Pr-600/2025-5

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista ZĆ, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Lavčević- mehanizacija d.o.o., OIB:62641419845, Split, Stinice 16, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, po objavi presude dana 19.rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Dužan je tuženik u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime jednokratnog dodatka na plaću, iznos od 238,90 eura godišnje i to za 2017. i 2018. godinu, odnosno ukupan iznos od 477,80 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena a od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena koje zatezne kamate teku na dospjeli iznos kako slijedi:

-za 2017. na iznos od 238,90 eura (1.800,00 kn) sa kamatom tekućom od 31.prosinca 2017., do isplate

-za 2018. na iznos od 238,90 eura (1.800,00 kn) sa kamatom tekućom od 31.prosinca 2018., do isplate.

2.Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a obračunava se po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. ZOO-a i određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena".

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj 29.prosinca 2021. navodi da je djelatnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme počevši do 01.siječnja 1995. do 30.prosinca 2018. Odredbom čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (NN 12/08, 115/15, 134/15, 26/18 i 49/18) tuženik je u obvezi isplaćivati tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 238,90 eura/1.800,00 kn godišnje i to svake godine, s plaćom za mjesec u kojem koristi godišnji odmor, ali ne prije 30.lipnja za tekuću godinu. Nadalje, navodi da je tuženik postupio nezakonito te nije isplaćivao tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 238,90 eura /1.800,00 kn za 2017. i 2018. sukladno odredbi čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo. Kako je potraživanje tužitelja dospjelo, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 477,80 eura na ime neisplaćenih jednokratnih dodataka na plaću s pripadajućom zateznom kamatom, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, predlaže isti odbiti kao neosnovan. Ističe kako su parnične stranke sklopile Sporazum dana 14.studenoga 2018. br.512/2018 kojim su u cijelosti uredile svoje odnose u vezi redovitoga otkaza ugovora o radu kojim da je tužitelju s danom 30.prosinca 2018. prestao radni odnos, a kojim da je utvrđeno da tužitelj nema nikakvih novčanih potraživanja prema tuženiku. Tužitelj da niti ne ostvaruje pravo na isplatu jednokratnih dodataka odnosno da tuženik nije postupio nezakonito. Protivi se visini potraživanja navodeći kako Pravilnikom o radu iz 2015. nije određena visina jednokratnog dodatka na plaću.

3. Dana 13.studenoga 2023. ovaj sud je pod posl.br. Pr-6/2022 donio presudu kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja. Po žalbi tuženika, Županijski sud u Šibeniku je rješenjem posl.br. Gž R-127/2023 od 12.svibnja 2025. ukinuo presudu ovog suda, te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odnosu na navode tuženika, tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo kako svoje potraživanje temelji na čl.49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (NN 12/08) i čl.47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (NN 115/15) koji propisuju da tužitelj ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 238,90 eura /1.800,00 kn, a da se jednokratni dodatak na plaću isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu. Tužitelj da je u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, a da tuženika obvezuje primjena odredaba Kolektivnog ugovora. U smislu pozivanja na odredbe Sporazuma br.512/2018, tužitelj da ima pravo na najpovoljnije pravo u smislu odredbe čl.9. Zakona o radu. Sporazum da je sklopljen 14.studenoga 2018., a radni odnos tužitelja da je trajao do 30.prosinca 2018.

4.1. Tuženik je u tijeku postupka naveo da se na istoga ne primjenjuje Kolektivni ugovor za graditeljstvo jer iako pravne osobe prilikom osnivanja i upisa u sudski registar upisuju niz djelatnosti koje u naravi ne moraju obavljati, Državni zavod za statistiku daje prikaz djelatnosti koje pravne osobe stvarno obavljaju, sukladno čl.2., 5, i 6. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (Narodne novine br.98/94). Naime, tuženik da se pretežno bavi prijevozom, te nije odlučna činjenica upisa u sudski registar djelatnosti koje u naravi pravna osoba ne obavlja. Kolektivni ugovor za graditeljstvo da ne odnosi na tuženika, budući isti prema NKD-u nije razvrstan u poslodavce koji obavljaju djelatnost graditeljstva, već djelatnost prijevoza.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom potvrde HZMO od 28.12.2021., Sporazuma br.512/2018 od 14.11.2018., Pravilnika o radu tuženika od 12.svibnja 2015., Kolektivnog ugovora sklopljenog 9.veljače 2015. između tuženika kao poslodavca s jedne strane te Sindikata graditeljstva Hrvatske, Sindikalne podružnice "Lavčević mehanizacija Split" i Sindikata metalaca Hrvatske-Industrijski sindikat, Sindikalna podružnica Lavčević mehanizacija s druge strane, kao i pregledom sudskih odluka priloženih u spis.

6. Radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457.-467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura.

6.1. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Tužitelj je popisao parnični trošak.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom jednokratnih dodataka na plaću za 2017. i 2018. u iznosu od po 238,90 eura godišnje (ukupan iznos od 477,80 eura), koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 49. ili 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo.

7.1. Između stranaka nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženome razdoblju, kao ni to da su stranke zaključile Sporazum br.512/2018 dana 14. studenoga 2018.

7.2. Međutim, sporno je među strankama pripada li tužitelju jednokratni dodatak na plaću u zatraženom iznosu od po 238,90 eura za 2017. i 2018. sa pripadajućom zateznom kamatom, a posebice s obzirom na sklopljeni Sporazum stranaka od 14. studenoga 2018.

7.2. Sporno je i nadalje, primjenjuje li se na predmetni pravni odnos stranaka odredba članka 47. KUG/15 u vezi s Odlukom ministra nadležnog za rad od 3. prosinca 2015., budući da tuženik ističe kako se na njega ne primjenjuje taj ugovor jer se pretežno bavi prijevozom robe.

7.3. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti jer da se na njega ne primjenjuju odredbe Kolektivnih ugovora o graditeljstvu jer je tuženik prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti razvrstan u područje H-prijevoz i skladištenje, odjeljak 49, kopneni prijevoz i cjevovodni transport, skupina 49.4-cestovni prijevoz robe i usluge preseljenje, razred 49.41-cestovni prijevoz robe, a ne u područje graditeljstva.

8. Prema odredbi članka 1. Zakona o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti („Narodne novine“ broj 98/1994., dalje ZNK) u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti prikupljaju se, upisuju, obrađuju i iskazuju po djelatnostima podaci koji su od značenja za usmjeravanje društvenog i gospodarskog razvitka te podaci o stanju i kretanjima u pojedinim područjima društvenoga i gospodarskog života u Republici, s time da se nacionalna klasifikacija djelatnosti ne smije koristiti kao osnova za određivanje prava i obveza pravnih i fizičkih osoba. Člankom 2. ZNK-a određeno je da se prema nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost sukladno propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave. Prema članku 6. stavak 1. ZNK-a subjekti iz članka 2. tog Zakona razvrstavaju se potpodručja, odjeljke, skupine, razrede i podrazrede nacionalne klasifikacije prema djelatnostima što ih obavljaju. Ako subjekt iz članka 2. tog Zakona obavlja više djelatnosti, razvrstava se prema djelatnosti kojom se pretežito bavi.

9. Prema članku 2. KU/15 i KU/18 isti se primjenjuje na sve poslodavce koji obavljaju djelatnosti visokogradnje, niskogradnje i hidrogradnje, montažerskih radova, instalacijskih i završnih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga i druge srodne djelatnosti koje su upisane u sudski registar i klasificirane u skladu Odlukom o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom.

10. Prema Državnom zavodu za statistiku sukladno Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007, te člancima 2. i 6. ZNKD-a tuženik je razvrstan u područje cestovnog prijevoza robe, a tuženiku je kao jedna od djelatnosti u sudski registar upisana i djelatnost građenja. Tuženik je u skladu sa Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti klasificiran u razred 49.41 kao djelatnost cestovnog prijevoza robe, a ne u građevinarstvo.

10.1. Na tuženika se ne može primijeniti Odluka ministra nadležnog za rad od 3. prosinca 2015. kojom je proširena primjena Kolektivnog ugovora za graditeljstvo na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj u djelatnosti građevinarstva, područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007 – NKD 2007, s obzirom da prema toj klasifikaciji tuženik nije razvrstan u područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev-398/2023-2 od 21. veljače 2024. u istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi odbio reviziju tužitelja (protiv istog tuženika), a koja je dopuštena rješenjem broj Revd-417/2023-2 od 8. veljače 2023. i odgovorio na pravno pitanje: „Je li za ocjenu primjene proširenog Kolektivnog ugovora za graditeljstvo na radnike koji poslove obavljaju u graditeljstvu mjerodavna djelatnost u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac ili je mjerodavna djelatnost koju radnici za poslodavca, prema Ugovoru o radu, stvarno i obavljaju i koja djelatnost je, uz primarnu djelatnost, upisana u sudski registar kao predmet poslovanja poslodavca?“. U navedenoj odluci prihvaćeno je shvaćanje drugostupanjskog suda iz odluke Županijskog suda u Zadru broj Gž R-60/2022-2 od 23. rujna 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr- 1096/2020-10 od 14. srpnja 2022. na način da je odbijen u tom predmetu zahtjev tužitelja za isplatu dodatka na plaću u iznosu od 1.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom jer da je to pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske među kojima i u odluci broj Rev-1178/2020-2 od 10. siječnja 2024. u kojoj je odgovoreno na pitanje postavljeno i u Revd-417/2023-2 od 8. veljače 2023. tako da odgovor glasi: „Stoga u situaciji kada je djelatnost građevinarstva upisana u sudski registar da bi se primjena tog KU-a proširila i na poslodavce i na radnike u djelatnosti građevinarstva potrebno je da je ispunjena i druga pretpostavka-da je ta djelatnost sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti klasificirana u djelatnost građevinarstva, područje djelatnosti F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. -NKD 2007., što je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje (tako i u Rev-5067/2019-2 od 21. ožujka 2013.)“ 12. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio pravno shvaćanje koje je izraženo u navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i koje daje odgovor na sporno pitanje u okviru iste pravne stvari, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

12.1. Sve navedeno naznačeno je i u najnovijoj presudi Županijskog suda u Varaždinu, stalna služba u Koprivnici pod posl.br.Gž R-39/2025 od 31.srpnja 2025., koji drugostupanjski sud je preinačio usvajajuću presudu ovog suda protiv istog tuženika, te odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

12.2. Stoga je, a uzimajući u obzir i naputak tj. obrazloženje iz rješenja Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž R-127/2023 od 12.svibnja 2025. koji je ukinuo presudu ovog suda Pr-6/2022 od 13.studenoga 2023., valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i riješiti kao u izreci.

13. Odluka o parničnom trošku je izostala budući ga tuženik nije popisao.

Split, 19.rujna 2025.

SUDAC

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku