Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2800/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja VNF, [adresa] – [adresa], Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja ŽNF, [obrt], [broj] [obrt] [adresa], Agentina, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja VNFF, [adresa], SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. GNF, [adresa], [ broj], [adresa], Francuska, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. tužitelja CNF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. tužitelja INF, [adresa], SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. tužitelja ĐNF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. tužitelja Dr. VN, [adresa], Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj]- osobno i kao pravna sljednica iza 10. tužiteljice ŽN, 9. tužitelja PNF, [obrt], [adresa], Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 11. tužiteljice GN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] svi zastupani po Tajani Babić, odvjetnici iz OD Babić & Babić, Zagreb, protiv tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu uz Velikoj Gorici, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu od 11. srpnja 2024.. pod poslovnim brojem P-148/2023-19, u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba tuženice te preinačava presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu pod poslovnim brojem P-148/2023-19 od 11. srpnja 2024. i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I. Utvrđuje se da je nepostojeći i bez pravnog učinka Darovni ugovor od 30. rujna 1945. za koji je navedeno da je sklopljen između CN iz [adresa] osobno i kao opunomoćenika s Predović d.d. Zagreb, [adresa], kao darovatelja i Federalne Države Hrvatske zastupane po Ministru poljoprivrede i šumarstva IN i Ministru industrije i rudarstva ĐN, kao obdarenika. „

II. Nalaže se tužiteljima 1. VNF, [adresa], Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŽNF, [obrt], Poslovni broj P-148/2023-19 [adresa], Agentina, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. VNFF, [adresa], SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. GNF, [adresa] Francuska, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. CNF, [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. ČNF, [adresa], SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. ĐNF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. Dr.VN, [adresa], A-[adresa] Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. PNF, [obrt], [obrt] [adresa], Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 11. GN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tuženici parnični trošak u iznosu od 2.200,00 EUR-a, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je nepostojeći i bez pravnog učinka Darovni ugovor od 30. rujna 1945. za koji je navedeno da je sklopljen između CN iz [adresa] osobno i kao opunomoćenika s ... Zagreb, Vrhovčeva 10, kao darovatelja i Federalne Države Hrvatske zastupane po Ministru poljoprivrede i šumarstva IN i Ministru industrije i rudarstva ĐN Dr. Ž, kao obdarenika.

II. Nalaže se tuženici REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 platiti tužiteljima 1. VNF, [adresa], Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŽNF, [obrt], Poslovni broj P-148/2023-19 2 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. VNFF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. GNF, [adresa], Francuska, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. CNF, [obrt], [adresa] Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. ČNF, [adresa] SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. ĐNF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. Dr.VN, [adresa], Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. PNF, [obrt], [adresa], Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 11. GN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno, parnični trošak u iznosu 3.829,64 EUR; sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tuženica za zahtjevom za plaćanje svojeg troška parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 EUR, kao neosnovanim. „

2. Protiv navedene presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Tužitelji su odgovorili na žalbu tuženice te osporili žalbene navode i preložili žalbu tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovanu.

3. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavljao je glavni zahtjev tužitelja kao zakonskih nasljednika pokojnog CN usmjeren prema tuženici radi utvrđenja da je ništav i ne proizvodi pravne učinke Darovni ugovor od 30. rujna 1945., temeljem kojeg je prednik tužitelja darovao Federativnoj Državi Hrvatskoj svoje nekretnine upisane u gruntovnom ulošku P.O. [adresa] i P.O. [adresa].

3.1. Ovom zahtjevu tužitelji su podneskom od 7. svibnja 2024. postavili eventualni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nepostojeći i bez pravnog učinka Darovni ugovor od 30. rujna 1945. za koji je navedeno da je sklopljen između CN iz [adresa] osobno i kao opunomoćenika s Predović d.d. Zagreb, Vrhovčeva 10, kao darovatelja i Federalne Države Hrvatske zastupane po Ministru poljoprivrede i šumarstva IN i Ministru industrije i rudarstva ĐN, kao obdarenika. ,

4. Naime, nakon što je rješenjem Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-533/2022-3 .od 24. veljače 2023. ukinuta ranija presuda suda prvog stupnja od 25. veljače 2022. poslovnim brojem P-561/2018-22, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora, u nastavku postupka tužitelji su preinačili tužbu na način da su predmetnim podneskom od 7. svibnja 2024. prvotno postavljeni tužbeni zahtjev označili kao glavni, a novo postavljeni zahtjev na utvrđenje pravne neegzistetnosti predmetnog ugovora kao eventualni zahtjev o kojem je odlučeno pobijanom presudom, kojoj preinaci su tuženica nije protivila sukladno odredbi članka 190. i 191. ZPP-a

4.1. Člankom 188. stavak 2. ZPP propisano je da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

4.2, Prema tome, eventualna kumulacija je umjesna kada tužitelj nije siguran u postojanju relevantnih činjenica ili pak u pravnu osnovanost istaknutih zahtjeva koji su u međusobnoj vezi i u pravilu kada proizlaze iz bitnog istog činjeničnog stanja. U pravilu je moguće prihvatiti samo jedan od njih jer se međusobno isključuju. Eventualnim spajanjem zahtjeva tužitelj izbjegava drugu parnicu do koje može doći ako tužbu ograniči na jedan zahtjev i ovaj se pokaže neosnovanim, a podnošenjem kumuliranih zahtjeva tužitelj otklanja opasnost da u drugoj parnici bude odbijen i njegov drugi i slijedeći zahtjev zbog činjenične i pravne osnove ocjene koja je suprotna ocjenu datoj u prvom sporu. Stoga u pogledu eventualno istaknutih zahtjeva parnica teče pod rezolutivnim uvjetom, što znači ako sud prihvati prvi zahtjev postaje bespredmetno raspravljanje o drugom i svakom slijedećem zahtjevu, odnosno parnica prestaje teći glede eventualno istaknutih zahtjeva.

4.3. Dalje činjenica da ako se glavni zahtjev ukaže kao neosnovan, sud istom odlukom odlučuje o eventualnim zahtjevima po redoslijedu kako ih je istaknuo tužitelj Također isti razlog nalaže da instancioni sud kada ispituje pobijanu odluku kojom je prihvaćen eventualni zahtjev ispituje napadnutu presudu u cijelosti dakle i u dijelu kojim je primarno istaknuti zahtjev odbijen. Stoga se i ne mogu ti zahtjevi tretirati kao prethodno pitanje za slijedeći zahtjev.

4.4. Utoliko je sud prvog stupnja bio dužan u situaciji kada je osnovom provedenog dokaznog postupka našao osnovanim eventualni zahtjev tužitelja, prethodno odbiti kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev, što je u konkretnom slučaju izostalo. Naime, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja je propustio odlučiti o glavnom tužbenom zahtjevu tužitelja na utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o darovanju. No, kako u tom pravcu sukladno odredbi članka 339. stavak 1. ZPP-a, nije bilo prijedloga stranaka radi donošenja dopunske to se u smislu odredbe članka 339. stavak 2. ZPP-a, ima se smatrati da su tužitelji povukli glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o darovanju.

5. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku, nakon što je postupio sukladno nalogu ovoga suda iz ukidnog rješenja od 24. veljače 2023, pribavom kaznenog spisa vođenog protiv prednika tužitelja iz Državnog arhiva Grada Zagreba prihvatio eventualni tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženicu kao pravnu slijednicu iza Federativne Republike Hrvatske na koju se odnosi ova presuda kao pasivnu legitimiranu osobu temeljem Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91).

5.1. Pri tome je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke smatrao utvrđenim kako predmetni Darovni ugovor uopće nije bio potpisan te da nema dokaza da je sačinjen u formi sudskog zapisnika, niti da bi u Državnom arhivu Zagreba bila pohranjena potvrda, tj. spis Ov-2749/45 kojom se potvrđuje da je Ugovor vlastoručno potpisao ČN, kao što nema dokaza da bi ČN de facto predao u posjed nekretnine koje leže na području [adresa] predstavniku Federalne države Hrvatske niti postoje dokazi da bi mu država dala u vlasništvo jedno manje gospodarstvo od 10 jutara u okolici Zagreba. Time se nedvojbeni ukazuje zaključak da je sporni Darovni ugovor krivotvoren, odnosno nepostojeći, te isti kao takav ne može proizvesti pravne učinke pa su i sve kasnije radnje, poduzete na temelju ovog nepostojećeg Darovnog ugovora, bez pravnog učinka od samog njihovog početka.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi u nastavku

7. Naime, iz stanja spisa proizlazi nedvojbeno utvrđenim kako je sporni ugovor, koji je u spis dostavljen u preslici prijepisa od 8. listopada 1945. ovjeren je u potpisu pred Kotarskim narodnim sudom prema pod poslovnim brojem: Ov. broj 2749/45 i naslovljen kao Darovni ugovor sklopljen između ČN starijeg s jedne strane i Federalne države Hrvatske s druge, kojim ON daruje u potpunosti i neograničeno vlasništvo Federalnoj državi Hrvatskoj u svoje ime, kao i opunumoćenik tt. Predović d.d. u Zagrebu svoje nekretnine upisane u gruntovnom ulošku P.O. [adresa] i P.O. [adresa] i to: gruntovne uloške broj: [broj ZK uloška]. te nekretnine upisane u [katastarska općina], zajedno sa svim zgradama, tvorničkim objektima, postrojenjima, alatom, pogonskim materijalom, kancelarijskim priborom, namještajem te industrijskim kolosijekom.

7.1. Iz sadržaja u spis dostavljene preslike prijepisa predmetnog Darovnog ugovora, koji upis je zaveden u zemljišne knjige za navedene katastarske općine pod brojem Z-40/45 razvidno je kako isti sadrži potvrdu uz pečat Kotarskog narodnog suda Grada Zagreba od 9. listopada 1945. da je predmetni prijepis vjeran originalu.

8. O ne/postojanju izvornika predmetnog ugovora prvostupanjski sud je izvješten dopisom Državnog arhiva u Zagrebu iz kojeg proizlazi da u arhivskom gradivu nije pohranjen spis Ov-2749/45, a u kojem bi trebala biti potvrda da je Darovni ugovor vlastoručno potpisao NN, posjednik, što međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda samim tim ne ukazuje da isti doista nije niti sklopljen.

8.1. Analizom, pak, samog sadržaja u preslici dostavljenog ugovora, pisanog pisaćim strojem, razvidno je da se darovatelj za sebe i svoje nasljednike i sve dioničare izričito odriče prava opoziva ili pobijanja ovog ugovora, koji preuzima materijalnu i moralnu odgovornost da je svemu darovanom pravni vlasnik te da imovina nije opterećena za više od 50.000,00 dinara. Nadalje je upisano da darovatelj zadržava za sebe rezanu drvenu građu, strojeve namijenjene tvornici [obrt]. Osim toga mogao je zadržati 500,00 kg pšenice, 500 kg krumpira, 500kg kukuruza, dva voza otave, a ostale sirovine, tj. plodove je trebao predati obdareniku. Pored navedenog u čl. 9. je upisano da se obdarenik, tj. Federativna država Hrvatska

– u daljnjem tekstu FDH) obvezuje u zamjenu za darovane industrijske objekte nabaviti i besplatno dati u vlasništvo ČN jedno manje gospodarstvo u Zagrebu ili bližoj okolici u površini od 10 jutara koju će on sam obrađivati.

8.2. Daljnjim pregledom sadržaja citiranog ugovora, prvostupanjski sud utvrđuje kako je u čl. 11. upisano da se darovanje smatra perfektnim potpisom "ovog ugovora", a prijelaz u posjed simboličkom predajom ključeva pri čemu dostavljeni prijepis nije potpisan po ugovarateljima, odnosno nije ga potpisao ČN posjednik iz [adresa], a na istom se nalazi sadržaj naznake ovjere prema upisniku Ov. broj 2749/45. da je identitet stranke ustanovljen osobnim poznavanjem potpisanog.

8.3.. No, na ovom pismenu doista nema potpisa ČN, ali ni potpisa činovnika koji je sačinio ovjeru u Zagrebu 8. listopada 1945. u Kotarskom narodnom sudu za Grad Zagreb. Također na istom stoji napomena da je "ova preslika vjerna originalu koja se nalazi u zbirci isprava Z.40/45", pri čemu je iz dopisa Općinskog suda u Križevcima utvrđeno je da je naknadnom pretragom pronađena zbirka isprava broj Z-40/45 za 1945. te je uz spomenuti dopis dostavljena ovjerena preslika Darovnog ugovora između Federalne države [adresa] i CN zaprimljen pod posl. Br. Z-40/45.

9. Da je predmetni ugovor proveden u zemljišne knjige za navedene katastarske općine razvidno je i iz dostavljene Odluke Kotarskog narodnog suda kao gruntove oblasti u Križevcima od 8. studenog 1945., prema dostavljenom prijepisu- kopiji koja je istovjetna originalu u posjedu Državnog arhiva u Zagrebu ( list spisa broj 353).

9.1. Naime, uvidom u arhivsku građu za KO [katastarska općina] vidljivo je da su zemljišne knjige u [adresa] upisane i prije 1900. godine, ne kako se navodi da se vode od 01.01.1946. u [adresa], a do tada su se vodile na području stalne službe u [adresa]. Nadalje, iz dostavljenog darovnog ugovora (čija se ovjerena kopija po ZK odjelu Križevci nalazi na listu 727 i 728) utvrđuje se da je u zbirci isprava od ZK odjela također priložen prijepis navedenog darovnog ugovor bez potpisa ČN.

9.2. Pri tome Uredovna potvrda Narodne vlade Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Opći odjel od 30. studenog 1945, koja je dostavljena od strane Državnog arhiva od 24. listopada 2023, uz presliku cjelokupnog kaznenog spisa Kaznenog suda u Zagrebu pod brojem K-624/45( K-873/46, K-4439745,K-3183/45) koji je skeniran i priložen u spisu, sadrži potvrdu istovjetnosti izvorniku od strane Državnog arhiva od 19. listopada 2023. te sadržajno predstavlja potvrdu na zahtjev prednika tužitelja FN i Predović d.d. u Zagrebu da je isti osobno darovnim ugovorom od 30. rujna 1945. darovao Federalnoj Hrvatskoj svoje nekretnin i pokretnine na [adresa] kraj [adresa] sastojeće od Serum zavoda, ciglane, klaonica, industrije za preradu mesa, oranica, gospodarskih zgrada, šuma i t.d. ( list spisa broj 354),

10. Na koncu iz arhivskih i povijesnih ZK izvatke Općinskog suda u Sesvetama, ZK odjela Vrbovec za k. o. [katastarska općina] z Z. U. [broj ZK uloška] te Z. U. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] poljana te k. o. [katastarska općina] [broj ZK uloška] razvidno je kako je predmetni ugovor proveden u zemljišne knjige suda pod brojem upisa Z-40/45.

11. U vrijeme kada je sklopljen sporni ugovor o darovanju, darovanje nije bilo regulirano pozitivnim zakonodavstvom pa se na predmetni ugovor o darovanju primjenjuju pravna pravila bivšeg Općinskog građanskog zakonika – dalje: OGZ-a, koji se neposredno primjenjivao na području hrvatskih zemalja sve do donošenja Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (SL FNRJ 86/1946.).

12. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da su se tužitelji kao zakonski nasljednici iza pok. ČN, podnijeli pred nadležnim uredom Državne uprave zahtjev za povrat, podredno, naknadu oduzete imovine.

13. Tako iz sadržaja u spis dostavljenog zapisnika sastavljenog pred Odjelom za upravno-pravne poslove Središnjeg odsjeka Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba od 16. ožujka 2001( list spisa broj 20) proizlazi kako je prema navodima punomoćnice predlagatelja, a tužitelja u ovom postupku cjelokupna imovina poduzeća „Predović“ d.d. u državno vlasništvo prešla konfiskacijom.

14. Utoliko je prvostupanjskom sudu ranijim ukidnim rješenjem od 24. veljače 2023. ukazano na potrebu razjašnjenja i provjerom i kroz povijesni izvadak za nekretnine pobliže navedene u predmetnom ugovoru, temeljem kojeg osnova su iste prešle u državno vlasništvo jer se u predmetnom postupku spominje i kazneni postupak vođen protiv prednika tužitelja pod poslovnim brojem K-624/45. Ovo osobito u kontekstu navoda tužitelja o protivnosti istog moralu, odnosno dobrim običajima.

15. Naime, sukladno paragrafu 943. OGZ-a uređena je forma darovne pogodbe na način da pogodba, tj. ugovor mora biti sastavljen u pismenom obliku, dok odredbe paragrafa 886. propisuje da takav ugovor treba biti potpisan.

15.1. U primjeni pravnog pravila iz paragrafa 943. bivšeg OGZ-a zauzeto je pravno shvaćanje da ugovor o darovanju treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika, a kad nije sačinjen u propisanoj formi taj nedostatak može se nadomjestiti samo pravom predajom stvari, što ne podrazumijeva i uknjižbu u zemljišne knjige.

16. Darovni, pak, ugovor je ništav, temeljem paragrafa 879. III. Novele OGZ prema kojoj je ugovor, koji je protivan zakonitoj zabrani ili dobrim običajima, a naročito su ništavi slijedeći ugovori: 1. ako se što ugovori za posredovanje bračnog ugovora; 2. ako pravni zastupnik sasvim ili djelomično prekupi povjerenu mu parničnu stvar ili ako ugovori za sebe određeni dio iznosa, koji je dosuđen stranci; 3. ako se nasljedstvo ili legat, kome se tko nada od treće osobe, otuđuje još za života te osobe; 4. ako netko iskorišćuje lakoumnost, težak položaj, slaboumnost, neiskustvo ili uzbuđenje drugoga time, što za činidbu sebi ili trećemu ugovara ili uzima takvu protučinidbu, čija imovinska vrijednost stoji u upadljivom nerazmjeru sa vrijednošću činidbe.

17. Prema sadržaju dostavljenog pismena naslovljenog kao "Darovni ugovor", razvidno je kako je u u čl. 11. izričito ugovoreno da se darovanje smatra perfektnim potpisom "ovog ugovora", a prijelaz u posjed simboličkom predajom ključeva.

18. Naime, nedostatak propisane forme u primjeni pravnog pravila iz paragrafa 943. bivšeg OGZ-a, može nadomjestiti i prava predaja stvari.

19. U konkretnom slučaju tužitelji svoj zahtjev temelje na tvrdnji da je da je prednik tužitelja ČN bio industrijalac i vlasnik značajne pokretne i nepokretne imovine prije II. svjetskog rata i da je njegova sva imovina silom oduzeta i konfiscirana od strane jugoslavenskog komunističkog režima, a sporni Darovni ugovor ne sadrži potpis niti jedne ugovorne strane, odnosno nije ga potpisao ČN, koji je čitavog života govorio da mu je sva imovina oteta pod prijetnjom zatvora.

20. Prvostupanjski sud je u nastavku postupku pribavio citirani kazneni spis koji je vođen protiv prednika tužitelja pod poslovnim broje K-624/1945 K-624/45( K-873/46, K-4439745,K-3183/45), držeći kako sadržaj istog samo potvrđuje navode tužbe kako pok ČN stariji nikada nije sačinio sporni Darovni ugovor od 30. rujna 1945. godine te da je u zbirku isprava Zemljišnoknjižnog odjela koji se vodi pod brojem Z40/45 uložen ugovor kojega nisu potpisali niti darodavac, niti ovlaštene osobe u ime daroprimca, a niti tamo upisani svjedoci, iako je to protivno odredbama koje se odnose na upis promjena u zemljišne knjige te isti ne proizvodi pravne učinke u smislu paragrafa 886. u vezi paragrafa 943. OGZ.

21. Ovaj sud osnovom sadržaja dostavljenog od strane Državnog arhiva Grada Zagreba, skeniranog i ovjerenog navedenog kaznenog spisa vođenog protiv između ostalih i prednika tužitelj pok. FN, drži osnovanim tvrdnje tužitelja kako je NN ( ABC u vrijeme kada je ispisan tekst ugovora bio u očito u teškom položaju jer je ranije bio izuzetno bogat čovjek, industrijalac, da bi dolaskom partizana bio po raznim logorima i zatvorima. Tomu u prilog govore i utvrđenja suda kako je isti u razdoblju tijekom 1945. bio podvrgnut kaznenim progonom i boravio u pritvoru Okružnog zatvora u Zagrebu od 2. do 8. srpnja 1945. te je 4. rujna 1945. pod poslovnim brojem K-322/45 donesena presuda kojom je optuženoga ČN oslobodio optužbe da je surađivao s okupatorom, da bi u listopadu 1945. bio pokrenut još jedan kazneni postupak protiv ČN koji se vodio pod brojem Kz-94/45. Naime, 22. studenog 1945. izdan je nalog komandi Narodne milicije za Grad Zagreb da se ČN sprovede u tužilaštvo radi saslušanja, 26. studenog 1945. je bio saslušan i 4. prosinca 1945. proglašen krivim za kazneno djelo pomaganja okupatoru te osuđen na prinudni rad u trajanju od 18 mjeseci, kao i na konfiskaciju njegove imovine.

22. Međutim, sud prvog stupnja gubi iz vida daljnji sadržaj predmetnog kaznenog spisa pribavljenog u dokazne svrhe u ovom postupku, a prema kojem proizlazi izričito priznanje prednika tužitelja o spornoj raspoložbi . Naime, u listu broj 436 ovog spisa nalazi se žalba okrivljenog FN ( ABC protiv nove presude Okružnog narodnog suda za grad Zagreb od 4. prosinca 1946. pod brojem Krs- 624/45 kojom se isti proglašava krivim nakon što je ranije već protiv okrivljenog ČN već bila donesena oslobađajuća presuda od 4. rujna 1945. U citiranoj žalbi podnositelj izričito priznaje činjenicu sklapanja predmetnog Darovnog ugovora navodeći kako je svoj imetak " sua sponte" , koji latinski izraz znači „ od svoje volje“ sačinio nakon oslobađajuće osude Suda nacionalne časti od 4. rujna 1945. te darovao u istom navedenu imovinu u korist tadašnje države FNRJ i to 30. rujna 1945 ( list spisa broj 448).

23. U tom kontekstu se ukazuju neosnovane tvrdnje tužitelja, ali i zaključak suda prvog stupnja kako prednik tužitelja nije sklopio predmetni ugovor. Ovo osobito kada se ima u vidu i činjenica da se i u predmetnom kaznenom spisu nalazi ovjerena preslika prijepisa predmetnog ugovora i koji je kao takav proveden u zemljišne knjige prema rješenju od 8. studenog 1945..

23.1. Naime, iz pregledanog pismena je razvidno da je od strane ovlaštenog službenika prvostupanjskog suda pod br. 1439/91 potvrđeno da je predmetna preslika vjerna originalu koji se nalazi u zbirci isprava pod brojem Z. 40/45 i da se radi o prijepisu zapisnika izdanog na zahtjev stranke iz kojeg se može razabrati da je isti izdan od strane Kotarskog narodnog suda za Grad Zagreb.

23.2. Tako je iz dostavljenog preslika, a na kojemu je rukom upisano Z-40/45, razvidno kako je isti ispisan pisaćim strojem, pri čemu je nečitak datum izdavanja sačinjenog prijepisa, ovjera od strane nadležnog tijela,a prema čitljivom sadržaju predmetnog pismena razvidno je kako je u upisniku Kotarskog narodnog suda za Grad Zagreb, dne 8/10-1945 pod brojem Ov-br. 2749/45 pred tim sudom navedeni darovni ugovor vlastoručno potpisao ON, kao posjednik iz Zagreba Gvozd.

24. Utoliko se ne može prihvatiti kao pravilna ocjena prvostupanjskog suda o dokazanim tvrdnjama tužitelja da se radi o pravnom poslu koji nije ni nastao koji se doista u tom slučaju i ne može proglasiti ništavim obzirom da ne proizvodi pravne učinke u smislu paragrafa 886. u vezi paragrafa 943. OGZ. U tom slučaju bi se radilo o pravno neegistenom ugovori koji ne proizvodi pravne učinke. Dakle, radilo bi se o krivotvorini i o tzv. „nepostojećem“ ugovoru bez pravnih učinaka kojemu nedostaju bitne pretpostavke za njegov nastanak koji načelno ne može biti ništav (v. odluku Vrhovnog suda broj Rev-x 455/13-2).

25. S druge strane nedostatak forme jer nije sastavljen u formi sudskog zapisnika (v. odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-849/2006 i Vrhovnog suda Rev 954/2012), mogla bi u svakom slučaju otkloniti prava predaja stvari u posjed za koju se traži da mora uslijediti odmah ili u razumnom roku nakon sklapanja ugovora te imati faktični karakter predaje vlasničkog posjeda, odnosno stvarnog, pravog fizičkog posjeda koji je tako određen i životno jasan da predstavlja najneposredniji i direktni posjed koji u sebi sadrži vidljivu i evidentnu stvarnu predaju i držanje nekretnine koja ne trpi neke surogate u nekim drugim vrstama stjecanja posjeda kao npr. simboličku predaju ključa kuće, ispuštanje isprava, uglavak ugovora o preuzimanju posjeda i slične posredne načine stjecanja kada se tek smatra ugovor da je realiziran, odnosno ispunjen (v. odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske brojU-III-674/1994, Vrhovnog suda broj Rev 58/1996).

26. U tom smislu je uvidom u dostavljeni kazneni spis iz Državnog arhiva Zagreba razvidno kako je ČN u kaznenom postupku odlukom pod brojem Kz-94/45 4. prosinca 1945. proglašen krivim za kazneno djelo pomaganja okupatoru te osuđen je na prinudni rad u trajanju od 18 mjeseci uz gubitak političkih građanskih prava kroz vrijeme od 2 godine te na konfiskaciju imovine u korist Federativne države Hrvatske.

27. Uvidom u popis imovine koja je oduzeta u tom kaznenom postupku utvrđeno je da je popisana imovina poduzeća Predović d.d., a radi se o rudnicima uglavnom na području današnje Bosne i Hercegovine, tj. [adresa] te u Hrvatskj u [adresa] i [adresa], dok nisu upisane nekretnine koje su predmet spornog Darovnog ugovora u ovom postupku. Dakle, slijedom izloženoga nedvojbeno se utvrđuje da nekretnine upisane u k.o. (p.o.) [adresa] i k. o. [katastarska općina] nisu bile predmet spomenute kaznene presude, odnosno konfiskacije, a iz razloga što navedene nekretnine na dan donošenja kaznene presude protiv ČN kojem je konfiscirana imovina, tj. 4. prosinca 1945. više nisu bile u njegovom vlasništvu jer su u gruntovnici Kotarskog narodnog suda u Križevcima ranije, tj. 7. studenog 1945. već upisane kao vlasništvo Federativne Države Hrvatske, što samo ukazuje na očitu realizaciju predmetnog ugovora.

28. Ugovorenu, pak, odredbu u čl. 9. da se obdarenik, tj. Federativna država Hrvatska – u daljnjem tekstu FDH) obvezuje u zamjenu za darovane industrijske objekte nabaviti i besplatno dati u vlasništvo ČN jedno manje gospodarstvo u Zagrebu ili bližoj okolici u površini od 10 jutara koju će on sam obrađivati, valja promatrati kroz odredbu pravnog pravila paragrafa 881 i 882. Noveliranog OGZ-a. To iz razloga što kod ugovora o darovanju s nalogom treća osoba u čiju korist se nalaže neka korist(pravno pravilo paragrafa 881 i 882. Noveliranog OGZ-a) može samostalno i neposredno tražiti od daroprimca ispunjenje ugovora, jasno pod pretpostavkom, da dokaže postojanje takvog naloga. Ukoliko bi se pak radilo o nalogu koji ne bi bio dopušten smatralo bi se kao da takav nalog nije ni postavljen, pa utoliko navedeno nije od značaja za pravnu valjanost predmetnog ugovora u cjelini.

29 Slijedom naprijed izloženog, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava, uvažavanjem žalbe tuženice pobijanu presudu na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 373.a ZPP-a preinačiti i zahtjev tužitelja na utvrđenje nepostojanja i bez pravnih učinaka Darovnog ugovora od 30. rujna 1945. odbiti kao neosnovan.

30. Naime, kako je već ranije ukazano ovaj sud nije ovlaštenje za odlučivanje po glavnom zahtjevu za utvrđenje ništavosti, jer se isti u smislu odredbe članka 339. stavak 2. ZPP-a, smatra povučenim obzirom na izostanak stranaka o donošenju dopunske odluke o istom, što međutim ne otklanja mogućnost tužitelja da ponovno podnese zahtjev o kojem u ovom postupku time nije pravomoćno odlučeno pred nadležnim sudom.

31. Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

32. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima postupka. Tuženici je tako priznat trošak zastupanja po državnom odvjetništvu sukladno odredbi članka 163. ZPP-a izračunat sukladno odvjetničkoj tarifi u jednakom iznosu predviđenom za nagradu odvjetnika prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 148/09., 142/12., 138/23 dalje: OT ) Tako je tuženici priznat trošak postupka obzirom na vrijednost predmeta spora koja je naznačena u iznosu od 1.327,23 EUR, prema uspjehu u postupku temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 155 ZPP-a, a isti se odnosi na sastav odgovora na tužbe od 26. veljače 2019. prije odluke o zajedničkom raspravljanju i od 21. studenog 2019., temeljem Tbr. 8. točka 1. od po 100 bodova, zastupanja na ročištima od 19. listopada 2020., 20. rujna 2021., 31. siječnja 2022., 4. rujna 2023., 18. ožujka 2024. i 13. svibnja 2024. od po 100 bodova temeljem Tbr. 9 točka 1.,ročištima od 9. srpnja 2019. i 15. ožujka 2021. temeljem Tbr. 9. točka 5 od po 25 bodova, kao i sastav dvije žalbe temeljem Tbr. 10 točka 1. od po 125 bodova, što sveukupno zbrojeno, pomnoženo s vrijednošću boda predstavlja iznos od 2.200,00 EUR-a, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke

U Splitu, 19. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica