REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-2467/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, u pravnoj stvari tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, OIB: 39901919995, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 3.535,63 eur, nakon zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka, 18. rujna 2025., na ročištu za objavu i uručenje presude, 19. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJU d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 platiti tužitelju HŽ INFRASTRUKTURI d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995 iznos od 1.932,98 eur sa z zateznom kamatom koja teče od 22. lipnja 2024. sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodite referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995 sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 1.602,65 eur.

III/ Svaka strana snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužbeni navodi

1.1. Tužitelj je 22. studenoga 2024. podnio naslovnom sudu tužbu u kojoj navodi da je 6. travnja 2024. u 21,10 sati na pruzi R202, u kolodvoru Đurđenovac, na kolodvorskom ŽCP- u „Đurđenovac„ u km 080+509 (Sv-Zv+Pol) došlo do oštećenja infrastrukturnih podsustava, kada je osiguranica tuženika ĐO, upravljajući vozilom WV Golf reg. oznake [registarska oznaka] (polica osiguranja tuženika broj 08109196337) iz nepoznatog razloga skrenula vozilom udesno sa kolnika i uništila postavljač polubranika kolodvorskog ŽCP-a Đurđenovac, koji nije osiguravao put vožnje vlaka.

1.2. Na mjestu događaja osiguranici tuženika ĐO, izdana je obavijest o počinjenom prekršaju iz čl. 51.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, bkažnjivo po čl. 51.st.5. istog zakona, broj 234819154, s nalogom za plaćanje novčane kazne u roku od tri dana. Nakon štetnog događaja, djelatnici Policijske postaje Našice su izvršili očevid, dok su djelatnici tužitelja PRJ za održavanje SS i TK sustava izašli na teren i utvrdili štetu.

1.3. U opisanom štetnom događaju uništen je postavljač polubranika kolodvorskog ŽCP- a Đurđenovac, čime je za tužitelja nastala imovinska šteta u ukupnom iznosu od 7.741,61 eur. Dio nastale štete tužitelj je sanirao po svojim radnicima, a dio štete po društvu Pružne građevine d.o.o. Ukupna imovinska šteta sastoji se od troškova sanacije oštećenog uređaja, po računu HŽ-INFRASTRUKTURE d.o.o. Područne radne jedinice za održavanje SS i TK sustava EEP I KM-ISTOK, Vinkovci, broj 43106-2432 od 10.5.2024. za iznos od 232,23 eur, koji iznos predstavlja specifikaciju vrste i opsega rada te troška radne snage i računu Pružnih građevina broj: 141-PS1-48050 od 30.4.2024., za iznos od 7.509,38 eur, koji iznos predstavlja trošak materijala, radne snage i transportnih troškova .

1.4. Tužitelj smatra da popravak nastale štete mora snositi tuženik neovisno o činjenici je li popravak izvršio sam tužitelj ili treća osoba koju je tužitelj angažirao, obzirom da su radnici tužitelja u vrijeme potrebno za otklanjanje nastale štete trebali raditi druge poslove koji ulaze u opis njihovog radnog mjesta. Tužitelj ima pravo na naknadu štete u novčanoj protuvrijednosti uloženog rada njegovih radnika, bez obzira da li su radnici otklonili štetu u okviru redovnog ili izvan redovnog radnog vremena, jer tužitelj ne bi imao potrebu angažirati svoje radnike na poslovima otklanjanja štetnih posljedica predmetne štete da do štetnog događaja nije došlo.

1.5. Odštetnim zahtjevom od 6. lipnja 2024., tužitelj je pozvao tuženika na plaćanje ukupnih troškova imovinske štete nastale u predmetnom štetnom događaju. U odgovoru na odštetni zahtjev, tuženik je priznao odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja te dio troška popravka štete u iznosu od 4.205,98 eur, dok je iznos od 3.535,63 eur osporio uz obrazloženje da se isti odnosi na amortizaciju postavljača polubranika, koju ne mogu priznati. Vezano uz navedeno, tužitelj ističe kako je predmetni uređaj prije štetnog događaja u potpunosti bio u funkciji, a nakon naleta vozila osiguranog kod tuženika potpuno je uništen pa tužitelj u smislu odredbe članka 1085. Zakona o obveznim odnosima, s naslova naknade štete za uništenu stvar, ima pravo na isplatu novčane naknade u visini koja omogućuje nabavu i postavljanje takve stvari. Stoga nije osnovan navod tuženika da je prilikom izračuna visine štete trebalo obračunati amortizaciju. Tuženik je iznos od 2.610,91 eur uplatio 14. svibnja 2024., a iznos od 1.595,07 eur dana 24. lipnja 2024., tako da je za naplatu preostao iznos od 3.535,63 eur, a koji iznos tužitelj potražuje u ovom postupku.

1.6. Tužitelj uz tužbu spisu predmeta privija slijedeće dokaze (isprave); Potvrdu PP Našice broj: 211-08/24-4/10579 od 25.4.2024., prijava o izvanrednom događaju broj 5- 27/24 od 6.4.2024., zapisnik o očevidu od 6.4.2024. sačinjen po zaj. istražnom povjerenstvu, istražno izvješće broj 31-5/24 od 16.4.2024., povjerenstveni zapisnik broj 78/2024, prijava štete br.8/24, vanjski radni nalog 3/24 od 8.4.2024., specifikacija materijala, zapisnik o izvršenim radovima, troškovnik sanacije i rekapitulacija štete, račun Pružnih građevina broj: 141-PS1-48050 od 6.5.2024., za iznos od 7.509,38 eur, Interni račun PJ za održavanje SS i TK sustava EEP I KM-ISTOK Vinkovci broj 43106-2432 od 10.5.2024.sa radnim nalogom, troškovnikom i obračunom zarade po vremenu i učinku, Ugovor o ustupu potraživanja broj :5701157814 od 22.5.2024., Ugovor o ustupu potraživanja od 22.5.2024., dokaz o plaćanju, odštetni zahtjev od 6.lipnja 2024., odgovor tuženika i obrazložena ponuda od 14.6.2024. (list 5-87 spisa).

2. Odgovor na tužbu

2.1. Tuženik je 15. siječnja 2023. podnio odgovor na tužbu u kojem navodi da priznaje štetni događaj i odgovornost za štetu, no ističe da je isplatom iznosa od 4.205,98 eur šteta namirena. Naime, oštećeni uređaj tužitelj je zamijenio novijim i tehnički napredniji uređajem, a stari uređaj, koji je oštećen u predmetnom štetnom događaju bio je znatno amortiziran. Stoga tužitelj nema pravo na naknadu štete u visini postavljanja novog i modernijeg uređaja, kako se predmetnom tužbom potražuje, nego u visini stvarne štete koja je nastala na oštećenom uređaju, a koja se dobije umanjenjem novonabavne vrijednosti starog uređaja umanjene za amortizaciju kao i za odgovarajući koeficijent koji ovisi o tome je li novi uređaj tehnički sofisticiraniji od oštećenog. U protivnom, kada bi se tužitelju dosudila cjelokupna utužena naknada tužitelj bi ostvario korist od predmetnog štetnog događaja, a što se kosi s načelima odštetnog prava.

2.2. Osim toga, u utuženom iznosu naknade, tužitelj potražuje i trošak angažmana radne snage iako su svi radovi obavljeni od strane tužiteljevih zaposlenika kojima je tužitelj dužan isplaćivati plaću temeljem njihovog radnog odnosa (ugovor o radu) neovisno o predmetnom štetnom događaju, slijedom čega angažmanom radne snage u konkretnom slučaju za tužitelja nije nastala šteta, pa se u tom dijelu neosnovano potražuje naknada.

2.3. Neosnovano tužitelj potražuje pdv obzirom je isti mogao ili iskoristio u postupku povrata te na ovu okolnost predlaže provesti financijsko vještačenje. Neosnovano tužitelj potražuje zatezne kamate jer odštetni zahtjev koji je postavio tuženiku nije sadržavao dokumentaciju na temelju koje bi se moglo utvrditi postojanje eventualne obveze tuženika kao niti visina iste, a što je preduvjet tijeka zateznih kamata s obzirom na odredbe čl. 12. ZOOP-a koje se u konkretnom slučaju primjenjuju s obzirom da se legitimacija tuženika temelji na ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.

3. Navodi stranaka i tijek postupka

3.1. Tužitelj u podnesku od 22. siječnja 2025. ističe da je radi obavljanja daljnjeg, kontinuiranog i sigurnog tijeka željezničkog prometa morao što hitnije popraviti nastalu štetu na pruzi pa je stoga angažirao svoje radnike radi specifičnosti radova koje je bilo potrebno obaviti i u što kraćem roku otkloniti štetu kako bi se što prije mogao uspostaviti normalni željeznički promet i na taj način spriječiti i povećanje štete.

3.2. Okolnost što je tužitelj, sam popravio stvar, ne oduzima mu pravo na naknadu utrošenog pa i uloženog rada u popravak i to u vrijednosti toga rada na tržištu, odnosno prema redovnom tijeku stvari. Navedeno pravno shvaćanje potvrđuje i sudska praksa primjerice u odlukama Vrhovnog suda RH broj: Rev-1243/2020-2 od 23. svibnja 2023.godine, Rev: 1011/2020-2 od 14. ožujka 2023.godine te odluci Visokog trgovačkog suda RH broj: PŽ-1821/2014-3 od 27. rujna 2017.godine, broj Pž-3249/2021 od 10. ožujka 2022. i dr. Navodi da predmetni uređaj nije zbrinut na otpad.

3.3. Sud je odredio provođenje strojarskog vještačenja na okolnost visine utuženog potraživanja odnosno vrijednosti oštećenog uređaja u trenutku štetnog događaja s obzirom na njegovu nabavnu vrijednost i stupanj amortizacije.

3.4. Nakon što su stanke izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, sud je zaključio glavnu raspravu I odredio ročište za objavu I uručenje presude.

4. Dokazni postupak i osnovanost tužbenog zahtjeva

4.1. U postupku izvođenja dokaza sud je na temelju odredbe čl. 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako pročitao i cijenio isprave koje su dio sudskog spisa.

4.2. Odbijen je prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja jer je sud smatrao da je vještak savjesno izradio nalaz i mišljenje, imajući u vidu da je predmetni spor, spor male vrijednosti koji je u pravilu pisani postupak, a iznimno se provodi usmena rasprava, pri čemu sud mora nastojati okončati postupak unutar godine dana od podnošenja tužbe (čl. 461. ZPP-a).

4.3. Naime, odredbom članka 502. stavka 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti, sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura. Pri tom sud napominje da se, u predmetnom slučaju ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

4.4. Nakon tako provedenog postupka, cijeneći dokaze kako zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomićno osnovan za iznos od 1.932,98 eur, dok je u preostalom dijelu valjalo tužbeni zahtjev odbiti.

5. Predmet spora i odlučne činjenice

5.1. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 3.535,63 eur koji tužitelj potražuje od tuženika na ime oštečenog postavljača polubranika kolodvorskog ŽCP-a Đurđenovac.

5.2. Među strankama nije sporno da je predmetna šteta uzrokovana krivnjom osiguranika tuženika, točnije u prometnoj nesreći koja se dogodila 6. travnja 2024. na pruzi R202 u kolodvoru Đurđevac i u kojoj je u potpunosti i nepopravljivo oštećen postavljač polubranika kolodvorskog ŽCP-a Đurđenovac.

5.3. Nesporno je također da je oštećeni uređaj prije nezgode bio u punoj u funkciji, te da je potpuno uništen u nesreći. Tuženik nije osporio tvrdnju tužitelja da je oštećeni uređaj zamijenjen novim uređajem te da mu je fakturiran trošak sanacije oštećenog uređaja u iznosu od 7.741,61 eur. Nije sporno da je tuženik povodom predmetnog štetnog događaja isplatio tužitelju iznos od 4.205,98 eur, pa iz navedenih nespornih činjenica proizlazi da tužitelj u ovom sporu potražuje preostali iznos od 3.535,63 eur.

5.4. Međutim, u ovom sporu postoji prijepor između stranaka o samoj visini utuženog potraživanja, konkretno nastale štete. Tuženik smatra da tužitelj nema pravo teretiti tuženika za novi i napredniji uređaj, već ima pravo na naknadu stvarne štete koja je nastala na oštećenom uređaju, a koja se dobije umanjenjem novonabavne vrijednosti starog uređaja umanjene za amortizaciju kao i za odgovarajući koeficijent koji ovisi o tome je li novi uređaj tehnički sofisticiraniji od oštećenog.

5.5. Također, smatra da tužitelj nema pravo ni na trošak angažmana radne snage jer su svi radovi obavljeni od strane tužiteljevih zaposlenika kojima je tužitelj dužan isplaćivati plaću temeljem njihovog radnog odnosa (ugovor o radu) neovisno o predmetnom štetnom događaju.

5.6. Naposljetku ističe da je za pretpostaviti da je oštećeni uređaj kao uništen zbrinut na otpad, a za iznos koji je tužitelj ostvario zbrinjavanjem sirovine umanjena je šteta koju je tužitelj pretrpio.

6. Utvrđeno činjenično stanje i materijalno pravo

6.1. Tužitelj smatra kako u smislu odredbi članka 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), s naslova naknade štete za uništenu stvar ima pravo na isplatu novčane naknade u visini koja omogućuje nabavu nove stvari i njeno postavljanje.

6.2. Pravna pozicija koju tužitelj zauzima u ovom sporu jest da je odgovoran kao upravitelj željezničke infrastrukture, za sigurno odvijanje željezničkog prometa i upravljanje željezničkim prometom prvenstveno u skladu s odredbama članka 76. st. 1. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava, (“Narodne novine”, broj 82/13., 18/15., i 110/15.) i Pravilnikom o tehničkim uvjetima za sigurnost željezničkog prometa kojima moraju udovoljavati željezničke pruge (“Narodne novine”, broj: 128/08. i 82/13.)

6.3. U konkretnom slučaju, upravo iz navedenih razloga, tužitelj je nakon štetnog događaja nabavio i postavio novi uređaj, pri čemu je sporna visina tužbenog zahtjeva. Radi utvrđivanja navedene sporne činjenice, sud je proveo vještačenje po vještaku strojarske struke, budući da sam ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima (čl. 250. ZPP-a).

6.4. Sud je odredio da vještak iznese svoj nalaz i mišljenje pisano i usmeno na raspravi te da ga obrazloži u skladu s naputcima suda. Napominje se da je piani nalaz i mišljenje dostavljen pravovremeno strankama, odnosno u skladu sa zakonskim rokom - najkasnije 15 dana prije ročišta (čl. 260. ZPP-a).

6.5. Vještački nalaz sud u cijelosti prihvača, držeći da je izrađen u skladu s pravilima struke, ispravama u spisu te da je nepristranost vještaka u ovom slučaju neupitna. U nalazu i mišljenju vještak navodi da je tržišna vrijednost branika u trenutku oštečenja bez PDV-a iznosila 5.021,17 eur, a u trenutku nesreće visina tužbenog zahtjeva bez PDV-a iznosila je 6.137,98 eur.

6.6. Vještak je u svom nalazu utvrdio da noviji modeli oštećenog uređaja podržavaju istu funkciju kao i prethodni, bitno se ne razlikuju od starijih modela, te da za oštećeni uređaj nema propisane amortizacije. U odnosu na starost oštećenog uređaja usmeno iznoseći nalaz, pojasnio je da je pri izradi nalaza i mišljenja konzultirao tužitelja te tvrtku POSIT, d.o.o., a koja je proizvođač, montažer predmetnih uređaja. Prilikom tih kontakata nije dobiven podatak o starosti uređaja. Međutim, prilikom konzultacije u tvrtki POSIT, d.o.o. utvrđeno je da se radi o sigurnosno signalnom uređaju s karakteristikama i propisanim načinom održavanja, tako da ovi tipovi uređaja nemaju ograničeno vrijeme eksploatacije.

6.7. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li na predmetni uređaj moguće primijeniti stopu amortizacije, vještak odgovara da obzirom da se radi o signalnom-sigurnosnom uređaju, kod ovakvih uređaja je propisano redovito funkcionalno ispitivanje i održavanje s zamjenom pojedinih komponenti uređaja. Iz tog razloga, zbog učestale obnove svih bitnih komponenti, za uređaje nema propisane amortizacije.

6.8. Odredbom članka 1045. ZOO st.1. propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, osim ako dokaže da je do štete došlo bez njegove krivnje. Odredbom članka 1085. st. 1. ZOO propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

6.9. Vezano uz prigovore tuženika koji se odnose na kupnju novog (naprednijeg) uređaja, sud ističe da je točno da se oštećenik ne smije obogatiti restitucijom, te naknada mora biti takva da ispunjava smisao instituta naknade štete.

6.10. Argument tuženika da nije dužan snositi troškove radnika jer su ionako u radnom odnosu i primaju plaću, također nije osnovan. Naime, ako su radnici morali obaviti dodatne poslove zbog popravka, to predstavlja realni trošak za poslodavca jer su time bili spriječeni raditi druge poslove. To se ima smatrati stvarnom štetom odnosno imovinskom izdatku povezanom s uklanjanjem štete.

6.11. Iz navedenog obrazloženja koje se temelji na dokazima u spisu, utvrđenim činjenicama i primjeni mjerodavnog materijalnog prava na utvrđene činjenjice, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu od 1.932,00 eur budući da je vještak utvrdio da je vrijednost postavljača polubranika u trenutku nesreće, zajedno sa dobavom prereznog segmenta motke, demontažom i ugradnjom novog branika i transportom bila 6.137,98 eur, a ne 7.741,61 eur. Sud je pri tom uzeo u obzir to da je tuženik nadoknadio tužitelju štetu u iznosu od 4.205,98 eur.

6.12. Sud je odbio tužitelja za iznos od 1.602,65 eur, oduzimajući iznos od utvrđenih 6.137,98 eur uplaćeni iznos od 4.205,98 eur.

7. Sporedno potraživanje (zatezne kamate i troškovi postupka)

7.1. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a ("ostali odnosi"). Tijek početka zatezne kamate počinje od 22. lipnja 2024. odnosno 15 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva (nesporno) sve do isplate.

7.2. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Budući da su stranke u podjednakom dijelu uspjele u sporu, sud je odlučio da savka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

8. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 19. rujna 2025.

SUDAC

Iva Buljan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka.

Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).