Republika Hrvatska
Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 31
Povrv -85/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišić u pravnoj stvari tužitelja Tehnostan d.o.o. OIB:9147134540 Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 23, zastupan po punomoćniku odvjetniku Slaven Karaban, protiv tuženika ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po punomoćniku odvjetniku Marko Cvrković, radi isplate, 19. rujna 2025
p r e s u d i o j e
I. U cijelosti se ukida platni nalog iz rješenja Općinskog suda u Vukovaru poslovne oznake Pl-58/2022-2 od 5. siječnja 2023. te se odbija tužitelj sa zahtjevom da mu tužena isplati iznos od 3.396,51 HRK 450,97 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku:
- na iznos od 256,49 HRK / 34,04 EUR od 01.08.2021.,
- na iznos od 256,49 HRK / 34,04 EUR od 01.09.2021.,
- na iznos od 256,49 HRK / 34,04 EUR od 01.10.2021.,
- na iznos od 256,49 HRK / 34,04 EUR od 01.11.2021.,
- na iznos od 284,58 HRK / 37,77 EUR od 01.12.2021.,
- na iznos od 311,14 HRK / 41,30 EUR od 01.01.2022.,
- na iznos od 322,70 HRK / 42,83 EUR od 01.02.2022.,
- na iznos od 330,04 HRK / 43,80 EUR od 01.03.2022.,
- na iznos od 309,54 HRK / 41,08 EUR od 01.04.2022.,
- na iznos od 311,20 HRK / 41,30 EUR od 01.05.2022.,
- na iznos od 269,49 HRK / 35,77 EUR od 01.06.2022.,
- na iznos od 231,86 HRK / 30,77 EUR od 01.07.2022.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 489,75 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj je javnom bilježniku podnio prijedlog za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, međutim kako tuženik nema prebivalište i boravište u [adresa], to je javni bilježnik dostavio spis ovom sudu da odluči o prijedlogu u ovom postupku. Stoga je na osnovu čl. 446., 447. i čl.448 ZPP-a rješenjem o izdavanju platnog naloga ovog suda poslovni broj Pl-58/2022-2 od 5. siječnja 2023. ovaj sud je po prijedlogu tužitelja naložio tuženoj plaćanje iznosa od 450,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom na mjesečne iznose.
2. Tuženik je pravodobno izjavio prigovor u kojem ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije. Smatra da je javni bilježnik kada je utvrdio da nije nadležan za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave morao odbaciti prijedlog , a ne isti dostaviti sudu, jer tuženik nije podnio obrazloženu tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga. Tužena nije korisnik usluga tužitelja budući je nikada nije primila robu i usluge.
3. Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem poslovni broj: Povrv- 33/2023-2 od 6. lipnja 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo je sve provedene ovršne radnje te je odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.
4. Predmet spora je zahtjev za naplatu iznosa od 450,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose koji se odnose na tzv. fiksne troškove, a koji se odnose na naknadu za snagu, naknadu za opskrbu i naknadu za kupca toplinske energije.
5. Sporna je među parničnim strankama aktivna i pasivna legitimacija, prigovor zastare, visina potraživanja i osnovanost prigovora prekluzije.
6. U vezi istaknutog prigovora zastare za navesti je da je prijedlog za ovrhu dostavljen javnom bilježniku 26. srpnja 2022. kojom radnjom je prekinuto zastarijevanje obzirom na odredbu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima. Predmetna tražbina zastarijeva za jednu godinu prema odredbi čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a u konkretnom slučaju pojedinačna tražbina od 34,04 eura za lipanj 2021. dospijevala je na naplatu sa 31. srpnja 2021., te je zastarijevanje otpočelo sa 1. kolovoza 2021. Kako nije protekao rok od godine dana do podnošenja prijedloga za ovrhu očito je da zastara nije nastupila kako za navedeno najstarije potraživanje tako i za naredna potraživanja. Stoga je prigovor zastare u cijelosti neosnovan.
7. U vezi istaknutog prigovora prekluzije za navesti je da se primjenjuje odredba 461a st. 6. kojim je propisano da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga, odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te predložiti održavanje usmene rasprave. Nastavno stavkom 9. čl. 461 a istog zakona propisano je da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavka 6. i 7. ovog članka. Osim toga stavkom 10. čl. 461 a ZPP-a propisano je da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno st. 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. U konkretnom slučaju sud je donio rješenje posl. oznake Pl-58/2022-2 dana 5. siječnja 2023. kojim je izdao platni nalog tuženiku koji je uručen tuženoj i koja je 25. siječnja 2023. izjavila prigovor na navedeni platni nalog. Prigovor je punomoćniku tuženika prema potvrdi o preuzimanju pismena uručen 9. ožujka 2023., a punomoćnik tužitelja je podnesak sa dokumentacijom dostavio 2. travnja 2023. Osim toga tužitelj je na pripremnom ročištu 4. travnja 2023. također dostavio u spis i za suprotnu stranu dokumentaciju o isključenju tužene i ispis računa za utuženo razdoblje, te ugovor o potrošnji toplinske energije.
8. Kako je punomoćnik tužitelja navedeni prigovor tuženika zaprimio 9. ožujka 2023. proizlazi da je podnesak sa svim dokazima bio dužan dostaviti u spis najkasnije zaključno sa 24. ožujka 2023. Ne postupanje po naprijed citiranim odredbama Zakona o parničnom postupku koje određuju obvezan rok za predlaganje i dostavu dokaza ima za posljedicu da sud dokaze koji su dostavljeni po isteku roka od 15 dana neće uzeti u obzir. Odredba čl. 461 a st. 6. ZPP-a kognitivne je naravi i stranka taj rok može prekoračiti jedino ako je za određene dokaze saznala kasnije odnosno po proteku roka od 15 dana od zaprimanja prigovora. Tužitelj tijekom postupka, a osobito na ročištu 4. travnja 2023. nije istakao razloge koji bi opravdavali kasniju dostavu dokaza. Navodi punomoćnika tužitelja da je prigovor prekluzije neosnovan jer se ne radi o ukidanju platnog naloga iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave, već o osporavanju platnog naloga kojeg je izdao sud je po ocjeni ovog suda paušalan i neosnovan. Naime, u ovom sporu riječ je o sporu male vrijednosti jer je ukupna visina potraživanja na ime glavnice 450,79 eura, a osim toga za navesti je da obveza predlaganja dokaza u roku 15 dana odnosi se i na sporove u povodu prigovora protiv platnog naloga, a upravo takav je ovaj spor.
9. Dakle, dokaze koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 2. travnja 2023., a riječ je o ugovoru o koncesiji za obavljanje djelatnosti distribucije toplinske energije, odluci Grada Vukovara od 4. srpnja 2006. i izvadak iz sudskog registra kao i naprijed navedene dokaze koje je tužitelj dostavio na pripremnom ročištu 4. travnja 2023. nije moguće uzeti u obzir.
10. Slijedom navedenih utvrđenja sud će o osnovanosti potraživanja odlučiti samo na temelju ispisa dugovanja koji je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu. Čitanjem ispisa dugovanja koje je izradio tužitelj sud je utvrdio da se u istom navodi da je tužena vlasnik stana na adresi [adresa] i da se ispis dugovanja odnosni na toplinsku energiju odnosno druge troškove za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. , te se navode pojedinačni mjesečni iznosi zaduženja, dospjelost i dug jer nije bilo uplata. U relevantnoj sudskoj praksi zauzeto je stajalište da je izvadak iz poslovnih knjiga prema odredbi čl. 31. ovršnog zakona vjerodostojna isprava na temelju čega se može po prijedlogu ovrhovoditelja pokrenuti ovršni postupak ali nije dovoljan dokaz o postojanju i visini tražbine, jer se iste dokazuju računima. Naime, iz ispisa računa tek je moguće utvrditi na što se odnosi potraživanje tužitelja i ispitati visinu duga odnosno tražbine. Odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja. Osim toga odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika. Kako je na tužitelju teret dokaza i tužitelj nije pravovremeno dostavio dokaze koji se odnosi na aktivnu i pasivnu legitimaciju parničnih stranaka i kojima dokazuje osnovanost i visinu potraživanja, za zaključiti je da tužitelj temeljem ispisa dugovanja nije dokazao pravni osnov i visinu potraživanja.
11. Za napomenuti da je sud u vezi prigovora tužitelja o nevjerodostojnosti priložene punomoći tužene ĐB od 30. siječnja 2022. na ročištu za glavnu raspravu od 10. rujna 2025. nakon što je istoj dana na uvid sporna punomoć se izjasnila da je njen potpis na punomoći. Istina je da je potpis od 1.3.2022. na punomoći na str. 24. spisa različit od punomoći od 30.1.2023. i da se ne radi o potpisu tužene što je tužena na prešutan način i priznala dostavom punomoći od 30.1.2023. na kojoj se nalazi njen potpis. Za navesti je da na povratnici o uručenju rješenja o platnom nalogu od 5. siječnja 2023. nije evidentiran od pošte dan uručenja tuženoj navedene odluke ovog suda pa je u takvoj situaciji s obzirom da je dostava vršena u Republiku Austriju i da sada nije moguće utvrđivati točan datum dostave jedino moguće zauzeti stav da je tužena prigovor na platni nalog pravovremeno dostavila u roku od 15. dana od zaprimanja odluke suda, a tako i punomoć od 30. siječnja 2023.
12. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ukinuti platni nalog u cijelosti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl.164. ZPP- a.
VPS je 450,79 eura
Tužitelj nije uspio u sporu iz kojeg razloga je sud odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadom troška u iznosu od 489,75 eura.
Na održanom ročištu za glavnu raspravu tužena se izjasnila da ne potražuje naknadu troška.
U Vukovaru, 19. srpnja 2025.
Sudac
Ivica Grubišić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude putem ovog suda. Upozoravaju se parnične stranke da se ova presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i čl. 354. st. 2. t. 1., 2.,4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku Slaven Karaban
2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku Marko Cvrković