Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-674/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja SU, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja MU, OIB [osobni identifikacijski broj] i 3 tužitelja DU, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], sve zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, kojeg zastupaju punomoćnik CU i ostali odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Sesvetama pod poslovnim brojem : 7 Pn-104/2020-44 od 10. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja od 1. do 3. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama pod poslovnim brojem : 7 Pn-104/2020-44 od 10. ožujka 2022. u dijelu točke IV., V. i VI. izreke kojim je odbijen njihov tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučeno o troškovima postupka ( pobijani dio točke VII. izreke).

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje pobijana presuda u dijelu točka I., II. i III. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjeva tužitelja te odlučeno o troškovima postupka ( pobijani dio točke VII. izreke).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da 1. tužitelju SU, 2. tužitelju ĆU i 3. tužiteljici DU iznos od po 113.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. listopada 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana ( točka I., II. i III. izreke).

1.1. U odluci pod točkom IV. i VI. izreke odbijen je zahtjev 1. tužitelja SU i 3. tužiteljice DU u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od po 73.400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 31. listopada 2010. do isplate kao neosnovan, dok je u odluci pod točkom V. izreke odbijen zahtjev tužitelja MU u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 100.800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 31. listopada 2010. do isplate kao neosnovan.

1.2. Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka ( točka VII. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim nije prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te odluci o troškovima postupka žalbu su izjavili tužitelji zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08., 123/08. i 57/11., 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) , s prijedlogom da se pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim razlozima, a podredno ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova žalbe.

2.1. Žali se i tuženik pobijajući presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, pobijajući istu u ovom dijelu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. Stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana u ovom dijelu preinači shodno navodima žalbe, poredno ukine I predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.2. U odgovoru na žalbu tuženik poriče sve žalbene navode tužitelja. Predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi presudu suda prvog stupnja u cijelosti.

2.3. Žalbe stranaka nisu osnovane.

4. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete s osnove duševnih zbog boli zbog smrti oca pok. SU, smrtno stradalog u prometnoj nezgodi od 10. rujna 2009. te imovinske štete s osnove naknade troškove nadgrobnog spomenika, pogreba i crnine.

5. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je dana 10. rujna 2009. kod mjesta Mala Doba, na kolniku državne ceste D8, došlo do prometne nesreća u kojoj je otac tužitelja SU zadobio teške ozljede od kojih je preminuo **.**.2009.

5.1. Naime, u predmetnoj nezgodi sudjelovali su prednik tužitelja, sada pok. SU, koji je odnosne prigode upravljao motociklom registarskih oznaka [registarska oznaka], te GU, kao vozač kombiniranog kamper vozila, inozeminih registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) pa nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika.

6. Tijekom trajanja ovoga postupka pravomoćno je okončan i kazneni postupak vođen pred Općinskim sudom u Makarskoj u predmetu pod poslovni broj K-721/2024 (listovi 644 do 652) presudom od 25. listopada 2024. protiv vozača vozila reg. AL-HP 1949 (D), kojim je okrivljenik EU oslobođen od optužbe za kazneno djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće iz čl. 272 st. 4 u vezi s st. 2 i 1 Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11– dalje: KZ), a kažnjivo po članku 272. stavak 4. KZ/97.

7. Sporno je, međutim, u ovoj fazi postupka ostalo pitanje dinamike nastanka predmetne prometne nezgode pa s tim u svezi, a obzirom na pravomoćnu kaznenu oslobađajuću presudu vozača inozemnog vozila, postojanja građansko pravne odgovornosti sudionika predmetne prometne nezgode odnosno pitanje njihova doprinosa za nastali štetni događaj.

8. Na ovu okolnost sud prvog stupnja je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet dipl. ing. Srećku Hlišću, koji je izradio pisani nalaz i mišljenje i dodatno se povodom prigovora tužitelja usmeno očitovao na dva ročišta na kojima je izvršio i uvid u fotoelaborat prema kojem je kolnik na mjestu štetnog događaja dvosmjeran i podijeljen punom linijom uz ograničenje brzine od 60 km/h.

8.1. Prema provedenoj analizi prometne nesreće vještak je u pisanom nalazu i mišljenju zaključio da se kamper osiguranika tuženika kretao desnom voznom trakom ispred motocikla prednika tužitelja te je prelaskom preko pune razdjelne linije skretao ulijevo prema zemljanom proširenju presjekavši put motociklu koji se tog trenutka nalazio u pretjecanju preko pune razdjelne linije na sredini lijeve trake pri čemu je došlo do nalijetanja prednjeg više desnog bočnog dijela motocikla na stražnji dio lijevog boka kampera, nakon čega je motocikl pao na desni bok prema razdjelnoj liniji iza stražnjeg dijela kampera koji je skretao ulijevo.

8.2. Vještak pri tome navodi kako nije moguće pouzdano utvrditi kojim su se brzinama vozila kretala neposredno prije i u trenutku sudara, a ne može se odrediti ni kad je skretanje kampera preko pune razdjelne linije započelo kao ni kad je motociklist započeo s pretjecanjem preko pune linije, odnosno je li vozač kampera mogao vidjeti da je pretjecan i kad je to mogao vidjeti te pri kojoj je brzini u odnosu na ograničenu motociklist mogao izbjeći nalijetanje. Obzirom na iznimno mnogo nepoznanica koje nije moguće adekvatno utvrditi na tehnički siguran način jedino je moguće zaključiti da se nesreća ne bi dogodila ili da osiguranik tuženika nije skretao preko pune razdjelne linije ili da motociklist nije pretjecao preko pune razdjelne linije.

8.3. Naime, u usmenom izjašnjenju na izrađeni nalaz i mišljenje vještak Hlišč je pojasnio kako nije moguće odgovoriti na pitanje na koji je način motociklist mogao izbjeći kontakt s kamperom koji mu siječe put – samo kočenjem ili i povratkom na desnu voznu traku radi prolaska iza stražnjeg dijela kampera s obzirom na to da na kolniku na mjestu nesreće nema tragova iz kojih bi mogao zaključiti u kakvoj je dinamici kamper bio u lijevom skretanju s desne vozne trake u odnosu na brže stizanje motocikla odostraga te utvrditi kad je motocikl počeo prelaziti na lijevu voznu traku ili se već na njoj nalazio kad je kamper svojim prednjim lijevim dijelom počeo prelaziti punu liniju.

8.4. Na koncu zaključak je vještaka kako postoje tri mogućnosti dinamike odigravanja nesreće prije samog kontakta: prva mogućnost da je kamper prvi počeo sa skretanjem ulijevo dok motorist još nije prešao na lijevu voznu traku; druga mogućnost da se motociklist već nalazio u pretjecanju po lijevoj traci kad je kamper počeo sa skretanjem ulijevo i treća mogućnost da su ove radnje bile istovremeno s tim da u svakoj od tih varijanti ostaje činjenica da je kamper bitno sporiji od motocikla.

9. Prihvaćajući nalaz i mišljenje ovog vještaka kao stručno i dovoljno argumentirano prvostupanjski sud je zaključio kako su uzroci nastanka štetnog događaja pretjecanje prednika tužitelja kao vozača motocikla i skretanje u lijevo vozača kamper.

9.1. Naime, po ocjeni suda prvog stupnja prema provedenom prometnom vještačenju na temelju postojećih materijalnih dokaza nije bilo moguće utvrditi kad je koji od sudionika prometne nesreće započeo skretanje u lijevo odnosno pretjecanje, odnosno koja je od tri moguće varijante odvijanja prometne nesreće koje je vještak naveo u usmenom očitovanju ona koja se doista i dogodila. Međutim, u sve tri varijante do nastanka štetnog događaja je došlo na lijevoj strani kolnika, na kojoj su se nalazili motocikl prednika tužitelja u pretjecanju i kamper vozilo u skretanju u lijevo i to na dijelu kolnika koji je podijeljen punom linijom, a puna uzdužna linija prema čl. 71 st. 2 Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 33/05, 64/05, 155/05, 14/11, 25/15) označava zabranu prelaska vozila preko te crte ili zabranu kretanja vozila po toj liniji. Iz navedenog proizlazi da je postupanje oba vozača koja su sudjelovala u ovom štetnom događaju protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08).

9.2. Pri tome je sud prvog stupnja otklonio potrebu za izjašnjenjem vještaka u odnosu na dijametralno suprotan nalaz vještaka prometne struke dipl. ing. Smodlake u kaznenom postupku vođenom povodom predmetnog štetnog događaja jer se ne radi o nalazu vještaka koje je za potrebe ovog postupka odredio parnični sud. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke pročitao i nalaz i mišljenje prometnog vještaka Stanka Smodlake iz predmeta Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj K-199/09 (listovi 128-135, 121-122), no kako se radi o vještačenju kojeg nije odredio taj sud u ovom postupku na prijedlog stranaka i stranke na to vještačenje nisu imale pravo iznijeti prigovore i tražiti od vještaka dodatna očitovanja i pojašnjenja, to vještačenje prema ocjeni prvostupanjskog suda nema dokaznu snagu prometnog vještačenja koje je proveo vještak Srećko Hlišć i sud ga nije uzimao u obzir.

10. No, iako nalaz i mišljenju vještaka u kaznenom postupku nema dokaznu snagu provedenog vještačenja unutar parničnog postupka isti je cijeniti u skladu s ostalim provedenim dokazima kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Osim toga prvostupanjskom sud je već ukazano ranijim ukidnim rješenjem ovoga suda od 22.listopada 2020. pod poslovnim brojem Gž- 685/2019 na potrebu razjašnjenja okolnosti dinamike nastanka predmetne nezgode u kontekstu svih pribavljenih dokaza. Utoliko je sud navedenu okolnost obzirom na predložene varijante od strane vještaka prometne struke bio dužan prezentirati vještaku radi odgovora na postavljeno pitanje, a u okviru dokaznog prijedloga žalitelja.

10.1. Međutim, u nastavku postupka prvostupanjski sud je tek saslušao djelatnike PP koji su izašli na lice mjesta i sačinili zapisnik o očevidu, držeći razjašnjem pozicije vozila nakon sraza vozila, čime je i dalje činjenično stanje I dalje ostalo nerazješnjeno. Stoga je ovaj sud temeljem ovlaštenja iz odredbe članka 373. b. stavka 3. u svezi s odredbom članka 377. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14. i 70/19 dalje: ZPP), spis vratio sud prvog stupnja da sukladno dokaznom prijedlogu tužitelja pozove na očitovanje vještaka Hlišća.

10.2. Kako je imenovani vještak u cijelosti ostao kod ranije iznesenih zaključaka te je u skladu s odredbama članka 260. ZPP-a, odnosno članka 261. ZPP-a kojima je reguliran način izvođenja dokaza vještačenjem po dva ili više vještaka, sud prvog stupnja je pozvan da u skladu s odredbom članka 224. ZPP-a, temeljem rješenja ovog suda od 17. listopada 2024. provede dokaz novim vještačenjem po vještaku prometne struke, koje vještačenje je od strane suda prvog stupnja povjereno vještaku iste struke dipl. ing. ČU. Naime, imajući u vidu zabranu ponovnog ukidanja prvostupanjske presude u povodu žalbe sadržane u odredbi članka 366. a ZPP), na temelju odredba članka 373. b stavka 3. ZPP-a odlučeno je da se navedeni dokaz izvede pred sucem pojedincem prvostupanjskog suda.

11. Tako je novo određeni vještak prometne struke dip. Ing ČU u svom pisanom nalazu i mišljenju od 17. ožujka 2025. smatrao kako se odnosne prigode kamper osiguranika tuženika kretao desnom voznom trakom ispred motocikla prednika tužitelja, te je prelaskom preko pune razdjelne linije skretao ulijevo prema zemljanom proširenju, presjekavši put motociklu koji se tog trenutka nalazio u pretjecanju preko pune razdjelne linije desnom od sredine lijeve trake, pri čemu je došlo do nalijetanja prednjeg više desnog bočnog dijela motocikla na stražnji dio lijevog boka kampera, nakon čega je motocikl pao na desni bok prema razdjelnoj liniji iza stražnjeg dijela ulijevo skrećućeg kam-pera.

11.1. Slijed promjene položaja kampera na fotografijama policijskog očevida F-1, F-2 i F-3 pokazuje prema ocjeni ovog vještaka da se na fotografiji F-3 ne radi o zaustavljenom položaju kampera nakon sudara, već položaju u kojeg ga je vozač zaustavio natražnom vožnjom nakon što je stao nakon sudara s motociklom. Ovo bi odgovaralo iskazu vozača u kaznenom postupku da je policija od njega zahtijevala da kamper postavi na mjesto sraza i što je po nalogu učinio. S obzirom na navedeno, položaji kampera u odnosu na kolnik nakon nesreće s fotografija F-1 i F-2 je upitan i ne može biti podloga vještačenju.

11.2. Kojim su se brzinama vozila kretala neposredno prije i u trenutku sudara nije moguće pouzdano utvrditi, niti se može odrediti kada je skretanje kampera preko pune razdjelne linije započelo, kao i kada je motociklist započeo s pretjecanjem preko pune linije, odnosno da li je i kada vozač kampera mogao vidjeti da je pretjecan, te pri kojoj je brzini u odnosu na ograničenu motociklist mogao izbjeći nalijetanje.

12. I ovaj vještak kao i vještak Hlišće smatra kako je obzirom na iznimno mnogo nepoznanica koje nije moguće adekvatno utvrditi na tehnički siguran način, moguće jedino zaključiti da se nesreća ne bi desila ili da osiguranik tuženika nije skretao preko pune razdjelne linije, ili da motociklist nije pretjecao preko pune razdjelne linije.

13. U navedenom, suprotno tvrdnjama stranaka u postupku, pravilnim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda kako je u datim okolnostima postupanje oba vozača bilo protupravno jer su u svojem kretanju prešli preko pune uzdužne linije i da je prometnu nesreću uzrokovalo i pretjecanje prednika tužitelja i skretanje u lijevo vozača kamper vozila kao i da do prometne nesreće ne bi došlo da prednik tužitelja nije pretjecao preko pune razdjelne linije ili da GU nije skretao u lijevo preko pune razdjelne linije sud je u skladu s čl. 1072 ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126721, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje: ZOO) utvrdio da su za nastanak ovog štetnog događaja krivi i prednik tužitelja i GU.

14. Budući da na temelju provedenog prometnog vještačenja nije bilo moguće utvrditi koja se od tri moguće varijante nastanka štetnog događaja u smislu redoslijeda radnji oba vozača (prvo skretanje pa pretjecanje ili prvo pretjecanje pa skretanje ili obje radnje istovremeno) doista dogodila, nije bilo moguće utvrditi ni stupanj krivnje svakog od sudionika prometne nesreće.

15. Utoliko i ovaj sud prihvaća kao pravilnu ocjenu prvostupanjskog suda kako oba odgovaraju na podjednake dijelove odnosno svaki od njih je odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 50 %.

16. U odnosu, pak, na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno preinačenom tužbenom zahtjevu od 18. siječnja 2021., polazeći od neprijepornih činjeničnih utvrđenja, koji proizlaze i iz dostavljenih izvadaka iz matične knjige rođenih, da su tužitelji djeca pokojnog SU to istima prema čl. 1101 st. 1. ZOO-a pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti njihovog oca u skladu sa sudskom praksom i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u pravnom shvaćanju Su-IV-47/2020 u visini pravična naknada za neimovinsku štetu zbog smrti roditelja u iznosima od po 225.000,00 kn koliko oni i potražuju.

16.1. No,kako je tijekom postupka utvrđeno da je doprinos pokojnog prednika tužitelja u nastanku štetnog događaja 50 %, u navedenom opsegu istima je valjalo priznati pripadajuću naknadu s ovog osnova u skladu s čl. 1106 u vezi s čl. 1092 ZOO-a te svakom od dosuditi naknada neimovinske štete zbog smrti oca u iznosu od po 112.500,00 kn, kako je to pravilno i odlučio sud u pobijanoj odluci.

17. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno tužiteljima na dosuđenu naknadu priznao i pravo na zakonske zatezne kamate od 31. ožujka 2010. jer je tuženik dopisima od tog dana (listovi 288-290) obavijestio tužitelje da je zaprimio njihove odštetne zahtjeve. Naime, sukladno odredbi čl. 12 st. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

18. Suprotno navodima tužitelja, sud prvog stupnja je o pravu 1. tužitelja na naknadu imovinske štete za naknadu troškova nabavke nadgobnog spomenika prema podnesku od 19. siječnja 2021., u konkretnom slučaju odlučio primjenom pravila o teretu dokaza sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a, a pozivom na odredbu 219. ZPP-a prema kojoj je svaka stranka dužna dokazati tvrdnje na kojima temelji svoj zahtjev u postupku. Naime, prema čl. 1093 st. 1 ZOO-a tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba.

18.1 U konkretnom slučaju, suprotno navodima žalbe, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 19. siječnja 2021., svaki od tri tužitelja potražuje i naknadu troškova pogreba u iznosu od po 7.000,00 kn i crnine u iznosu od 1.000,00 kn, a označeni 1. tužitelj BU potražuje i trošak nadgrobnog spomenika u iznosu od 35.000,00 kn.

18.2. Neovisno o osnovanosti tvrdnje žalbe tužitelja kako je očitim propustom ostalo da troskove nadgrobnog spomenika potražuje 1. tužitelja BU, a ne tužitelj SU, koji je u svom iskazu naveo da je njegov otac pokopan na mjesnom groblju u [adresa] gdje je postojalo grobno mjesto koje nije bilo uređeno i na koje namjeravaju staviti nadgrobni spomenik prema predračunu koji će dostaviti, ostaje činjenica da u tom pravcu nitko od tužitelja tijekom postupka nije dostavio nikakav dokaz.

18.3. Naime, pravo na naknadu s ovog osnova priznaje se i u slučaju kada stranke ne raspolažu računom za izvršenu narudžbu troškova izgradnje nadgrobnog spomenika, kako pravilno ukazuju tužitelji u žalbenim navodima, Međutim, osim što je u tom slučaju sud dužan utvrditi izvjesnost budućih troškova, u tom pravcu su stranke dužne predložiti sudu kriterije na temelju kojih bi se mogla utvrditi visina istih, kao što su prosječne cijene nadgrobnih spomeniku u mjestu pokopa i sl.., što je u konkretnom slučaju izostalo.

18.4. Stoga, suprotno navodima žalbe u odnosu na predmetne troškove sud nije ovlašten o visini istih odlučiti na temelju odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a. Naime, prema citiranoj odredbi ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni, što međutim nije konkretni slučaj.

18.5. Isto tako u konkretnom slučaju nema mjesta ni primjeni stavka 2. citiranog članka 223. ZPP-a prema kojoj u slučaju kada je za potpuno razjašnjenje okolnosti o kojima ovisi odluka o nekim od više u istoj tužbi istaknutih zahtjeva koji su beznačajni u odnosu prema ukupnom iznosu svih istaknutih zahtjeva povezano s teškoćama koje su nerazmjerne s važnošću tih zahtjeva, sud može o njima odlučiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir već razjašnjene okolnosti slučaja i prikupljene dokaze, a osobito isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako ih je sud saslušao (članak 264.).

19. Utoliko u odnosu na ovu naknadu sud nije mogao posegnuti za primjenom odredbe članka 220. ZPP-a i o visini iste odlučiti po slobodnoj ocjeni jer to nije smisao ovlaštenja suda koje proizlazi iz navedene odredbe u situaciji potpune pasivnosti stranke u tom pravcu.

20. Stoga ovaj sud prihvaća kao pravilnu ocjenu suda prvog stupnja kako sud ove troškove ne utvrđuje paušalno prihvaćajući bilo koji iznos koji stranke zatraže, a strankama je dokazivanje ovog troška olakšano jer sud uobičajeno prihvaća kao dokaz visine troška i sam predračun, a ne traži se dokaz da je taj iznos doista 21. S druge strane sud prvog stupnja je osnovom ovlaštenja iz citirane odredbe članka 223. ZPP-a, polazeći od navoda saslušanog tužitelja SU kako je uobičajeno da najbliža rodbina pokojnika na pogrebu nosi crninu, uzimajući obzir da se pogreb održao krajem ljeta, u rujnu 2009., i da uobičajena odjeća i obuća za sprovod uključuje košulju, hlače ili odijelo te cipele za muškarce i majicu ili košulju te suknju ili hlače i cipele za žene, slobodnom ocjenom utvrdio da je iznos od 1.000,00 kn koji je svaki tužitelj zatražio kao naknadu za troškove crnine primjeren.

22. Kako je sud utvrdio da je prednik tužitelja odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 50 %, u skladu s čl. 1092 ZOO-a svakom od tužitelja je iznos naknade za crninu umanjen u tom omjeru pa im je dosuđena naknada u iznosu od po 500,00 kn, sve u skladu s čl. 1093 st. 1 ZOO-a i na taj iznos su im dosuđene zakonske zatezne kamate od 31. ožujka 2010. do isplate u skladu s čl. 12. st. 4 ZOOP-a kako su to tužitelji i tražili.

23. Posebno je u odnosu na navode žalbe tužitelja ukazati kako nijedan od troje tužitelja nije u tužbi specificirao na što se odnosi zatraženi trošak pogreba u iznosu od po 7.000,00 kn niti su predložili ikakve dokaze o tome, pa njihovo potraživanje s pravom sud prvog stupnja otklanja kao neodređeno i nedokazano. Ovo osobito u kontekstu navoda ranije označenog 1. tužitelja SU kako je upravo on snosi troškove nabavke vijenaca o čemu će tijekom postupka dostaviti dokaz, što je međuim izostalao

24. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, nakon otklonjenih bitnih povreda postupka u provedbi predloženih dokaza, a time pristupa sudu sukladno odredbi članka 354. stavak 6. ZPP-a, temeljem ovlaštenja ovog suda iz odredbe članka 373. b stavak 3. ZPP-a, žalbu stranaka u postupku je valjalo odbiti kao neosnovanu, radi čega je odlučeno je kao u izreci ove presude.

25. Suprotno navodima žalbe stranaka potvrđena je i odluka o troškovima postupka budući da je ista zasnovana na valjanoj procjeni uspjeha stranaka u postupku sukladno odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a, vodeći računa o utvrđenom podjednakom uspjehu stranaka u postupku u odnosu na sudgovornost sudionika predmetne nezgode pa shodno tomu i priznatu naknadu pretpljene štete tužiteljima kao pravnim sljednicima smrtnog stadalog sudionika u predmetnoj prometnoj nezgodi. Pri tome je u odnosu na navode žalbe tužitelja i priznanje sudogovornosti na strani njihova pravnog prednika od 20 % za odgovoriti kako tužitelj tijekom postupku u navedenom opsegu nisu smanjili svoje potraživanje, pa su utoliko i u tom neosnovani navodi žalbe o pogrešnoj odluci o troškovima postupka u odnosu na vrednovanje uspjeha stranaka u postupku.U navedenom je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a valjalo potvrditi i pobijanu odluku o troškovima postupka i žalbu stranaka i u ovom dijelu odbiti kao neosnovanu.

U Splitu, 19. rujna 2025.

Predjsednik vijeća

Boris Mimica