Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2161/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice O. M. iz S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2242/22-7 od 22. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2242/22-7 od 22. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-411-10/21-01/970, urbroj: 513-04-22-2 od 21. rujna 2022.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S., klasa: UP/I-411-01/2021-08/00784, urbroj: 513-07-17-01-2021-01 od dana 11. listopada 2021. kojim je tužiteljici, kao osiguraniku po osnovi člana uprave/izvršnog direktora trgovačkog društva, za 2020. godinu utvrđena obveza doprinosa na način kako je to specificirano u točki I. izreke rješenja.
3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da postoji nedosljednost prvostupanjskog suda u odlučivanju jer je u predmetu poslovni broj: UsI-3936/2021-7 donesena drugačija odluka te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Nadalje, ističe da se spomenuti predmet odnosi na prisilnu naplatu poreza i proračunskih prihoda, kao i da se radi o jedinstvenom poreznom postupku u odnosu na ovaj predmet. Navodi da je rješenje Porezne uprave od 27. listopada 2020. poništeno te je rješenjem Porezne uprave od 27. rujna 2021. tužiteljici otpisana obveza doprinosa za 2019. Upire na to da je potrebno uzetu u obzir dokumentiranu jedinstvenost poreznog postupka te predlaže da se navedena dva postupka, spomenuti i predmetni, usklade na način da ovaj Sud donese zakonitu odluku.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14. 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Iz podataka spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem poreznog tijela od 11. listopada 2021. tužiteljici, kao osiguranici s osnove člana uprave (direktoru) trgovačkog društva, utvrđena obveza plaćanja doprinosa za 2020. godinu. Navedeno porezno rješenje prvostupanjsko porezno tijelo donijelo je na temelju podataka iz OIB sustava, a koje Porezna uprava preuzima iz nadležnog sudskog registra i iz kojeg proizlazi da je tužiteljica bila član uprave (direktor) društva. U istom razdoblju tužiteljica je bila prijavljena i kao osiguranik s osnove osiguranja radnog odnosa.
8. Sukladno odredbi članka 187.c stavka 1. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 115/16. i 106/18. dalje: ZD), član uprave, izvršni direktor trgovačkog društva, likvidator i upravitelj zadruge koji nije po toj osnovi osiguran obveznik je doprinosa u visini razlike između doprinosa prema osnovici osiguranja propisanoj člankom 21. stavkom 2. toga Zakona odnosno člankom 37. stavkom 2. toga Zakona i doprinosa prema osnovi temeljem koje je prijavljen kao osigurana osoba.
9. Imajući na umu dokumentaciju u spisu predmetu i navedene odredbe ZD-a, prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da su porezna tijela pravilno i zakonito tužiteljicu obvezala na plaćanje doprinosa, s obzirom na to da iz podataka dostavljenih od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi da je tužiteljica u navedenom razdoblju bila osiguranik mirovinskog osiguranja po osnovi člana uprave trgovačkog društva, a time i obveznik navedenih doprinosa.
10. Suprotno navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je porezno tijelo zakonito postupilo kada je na izneseno činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog propisa, utvrdilo tužiteljici razliku osnovice i doprinosa za 2020. te da je osporeno rješenje razumljivo, dostatno obrazloženo te sadrži razloge rješavanja porezne stvari koje ima uporište u činjenicama.
11. Vezano za ostale prigovore tužiteljice istaknute u žalbi, posebice u vezi navoda da je ova upravna stvar riješena nedosljedno prethodno navedenoj odluci prvostupanjskog suda, ovaj Sud smatra da su neosnovani jer se radi o drugim činjenicama i drugom predmetu upravnog spora, odnosno prisilnoj naplati poreza.
12. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
13. Budući da je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 13. rujna 2023.
Sanja Štefan, v.r.