Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-637/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras- Ivanišević, na temelju nacrta odluke sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari ovrhovoditelja NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dragutinu Rendeliju, odvjetniku u Sesvetama, protiv ovršenika ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe diobom, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-1597/2025-10 od 30. lipnja 2025., 19. rujna 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Žalba ovršenika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, pa se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr- 1597/2025-10 od 30. lipnja 2025.

a) potvrđuje u dijelu u kojem u kojem je određena predložena ovrha prema prijedlogu ovrhovoditelja od 30. travnja 2025. na nekretnini u suvlasništvu ovrhovoditelja i ovršenika upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb

b) preinačuje u dijelu u kojem je ovrhovoditelju određen trošak postupka u iznosu od 1.250,00 eura i u tom dijelu rješava:

„Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura kao neosnovan“

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim pobijanim rješenjem, temeljem ovrhovoditeljevog prijedloga za ovrhu radi civilne diobe nekretnine od 30. travnja 2025. određena je ovrha na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1-732/2024 od 20. siječnja 2025., diobom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], kuća br.9., pomoćna zgrada – šupa, dvorište i garaža u [adresa], ukupne površine 176 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to: zabilježbom ovog rješenja o ovrsi u gore navedenom zk. ulošku, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine i njenom prodajom i namirenjem iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine sukladno suvlasničkom omjeru. Navedenim rješenjem ovrhovoditelju je priznat i trošak u iznosu od 1.250,00 eura.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žali se ovršenik pravodobno, u cijelosti, navodeći žalbeni razlog propisan odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23; dalje: ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24 dalje: OZ), predlažući ovom sudu da pobijano rješenje ukinuti.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovršenika djelomično je osnovana i to samo u odnosu na trošak.

5. Iz spisa proizlazi da je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odredio ovrhu na temelju ovršne isprave - pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1-732/2024 od 20. siječnja 2025., kojom se razvrgava suvlasništvo na gore opisanoj nekretnini stranaka (ovdje ovrhovoditelja i ovršenika), tako da se ima izvršiti civilna dioba, odnosno prodaja na javnoj dražbi i tako dobivena vrijednost podijeliti na način da predlagatelju, ČT pripadne 1/2 dijela tako utržene vrijednosti, a protustranci NT pripadne

1/2 dijela tako utržene vrijednosti.

6. Prema članku 80. OZ-a ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, dok je odredbom članka 82. stavak 1. istog Zakona propisano da uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika.

7. Odredbom članka 273. OZ-a propisano je da ako na temelju ovršne isprave zajedničku stvar treba, radi njezine diobe, prodati, prodaja će se obaviti na način propisan OZ-om za ovrhu na pokretnoj ili nepokretnoj stvari, osim ako se stranke o pojedinim pitanjima drukčije ne sporazumiju.

8. Prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući citirane i ostale mjerodavne zakonske odredbe odredio ovrhu na nekretnini koji je u suvlasništvu ovrhovoditelja i ovršenika, a što proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za navedenu nekretninu, temeljem i sukladno ovršnoj ispravi, u kojoj su nedvojbeno naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

9. Također, citirano rješenje je ovršna isprava koja je podobna za ovrhu (članak 23. točka 1. i 29. stavak 1. OZ-a), te sadržajno ima sve opće podatke potrebne za provedbu ovrhe, propisane člankom 41. stavak 1. OZ-a, te sve one posebne propisane člankom 80. OZ-a.

10. Žalbom ovršenik prije svega ističe kako predmetni prijedlog za ovrhu nije sačinjen na propisanom obrascu, pa da bi ga već samo zbog toga trebalo odbaciti.

11. Odredbom članka 39.a stavak 1. OZ-a propisano je da se prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnosi nadležnom sudu na propisanom obrascu.

12. U odnosu na navedeno valja obrazložiti da navedeni žalbeni prigovor u ovom stadiju postupka nije od odlučnog značaja, imajući u vidu da je prvostupanjski sud postupao po zaprimljenom prijedlogu za ovrhu, cijeneći da je takav prijedlog bio podoban za odlučivanje, radi čega o navedenom prigovoru više nema mjesta odlučivati. Pored navedenog, nedostavljanje prijedloga za ovrhu na propisanom obrascu, nema za posljedicu odbačaj prijedloga za ovrhu, jer takvo što nije propisano OZ-om, pri čemu posebno valja cijeniti kako i ustavnosudska praksa, a i praksa Europskog suda za ljudska prava, potiču sudove da ne podliježu pretjeranom formalizmu.

13. Ovršenik također u žalbi navodi kako predmetni prijedlog za ovrhu ne sadrži niti sve nužne sastojke propisane odredbom čl. 39. st. 1. OZ-a , odnosno da prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati, među ostalim i ime i prezime zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj i potpis podnositelja.

14. U odnosu na žalbeni navod da prijedlog za ovrhu ne sadrži sve što je propisano OZ-om, odnosno da nisu naznačena imena i prezimena te OIB punomoćnika te da prijedlog za ovrhu ne sadrži potpis podnositelja, za navesti je da je navedeni prijedlog potpisan kvalificiranim elektroničkim potpisom što čini predmetni žalbeni navod neosnovanim. Nadalje, ime i prezime punomoćnika ovrhovoditelja navedeno je u gornjem centriranom dijelu prve stranice navedenog prijedloga te je naveden i OIB navedenog punomoćnika. Slijedom navedenog, ovaj sud utvrđuje da prijedlog za ovrhu uredan, odnosnu da sadrži sve nužne sastojke popisane spomenutom odredbom. Vezano uz navode da predmetni prijedlog za ovrhu ne sadrži podatak o adresi i OIB [osobni identifikacijski broj]u odvjetnice Andree Grugan Šagud kod koje je ovrhovoditeljev punomoćnik (odvjetnik Dragutin Rendeli) zaposlen, za navesti je kako su navedeni podaci sadržani u punomoći koja prileži prijedlogu za ovrhu, međutim čak i nenavođenje tih podataka ne utječe na urednost prijedloga za ovrhu, obzirom da se i bez istih može donijeti rješenje o ovrsi, te bi svako drukčije tumačenje također predstavljalo pretjerani formalizam.

15. Nije osnovan ni prigovor ovršenika da predmetna nekretnina predstavlja jedinu nekretninu u kojoj živi, te da bi prodajom iste bilo povrijeđeno njegovo pravo na dom, te da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

16. Čl. 8. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99., pročišćeni tekst 8/99., ispravak 14/02. i 13/03. - dalje: Konvencija) propisano je da svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske, dok je st. 2. ovoga članka određeno da se javna vlast ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

17. Prije svega valja navesti da u konkretnom slučaju ovrha nije određena radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja koju ima spram ovršenika već na temelju ovršne isprave - rješenja kojom je utvrđeno da se suvlasnička zajednica razvrgava civilnom diobom po pravilima ovršnog postupka. Pritom iz navedenog rješenja proizlazi da je upravo ovdje ovršenik bio predlagatelj razvrgnuća suvlasništva na predmetnoj nekretnini, dok se protustranka, ovdje ovrhovoditelj, tome nije protivila. U tom se kontekstu ovrha na temelju navedene ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja isključivo može odrediti i provesti prodajom nekretnine navedene u toj ispravi, kako je to pravilno odredio i prvostupanjski sud.

18. Naime, pojam doma za sud je činjenično pitanje, pa je ovršenik prigovor prava na dom u konkretnom slučaju trebao isticati u postupku razvrgnuća, u kojem postupku bi o istaknutom prigovoru bilo raspravljeno po kriterijima trajnosti faktične veze, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i pravna shvaćanja sadržana u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske te Europskog suda za ljudska prava. Stoga isticanje predmetnog prigovora u ovoj fazi postupka nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

19. Pri tome treba ukazati da je pravo na dom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini (domu) bilo predmetom razmatranja Europskog suda za ljudska prava, i to posebno u predmetu Zrilić protiv Hrvatske -Zahtjev br. 46726/11 u kojemu sud navodi kako je važna tvrdnja može li osoba koja je ostvarila pravo na dom novcem dodijeljenim sudskom prodajom kupiti drugi prikladan stan, što bi moglo imati važnu ulogu u uravnoteženju interesa i glede mjerodavnog domaćeg prava. Međutim, ovršenik u žalbi ne navodi i ničim ne dokazuje da iznos dobiven prodajom predmetne nekretnine ne bi bio odgovarajući za podmirenje njegovih troškova stanovanja, odnosno za kupnju druge odgovarajuće nekretnine koja mu može služiti kao dom, već paušalno, bez obrazlaganja, ističe navedeni prigovor, radi čega navedeni prigovor povrede prava na dom u ovom postupku nije prihvatljiv niti osnovan.

20. Međutim, žalbeni navodi ovršenika kojima osporava odluku o trošku pozivom na odredbu čl. 275. st. 1. OZ-a osnovani su. Odredba čl. 275. st. 1. OZ-a odnosi se na troškove u vezi samog postupka provedbe ovrhe diobom stvari (npr. sudskih pristojbi, troška provedenog vještačenja, procjene, izlaska suda radi procjene i sl.), a koji se ne odnose i na troškove zastupanja stranaka po punomoćnicima, već se ti troškovi mogu prosuđivati primjenom čl. 275. st. 2. OZ-a ( Stranka koja je prouzročila posebne troškove dužna ih je naknaditi onim strankama koje su ih imale.)

21. Nastavno na prethodno, vrijedi napomenuti da ovrha diobom nekretnine predstavlja specifičnu vrstu ovršnog postupka u kojem su procesne pozicije stranaka izjednačene, bez obzira što je jedna stranka ovrhovoditelj, a druga ovršenik, uvažavajući da se postupak provodi radi civilne diobe nekretnine sudskom prodajom uz očekivani rezultat podjele kupovnine prema suvlasničkim omjerima, pri čemu u postupku prodaje obje strane mogu nastupiti i kao eventualni kupci nekretnine. Slijedom navedenog, budući da se ne radi o postupku u kojem je ovršenik prouzročio potrebu provođenja postupka, to ovrhovoditelj nema pravo na trošak za sastav prijedloga za ovrhu u smislu čl. 275. st. 1. i 2. OZ-a, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava njegov zahtjev za naknadu troška u iznosu od 1.250,00 eura trebalo odbiti kao neosnovan.

22. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a trebalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u dijelu u kojem je određena pobijana ovrha, dok je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a u odnosu na trošak postupka valjalo pobijano rješenje preinačiti, pa je odlučeno kao u točki I. ovog rješenja.

23. Odlučujući o zahtjevu za troškovima žalbenog postupka ovršenika, isti je valjalo odbiti, obzirom da je ovršenik sa žalbom uspio samo u dijelu koji se odnosi na sporednu tražbinu s osnova troška postupka, pa je riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Split, 19. rujna 2025.

SUTKINJA:

Andrea Boras-Ivanišević