Poslovni broj P-283/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužiteljice KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Tokić, odvjetnik u Dubrovniku, radi činidbe, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 15. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika i stranaka osobno, 19. rujna 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku da o svom trošku izvrši sanaciju potpornog zida koji se u potpunosti nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i predstavlja katastarsku granicu prema kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da se adekvatno isperu sve spojnice, nadomjesti svaki kamen koji nedostaje i sve ispuni mortom, a to sve u skladu s pravilima građevinske struke.

i

r i j e š i o  j e

I. Vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari iznosi 1.393,59 EUR.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.476,04 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred ovim sudom dana 11. travnja 2022., tužiteljica navodi da je tuženik na svojoj nekretnini, označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvršio nedopuštene građevinske radove, kojim je postupanjem doveo u opasnost svoje susjede, konkretno, tužiteljicu, kao vlasnicu nekretnine označene kao 343/3 k. o. [katastarska općina]. Naime, tvrdi se u tužbi da je upravo tom gradnjom dodatno oštećen potporni zid koji predstavlja granicu između nekretnina tužiteljice i tuženika. Tužiteljica je angažirala stalnog sudskog vještaka TR, koji je u svojem nalazu i mišljenju zaključio da je zid potrebno sanirati. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev i tuženika obvezati da zid sanira.

2. U odgovoru na tužbu koji je zaprimljen pred ovim sudom dana 19. svibnja 2022. tuženik osporava tužbu u cijelosti navodeći da je tuženik, u razdoblju do podnošenja tužbe, o svom trošku i angažmanu, u skladu s projektnom dokumentacijom, sanirao sporni dio zida, a kao dokaz u spis predmeta dostavlja opširnu građevinsku i drugu dokumentaciju. S obzirom da je tuženica upoznata da je zid saniran, smatra kako ova parnica predstavlja obijesno parničenje. Prigovara i vrijednosti predmeta spora, kao prenisko određenoj.

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je izvršio uvid u sve isprave koje se nalaze u spisu, a naročito: zk izvadak (list spisa 4-5), odluka Ustavnog suda RH (list spisa 6-10), Elaborat o osiguranju dokaza ovlaštenog inženjera TR (list spisa 11- 29), cjelokupnu građevinsku dokumentaciju vezanu sa sanaciju potpornog zida - idejni projekt konstrukcije potpornog zida, suglasnosti, ugovori, rješenje o imenovanju nadzornog inženjera, zapisnik o inspekcijskom pregledu, fotodokumentacija, sa svim prilozima (list spisa 39-313), dopis tužiteljice punomoćnici tuženika (list spisa 314), građevinska dokumentacija vezana za izgradnju zgrade tužiteljice (list spisa 319-346), proveden je uviđaj, izvedeno je geodetsko i građevinsko vještačenje, saslušane su parnične stranke, kao i svjedoci JR, UR, PR i TR.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice kao vlasnice nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema tuženiku kao vlasniku susjedne nekretnine za sanaciju potpornog zida na tuženikovoj nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to adekvatnim ispiranjem spojnica, nadomještanjem kamenja koje nedostaje i ispunjenjem svega mortom.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Odredbom članka 100. stavka 1., kao i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) propisano je da su susjedska su prava ovlasti koje radi uzajamno obzirnoga izvršavanja prava vlasništva daju odredbe ovoga ili drugoga zakona vlasniku nekretnine, ovlašćujući ga da u svezi s izvršavanjem svojega prava vlasništva zahtijeva od osobe koja je vlasnik druge nekretnine da ona u njegovu interesu trpi, propušta ili čini glede svoje nekretnine ono što je određeno zakonom (stavak 1.) i da kad odredbe ovoga Zakona naređuju vlasniku neko trpljenje, propuštanje ili činjenje radi uzajamno obzirnoga izvršavanja prava vlasništva, tada su ovlašteni to od njega zahtijevati kao svoje pravo vlasnici drugih nekretnina koji za to imaju opravdani interes, te to ostvarivati u postupku pred sudom, ako nije predviđen drugi put zaštite. Jednako kao i vlasnik ovlašteni su to zahtijevati i oni koji nekretninu posjeduju na temelju prava izvedenoga iz njegova (stavak 2.).

6.1. Odredbom članka 111. ZV-a propisano je da kad postoji ozbiljna opasnost da bi se nečija zgrada ili neki drugi dio nečije nekretnine mogao potpuno ili djelomično srušiti, od čega prijeti opasnost susjednoj nekretnini, susjed čija je nekretnina u opasnosti može od onoga čiji je to objekt zahtijevati poduzimanje svih potrebnih mjera za sprječavanje nastanka štete, kao i zahtijevati dovoljno osiguranje naknade buduće štete.

7. Među strankama u ovom postupku nije sporno da se predmetni potporni zid nalazi na nekretnini tuženika, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je to tako, proizlazi i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Mara Lučića (list spisa 392-404), a nije sporno ni da je sanacija zida vršena samo s "gornje" strane, s nekretnine tuženika, nije sporno da se radi o području koje je pod konzervatorskom zaštitom. Nije sporna pasivna legitimacija, a nije sporna ni aktivna legitimacija. Sporno je postoji li obveza tuženika da predmetni zid sanira u cijelosti (i prema donjoj, južnoj strani), kao i je li tuženik uopće mogao sanirati predmetni zid s "donje strane", odnosno, je li mu bio onemogućen pristup na nekretninu tužiteljice u tu svrhu.

8. Prvenstveno valja reći da je iz svih isprava u spisu potpuno razvidno da je tuženik sanirao predmetni zid, s "gornje strane" odnosno, sa svoje nekretnine. U tu je svrhu dao izraditi potrebne projekt(e), pribavio je suglasnost Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, te ishodio sve potrebne suglasnosti i dozvole, što ni tužiteljica u bitnome ne osporava. Izvođenjem armiranobetonskog zida s "gornje", unutarnje strane, s nekretnine tuženika, postiglo se to da novoprojektirano armiranobetonsko platno preuzima na sebe svo opterećenje, dok je "stari" dio zida – kameno ziđe prema nekretnini tuženice, sada postalo samo obložni zid, koji je ankerima pričvršćen za armiranobetonski zid koji treba zadovoljavati uvjete mehaničke otpornosti i stabilnosti. Pri sanaciji zida, pokušala se "vanjska" strana zida, prema nekretnini tužiteljice, održati u izvornom obliku, odnosno, pokušalo se postići da vanjski dio zida prije i poslije zahvata ostane nepromijenjen (list spisa 98). Da je to tako, proizlazi, ne samo iz dokumentacije u spisu, već i iz saslušanja svjedoka, a inače inženjera građevinarstva – LR (list spisa 462-463), kao i svjedoka UR, također inženjera građevinarstva (list spisa 463-464).

9. Međutim, kao nedvojbeno sud utvrđuje i to da, unatoč izvršenoj sanaciji potpornog zida s nekretnine tuženika, dakle, s gornje strane, zid nije u potpunosti i valjano saniran ("neadekvatno ispunjene spojnice kamenog ziđa", list spisa 441), konkretno, prema pravilima struke nije saniran vanjski dio zida, bez obzira što je suštinski obuhvaćen projektom sanacije (iskaz svjedoka UR, projektanta, list spisa 464). Naime, taj "novi", armiranobetonski dio zida zajedno sa "starim", kamenim dijelom zida čini jedinstvenu spregnutu konstrukciju koja se sastoji od armiranobetonskog dijela smještenog na unutarnjoj strani zida (prema tlu) i kamene ovojnice (kamen djelomično utopljen u mort) na vanjskoj strani zida, prema nekretnini tužiteljice. Dok je armiranobetonski dio zida zadovoljavajuće mehaničke otpornosti i stabilnosti, to nije slučaj s kamenim dijelom istog zida (list spisa 425, nalaz i mišljenje sudskog vještaka).

9.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Damira Jovića (list spisa 407-427), čiji nalaz i mišljenje sud nalazi jasnim, razumljivim, objektivnim i izrađenim sukladno pravilima struke, a na koji nalaz i mišljenje ni stranke nisu (načelno) imale primjedbi, proizlazi da se kameni dio zida nalazi u lošem, dotrajalom i neodržavanom stanju, da su sljubnice na kamenom zidu ispucale, na pojedinim mjestima i otpale. Evidentirane su krivo linijske pukotine na većoj površini zida, na prizemnim dijelovima zida nedostaju kameni elementi. Vještak je mišljenja da je potrebno izvesti konstruktivnu sanaciju evidentiranih oštećenja, a uzrok je takvog stanja starost zida i nedovoljno održavanje tijekom upotrebe. Sudski vještak izričito navodi da je glavnim projektom mehaničke otpornosti i stabilnosti izrađenom od Tehno ing d.o.o., projektanta UR, u ovom postupku saslušanog kao svjedoka, sanacija zida bila usmjerena na armiranobetonski dio zida smješten na unutarnjoj (gornjoj) strani, prema tlu, dok je akceptirano postojeće stanje kamenog dijela zida, bez intervencije na tom dijelu, a što je nužno potrebno napraviti.

9.2. Na ročištu od dana 7. svibnja 2025. vještak Jović je svoj nalaz i mišljenje i usmeno iznio. Vještak izrijekom navodi da, ukoliko ne bude provedena konstruktivna sanacija zida, može doći do urušavanja zida, kao i da je uobičajeno da iz zida ispadaju ovoliki grumeni kamenja, a imajući u vidu loše i dotrajalo stanje zida s južne strane (strane prema nekretnini tužiteljice).

9.3. Takav je nalaz i mišljenje u suglasju s iskazima svjedokinje PR, inače arhitektice i TR, inženjera građevinarstva, kao i u skladu s fotografijama u spisu, te iskazom tužiteljice koja navodi da je pukom srećom ostala živa kad je kamena gromada od nekoliko kilograma ispala iz tog zida, te s e-mailovima u spisu koje tužiteljica još u prosincu 2016., dakle, šest godina prije podnošenja ove tužbe, šalje svjedoku LR (koji je na nekretnini u svojstvu nadzora) obavještavajući ga da iz zida ispadaju kamenja od 2 ili 3 kilograma (list spisa 453).

10. Svaka osoba dužna je održavati svoju nekretninu u primjerenom stanju, te poduzeti sve potrebno da se spriječi nastanak štete drugima. Sanacija predmetnog zida koji se u nalazi na nekretnini tuženika, obveza je upravo vlasnika te nekretnine – tuženika, što nesporno tijekom ovog postupka, štoviše, tuženik je (djelomičnu) sanaciju zida prethodno i izveo. Predmetni zid koji je obnovljen samo sa gornje strane, dok nije saniran s "donje", južne strane, sa strane prema nekretnini tužiteljice i koji zid zapravo predstavlja granicu s nekretninom tuženice, predstavlja ozbiljnu opasnost, do te mjere, da stalni sudski vještak predviđa da bi se zid mogao i urušiti, posebice imajući u vidu da je područje Dubrovnika iznimno trusno područje. U ovom je trenutku razvidno da su iz zida počela ispadati kamenja, što zorno prikazuju fotografije u spisu, a isto proizlazi i iz saslušanja tužiteljice, a o lošem i dotrajalom stanju kamenog zida s južne strane, sud se uvjerio i neposrednim opažanjem na licu mjesta. Svoju obvezu da zid u cijelosti i potpuno sanira, tuženik donekle i priznaje u podnesku od 8. svibnja 2025., navodeći: "Tuženik ostaje i nadalje voljan dovršiti preostale radove – ispiranje, ugradnju kamenja i fugiranje, u cijelosti prema preporuci vještaka, čim mu tužiteljica omogući pristup svojoj nekretnini."

10.1. Utvrdivši tako da nekretnini tužiteljice kao susjednoj nekretnini prijeti opasnost od lošeg i dotrajalog stanja potpornog zida na nekretnini tuženika, a koja se opasnost očituje u ispadanju dijelova zida (što se već prethodno dogodilo), a konačno, u opasnosti od rušenja i urušavanja zida na nekretninu tužiteljice, ista je ovlaštena, u okviru susjedskih prava, a pozivom na odredbu članka 111. ZV-a, tražiti od tuženika da predmetni zid sanira, odnosno, da poduzme sve potrebne mjere za sprječavanje nastanka štete nekretnini tužiteljice.

10.2. Iz tog je razloga tužbeni zahtjev, konačno uređen podneskom od 15. svibnja 2025., valjalo u cijelosti prihvatiti, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

11. Pritom se navodi, a s obzirom na navode tuženika kako je tužiteljica tužbeni zahtjev "smanjila", odnosno, kako je povukla dio zahtjeva, s obzirom da je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tražila sanaciju zida, a potom je, podneskom od 15. svibnja 2025. zatražila ispiranje spojnica, nadomještanje kamena i ispunjenje mortom, da sud ovakvo "uređenje" zahtjeva ne smatra djelomičnim povlačenjem tužbe. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva koje se ima smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe, podrazumijeva da tužiteljica od dijela zahtjeva odustaje. No, tužiteljica, na čiju nekretninu ispada kamenje iz tuženikovog zida i od čega joj prijeti opasnost, traži da se zid sanira, na način da se takvo što spriječi, odnosno, da se prestane događati. Postavljenim zahtjevom od 15. svibnja 2025., o kojem je zahtjevu sud odlučivao, tužiteljica i dalje traži sanaciju zida, ali sada specificira kako točno tu sanaciju treba izvršiti, a sukladno stručnom mišljenju vještaka građevinske struke, koje mišljenje obje stranke prihvaćaju, odnosno, uređuje tužbeni zahtjev u smislu da on može (eventualno) predstavljati ovršni naslov.

12. Još se jednom navodi da se ovdje radi o susjedskim pravima, odnosno, o dužnosti svakog vlasnika da svoju nekretninu kao i sve objekte na vlastitoj nekretnini održava u primjerenom stanju, na način da se drugima (ovdje tužiteljici) ne pričinja šteta. Ovdje se ne radi o parnici za naknadu štete. Navedeno se ističe jer tuženik tijekom postupka kao odlučnu okolnost navodi da mu je pristup na nekretninu tužiteljice bio zabranjen. Naime, iako tuženik na početku postupka u cijelosti osporava tužbeni zahtjev navodeći da je zid u cijelosti saniran, što potkrepljuje opširnom dokumentacijom, u trenutku kada je postalo razvidno da zid zaista predstavlja opasnost s južne strane, navodi da mu nije bilo dopušteno pristupiti na nekretninu tužiteljice radi saniranja tog dijela. Saslušani svjedoci TR, UR, JR i PR navode da je za sanaciju zida s donje strane, potrebno biti fizički na nekretnini tužiteljice, a isto izrijekom navodi i stalni sudski vještak Damir Jović. Iako je iz saslušanja stranaka potpuno jasno da su stranke u lošim međusobnim odnosima, sud ne nalazi ni životnim ni uvjerljivim da je tužiteljica zabranila tuženiku pristup na svoju nekretninu radi sanacije zida i time onemogućila da se zid propisno sanira i s donje strane. Podnesak na listu spisa 314, prema riječima tužiteljice, odnosi se na obnovu drugog zida, odnosno, drugog dijela zida, a u dopisu se spominje "šut", kao i da je pristanak na pristup na nekretninu imao uvjete, između kojih i uvjet da se počne sanirati zid iznad objekta. Imajući u vidu skicu sudskog vještaka Mara Lučića i položajni prikaz dvaju dijelova zida, sud zaključuje da u trenutku nastanka predmetnog dopisa – ožujak 2015., sanacija ovog spornog zida nije ni započela, uzimajući u obzir da je Tehno ing d.o.o. projekt za konkretni zid uopće izradio u srpnju te godine, pa je logično da se dopis zaista odnosi na drugi dio zida, koji je nesporno završen. Sve to treba dovesti u vezu s iskazom samog tuženika (list spisa 479 – 480) koji navodi da nije dobio odobrenje za pristup na parcelu tužiteljice, jer mu je ona navodno rekla, i to 2011. - "kopat ćeš iz svog". Iz spisa ne proizlazi da je tuženik ikada zatražio pisano odobrenje za pristup na nekretninu tužiteljice u svrhu sanacije zida, a zasigurno nije odobrenje zatražio ni usmeno, jer, po vlastitim navodima (list spisa 480) s tužiteljicom komunicira samo preko odvjetnice. Savjesno postupanje tuženika podrazumijevalo bi da zatraži pristup na nekretninu tužiteljice radi ispunjenja svojih zakonskih dužnosti u svrhu održavanja vlastite nekretnine, a ne da temeljem rečenice izgovorene 2011. zaključi da mu je pristup zabranjen i da po tom pitanju ne poduzme ništa. U obzir valja uzeti i iskaz svjedoka UR, inače projektanta angažiranog od tuženika, koji navodi da mu je usmeno rečeno, od strane "tri gospođe" (za koje ne zna ni tko su ni kako su izgledale, pa čak ni je li jedna od njih tužiteljica prisutna na ročištu u trenutku saslušanja svjedoka) da se neće moći raditi s donje strane. No, u tom istom iskazu svjedok UR još ističe da mu je radi projekta bilo potrebno doći na očevid i " ĆR je to organizirao" da može izvršiti očevid s donje strane, kao i da je "svakako bilo logičnije pristupiti sanaciji zida u pogledu mehaničke otpornosti i stabilnosti upravo s gornje strane, dok pristup s donje strane i nije bio potreban, govoreći isključivo o mehaničkoj otpornosti i stabilnosti." Nije sudu uvjerljivo da je tužiteljica, koja dopušta tuženikovom projektantu pristup na svoju nekretninu radi očevida, koja dopušta tuženikovoj odvjetnici dolazak na nekretninu (po riječima samog tuženika, list spisa 480), koja nadzoru gradilišta LR piše još 2016. da iz zida ispada kamenje i da joj je život ugrožen, kao i imovina, tražeći da se zid hitno sanira i da se osigura gradilište, koja još 2016. demantira nadzornom inženjeru LR da je ikada zabranjivala pristup na svoju nekretninu (list spisa 454,456), koja u dopisima u spisu stalno upozorava da se sanaciji zida mora pristupiti, i kojoj je, naposljetku, u interesu da se zid ispravno, valjano i u potpunosti sanira, zabranila pristup tuženiku radi izvođenja radova na sanaciji konkretnog zida čiju sanaciju konstantno zahtijeva, a potom podignula tužbu radi sanacije zida i "vodila" spor tri godine, za koje vrijeme zid i dalje predstavlja konstantnu opasnost. Takva se konstrukcija protivi izvedenim dokazima i nema uporište u spisu. Sumarno, sud smatra da je upravo na tuženiku, kao osobi koja u okviru susjedskih prava ima zakonsku dužnost održavati svoju nekretninu, bilo učiniti sve da se zid sanira u cijelosti i potpuno, da susjednim nekretninama ne nastane šteta, pa ako je bilo potrebno pristupiti na nekretninu tužiteljice (iz spisa proizlazi da jest), od nje je tuženik bio dužan zatražiti odobrenje, a u slučaju uskrate, mogao ga je ishoditi sudskim putem. Međutim, spis ne sadrži dokaze da je odobrenje tuženik uopće pokušao ishoditi, niti da je tužiteljica odobrenje za pristup na svoju nekretninu, u svrhu sanacije ovdje spornog zida, uskratila. Uzgredno, uporaba tuđe nekretnine radi izvođenja radova također je jedno od susjedskih prava, u smislu odredbe članka 107. ZV-a.

13. Tužiteljici, stoga, pripadaju i troškovi ovog postupka, kao stranci koja je u sporu uspjela, temeljem odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/37).

13.1. Tuženik je još u odgovoru na tužbu prigovorio prenisko određenoj vrijednosti predmeta spora, tražeći da se kao vrijednost predmeta spora utvrdi iznos od 13.405,00 EUR, smatrajući, pritom, da vrijednost predmeta spora treba sadržavati vrijednost troška sanacije zida. Međutim, ovdje se radi o tužbenom zahtjevu na činidbu, pa je vrijednost predmeta spora od 1.393,59 EUR primjerena, a drugo je pitanje koliko će samo izvršenje te radnje koštati tuženika. Uz to, tuženik ničim ni ne dokazuje da bi trošak sanacije zida sa samo južne strane (adekvatnim ispiranjem spojnica, nadomještanjem kamenja koje nedostaje i ispunjenjem svega mortom) iznosio upravo 13.405,00 EUR. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

13.2. Sud je vodio računa da prizna samo one troškove koji su bili nužni za vođenje ove parnice, pa time i opravdani, a to su trošak tužbe (Tbr.7. točka 1. Tarife), trošak ročišta od 4. rujna 2023., 8. prosinca 2023., 7. svibnja 2025., 15. srpnja 2025., te 15. rujna 2025. (Tbr. 9. t.1. Tarife), sastav podneska od 15. svibnja 2025. (Tbr. 8. t.1. Tarife), svaka radnja u iznosu od 200,00 eura, što s pripadajućim PDV-om od 25% temeljem Tbr. 46 iznosi 1.750,00 EUR. Tome valja pridodati trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,56 eura i trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 750,00 EUR i trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 900,00 EUR, te trošak izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 49,48 EUR, što ukupno iznosi 3.476,04 EUR. Zatražene zatezne kamate na predmetni iznos teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod II. izreke rješenja.

U Dubrovniku 19. rujna 2025.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.