REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: Pn-2017/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Silviji Sunčani Stubičar u pravnoj stvari tužitelja PJ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa OD Musulin i suradnici protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2 OIB 94472454976 kojeg zastupa odvjetničko društvo Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 3. srpnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Domagoja Gabrijela Žibrega i punomoćnika tuženika odvjetnica Ivane Štih, na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 19. rujna 2025. godine

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe.

II Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu za iznos od 8.191,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976 isplatiti tužiteljici PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete ukupan iznos od 4.287,32 EUR zajedno sa tijekom zateznih kamata kako slijedi:

- iznos od 3.329,90 EUR od dana podnošenja tužbe, dana 31.7.2023.g.,

- iznos od 13,37 EUR od dana 7.10.2022.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 7.11.2022.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 8.11.2022.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 9.11.2022.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 10.11.2022.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 11.11.2022.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 14.11.2022.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 15.11.2022.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 16.11.2022.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 17.11.2022.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 21.11.2022.g.,

- iznos od 8,10 EUR od dana 21.11.2022.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 22.11.2022.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 23.11.2022.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 24.11.2022.g.,

- iznos od 39,82 EUR od dana 25.11.2022.g.,

- iznos od 56,04 EUR od dana 8.12.2022.g.,

- iznos od 9,29 EUR od dana 12.12.2022.g.,

- iznos od 3,98 EUR od dana 12.12.2022.g.,

- iznos od 9,29 EUR od dana 15.12.2022.g.,

- iznos od 13,27 EUR od dana 16.12.2022.g.,

- iznos od 9,29 EUR od dana 19.12.2022.g.,

- iznos od 2,31 EUR od dana 11.1.2023.g.,

- iznos od 90,00 EUR od dana 13.2.2023.g.,

- iznos od 60,00 EUR od dana 27.2.2023.g.,

- iznos od 20,00 EUR od dana 2.3.2023.g.,

- iznos od 60,00 EUR od dana 13.3.2023.g.,

- iznos od 20,00 EUR od dana 30.3.2023.g.,

- iznos od 20,00 EUR od dana 11.5.2023.g.,

- iznos od 5,00 EUR od dana 15.5.2023.g.

pa sve do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. do 30.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.429,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1, Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 30.9.2022.g., oko 9,00 sati, u Zaprešiću, na križanju Mokričke ulice i Ulice Matije Skurjenija, ozlijeđena kao pješakinja prilikom prelaska pješačkog prijelaza na kojem je semafor signalizirao zeleno svjetlo, kada je na nju naletjelo vozilo reg. oz. [registarska oznaka] kojim je upravljao HJ, a uslijed čega je zadobila tjelesne ozljede. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja njezine opće životne i radne sposobnosti, zbog čega trpi duševne boli, kao posljedica ozljeđivanja zaostalo je naruženje te joj je tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega. Obzirom na navedeno, tužiteljica potražuje od tuženika iznos naknade štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO- a, i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli i straha, specificirano kako slijedi:

- po kriteriju fizičkih boli iznos od 2.000,00 EUR

- po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.800,00 EUR

- po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 6.000,00 EUR

- po kriteriju zaostalog naruženja iznos od 1.000,00 EUR

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 500,00 EUR, odnosno ukupno za opisane povrede prava osobnosti 11.300,00 eura.

Tužiteljica je zbog predmetne prometne nesreće imala i troškove liječenja koje potražuje po priloženim preslikama računa u ukupnom iznosu od 957,42 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama.

Obzirom na dinamiku nastanka štetnog događaja, odnosno činjenicu da se tužiteljica kretala kao pješak te je zbog siline udarca pala na tlo, istoj su u štetnom događaju uništene dioptrijske naočale te je morala kupiti nove, te potražuje na ime troškova uništenih naočala iznos od 61,81 EUR, Tužiteljici je, također, u štetnom događaju, obzirom na dinamiku i okolnosti nastanka istog, uništena odjeća i obuća koju je na sebi imala i to jesenska jakna koju je kupila nekoliko tjedana ranije, a koju je platila 70,00 EUR, traper hlače starosti 6 mjeseci koje su koštale oko 30,00 EUR i sportske tenisice koje je kupila na proljeće u vrijednosti 60,00 EUR, slijedom čega s naslova imovinske štete za uništenu odjeću potražuje iznos od 160,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana nastanka štetnog događaja, dana 30.9.2022.g. pa do isplate.

Tužiteljica je nakon provedenog vještačenja, konačno uredila tužbeni zahtjev, na način kako glasi u izreci presude, i nakon izvršenih uplata od strane tuženika, kao i uzimajući u obzir iznos inflacije, što se ima smatrati preinakom tužbe, pa je sud rješenjem dopustio preinaku tužbe i odlučio na temelju čl. 190. st. 3. ZPP-a kao u točki I izreke rješenja jer sud smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Tužiteljica je također tijekom postupka povukla dio tužbenog zahtjeva obzirom na uplate koje joj je učinio tijekom postupka tuženik, pa je sud odlučio kao u točki II izreke rješenja na temelju čl. 193. st. 2. ZPP-a.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, također ne osporava da je njegov osiguranik skrivio predmetnu prometnu nesreću. Međutim osporava visinu zahtjeva za naknadu neimovinske štete preko iznosa od 5.000,00 eura koji će tužiteljici biti isplaćen, a također ne osporava visinu naknade za tuđu pomoć i njegu do iznosa od 300,00 eura. Međutim, osporava troškove liječenja, osim u dijelu tuženih troškova participacija, također ne osporava nabavu novih naočala, i štetu oštećene odjeće, a sporan je

utuženi tijek kamata na utuženu naknadu neimovinske štete jer liječenje tužiteljice nije završeno 24. travnja 2023. godine kada je datiran posljednji dostavljeni medicinski nalaz u spisu. Mišljenja je da obveza tuženika nastupa po čl. 12. ZOOP-a odnosno ne nastupa s danom nastanka štete nego danom postavljanja dokumentiranog odštetnog zahtjeva, pa dakle osporava početak tijeka zakonskih zateznih kamata. Dakle, tužiteljica nije podnijela odštetni zahtjev nego je tuženik sa zahtjevom tužbe upoznat tek 2. listopada 2023. godine kada ju je zaprimio. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu MUP-a od 21.2.2023. (list 7-8), medicinsku dokumentaciju (list 9-20), račune (list 21-40), izveo je dokaz saslušanjem tužiteljice i provedeno je medicinsko vještačenje.

4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91 – 155/23, dalje: ZPP-a), sud je našao konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

5. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja te pasivna legitimacija tuženika, dok je sporan obujam ozljeda tužiteljice u predmetnom štetnom događaju slijedom čega je sporna i postavljena visina tužbenog zahtjeva.

6. Tijekom postupka tuženik je tužiteljici isplatio nesporni iznos naknade štete 17.11.2023. g. od 5.521,91 eura, i to: 5.000,00 za visinu naknade neimovinske štete, 300,00 eura za naknadu za tuđu pomoć i njegu, 160,00 eura za uništenu odjeću i 61,81 eura za uništene naočale.

7. S obzirom na spornu visinu tužbenog zahtjeva, u postupku je tužiteljica saslušana i provedeno je medicinsko vještačenje, te je sud izvršio uvid u naruženje tužiteljice.

8. Tužiteljica u iskazu navodi da joj je tuđu pomoć i njegu pružala kćerka koja ju je kupala, prala, skoro i hranila, odijevala i češljala jer to ona sama ništa nije mogla, s obzirom da joj je lijeva ruka bila umotana s cijelim tijelom. Naime, morala je strogo mirovati i po danu i po noći i imala je velike bolove koje je izdržavala. Pokazala je sudu i prisutnim punomoćnicima hipotrofiju lijevog ramena koje visi i nemogućnost da s lijevom rukom ide iza leđa, a po ljeti se osjećala neugodno zbog vizualnog dojma prema trećim osobama, jer joj rame pada pa to ne izgleda lijepo. Na privatne masaže je išla u Zaprešić dok je bila kod kćerke 15 radnih dana a od toga joj je bilo bolje. Niti nakon toga nije mogla otići živjeti sama kod kuće nego joj je došla sestra, a u međuvremenu je dobila terapiju preko HZZO u Lipiku 50 radnih dana i danas također prima terapiju, a dolazi joj i kući maserka koja ju masira i vježba s njom, a ona i sama vježba. Lijekove je sama platila, odnosno dio je išao na teret HZZO-a, dio je plaćala, a kod kuće joj je napravio susjed držač za ruke uz pomoć kojeg može vježbati svaki dan, u ljekarni je također platila ortozu za lijevu ruku i morala je kupiti dvije ortoze. Fizikalne terapije je plaćala u Zaprešiću kod kćeri a tamo ne živi, a fizikalnu terapiju je obavljala naknadno u Lipiku, jer ju je tek naknadno dobila i to 50 dana a prije toga je platila 15 u Zaprešiću, a za te rehabilitacije u Zaprešiću nije tražila uputnicu liječnika opće prakse.

9. Sud je iskazu tužiteljice u cijelosti poklonio vjeru jer je iskazivala životno, uvjerljivo i logično, pri čemu niti tuženik njezinom iskazu nije posebno prigovarao,

a isti je u skladu s dokumentacijom u spisu, a također je tom prilikom tužiteljica pokazala i sudu svoje naruženje.

10. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc.dr.sc. Mladenu Miškulinu i to pribavom nalaza i mišljenja i usmenim iskazom vještaka.

11. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela lacerokontuznu ranu glave iznad lijevog oka, krvni podljev u području lica – lijeve jagodice, istegnuće muskulature vrata, prijelom lijeve nadlaktične kosti i iščašenje lijevog ramena. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da smatra da postoji uzročno-posljedična veza između dinamike nastanka štetnog događaja i zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica. Kod tužiteljice je prisutno stanje nakon ugradnje totalnih endoproteza oba kuka. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice u vidu posttraumatske artroze lijevog ramena koja je karakterizirana kroničnim bolovima i umanjenjem opsega pokreta lijevog ramena u srednjem stupnju. Navedeno umanjuje opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice u opsegu od 15%. Liječenje tužiteljice ja završeno 24. travnja 2023. godine pregledom kirurga. U štetnom događaju tužiteljica je doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1-2 dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 45 dana ukupno. Tužiteljica je trpjela jake bolove u trajanju od 3 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 90 dana ukupno. Bolovi i strah izraženi su u kumulativnom iznosu za cijeli tijek liječenja. Tuđa pomoć tijekom liječenja tužiteljici je bila potrebna od 30. rujna do 20. listopada 2022. g. u opsegu od 2 sata dnevno, od 20. listopada 2022. do 23. siječnja 2023. g. u opsegu od 1 sat dnevno, a trajna tuđa pomoć i njega tužiteljici nije potrebna i tužiteljici je zaostalo naruženje u lakom stupnju u vidu spuštanja lijevog ramena i hipotrofije muskulature istoga.

12. Sud je i usmeno saslušao vještaka koji je iskazao da smatra da su fizikalne terapije koje je tužiteljica odradila izvan sustava HZZO-a a na koje se odnose računi str. 21-25 spisa, str. 27-30 spisa, str. 34-38 spisa a koji se odnose na rehabilitaciju nakon prijeloma, opravdani, jer su doprinijeli bržoj rehabilitaciji tužiteljice. Kroz sustav HZZO čekanje na rehabilitaciju bi bilo značajno duže a navedeno odnosno odgođena rehabilitacija bi mogla biti od direktnog utjecaja na trajne posljedice. Obzirom da je tužiteljičino mjesto stanovanja [adresa], on ne zna koliko je vrijeme čekanja na fizikalnu terapiju i rehabilitaciju. Isto se odnosi i na Zaprešić, odnosno ne može decidirano potvrditi vrijeme čekanja na rehabilitacijske usluge, jer takav podatak nitko ne zna. U odnosu na nalaz i mišljenje ispravlja grešku u prijepisu koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu, jer treba pisati "tuđa pomoć tijekom liječenja je bila potrebna", a glede računa koji se odnose na nalaze na str. 31 spisa, isti se odnose na klasičnu ručnu masažu tri računa te individualni tretman 1 račun i ne mogu se povezati sa štetnim događajem obzirom da nigdje u dokumentaciji nije našao isključivo propisanu ručnu masažu.

13. Na tako sačinjen pisani nalaz i mišljenje i na usmeni iskaz vještaka stranke nisu imale prigovora, a sud ih je prihvatio kao stručne, obrazložene i sačinjene u skladu s dokumentacijom u spisu i pravilima medicinske znanosti.

14. Zadobivenim ozljedama povrijeđeno je pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivno i duševne boli zbog naruženosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

15. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 10.800,00 EUR. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, i to kako duševnih bolova zbog naruženosti tako i zbog smanjenja životne aktivnosti, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud posebno cijenio činjenicu životne dobi tužiteljice rođene 1956. godine, kao i to da je u trenutku štetnog događaja imala 66 godina, da je bila pješak koji puno jače osjeća bolove i strah od putnika u vozilu. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba naviknula te biti ovisan o pomoći drugih osoba. Posebno je sud cijenio povećanu nelagodu koju osjeća pacijent ako odmah ne može dobiti fizikalnu terapiju koja mu je nužna (preko HZZO-a) u odnosu na činjenicu da fizikalnu terapiju mora sam platiti u privatnoj ustanovi. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje navedenog iznosa kao pravične novčane naknade.

16. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć ukupno 137 sati. Tužiteljica je za jedan sat tuđe pomoći zatražila iznos naknade od 4,65 EUR, koji se svakako ukazuje primjerenim i s obzirom na cijene na tržištu, pa je tužiteljici u smislu čl. 1095. st. 1. ZOO-a opravdan zahtjev za 637,05 eura, imajući u vidu da je tuženik isplatio samo iznos od 300,00 eura.

17. Pritom je sud prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu koji se odnosi na pružanje tuđe pomoći i njege, odnosno da joj je pomagala kćerka u svim životnim aktivnostima (hranjenje, oblačenje, njega).

18. Dakle, gore utvrđenoj neimovinskoj šteti od 10.800,00 EUR valjalo je pridodati i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 637,05 EUR.

19. Nadalje, sud nalazi da je tužiteljica utemeljeno tražila i trošak uništenih naočala od 61,81 EUR i trošak uništene odjele od 160,00 EUR s osnove imovinske štete uništene odjeće.

20. Sud je također priznao i troškove liječenja koje je tužiteljica dokumentirala računima na str. 21 – 25 spisa, 27-30 spisa i na str. 34 – 38 spisa, jer ih vještak smatra opravdanim, a sud je našao, za razliku od vještaka, i da su osobi u poznijoj životnoj dobi potrebne i dodatne klasične i individualne masaže za bolju prokrvljenost ozlijeđenog tkiva i brži oporavak mišića koji nose oštećene kosti nakon prijeloma. Stoga je sud i navedene iznose priznao u cijelosti. Naime, sud smatra da se svi računi odnose na rehabilitaciju nakon prijeloma te također smatra da su doprinijeli bržoj rehabilitaciji tužiteljice, a sve u ukupnom iznosu od 957,42 EUR.

21. Sud je imao u vidu da je tužiteljica tužbeni zahtjev konačno uredila nakon nalaza i mišljenja vještaka, pa se isto ima smatrati preinakom tužbe, jer je uzela u obzir i inflaciju koja je konstanta počev od 30.9.2022. g. kada se dogodio štetni događaj, koju preinaku je sud dopustio jer ju smatra svrsishodnom radi konačnog uređenja odnosa među strankama po čl. 190 st. 3. ZPP-a.

22. Kako je nakon podnošenja tužbe tuženik izvršio isplatu iznosa 5,000,00 eura s naslova neimovinske štete, 300,00 eura, s naslova imovinske štete tuđe pomoći i njege, 160,00 eura s naslova imovinske štete uništenih stvari i 61,81 eura s naslova imovinske štete uništenih naočala, te je isplatio iznos od 1.200,00 eura s naslova neimovinske štete 2.7.2024. i 102,50 eura s naslova tuđe pomoći i njege, to je tužiteljica uskladila tužbeni zahtjev podneskom od 25.7.2024.g. kojim je potraživala od tuženika daljnji iznos zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 31.7.2023.g.pa do isplate.

23. Slijedom navedenog, tužiteljica, uz specifikaciju tužbenog zahtjeva glede vidova štete temeljem nalaza vještaka iz podneska od 6.6.2024.g. od tuženika konačno potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, i to za povredu prava na tjelesno zdravlje specificirano kako slijedi: po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli iznos od 2.200,00 EUR, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.300,00 EUR, po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 4.600,00 EUR, po kriteriju duševnih boli zbog zaostalog naruženja iznos od 1.200,00 EUR dakle ukupno 9.300,00 eura, i za tuđu pomoć i njegu iznos od 632,40 EUR. Dakle, ukupno 9.932,40 eura, a obzirom da je tuženik nakon tužbe isplatio tužiteljici nesporan iznos od 6.602,5 EUR na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, to tužiteljica potražuje daljnji iznos od 3.329,90 EUR uz zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe, dana 31.7.2023.g., što je sve sud utvrdio utemeljenim i dosudio traženi iznos sa zakonskim zateznim kamatama.

24. Tužiteljica ustraje i na potraživanju imovinske štete s naslova troškova liječenja u ukupnom iznosu od 957,42 EUR, što je sud također utvrdio dijelom tužbenog zahtjeva koji je tužiteljica dokazala i svojim iskazom kao i materijalnim dokazima – računima. Naime, tužiteljica je zbog posljedica prometne nesreće trpjela bolove te je bilo nužno da obavi fizikalne terapije u što kraćem roku, obzirom je termin za terapije preko HZZO- a morala čekati nekoliko mjeseci, ista je poduzela sve što je potrebno kako posljedice nesreće u vidu daljnjeg straha i duševnih boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti ne bi bile još teže, zbog čega je terapije obavila u privatnoj klinici. Sud je utvrdio da su i troškovi masaže tužiteljice bili

opravdani a kako je to već obrazložio ranije. Obzirom na to, tužiteljici su nastali opravdani troškovi koje potražuje prema priloženim preslikama računa.

Točno je da osiguranici HZZO-a imaju pravo na liječenje na teret državnog proračuna, međutim notorna činjenica je da ustanove kod kojih se takva liječenja i pretrage obavljaju imaju izrazito duge liste čekanja, zbog čega je jasno da je tužiteljica terapije morala obaviti u privatnoj klinici. Okolnost što je navedeno učinila u privatnoj ustanovi, ne može se stavljati na teret tužiteljice, jer je istoj bilo u interesu svoje zdravstveno stanje sanirati u što kraćem roku. Tako je objasnio i Županijski sud u Dubrovniku u Presudi Gž-656/2021 od dana 26.1.2022.g.: „okolnost da je neka medicinska usluga obuhvaćena obveznim zdravstvenim osiguranjem, a oštećenik je sam podmirivao troškove, ne oslobađa štetnika odnosno njegovog osiguratelja od naknade štete koja se odnosi na trošak takvog zahvata.“

25. Na neimovinsku štetu je sud priznato tijek zakonskih zateznih kamata počev od podnošenja tužbe 31.7.2023. godine, a za imovinsku štetu po računima počev od dana izdavanja svakog pojedinog računa.

26. Visina kamatne stope određena je na temelju čl. 29 st. 1 i 2 ZOO-a.

27. Temeljem čl. 154 st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužiteljici zastupanoj po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav tužbe (Tbr. 7/1) 100 bodova, sastav 4 podnesaka od 13.11.2023., 12.12.2023., 16.1.2024., i 15.2.2024. g. svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1) i trošak zastupanja na ročištima 16.1.2024., 10.12.2024. i 3.7.2025. g. svaki po 100 bodova po Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT) odnosno ukupno 800 bodova, a što predstavlja iznos od 1.600,00 eura (vrijednost 1 boda je 2 eura), i trošak PDV-a od 400,00 eura kao i trošak medicinskog vještačenja 199,08 eura, trošak usmenog iskaza vještaka 50,00 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu 85,62 eura i za presudu 94,47 eura, odnosno ukupno 2.429,17 eura. sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23).

28. Na tako utvrđeni trošak valjalo je dosuditi zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza naknade toga troška dospijeva s danom donošenja presude, sve u smislu čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 19. rujna 2025. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

2. Pun. tuženika