, već su uočeni tragovi propadanja rukopisa. Usporedbom rukopisa s kojim je ispisan tekst oporuke sastavljene dana 31. kolovoza 2010. s rukopisom s kojim je ispisan tekst oporuke sastavljene dana 5. svibnja 2016., utvrđeno je da su iste vjerojatno ispisane rukom jednog (istog) skriptora čiji je rukopis tijekom 2016. godine značajnije propao. Usporedbom spornih potpisa oporučitelja, na sve tri oporuke, utvrđeno je da su potpisi oporučitelja vrlo vjerojatno ispisani rukom jednog (istog) skriptora.
18. Dostavljeni nesporni potpisi ZC, ispisani su u vidu prezimena „ ZC“ ili u vidu punog prezimena i imena „ ZC“, grupiranim, djelomično čitkim rukopisom, individualiziranog načina povezivanja grafema: „ag“, „o-j“ te individualiziranog načina oblikovanja inicijalnih grafema prezimena i imena „D-S“ .Detaljnom analizom dostavljenih nespornih potpisa, utvrđeno je da je tijekom 2016. godine rukopis GC značajno propao uslijed starosti i/ili bolesti. Usporedbom spornih potpisa s dostavljenim nespornim potpisima GC, utvrđene su podudarnosti u varijaciji potpisivanja u vidu punog prezimena i imena, zatim u načinu oblikovanja i formiranja grafema: „D“, „S“ te načinu povezivanja grafema „“a-g“ , „o-j“. No, unatoč gore utvrđenim činjenicama mišljenje ću dati u višem stupnju vjerojatnosti obzirom da dostavljeni sporni i nesporni materijal ne odgovaraju u potpunosti potrebama grafološkog vještačenja. Nadalje, vještačenje u pravcu utvrđivanja je li je sada pok. ZC ispisao tekst vlastoručnih oporuka sastavljenih dana 31. kolovoza 2010. i 5. svibnja 2016. nije bilo moguće izvršiti, budući da se prema pravilima grafološke struke komparira uvijek istovrsni materijal rukopis s rukopisom, potpisi s potpisima. Stoga, nije bilo moguće izvršiti usporedbu spornog rukopisa s dostavljenih nespornim potpisima GC. Dakle, za sigurno mišljenje o porijeklu osporavanog rukopis i potpisa nužno je raspolagati sa izvornicima spornih oporuka, zatim sa rukopisom nesumnjivog porijekla pisanog pisanim slovima nastalim tijekom 2010. do 2016., kao i sa barem pet nespornih potpisima ispisanih u vidu punog prezimena i imena također nastalih tijekom 2010. do 2016. Skriptor spornih potpisa oporučitelja, koji se nalaze na fotokopijama vlastoručnih oporuka od 31. kolovoza 2010. i od 5. svibnja 2016. te na fotokopiji oporuke pred svjedocima od 23. rujna 2015., vrlo vjerojatno je, sada pok. GC.
19. Sudski vještak dipl. sociolog TC je prilikom odgovaranja na istaknute primjedbe stranaka i usmenog obrazlaganja svog nalaza iskazala da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Rekla je da nisu točne tvrdnje da nije moguće i da je protivno pravilima znanosti provođenje vještačenja na temelju fotokopija. Vještačenje se može provesti na temelju fotokopija, ali se ne može dati sigurno, odnosno decidirano mišljenje o porijeklu osporavanoga rukopisa ili potpisa. Prilikom vještačenja nije dovoljno izvršiti uvid, već je potrebno izvršiti detaljnu analizu rukopisa ili potpisa na izvornicima. U prvoj fazi vještačenja vrši se prvo detaljna analiza spornog materijala i već detaljnom analizom spornog rukopisa i potpisa može se utvrditi jesu li pisani prirodno i spontano ili postoje znaci koji bi upućivali na mogućnost da je netko pokušao "podržavati" nečiji tuđi rukopis. Detaljnom analizom spornih rukopisa koji se nalaze na fotokopiji vlastoručnih oporuka od 31. kolovoza 2010. i 5. svibnja 2016. utvrdila je da su ispisani rukom osobe čiji je rukopis propao uslijed starosti i (ili) bolesti. Naravno da je oporuka koja je nastala 2016. ispisana rukopisom koji je više propao u odnosu na rukopis iz 2010. što je u potpunosti logično i može se smatrati da je propadanje rukopisa bilo progresivno. U prilog zaključku da se radi o propadanju rukopisa je i nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka koji prileži u sudskom spisu i koji navodi da je sada pok. ZC bio ovisnik o alkoholu. S obzirom na ta saznanja može reći da su utvrđena prepravljanja karakteristična za osobe ovisne o alkoholu. Dakle, iako je izvršena detaljna analiza spornog rukopisa nije mogla dati mišljenje o porijeklu osporavanog rukopisa jer se prema pravilima struke komparira uvijek istovrsni materijal, potpis s potpisom, rukopis s rukopisom. To bi značilo da bi bilo neophodno raspolagati osim s izvornicima spornih oporuka i s nespornim rukopisom ZC iz 2010. i 2016. Iako je usporedbom nespornih potpisa sa rukopisom utvrdila poveznice u načinu oblikovanja grafema D i S, isto nije posebno naglašavala upravo zbog činjenica koje je navela kako se vrši usporedba. Također, nesporni potpisi ZC pisani su u varijacijama. Svaki potpis je pisan u svojoj varijaciji što je u potpunosti prirodno pa isto tako su i sporni potpisi pisani u varijacijama. Što se tiče varijacije u kojoj je grafem O srcolikog oblika, isto je tako srcolikog oblika i nesporni potpis iz 2016. čija se slika nalazi na listu 9 nalaza i mišljenja. Istaknula je da se nije jednostavno uživjeti u tuđi rukopis i potpis i istoga krivotvoriti u varijacijama. Ma koliko nečiji rukopis propao skriptor se uvijek trudi pisati onako kako je pisao, dakle moguće je utvrditi poveznicu između nespornog rukopisa koji nije propao, koji je propao, koji je više propao i koji je manje propao. Tada se može zaključiti da je propadanje rukopisa bilo progresivno. Što se tiče dostavljenih nespornih potpisa predanih na ročištu, istaknula je da bi za sigurno mišljenje bilo neophodno raspolagati sa nespornim potpisima iz 2010., 2015. i 2016. Vještak je navela da i nalazu nije dala sigurno mišljenje, već je mišljenje dala u stupnju vjerojatnosti i kod tog mišljenja da je skriptor spornog rukopisa na oporuci iz 2010. i 2016. vjerojatno jedna ista osoba.
20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. MC i dipl. sociologa TC ocijenivši da su oba nalaza dana prema pravilima struke te su jasno i detaljno obrazloženi.
21. Odredbom čl. 26. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03., 163/03., 127/13., 33/15. i 14/19. – dalje: ZON) propisano je da oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđiva- nje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.
22. Sudski vještak dr. MC u svojem je nalazu i mišljenju na nedvosmislen način utvrdila na temelju uvida u svu dostupnu medicinsku dokumentaciju da ne nalazi podataka koji bi doveli u pitanje sposobnost za rasuđivanje pok. ZC odnosno njegovu sposobnost da shvati značenje sadržaja i pravne posljedice prilikom sastavljanja oporuka i Ugovora o doživotnom uzdržavanju te da eventualni iskazi svjedoka koji bi bili dati u ovom predmetu u odnosu na te okolnosti ne bi utjecali na njezino stručno mišljenje. Stoga je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanja svjedoka koji su predloženi da svjedoče upravo na te okolnosti te zaključuje da vlastoručne oporuke od 31. kolovoza 2010. i 5. svibnja 2016. te pisana oporuka pred svjedocima od 23. rujna 2015. nisu ništetne zbog činjenice propisane čl. 26. st. 2. ZON-a, odnosno zbog nesposobnosti ostavitelja za rasuđivanje.
23. Tužitelj je tijekom postupka i to na ročištu od 27. kolovoza 2025., proširio činjenične navode tužbe istaknuvši kako je pisana oporuka pred svjedocima od 23 rujna 2015. ništetna i s obzirom na činjenicu da je tom oporukom imovina ostavljena bliskom srodniku osobe koja je oporuku pisala.
24. Čl. 29. st. 1. ZON-a propisano je da je valjana ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom Zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom. Zbog nedostatka u obliku poništenje oporuke može zahtijevati nakon otvaranja nasljedstva samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je saznala za oporuku, a najdulje za 10 godina od proglašenja oporuke (čl. 29. st. 3. ZON-a).
25. Prema odredbi čl. 30. st. 1. ZON-a oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao. Za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena (čl. 30. st. 2. ZON-a).
26. Pisanu oporuku pred svjedocima može sastaviti oporučitelj koji zna i može čitati i pisati tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju (čl. 31. st. 1. i 2. ZON-a).
27. Svjedok OC iskazala je da joj se pok. ZC prvi puta obratio početkom ožujka 2016. kada je došao u njezin ured sa gospodinom J koji je bio agent za prodaju nekretnina budući da je ZC htio prodati svoj stan, a on je vidio neku plombu u zemljišnim knjigama. Tada je predala zahtjev za brisanje te plombe te je plomba brisana jer se radilo o nekoj grešci. ZC ju je tada pitao kada bi mogao doći u njezin ured zbog neke svoje privatne stvari te su se dogovorili za termin i on je tada došao sa gospođom NC i rekao da bi joj htio ostaviti svu svoju imovinu u nasljedstvo. Poslala je NC na hodnik da pričeka kako bi mogla s njim nasamo porazgovarati. Gospodin ZC djelovao je suvislo, bio je uredan, nije bazdio na alkohol. Pitala ga je da li ima nekog bližeg od obitelji, odnosno da li ima ženu i djecu, a to je pitala jer ju je zanimalo zašto bi ostavio imovinu nekoj osobi koju poznaje relativno kratko ako ima blisku obitelj. On je spomenuo nećake, ali je rekao da se oni ne brinu za njega i da im ne želi ništa ostaviti. Savjetovala ga je da može napisati vlastoručnu oporuku i uputila ga u formu te oporuke, odnosno što ona treba sadržavati u smislu datuma, mjesta gdje je sastavljena, oznaku da se radi o posljednjoj volji, te mu je dala formular koji i inače daje strankama, a koji sadrži takve podatke. Rekla mu je da u toj oporuci može napisati sve što želi, odnosno što mu je na srcu, pa i razlog iz kojeg ne želi imovinu ostaviti nećacima. On je nakon toga otišao kući i vjerojatno sastavio vlastoručnu oporuku. Ne dvoji da ju je napisao iz slobodne volje, odnosno ne vjeruje da je itko na njega u tom smislu vršio pritisak. Što se tiče zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, rekla je da mu je savjetovala da ga zaključi jer se trudila da ga što više zaštiti kao stariju osobu koja ostavlja svoju imovinu. Rekla mu je da bi to bilo dobro iz razloga da si osigura skrb osobe kojoj ostavlja imovinu. On nije spominjao druge oporuke niti gospodina P niti gospođu PC jer bi mu tada savjetovala da u novoj oporuci napiše da opoziva prethodnu. Nakon što su postigli dogovor da će gospodin ZC sastaviti i oporuku i zaključiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju pozvala je gospođu NC da im se pridruži te ju je pitala što ona misli o tome, da li bi se brinula o ZC i oni su nakon toga dogovarali način pružanja uzdržavanja. Gospodin ZC joj je prethodno rekao da se gospođa NC već brine o njemu, da mu dolazi, da mu kuha te je ovo bio nastavak tog razgovora. Nakon što je sve dogovoreno sastavila je tekst ugovora o doživotnom uzdržavanja, a oni su otišli kod javnog bilježnika gospođe IC čiji je ured u blizini njezinog odvjetničkog ureda te su zaključiti taj ugovor. Što se tiče kupoprodajnog ugovora čiji je predmet bio stan u odnosu na koji ja bila podnijela zahtjev za brisanje plombe, a radi se o stanu u [adresa] i dvorišnoj najamnoj stambenoj zgradi [adresa], iskazala je da joj se u jednom trenutku javio kolega BC koji je zastupao kupce te su sastavili ugovor. Sjeća se da su se našli u njenom uredu gospodin ZC, kolega BC i kupci i možda još netko, ali se ne sjećam, te je ugovor realiziran. Isplaćena je kupoprodajna cijena, a nakon toga gospodin ZC trebao je izdati tabularnu izjavu, međutim pao je, završio u bolnici i na kraju umro. U spisu se nalazi priznanica iz koje je vidljivo da je dio kupoprodajne cijene primio isplatom iz kredita na svoj račun i taj novac se i dalje nalazi na njegovom računu, dok je ostale iznose primao o čemu postoje priznanice koje je sastavljao odvjetnik BC koji je zastupao kupce. U njezin ured su znale doći stranke pod utjecajem alkohola i kao odvjetnica sa dugogodišnjim iskustvom može primijetiti ako sa strankom nešto nije u redu, odnosno da je pod utjecajem alkohola ili da nije pri sebi i u takvoj situaciji ne bi se upustila sa tom osobom u razgovor i realizaciju ovakvih pravnih poslova. Tom prilikom nije primijetila takve znakove kod pok. ZC niti da se on nečeg boji ili tome slično. Sadržaj Ugovora o doživotnom uzdržavanju sačinjen je po uputi pok. ZC, a nakon što je najprije razgovarala samo sa njim i utvrdila što on želi, a nakon toga sa NC koju nije poznavala od ranije i nakon zajedničkog razgovora utvrđen je sadržaj uzdržavanja. Pri tome je vodila računa o tome da se prvenstveno zaštite interesi primatelja uzdržavanja i da se zaključi ugovor o doživotnom a ne o dosmrtnom uzdržavanju kako bi njegov stan ostao u njegovom vlasništvu za života kao i ostala imovina. U trenutku zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju stan u [adresa] je bio u prodaji, a gospodin ZC je živio u stanu na adresi [adresa], zbog čega mu je i sugerirano da upravo taj stan bude predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ostala imovina nije navedena jer je njezino mišljenje bilo da je zbog zaštite interesa starije osobe dobro da "ne trpaju sva jaja u istu košaru". Oporuku je gospodin ZC mogao uvijek promijeniti ako je htio i upravo iz tog razloga je NC željela imati svojevrsno jamstvo ako prihvati brigu o gospodinu ZC.
28. Svjedok BC u svom je iskazu naveo da mu nije ništa poznato vezano za oporučivanje od strane pok. ZC u smislu sastavljanja oporuka kao niti vezano za sastavljanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, osim što je za postojanje tih oporuka i ugovora saznao na jednom ročištu u ostavinskom postupku iza pok. ZC kod javnog bilježnika Herceg Miličević. Iskazao je da mu se jednom prilikom obratio FC sa zahtjevom da mu provjeri dokumentaciju i stanje nekretnine koja se nalazi u [adresa] jer je njegova majka bila zainteresirana za kupnju te nekretnine. To je bilo u travnju 2016. kada su se našli u odvjetničkom uredu kolegice OC, UC, FC, NC, ZC i kolegica OC te je dogovorena dinamika isplate kupoprodajne cijene za stan u [adresa] čiji je prodavatelj bio ZC. Stranke su se već ranije dogovorile o cijeni te je u uredu utanačena dinamika plaćanja. Gospođa UC je prodavala svoj stan, ali kupoprodajna cijena nije bila dostatna za isplatu cjelokupne kupoprodajne cijene stana u [adresa] te je dogovoreno da će kupac najprije platiti određeni iznos na ime kapare, drugi dio cijene u gotovini nakon prodaje stana kupca, a ostatak iznosom kredita. Kupoprodajni ugovor su sastavili on i kolegica OC u suradnji. Stranke su otišle kod javnog bilježnika i zaključile ugovor te je ugovor u cijelosti realiziran. Nije bio osobno prisutan isplati kupoprodajne cijene u gotovini kao niti kapare, ali je sastavio potvrdu da je primljen iznos u gotovini. Misli da se radilo u iznosu od oko 30.000,00 eura. Na kraju je gospodin ZC trebao potpisati tabularnu ispravu, ali ju nije potpisao jer je pao, udario glavom, završio u domu i na kraju umro. ZC vidio je samo jednom tom prilikom u uredu kod kolegice OC. Imao je problema sa hodanjem kao starija osoba ali inače mu je djelovao najnormalnije. Nije mu poznata priroda odnosa pok. ZC i NC, odnosno u kojem svojstvu je bila prisutna sastanku, ali koliko je shvatio ona se brinula o njemu. Ona ni na koji način nije utjecala na sadržaj pravnog posla između njegovih stranaka i ZC. Sjeća se da je gospodin ZC vodio razgovor u vezi ugovora.
29. Svjedok JCN, supruga V. tuženika, iskazala je da je poznavala pok. ZC još iz studentskih dana kao i njezin suprug ECN. Družili su se većinom u njihovoj vikendici u [adresa] gdje su pok. ZC i njezin suprug često igrali šah. Prilikom tih druženja ZC nije govorio o tome kome će ostaviti svoju imovinu za slučaj smrti. Sa njezinim suprugom je bio dobar prijatelj i vjeruje da je to razlog zašto je oporukom od 23. rujna 2015. tu imovinu ostavio njemu. Nije bila prisutna sastavljanju te oporuke, a mislim da je njezin suprug bio prisutan. Oporuka je pisana u Savinom stanu uz prisutnost svjedoka ŽC i MC koji su njihovi susjedi i prijatelji i stanuju u [adresa]. Ne sjeća se je li joj suprug, nakon što je oporuka sastavljena, pričao o tome na koji način je sastavljena niti joj je poznat njezin sadržaj. Misli da je čak nije ni vidjela. Saznala je da je ta oporuka sastavljena tako što joj je to rekao suprug nakon što je došao kući iz stana ZC nakon sastavljanja oporuke, ali se ne sjeća da joj je bilo što drugo o toj oporuci pričao. Ne zna je li ta oporuka sastavljena u dnevnoj sobi ili kuhinji i gdje je njezin suprug bio dok je oporuka potpisivana. Nije joj poznato da je pok. ZC nju imenovao kao nasljednicu u slučaju da je njezin suprug umro prije njega. Iskazala je da se jedno vrijeme drage volje prihvatila obveze da pok. ZC kuha u periodu nedugo nakon smrti njegove supruge AC i to je trajalo godinu ili dvije dana, a njezin suprug mu je odnosio tu hranu. Družili su se i zajedno su posjećivali grob njegove supruge AC. Čak u prvom momentu pok. ZC nije bio siguran gdje se točno nalazi grob u kojem je ona sahranjena pa smo ga zajedno tražili.
30. V. tuženi ECN iskazao je da je bio prisutan u stanu ZC kada je njegova kćerka pisala oporuku od 23. rujna 2015. po njegovom nalogu. Pokojna supruga ZC obožavala je njegove kćeri i on je sam tražio da sastavi tu oporuku kojom će svoju imovinu ostaviti njemu jer je mislio da će ga njegove kćeri naslijediti. Prilikom pisanja oporuke u stanu su bili prisutni svjedoci oporuke, bio je on i njegova kćer te ZC. Ne sjeća se u kojoj prostoriji je njegova kćer pisala oporuku niti na čemu je pisala oporuku, ali se sjeća da su u kuhinji, gdje su se i inače svi sastajali kod ZC, bili svi prisutni pa i svjedoci. Misli da su oni pročitali oporuku i oni su oporuku potpisali. Sjeća se da je ZC potpisao oporuku pred njim, a potpisali su je i svjedoci, a to se događalo u stanu u kuhinji ZC. Ne sjeća se je li ZC nešto rekao, odnosno pred njima nešto izjavio u vezi te oporuke, toga se detalja ne sjeća.
31. Stranke su suglasno predložile da se u postupku koristi iskaz V. tuženog kojeg je dao na 18. travnja 2024. u predmetu broj P-10189/21. U tom iskazu V. tuženi je naveo da su ZC bili dugogodišnji prijatelji te da mu je pričao da je 2014. ili 2015. poništio oporuku od 31. kolovoza 2010. Kao i u ovom postupku iskazao je da su pok. ZC i njegova supruga bili prijatelji obitelji i da je njegova supruga voljela njegove kćeri te da je to bio razlog što je htio oporučno raspolagati u njegovu korist, da je doveo svjedoke ECN i ŽC u njegov stan te da je njegova kćerka pisala oporuku, da je oporuka pročitana, a ZC ju je vlastoručno potpisao pred svjedocima. Poznato mu je da postoji oporuka iz 2016. koju nije pobijao odnosno priznao je tu oporuku. Dodao je da je pok. ZC bio sasvim normalan, da je znao popiti rakiju ili konjak ali da ne može reći da je bio pijanac.
32. Svjedok UC je iskazala da pok. ZC nije ranije poznavala, već je saznala da prodaje stan preko svoga sina. Nije joj poznato kako je njezin sin saznao da se taj stan prodaje. Stupili su u kontakt sa ZC te dogovorili da će doći pogledati stan. Tamo su bili prisutni ZC i gospođa NC. Gospodin ZC je najnormalnije komunicirao i s njim su dogovarali sve uvjete kupoprodaje, dok gospođa NC nije sudjelovala u pregovorima i uvjetima prodaje, ali je bila prisutna. Nakon što su se odlučili na kupnju stana, angažirali su odvjetnika koji je pregledao svu dokumentaciju i kada je utvrdio da je sve uredu dogovorili su sastanak u uredu odvjetnika ZC i gospođe NC, odvjetnice OC. Dogovoren je sadržaj ugovora koji je potpisan u odvjetničkom uredu odvjetnice OC te je ovjeren kod javnog bilježnika. Dogovorena je isplata kapare u iznosu od 4.000,00, ali nije sigurna da li eura ili u nekoj drugoj valuti. U tom je trenutku prodavala jedan manji stan u [adresa] te je očekivala isplatu kupoprodajne cijene, a dio novca ostvaren je podizanjem kredita. Isplatili su kupoprodajnu cijenu u cijelosti i u rokovima kako je ugovoreno, ali im prodavatelj nije izdao tabularnu izjavu jer je pao i završio u bolnici. Sa pok. ZC susrela se dva puta. ZC joj je izgledao najnormalnije, nije primijetila u njegovom ponašanju ništa što bi kod nje izazvalo bilo kakve sumnje.
33. Svjedok ĆC iskazao je da je saznao za prodaju stana u vlasništvu ZC od svog prijatelja CC, a on je dobio tu informaciju od svog ujaka koji je bio prijatelj ZC. Kontaktirao je sa njim te su se našli u blizini njegovog stana na Trešnjevci i otišli su pogledati stan. Osim ZC bila je prisutna i gospođa NC, ali pregovarao je o uvjetima kupoprodaje sa ZC. Nakon toga angažirao je odvjetnika BC, dok je prodavatelj angažirao odvjetnicu OC u čijem uredu su se sastali i tada su bili prisutni, njegova majka, on i njihov odvjetnik, odvjetnica OC, ZC i gospođa NC. Sastavljen je ugovor i dogovorena isplata kapare te kupoprodajne cijene na način da je dio bio isplaćen od sredstava prodaje njihovog stana, a dio kreditom banke. Novac je sjeo ZC na račun, sve je isplaćeno, ali se ZC nakon toga ozlijedio, završio u bolnici i nažalost umro tako da im nije izdao tabularnu izjavu. Pokojnog ZC u tom je procesu susreo nekoliko puta i on je komunicirao s njima i djelovao najnormalnije.
34. Svjedok ČC, javni bilježnik, iskazao je da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji se slomenziran u njegovom javnobilježničkom uredu 5. svibnja 2016. potvrdila i ovjerila njegova majka koja je u to vrijeme bila javni bilježnik, a on je bio prisjednik u njezinom uredu. S predmetnim ugovorom je upoznat s obzirom da ih je sud tijekom ovog postupka tražio da dostave izvod iz knjige potpisa vezano za taj ugovor, međutim ne sjeća se stranaka i predmetnog ugovora iz vremena kada je on solemniziran jer nije vršio tu solemnizaciju. Načelno govoreći iskazao je da je prilikom zaključenja takvih ugovora na kojima se ne ovjerava samo potpis stranaka već se vrši i solemnizacija primarno utvrditi pravu volju ugovornih stranaka i njihovu sposobnost da razumiju posljedice takvog ugovora. Njegova majka je imala veliko iskustvo kako u građanskom tako i u kaznenom pravu i inzistirala je da ona solemnizira takve ugovore te je vrlo detaljno objašnjavala strankama pravne posljedice takvih ugovora i detaljno razgovarala sa njima. Sa 100% sigurnošću može reći da njegova majka ne bi solemnizirala takav ugovor da je imala i najmanju sumnju da neka od stranaka nije sposobna razumijeti pravne posljedice ugovora kojeg zaključuje. Poznata mu je osoba ECN. On je njegov kućni prijatelj, a njegova kći mu je kolegica, također javni bilježnik. Sjeća se da je dolazio u ured još u vrijeme kada je njegova majka bila javni bilježnik i da se raspitivao oko zaključenja upravo predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Sjeća se da je pokazivao majci nekakvu oporuku i da su tu nešto uspoređivali, ali to je sve što se u vezi s tim može sjetiti. Njegova majka je u svojoj praksi znala odbiti solemnizirati ugovor u slučaju sumnje u to da stranke mogu shvatiti značaj zaključenja takvog ugovora. Osobno mu je poznata kolegica OC sa čijim odvjetničkim uredom surađuje. Nakon što mu je predan na uvid original ugovora o doživotnom uzdržavanju od 5. svibnja 2016. iskazao je da se radi upravo o ugovoru koji je ovjeren od strane njegove majke javnog bilježnika IC. Ugovor prepoznaje jer je njegova majka inzistirala da se parafiraju sve stranice ugovora, da se u gornjem desnom uglu upisuje broj ovjere ugovora, po načinu na koji je uvezan kao i po izgledu samog ugovora kao i prema potpisu i žigu ovjere.
35. Svjedok ŽC je isazao da su ECN, on i njegova supruga bili dugogodišnji prijatelji. Poznato mu je da je ECN nosio ZC koji je ostao sam hranu koju je kuhala njegova supruga JCN te je od njega odnosio veš za pranje svojoj supruzi. Jednom prilikom je pitao njega i njegovu suprugu da li bi pristali da budu svjedoci oporuke. Pristali su i otišli u stan pok. ZC na Trešnjevci u blizini Doma Sportova. Sjeća se da je stan bio izuzetno neuredan i da su tražili utičnicu kako bi njegova kćerka HB udana EB mogla ukopčati svoj laptop i printer. Ona je pitala pok. ZC koja je njegova posljednja volja, nakon čega je na tom laptopu pisala oporuku prema diktatu pok. ZC. Nakon toga oporuku je pročitala na glas, pitala da li treba što mijenjati te ju je isprintala. Dala je oporuku pok. ZC da je on još jedanput pročita nakon čega se on potpisao na oporuci s jedne strane. S druge strane se potpisao ECN, ali to pretpostavlja međutim nije siguran, ali je siguran da su oporuku potpisali supruga i on kao svjedoci. Oporuka je pisana u kuhinji i za vrijeme dok je pok. ZC diktirao tekst oporuke supruga i on su bili prisutni u istoj prostoriji. Bili su u toj prostoriji cijelo vrijeme te su oporuku potpisali nakon što ju je potpisao ZC. Čuo je kada je ZC rekao da ostavlja svu svoju nepokretnu, a možda i pokretnu imovinu, to nije siguran, ECN. Ne zna je li u oporuci bilo napisano još nešto osim ovog što je izjavio, ali misli da nije. Vidio je kada je ZC potpisao oporuku. Nakon što je uzeo u ruke isprintanu oporuku pok. ZC nije ništa rekao već ju je pročitao i potpisao. Nakon toga su ju potpisali supruga i on. Slušao je kada je pok. ZC kazivao EB što je njegova posljednja volja i slušao kada je EB čitala tekst oporuke sa laptopa.
36. Svjedok ĐC je iskazala da su njezin suprug i ona od mladosti prijatelji sa ECN i njegovom suprugom JCN, kao i sa njihovom kćerkom EB. Jednom prilikom ih je ECN zamolio da budu svjedoci oporuke pok. GC koji je rekao da želi imovinu ostaviti ECN. Gospođa JCN je kuhala pok. ZC, a gospodin ECN mu je tu hranu odnosio. Došli su u stan pok. ZC koji se nalazi na Trešnjevci, ali ne zna u kojoj ulici. Oporuka je pisana u stanu i to u kuhinji, a pisala ju je EB na laptopu. ZC je govorio koja je njegova volja, a ona je to napisala, isprintala i pok. ZC je oporuku pročitao. Pročitao ju je na glas koliko se sada može sjetiti jer je prošlo dosta vremena. Za to vrijeme svi su sjedili u kuhinji, a radilo se o dosta skučenom prostoru. Čula je da je pok. ZC rekao da svu imovinu ostavlja ECN. On je tu oporuku potpisao nakon čega su ju potpisali suprug i ona kao svjedoci. Rekla je da su suprug i ona razgovarali nakon što su dobili poziv za ovo ročište o tom događaju i pokušali se toga prisjetiti. Suprug joj je rekao da se on sjeća da je prilikom sastavljanja oporuke ECN pitao pok. ZC što će se dogoditi ukoliko on umre prije njega, nakon čega mu je pok. ZC odgovorio da će u tom slučaju imovinu naslijediti njegova supruga. Ne sjeća se ali pretpostavlja da je prije potpisivanja oporuke istu pročitala jer je po struci knjigovođa i čita sve što potpisuje. Ne sjeća se je li pok. ZC prije potpisivanja oporuke nešto rekao budući da je od tada prošlo 10 godina.
37. I. tužena HCN u svom iskazu u bitnome navodi da ima saznanja jedino o tome da je pok. ZC sačinio vlastoručnu oporuku od 31. kolovoza 2010., dok je za ostale dvije oporuke saznala tek nakon njegove smrti. Ovu vlastoručnu oporuku sačinio je večer uoči odlaska u bolnicu Sv. Duh kada mu je postavljena dijagnoza karcinoma gušterače. Nije bila prisutna kada je pok. ZC pisao tu oporuku, već joj ju je dao to jutro kada je došla prekontrolirati je li sve spakirao za bolnicu i da li ima sve što treba. U bolnicu su ih vozili JB i PB. Nije joj poznato je li predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut pravomoćnom sudskom presudom, ali davateljica uzdržavanja nije ispunjavala obveze iz tog ugovora i nije brinula o zdravlju pok. ZC, dok je ona sahranu organizirala i troškove platila. Original oporuke od 31. kolovoza 2010. nema jer se zagubio. Nakon smrti pok. ZC u više je navrata kopirala tu oporuku kao i njezina prijateljica JB te je kopiju predala na više mjesta, između ostalog i u Centar za socijalnu skrb i misli da se tamo i zagubila. Kao umirovljena dipl. pravnica upoznata je sa zakonskim dužnostima koje terete osobu koja je u posjedu originala oporuke umrle osobe. Oporuku je čuvala u svojoj kući među dokumentima. Ne zna zašto nije original oporuke nakon smrti pok. ZC predala najbližem općinskom sudu. To vrijeme je bilo izrazito konfuzno i nije razmišljala o tome. Nakon smrti pok. ZC nazvao ju je ECN te ju obavijestio da je sve oporuke prijavio matičnom uredu pa je smatrala da onda ona ne treba ništa prijavljivati. Poznato joj je imovinsko stanje gospođe NC. Zna da je ona štićenica Centar za socijalnu skrb Trešnjevka. Pokojni ZC imao je brojne zdravstvene probleme ali je najveći problem bilo njegovo alkoholiziranje što je činio kroz cijeli život, ali je kao mlađa osoba to lakše podnosio. Tu su postojale i srčane smetnje, problemi sa želucem, plućima i gušteračom. Sumnjalo se na karcinom gušterače, ali se ispostavilo da su u pitanju samo ciste. Najveći problem je bio alkohol i to je stanje posljednjih godina njegova života eskaliralo zbog čega se njezina teta u jednom trenutku željela razvesti od njega. Teta je umrla 2009. Posljednjih godina patio je od fobija pa je tako govorio da ga mafija prati, da mu žele ući u stan preko balkona i slično. Rekla je da joj pok. ZC ni u jednom trenutku nije rekao da je imovinu ostavio ECN. Kada ju je gospodin ECN nazvao nakon smrti pok. ZC rekao joj je da je prijavio oporučne nasljednice i sve tri oporuke u matičnom uredu. Pok. ZC nije poderao original oporuke od 31. kolovoza 2010., jer ju je dao njoj sljedeće jutro nakon što ju je napisao. Nije ju tražio 2015. da mu vrati original te oporuke. Godine 2015. stan pok. ZC bio je isti kao i u trenutku smrti njezine tete, samo prljaviji. Njih oboje su bili tzv. sakupljači i pok. ZC nije dao da se bilo što iz stana odnese ili baci. Stan je bio i higijenski zapušten jer pok. ZC nije mogao čistiti, a nije dozvoljavao da se angažira žena koja bi te poslove obavljala. Nije vidjela da bi gospodin N ili njegova supruga donosili hranu pok. ZC. Možda i jesu jer joj je pok. ZC rekao da baca hranu koju je donio Z, a to je nadimak kojim je zvao ECN jer je mislio da ga žele otrovati, a to je i bio razlog što je i tražio da se njegovi smrti izvrši obdukcija. Hranu su pok. ZC donosili njezini sinovi i ona i to sve do kraja, odnosno dok pok. ZC nije završio u bolnici 2016. Iskazala je da ju potpis pok. ZC na pisanoj oporuci pred svjedocima iz 2015. podsjeća na njegov potpis, dok je njezino osobno mišljenje da je rukopis na vlastoručnoj oporuci iz 2016. njegov, ali da mu je ruka vođena prilikom pisanja ili je oporuka pisana po diktatu neke treće osobe, a to zaključuje po tome što je pok. ZC upotrebljavao internacionalne nazive za mjesece. U tom periodu eskalirao je njegov problem sa alkoholom kojeg je on sve teže podnosio tako da bi znao ležati na podu ispred zgrade i slično. Nagovarali su ga da ode na liječenje i on je govorio da hoće, ali nikada nije otišao. Postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti nisu pokretali. On je sakrivao činjenicu da pije alkohol i da se nalazi sa svojim prijateljem ECN i tom ženom NC. On je bio svjestan da pije i da zbog toga ima problem ali je to htio sakriti.
38. S obzirom da je sud utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti vlastoručne oporuke od 31. kolovoza 2010. i 5. svibnja 2016. nije osnovan iz razloga što nije dokazano da bi pok. ZC u trenutku pisanja tih oporuka bio nesposoban za rasuđivanje, odlučivao je i o eventualno komuliranom tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži od suda da poništi te dvije oporuke.
39. Ovdje valja napomenuti da poništenje oporuke zbog nedostatka u obliku može zahtijevati nakon otvaranja nasljedstva samo osoba koja za to ima pravni interes i to u roku od godinu dana od kada je saznala za oporuku, a najdulje za 10 godina od proglašenja oporuke (čl. 29. st. 3. ZON-a).
40. Uvidom u spis ovoga suda broj O-5496/16 utvrđeno je da je tužitelj saznao za predmetne oporuke primitkom rješenja suda u tom postupku od 20. listopada 2016. kojeg je njegov punomoćnik zaprimio 25. listopada 2017. Kako je od trenutka saznanja za navedene oporuke do trenutka podnošenja ove tužbe istekao rok od godine dana, tužitelj ne može više s uspjehom tražiti poništenje tih oporuka.
41. Opreza radi, sud je analizirao dokaze i utvrđene činjenice koji su u tom pravcu ipak provedeni pa je tako našao da je sudski vještak prof. sociologije TC u svom nalazu i mišljenju kojeg je detaljno obrazložila i koji prigovorima tužitelja nisu dovedeni u pitanje utvrdila je detaljnom analizom spornih rukopisa kojima su pisane vlastoručne oporuke od 31. kolovoza 2010. i 5. svibnja 2016. da nisu uočeni tragovi koji bi upućivali na mogućnost da je netko pokušavao podržavati odnosno krivotvoriti tuđi rukopis, već je isti pisan rukom osobe kojoj je rukopis blaže propao uslijed starosti i/ili bolesti. Također je utvrdila da su obje oporuke vjerojatno ispisane rukom jednog (istog) skriptora čiji je rukopis tijekom 2016. značajno propao. Detaljnom analizom spornih potpisa na sve tri oporuke nisu utvrđeni tragovi koji bi upućivali na mogućnost da su isti krivotvoreni imitiranjem poznatog uzora, već su uočeni tragovi tremora odnosno propadanja rukopisa pa je zaključila da je skriptor spornih potpisa na sve tri oporuke vrlo vjerojatno pok. ZC. S obzirom na ovakva utvrđenja sud zaključuje da su vlastoručne oporuke od 31. kolovoza 2010. i 5. svibnja 2016. sastavljene u obliku propisanom u čl. 30. st. 1. ZON-a.
42. Isto tako, sud je utvrdio da je i pisana oporuka pred svjedocima sastavljena u obliku propisanom u čl. 31. st. 1. ZON-a jer to proizlazi iz iskaza svjedoka te oporuke ĐC i ŽC kojima je sud povjerovao jer su iskazivali logično i u međusobnom suglasju o bitnim činjenicama te nisu zainteresirani za ishod ovog parničnog postupka a koji su naveli da su bili istodobno nazočni prilikom sastavljanja te oporuke koja je pisana prema kazivanju ostavitelja te je sadržavala njegovu posljednju volju koju je on pred njima i potpisao, nakon čega su oporuku i oni potpisali u svojstvu svjedoka.
43. Pisana oporuka pred svjedocima od 23. rujna 2015., međutim ima nedostatak koji je čini ništetnom. Tom oporukom je ostavitelj svi svoju nepokretnu i pokretnu imovinu ostavio prijatelju N ECN, a ako njegov prijatelj ECN umre prije njega, njegovoj supruzi JCN.
44. Naime, iz izjava svjedoka ĐC i ŽC proizlazi da je tekst oporuke pisala njihova kćerka EB na kompjuteru, unoseći tekst oporuke prema kazivanju ostavitelja, a odredbom čl. 36. ZON-a je propisano da su ništave oporučne odredbe kojima se nešto ostavlja osobi koja je oporuku sastavila, svjedocima pri njezinu sastavljanju, - njihovim bračnim drugovima, njihovim predcima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja srodstva i bračnim drugovima svih tih osoba. Kako je ostavitelj navedenom oporukom svu svoju imovinu ostavio pretku (ocu) osobe koja je oporuku sastavila, a pod uvjetom da ta osoba umre prije ostavitelja, majci osobe koja je oporuku sastavila, koje odredbe čine sadržaj cjelokupnog raspolaganja ostavitelja za slučaj smrti, ta je oporuka ništetna prema odredbi čl. 36. ZON-a.
45. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga srana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja (čl. 579. st.1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.
- dalje: ZOO). Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničnog akta (čl. 580. st. 1. ZOO-a). Nadalje čl. 583. st. 1., 2. i 3. ZOO-a propisano je da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje. Svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor ako prema Ugovoru strane žive zajedno pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, a svaka strana može zahtijevati raskid ugovora i ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.
46. Tužitelj traži od suda da utvrdi da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 5. svibnja 2016. jer da davatelj uzdržavanja prilikom sastavljanja tog ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje. Odredbom č. 322. st. 1. ZOO-a propisano je da je Ugovor ništetan ako je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Iz iskaza svjedoka OC proizlazi da je pok. ZC od nje zatražio pravni savjet u vezi sastavljanja oporuke te je i Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključio nakon što je pred odvjetnicom iskazao svoju volju u vezi raspolaganja svojom imovinom i nakon što je i u tom pogledu bio pravno savjetovan. Svjedokinja je iskazala da ne dvoji da je isti oporuku napisao iz svoje slobodne volje i da ne vjeruje da je itko na njega u tom smislu vršio pritisak dok iz iskaza svjedoka ČC proizlazi da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju solemniziran od strane njegove majke IC u vrijeme dok je još obnašala javno bilježničku dužnost, da je strankama vrlo detaljno objašnjavala pravne posljedice takvih ugovora i detaljno razgovarala sa njima te da sa apsolutnom sigurnošću može potvrditi da ne bi solemnizirala takav ugovor da je imala i najmanju sumnju da neka od stranaka nije sposobna razumjeti pravne posljedice ugovora kojeg zaključuje. Sud je iskaze ovih svjedoka ocijenio iskrenima i logičnima te životnima a oni su u suglasnosti i sa iskazom svjedoka BC, IC i ĆC u smislu donošenja zaključka da je pok. ZC samostalno odlučivao o raspolaganju svojom imovinom pa je tako zaključio i kupoprodajni ugovora sa IC i NB pri čemu je samostalno vršio pregovore o kupoprodaji, angažirao odvjetnicu koja ga je pri tome zastupala te primio isplatu kupoprodajne cijene. Stoga sud ne nalazi da bi bio ostvaren ijedan uvjet zbog kojeg bi zaključio o ništetnosti predmetnog ugovora.
47. Odlučujući o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu za utvrđenjem da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 5. svibnja 2016., valja reći da je odredbom čl. 187. st. 1. ZPP-a propisano da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno ne postojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju usmjeren je na utvrđivanje činjenice a ne prava ili pravnog odnosa odnosno istinitosti ili neistinitosti kakve isprave pa prema tome kao takav nije dopušten zbog čega je tužbu u tom dijelu valjalo odbaciti.
48. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom štete valja reći da isti ničim nije dokazao odgovornost IV. tužene za štetu, štetnu radnju IV. tužene, činjenicu da je šteta nastala u smislu čl. 1046. ZOO-a niti uzročnu vezu između eventualne štetne radnje i nastale štete. Stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
49. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.
50. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao I., II. i III. tuženicima pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 663,61 euro (Tbr. 8.1 OT) i za pristup na ročište od 26. rujna 2023. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9.1 OT), uvećan za PDV od 25% ili ukupno 1.454,51 euro.
51. Sud je priznao IV. tuženoj pravo na trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za sastav podnesaka od 1. listopada 2024., 16. prosinca 2024., 21. kolovoza 2025. u iznosima od po 500,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za zastupanje na ročištima 12. srpnja 2022., 26. rujna 2023., 22. listopada 2024., 4. prosinca 2024., 22. travnja 2025., 27. kolovoza 2025. i 17. rujna 2025. u iznosima od po 500,00 eura (Tbr. 9.1 OT) ili ukupno 5.500,00 eura.
52. Sud je priznao tužitelju pravo na trošak zastupanja i to za sastav tužbe u predmetu broj P-3179/2020 i u predmetu P-3170/2020 u iznosima od po 500,00 eura (Tbr. 7.1 OT), za sastav podnesaka od 30. rujna 2024., 18. prosinca 2024. i 30. srpnja 2025. u iznosima od po 500,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za sastav podneska od 13. listopada 2023. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.4 OT), za zastupanje na ročištima 13. travnja 2021., 12. srpnja 2022., 26. rujna 2023., 22. listopada 2024., 4. prosinca 2024., 27. kolovoza 2025. i 17. rujna 2025. u iznosima od po 500,00 eura (Tbr. 9.1 OT) uvećan za PDV od 25%, trošak sudske pristojbe na tužbu u predmetu P-3179/2020 u iznosu od 155,95 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u predmetu P-3170/2020 u iznosu od 155,95 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 311,90 eura, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, za pristup vještaka na ročište 33,18 eura, trošak grafološkog vještačenja u iznosu od 300,00 eura ili ukupno 8.847,43 eura.
53. Sud nije priznao tužitelju pravo na trošak pristupa na ročište za objavu presude jer tužitelj taj trošak nije imao.
U Zagrebu, 19. rujna 2025.
Sudac
Andrea Grahovac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.
