REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pr-322/2023-11

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]; [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB:51401063283, zastupanog po punomoćnici mr.sc. ZBČ, dipl. iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. srpnja 2025., u prisutnosti tužiteljice uz zamjenika punomoćnika, Maria Skejića, odvjetnika u Splitu, objavljene dana 19. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 702,00 EUR-a neto za razdoblje od 01.04.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 9,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g.pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 843,75 EUR na račun punomoćnika tužitelja, odvjetnika Maria Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena."

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 14.8.2023. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara na Klinici za psihijatriju te da ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena više od 2,00 km od mjesta rada Split, Spinčićeva 1. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta pripada I. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 290,00 kuna mjesečno. S obzirom na činjenicu da tužitelj ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno odredbama čl. 66. st. 1. i 7. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 1. i 9. TKU/22, tužitelj da ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za I. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 290,00 kuna, koji iznos nije isplaćivan tužitelju, već umanjeni iznos. Naime, s obzirom tužitelj ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, tužitelju da je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora, ali samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini, kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, mjesečna karata da se kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (npr. bolovanje).Radi navedenog, tužitelj tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno odredbama TKU-a.

1.1. Tužitelj napominje da će po pribavi dokumentacije kojom raspolaže tuženik (platne liste, evidencija rada i raspored rada) i nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja određeno postaviti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza isplati tužitelju određeni neto iznos za razdoblje od 01.07.2018.do dana dostave podataka, sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 29.11.2023. u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe se da tuženik sukladno odredbi čl. 66. t. 16. TKU-a ima pravo tužitelju umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došao na radno mjesto. Nadalje, tuženik navodi kako je na tužitelju teret dokaza tvrdnji iz tužbe prema odredbama čl. 135. Zakona o radu.

2.1. Tuženik je podnesku od 29.11.2023. istaknuo i protutužbeni zahtjev po kojem je formiran spis br. Pr-98/2025 u kojem je sud dana 14.3.2025. donio pravomoćno rješenje kojim je utvrđeno povlačenje protutužbenog zahtjeva.

3. Rješenjem od 10.2.2025. sud je naložio tužitelju da postavi određen tužbeni zahtjev (čl. 186. ZPP) što je tužitelj učinio podneskom od 4.3.2025. kada je zatražio od tuženika da mu za razdoblje od 1.4.2018. do 30.9.2024. isplati razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 702,00 eura neto, sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 9,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem Tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, Cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava, Cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata od 15.4.2012., Obavijesti Prometa d.o.o. Split od dana 15.4.2012. godine o cijeni pokaznih povlaštenih putnih karata za umirovljenike i nezaposlene Grada Kaštela i Grada Trogira, obračunske isprave za siječanj 2016, Odluka tuženika od 18.8.2020., 5.4.2018. i 14.7.2014., pročitana je spisu priložena druga dokumentacija te je saslušan tužitelj u svojstvu parnične stranke.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 1.4.2018. do 30.9.2024. u ukupnom neto iznosu od 702,00 eura.

7. Tužitelj svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

7.1. Odredbom čl.66.st.1. TKU/17 („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosno čl.65.st. 1.TKU/22 („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) odnosno čl. 75. st. 1. TKU/24 ("Narodne novine" br. 29/2024, u tekstu TKU/24), propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

7.2. Odredbom čl.66.st.7. TKU/17, odnosno čl.65.st.10. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 1. TKU/24, propisano je ako je od prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

7.3. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 12. TKU/24, propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

7.4. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, , odnosno čl. 75. st. 19. TKU/24 udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur.

7.5. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 17. TKU/24, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

8. Vezano za odredbu čl. 66. TKU/17, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje TKU-a navodi u Tumačenju br. 31/18 od 20.6.2018. da se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme privremene spriječenosti za rad i za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, a u Tumačenju br. 103/19 od 17. travnja 2019.Navodi,da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti u slučajevima kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Iz navedenog proizlazi da se naknada za trošak prijevoza zaposleniku ima isplatiti za one dane kada nije u obvezi dolaziti na posao do dva dana.

9. Iz Odluke tuženika od 5.4.2018. proizlazi da je tužitelju koji radi na radnom mjestu medicinska sestra/tehničar u Klinici za psihijatriji, priznato pravo na naknadu troška mjesnog prijevoza za relaciju od adrese tužitelja u [adresa], do adrese mjesta rada u Splitu, Spinčićeva 1, a de se visina naknade računa sukladno broju dolazaka na posao u cijeni mjesečne pokazne karte za I. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o. Iz navedenih Odluka tuženika proizlazi da tuženik tužitelju nije obračunavao i isplaćivao naknadu troška mjesnog prijevoza za one dane kada tužitelj nije dolazio. Dakle, u tom slučaju bi naknada troškova prijevoza bila umanjena i ne bi bila isplaćena u punoj cijeni mjesečne pokazne karte za I. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o.

10. Iz spisu priloženog Cjenika i Tarifne Zone proizlazi da tužitelj prema adresi prebivališta spada u I. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o. i da mu se visina naknade trebala obračunati prema cijeni mjesečne pokazne karte za I. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o. od 290,00 kn.

11. Na ročištu od 16.7.2025. saslušana je ZB u svojstvu parnične stranke kada navodi da joj je radno vrijeme bilo organizirano u turnusu, da bi radila 12-24-12- 48. Na temelju rada u turnusu da je imala pravo na slobodne dane, koje kada ih je koristila, da joj poslodavac nije isplaćivao trošak prijevoza. Kada bi koristila godišnji odmor ni tada da joj poslodavac nije isplaćivao trošak prijevoza, a godišnji odmor da je koristila u više dijelova tijekom svake kalendarske godine. ZB ističe da joj je svaki mjesec trošak prijevoza bio isplaćen u drugom iznosu.

12. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tuženik nije isplatio tužitelju naknadu za trošak prijevoza za sve dane kada tužitelj nije došao na posao pa tako, i za one dane kada tužitelj nije bio u obvezi dolaziti na posao do dva dana npr. zbog korištenja jednog ili dva slobodna dana, proizlazi da je tuženik postupio protivno odredbi čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 i da je tužitelju isplatio umanjenu naknadu za trošak prijevoza. Stoga je tužitelj, prema mišljenju suda, dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, a sve u skladu s odredbom čl. 135. st. 1.ZR- a prema kojoj je u slučaju radnog spora teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, dok tuženik, s druge strane, nije pružio ni jedan dokaz kojim bi pobio navode i dokaze tužitelja, kako u pogledu osnovanosti, tako u pogledu visine tužbenog zahtjeva, odnosno, tuženik nije pružio dokaz da je tužitelju isplatio naknadu za trošak prijevoza za one dane kada tužitelj nije bio u obvezi dolaziti na posao do dva dana te nije postupio po nalogu suda i u spis dostavio isprave potrebne za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, iako je to bio dužan u skladu s odredbom čl. 233. st. 2 ZPP-a. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti prihvaćen kao osnovan, a prema kojem zahtjevu je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 1.04.2018. do 30.9.2024. ukupan neto iznos od 702,00 eura.

12.1. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR).

13. Tužitelju je s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP), prema popisanom trošku (na ročištu od 16.7.2025.) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23, dalje Tarifa), određen parnični trošak kako slijedi: za sastav tužbe – 75 bodova, za sastav podneska od 4.3.2025. – 75 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 12.5.2025., 16.7.2025. - za svako 75 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za ročište za objavu presude – 37,5 bodova što zbrojeno daje 337,5 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 843,75 eura, koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

13.1. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

13.2. Pregledom spisa sud je utvrdio da je tužitelj izdao punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedeni odvjetnik, između ostalog, "ovlašten primiti novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde ". Čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći, a i iz iskaza tužitelja s ročišta od 16.7.2025. proizlazi da je punomoćnik tužitelja „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde“, proizlazi da je punomoćnik tužitelja na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 19. rujna 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženik

-u spis