REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. Povrv-890/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d. Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Šarac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ETEROVIĆ, ŠARAC I TOPIĆ j.t.d. u Zagrebu, Palmotićeva 68, protiv tuženika SCANIA CREDIT HRVATSKA d.o.o. Lučko, Karlovačka cesta 96, OIB: 47520271895, kojeg zastupa punomoćnik LL, odvjetnik u [adresa], radi isplate 5.222,93 eur, nakon zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka, 2. rujna 2025., sa danom objave presude 19. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I) Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića Ovrv-4672/2022 (UPP/OS-Ovrv-276/2022) kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 39.352,14 HRK zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i ovršnim troškom, ukida se u cijelosti te se tužbeni zahtjev odbija.

II) Nalaže se tužitelju naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.112,02 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 19. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

III) Odbija se tuženik sa zahtjevom za isplatu parničnog troška u iznosu od 375,00 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, zatražio određivanje ovrhe protiv tuženika, kao ovršenika, u postupku pred javnim bilježnikom, a uz prijedlog je dostavio izvadak iz poslovnih knjiga- izvod otvorenih stavki dužnika na dan 10. ožujka 2022. na kojoj vjerodostojnoj ispravi zasniva utuženo potraživanje (list 8 spisa).

2. Protiv rješenja o ovrsi koju je odredio javni bilježnik (ovršenik) tuženik je izjavio prigovor u kojem je navedeno rješenje osporio u cijelosti ističući da predmetnu tražbinu nema evidentiranu u svojim poslovnim knjigama te da je iznos u vjerodostojnoj ispravi naveden paušalno, bez naznake izvršene usluge te s proizvoljno navedenim datumom dospijeća.

3. Postupajući po prigovoru tuženika, sud je rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se očitovao na izjavljeni prigovor tuženika navodeći da se 16. listopada 2019. dogodila prometna nesreća u Njemačkoj gdje je u parkirano vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] udarilo vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao TL. Oštećeno vozilo je u vlasništvu tuženika, a u vrijeme nezgode korisnik vozila bilo je društvo EWF Transporte d.o.o., dok je vozilo u vrijeme nastanka prometne nesreće bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja, broj 03- 0105664’01.

5. Pojašnjava da je vozilo koje je odgovorno za nastanak prometne nesreće u spornom trenutku bilo osigurano kod društva Sparkassen-Versicherung, a odgovornost za nastanak prometne nesreće u ovom postupku nije potrebno dokazivati jer nije sporna. Opreza radi predlaže provođenje prometnog vještačenja i uvida u isprave. Navodi da je društvo EWF Transporte d.o.o. podnijelo 25. siječnja 2019. zahtjev za naknadu štete, jer je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja.

6. Tužitelj je po obradi predmeta tuženiku u mirnom postupku isplatilo 11. ožujka 2019. iznos od 39.352,14 kn. Nadalje, društvo EWF Transporte d.o.o. je kao primatelj leasinga izvršilo prijavu štete na vozilu, kao objektu leasinga, dok je isplata naknade štete isplaćena vlasniku vozila (tuženiku). Tužitelj je društvu Sparkassen-Versicherung kao osiguratelju vozila koje je odgovorno za nastanak štete podnijelo 25. siječnja 2020. regresni zahtjev. Nastavno na navedeno, navedeno društvo obavijestilo je tužitelja da je i ono isplatilo 25. travnja 2019. naknadu štete u ukupnom iznosu od 19.085,93 eur društvu EWF Transporte d.o.o., odnosno stranom odvjetničkom uredu koje je u tom postupku zastupalo navedeno društvo kao oštećenog, istovremeno dostavljajući dokaz o isplati.

7. Pojašnjava da je za štetu na istom vozilu dva puta isplaćena naknada za saniranje štete, točnije tuženiku, kao vlasniku vozila i društvu EWF Transporte d.o.o., kao primatelja leasinga tog vozila. Pojašnjava da je po istom štetnom događaju dva puta plaćen iznos naknade štete – od strane društva Sparkassen-Versicherung i od strane tužitelja. Obzirom na navedeno, tužitelj je poslao tuženiku zahtjev za povratom sredstava u utuženom iznosu, a po kojem zahtjevu tuženik nije postupio.

8. Tuženik je u podnesku od 17. siječnja 2024. naveo da isplatu osigurnine od strane osiguravajućeg društva SPARKASSEN-VERSICHERUNG SASCHSEN tuženik nije ni zatražio, pa je nije ni mogao dobiti, nije ni angažirao punomoćnika da ga zastupa pred navedenim osiguravajućim društvom, a vezano uz isplatu osigurnine. Predmetno vozilo koje je oštećeno u štetnom događaju u vlasništvu je tuženika, a predano je na korištenje društvu EWF TRANSPORTE d.o.o. na temelju Ugovora o leasingu broj 2293/17 od 24. siječnja 2017. i Aneksa Ugovora o financijskom leasingu broj 2293/17 od 31. ožujka 2020. Člankom 4.1. Općih uvjeta financijskog leasinga od 6. siječnja 2017., koji su sastavni dio navedenog Ugovora o leasingu, predviđeno je da je za vrijeme cjelokupnog trajanja Ugovora o leasingu, primatelj leasinga obvezan, u ime davatelja leasinga kao vlasnika Objekta leasinga i osiguranika po navedenim policama, ugovoriti i plaćati kao ugovaratelj osiguranja osiguranje od odgovornosti i puno kasko osiguranje koje pokriva rizike iz nezgoda i krađa.

9. Nadalje, tuženik nema saznanja kakav zahtjev za naknadu štete je podnijelo društvo EWF TRANSPORTE d.o.o. pred navedenim osiguravajućim društvom, je li neka naknada isplaćena njihovom odvjetniku te odnosi li se na štetu koja je bila predmet postupka radi naknade štete pred tužiteljem. Ono što je nedvojbeno za tuženika je da s takvim postupkom koje je društvo EWF TRANSPORTE d.o.o. vodilo pred osiguravajućim društvom SPARKASSEN-VERSICHERUNG SASCHSEN nema nikakve veze, te tuženik nije ovlastio društvo EWF TRANSPORTE d.o.o. na podnošenje zahtjeva za naknadu štete.

10. U konkretnom slučaju, kada bi navodi iz predmetnog podneska tužitelja bili točni, tada je tužitelj postupak trebao inicirati protiv društva SPARKASSEN- VERSICHERUNG SASCHSEN ili pak protiv ugovaratelja osiguranja, odnosno protiv društva EWF TRANSPORTE d.o.o. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te osporava tijek zateznih kamata kako je naznačen u tužbi iz razloga što, sve kada bi se i utvrdila osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, tuženik nije nepošten stjecatelj.

11. Tužitelj u podnesku od 21. svibnja 2024. navodi da je netočan navod tuženika da bi se radilo o dvije različite štete u postupku. Naime to je razvidno iz odštetnog zahtjeva koji je obrađen i temeljem kojeg je nadoknađena šteta temeljem predmetne kasko police ovdje tuženiku, kao i po odštetnom zahtjevu koji je očito primatelj leasinga EWF TRANSPORTE podnio austrijskom osiguratelju štetnikovog vozila (SPARKASSEN VERSICHERUNG). Iz izvida štete koji je napravljen kod tužitelja po kasko polici, kao i iz izvida štete koji je napravljen kod SPARKASSEN VERSICHERUNG vidi se da se radi o potpuno istom oštećenju koje je bilo predmet isplate odštete. Nadalje, primatelj leasinga, a time i tuženik su primanjem dvije odštete za istu štetu (jednom po kasko polici, a drugi put po osnovi odgovornosti za štetu) onemogućili tužitelja u regresnom potraživanju isplaćene odštete po kasko polici, od osiguravajućeg društva štetnika. Naime, s obzirom da je osiguravajuće društvo štetnika, već isplatilo odštetu za štetni događaj, više nije dužno isplatiti odštetu za isplatu po kasko polici. Stoga je takvim postupanjem, tužitelj počinjena šteta.

12. Na pripremnom ročištu održanom kod naslovnog suda 10. siječnja 2023. punomoćnik tužitelja ističe da su za predmetni štetni događaj dva puta isplaćene odštete, jedna odšteta od strane tužitelja po kasko polici koja je isplaćena tuženiku i druga odšteta koja je isplaćena od strane osiguratelja štetnika primatelju lesinga tuženika društvu EWF TRANSPORTE d.o.o. Na navedenom ročištu sud je izradio plan upravljanja postupkom. Sud je odlučio provesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost je li EWF TRANSPORTE d.o.o. primio naknadu za oštećeni kamion od svog punomoćnika ili od osiguravajućeg društva. Vještak je dobio zadatak utvrditi je li na računu tog društva evidentirana navedena uplata pri čemu je sud ovlastio vještaka da izvrši uvid u poslovne knjige društva EWF TRANSPORTE d.o.o. te da po potrebi zatraži podatke od poslovnih banaka navedenog društva. Vještak je u zadatak također dobio očitovati se na okolnost je li tuženik na ime naknade štete od 16. siječanja 2019. u kojem je sudjelovalo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], od tužitelja primilo bilo koji iznos osim iznosa od 5.222,93 eur te je li neka treća osoba podmirila predmetnu štetu tuženiku. Sud je nadalje odlučio da se predloženi personalni dokazi saslušanjem svjedoka neće provodit, ističući da u sporovima male vrijednosti sud mora voditi računa o duljini trajanja postupka kao i troškovima.

13. U daljnjem tijeku postupka, vještak je izradio nalaz i mišljenje 20. ožujka 2025. kao i dopunu osnovnom vještačenju kojim je sudskom vještaku dano u zadatak da zatraži podatke od poslovnih banaka Erste & Steiermarkische bank d.d. ([broj bankovnog računa]) i Zagrebačka banka d.d. ([broj bankovnog računa]) o uplati oštećenog iznosa koji je na račun EWF Transporte stigao iz inozemstva tijekom 2019.. i 2020. od Sparkassenversicherung Sachsen ili Rechtsanwalte Anhauser Unger & Bergien, Karlsruhe ili treće osobe na ime naknade štete.

14. Vještak je utvrdio da ukupno plaćanje uplatitelja DR. L DIETRICH T iznose 80.750,93 eur te da je razvidno plaćanje od 9. svibnja 2019. u iznosu od 19.085,93 eur. Vještak je naveo da se ne može očitovati o osnovi plaćanja (što je plaćeno).

15. Tužitelj se nakon dopune vještačenja očitovao na način da je naveo kako je Iz pregleda plaćanja razvidno da je društvu EWF TRANSPORTE d.o.o. njegov odvjetnik koji ga je zastupao povodom predmetnog štetnog događaja 9. svibnja 2019. platio iznos od 19.085,93 eur koji odgovara iznosu za koji je osiguratelj štetnika - Sparkassen- Versicherung Saschsen, obavijestilo tužitelja da je predmetnu nesreću na ime odštete za štetu na kamionu, isplatilo po pitanju te štete.

16. Tuženik nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka kao ni njegovoj dopuni

17. U dokaznom postupku sud je na temelju odredbe čl. 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91.,191/92.,112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 7/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu ZPP) dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (čitanjem) u isprave koje priležu spisu i to: izvješće o nesreći, policu kasko osiguranja br. 03-0105664 s Općim uvjetima, Prijavu štete, izvid štete ST03- 592/19NI2, regresni zahtjev, e-mail korespondenciju, račun Scania Hrvatska d.o.o. za popravak vozila broj računa 320917 od 27.2.2019., osnovica računa 39.352,14 kn, dopis društva Sparkassenversicherung Sachsen, dopis Sparkassen-Versicherung Sachsen naslovljen na odvjetnike Anhäuser Unger&Bergien, s obračunom štete, 19- 001387 dokaz o uplati, fotografije, stručno mišljenje/kalkulacija broj 2654 DEKRA (list 46-215 spisa), Ugovor o financijskom leasingu broj 2293/17 i Plan otplate korisnika leasinga, Aneks Ugovoru o financijskom leasingu broj 2293/17 i Plan otplate korisnika leasinga, Opće uvjeti financijskog leasinga (list 237-251 spisa) te isprave priložene uz vještva.

18. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, a na temelju savjesne i brižljive ocjene kako svakog dokaza zasebno, tako i dokaza u njihovoj ukupnosti, (čl. 8. ZPP- a), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan pa je odlučio o platnom nalogu kao u izreci pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a (u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi) te je odbio tužbeni zahtjev.

19. Predmet spora je novčana tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 5.222,93 eur koju tužitelj zasniva na izvadku iz poslovnih knjiga - izvod otvorenih stavki dužnika na dan 10. ožujka 2022.

20. Prvenstveno valja istaknuti da je vrijednost predmeta spora 5.222,93 eur što ga svrstava u postupke male vrijednosti, a koji su u pravilu pisani postupci. Sud napominje da iznimno, u skladu s odredbom članka 461. a. ZPP-a, održava ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. U predmetnom slučaju sud je diskrecijskom ocjenom koja proizlazi iz zakona, ocijenio da je potrebno provesti usmenu raspravu kako bi se provelo financijsko vještačenje i kako bi tužitelj dobio mogućnost dokazati iznijete navode.

21. No, saslušanje svjedoka u predmetu u kojem je valjalo utvrditi određenu isplatu i to u sporu u kojem su stranke pravne osobe, sud nije smatrao potrebnim, a pri tom se ističe da se ta činjenica niti ne može utvrditi saslušavanjem svjedoka (nepodobno dokazno sredstvo).

22. U skladu s odredbom čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

23. U ovom sporu sud je utvrdio sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke i to prvenstveno provođenjem financijskog vještačenja, pri čemu je vodio računa o tome da je predmetni spor, spor male vrijednosti u kojem sud mora postupak pred prvostupanjskim sudom okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe (čl. 461. ZPP-a).

24. Iako sud ne može uvijek udovoljiti navedenom zakonskom određenju te za suca koji nije okončao postupak u tom roku ne postoji sankcija, niti se u tom slučaju radi o bitnoj povredi postupka, ipak valja voditi računa o tome da je zakonodavac propisao sumarni postupak u kojem sud zasniva odluku prvenstveno na likvidnim dokazima i na razini pretežite vjerojatnosti utvrđuje postojanje odlučnih činjenica (čl. 464.a. ZPP-a).

25. Iz navedenog razloga sud nije smatrao da je potrebno provesti personalne dokaze predložene po tužitelju (saslušanje svjedoka TL i U LL, vidi supra, t. 21 obrazloženja).

26. Iz stanja spisa, posebno nalaza i mišljenja vještaka, proizlaze sljedeće odlučne činjenice:

- dana 16.siječnja 2019. dogodila se prometna nezgoda u Njemačkoj gdje je u parkirano vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tuženika udarilo strano vozilo

- u vrijeme nezgode korisnik vozila [registarska oznaka] bilo je društvo EWF Transporte d.o.o.

- vozilo je bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja

- društvo EWF Transporte d.o.o. je kao korisnik vozila i oštećenik 25. siječnja 2019. podnio tužitelju zahtjev za naknadu štete

- tužitelj je po cjelokupnoj obradi predmeta, a temeljem police kasko osiguranja, izvida štete i prometne dozvole, vlasniku vozila-ovdje tuženiku u mirnom postupku 11. ožujka 2019. isplatio odštetu u iznosu od 39.352,14 kn

- tužitelj je društvu Sparkassen-Verischerung Sachsen, kao osiguratelju vozila odgovornog za nastanak predmetne prometne nezgode, 25. siječnja 2020. poslao regresni zahtjev

- navedeno društvo je obavijestilo tužitelja kako je i ono 25. travnja 2019. isplatilo naknadu štete u ukupnom iznosu od 19.085,93 eur društvu EWF Transporte d.o.o. (primatelju leasinga oštećenog vozila), odnosno stranom osiguravajućem društvu koje je u tom postupku zastupalo društvo EWF Transporte d.o.o.

- na ime troškova popravka vozila isplaćen je iznos od 17.102,50 eur, a sa svim ostalim troškovima ukupno je isplaćen iznos od 19.085,93 eur

- tužitelj smatra da je za naknadu štete na istom vozilu dva puta isplaćena naknada za saniranje štete, odnosno, tuženiku kao vlasniku vozila i društvu EWF Transporte d.o.o. kao primatelju leasinga, od strane društva Sparkassen Versicherung Sachsen i od strane tužitelja

- tužitelj je poslao tuženiku zahtjev za povratom isplaćenih sredstava, kojem tuženik nije udovoljio

- tuženik se nije dva puta naplatio po istoj šteti

- tuženik, društvo SCANIA CREDIT HRVATSKA d.o.o., od tužitelja nije zaprimilo bilo koji iznos osim navedenog iznosa od 5.222,93 eur

tuženiku, društvu SCANIA CREDIT HRVATSKA d.o.o., predmetnu štetu nije podmirila neka treća osoba.

- Trgovački sud u Zagrebu brisao je subjekt EWF Transporte d.o.o., rješenjem Tt- 25/848-1

- plaćanje uplatitelja DR. VOLKER DIETRICH ANHAEUSSER iznosi 80.750,93 eur

- za plaćanje od 9. svibnja 2019. u iznosu od 19.085,93 eur vještak se ne može očitovati o osnovi plaćanja (što je plaćeno).

27. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

28. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da iz očitovanja tuženika proizlazi da od tužitelja nije zaprimio bilo koji iznos osim iznosa od 5.222,93 eur te da tuženiku, društvu SCANIA CREDIT HRVATSKA d.o.o., predmetnu štetu nije podmirila treća osoba. U dopuni vještačkog nalaza i mišljenja, vještak utvrđuje da je ukupno plaćanje uplatitelja DR. VOLKER DIETRICH ANHAEUSSER u iznosu od 80.750,93 eur. Također, vještak navodi da je razvidno plaćanje od 9. svibnja 2019. u iznosu od 19.085,93 eur, no ne može se očitovati o osnovi plaćanja.

29. Sud u cijelosti prihvaća izrađeno vještvo, cijeneći ga stručnim, objektivnim i u skladu s pravilima struke, pa ga u cijelosti prihvaća. Iz navedenog, zaključuje da se ne može utvrditi, izvan svake razumne sumnje, da se radi o istoj šteti, a kada bi se i radilo o istoj šteti, tužitelj nije dokazao da bi tuženik ovlastio društvo EWF TRANSPORTE d.o.o. na primitak isplata od trećih osoba, pa tako ni s osnova naknade štete, niti je dao nalog odvjetničkom uredu da ga zastupa pred osiguravajućim društvom SPARKASSEN-VERSICHERUNG SASCHSEN..

30. Odredbom članka 963. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.) propisano je da isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja prelaze sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. U konkretnom slučaju, kada bi navodi tužitelja bili točni i kada bi se radilo o istoj šteti, tužitelj je regresni postupak trebao pokrenuti protiv društva SPARKASSEN-VERSICHERUNG SASCHSEN ili pak protiv ugovaratelja osiguranja, kako to pravilno navodi tuženik

31. Slijedom navedenih utvrđenja, ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu utuženog potraživanja, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i ukinuti u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića Ovrv- 4672/2022 (UPP/OS-Ovrv-276/2022).

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. 2. ZPP-a. Tuženiku koji je uspio u sporu, priznat je trošak parničnog postupka s osnove zastupanja po odvjetniku koji je odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23). Vrijednost predmeta spora je 5.222,93 eur (100 bodova po radnji/200,00 eur).

33. Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi (Tbr. 11.1. Tarife, obrazloženih podneska od 17.1.2024, 28.11.2024., 28.4.2025. i 20.8.2025. (Tbr.8.1.Tarife), zastupanja na ročištima 14.11.2024., 10.1.2025., i 2.9.2025. (Tbr.9.1.Tarife), svaka radnja u iznosu od 200,00 eur, uvećano za PDV 25 %, što iznosi 2.000,00 eur. Navedeni iznos uvećan je za trošak sudske pristoje na prigovor u iznosu od 98,75 eur te pristojbe na predujam u iznosu od 13,27 eur. Slijedom navedenog, ukupno je tuženiku valjalo priznati parnični trošak u iznosu od 2.112,02 eur.

34. Tuženiku nije priznat trošak podneska od 26.10.2022. u iznosu od 200,00 eur koji nije bio potreban za provođenje postupka (dostavljanje dokaza o uplati) te troška ročišta za objavu u iznosu od 100,00 eur, što uvećano za PDV 25 % iznosi 375,00 eur (čl. 155. ZPP).

35. Tuženiku je valjalo dosuditi i zatezne kamate na parnični trošak, primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se primjenjuje na ostale odnose od dana donošenja odluke pa do isplate.

36. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 19. rujna 2025.

S U D A C

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).