REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-163/2023-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po zakonskom zastupniku II, [adresa], a ona zastupana po punomoćniku Azimiru Ceriću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Jurja Žerjavića 9, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupano po punomoćnici GIT, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. kolovoza 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, 19. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 530,00 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.670,00 Eura, sa zateznim kamatama koje teku od 5. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao nesnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 1.670,00 Eura, od 20. studenog 2022. do 4. prosinca 2022.

III. Nalaže se EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.485,49 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. rujna 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 404,47 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 26. rujna 2022. u Zagrebu, došlo je do štetnog događaja u kojem je tužitelj sudjelovao kao pješak/vozač romobila. Prometnu nesreću prouzročila je VI s vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], koje je na dan nesreće bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti. Tužitelj je u nesreći zadobio tjelesne ozljede radi čega mu je pružena liječnička pomoć, nakon čega je utvrđeno da je tužitelj pretrpio ozljedu glave te natučenja tijela i to glave, ruke i koljena. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj trpi jake glavobolje, povraćanja i osjećaj slabosti. Tužitelj kao maloljetna osoba ima psihičke traume zbog prometne nesreće, te se je pojavio akutni stres u prometu, te je u konstantom strahu u svakodnevnim situacijama gdje joj se približavaju vozila kako ne bi ponovno doživjela traumu. Zbog psihičkih trauma tužitelj učestalo posjećuje dječjeg psihologa. Tužitelj trpi duševne i fizičke boli, strah, radi se o povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje. Radi navedenog, po odredbama čl. 19., 1046. te čl. 1100. ZOO-a potražuje s osnova neimovinske štete iznos od 2.000,00 €. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć pa s osnova imovinske štete potražuje iznos od 200,00 EUR. Tužitelj potražuje isplatu iznosa od 2.200,00 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim činjenice pasivne legitimiranosti tuženika i nastanka štetnog događaja. Tuženik osporava isključivu odgovornost svoga osiguranika za predmetni štetni događaj. Naime, osiguranica tuženika izričito osporava svoju isključivu odgovornost navodeći da tužiteljica nije prelazila cestu preko obilježenog pješačkog prijelaza te da je ista udarila u osobno vozilo osiguranika tuženika. Nadalje, tuženik ističe prigovor suodgovornosti tužiteljice nastanku štetnog događaja i zadobivenih ozljeda uslijed ne korištenja zaštitne kacige. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da tužiteljica u trenutku štetnog događaja nije imala zaštitu kacigu na glavi. Obzirom se radi o djetetu, a sukladno čl. 114. 2. ZOSPC-a tužiteljica je morala nositi zaštitu kacigu kod upravlja osobnim prijevoznim sredstvom. Tuženik je u okviru svoje odgovornosti ( uzimajući u obzir i suodgovornost tužiteljice uslijed ne nošenja zaštitne kacige) isplatio nespornu naknadu cjelokupne štete od 530,00 EUR na račun punomoćnika tužiteljice. Tužitelj u tužbi navodi da tužiteljica zbog psihičkih trauma učestalo posjećuje dječjeg psihologa. Naime, isto ne proizlazi iz medicinske dokumentacije obzirom se ista sastoji od otpusnog pisma i jednog posjeta neurokirurgu koji je ustanovi da nema nikakvih tegoba.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (5 spisa), odštetni zahtjev (list 6-7 spisa), potvrdu II. Postaje prometne policije Zagreb (list 8-9 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 10-11, 30-33 spisa), slike (list 12-15 spisa), spis II Postaje prometne policije Zagreb, Klasa: 511-19-45-33-2 (list 40-53 spisa), saslušao je zakonsku zastupnicu tužiteljice II (list 73 spisa), svjedoka VI (list 74 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku medicinske struke Jošku Filišušiću (list 93-94 spisa) i po vještaku prometne struke Igoru Jakopliću (list 108-113 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, i 114/22 – dalje: ZPP-a) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Tužitelj je podneskom od 10. svibnja 2023. smanjio tužbeni zahtjev budući da je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio tužitelju iznos od 530,00 Eura te potražuje daljnji iznos od 1.670,00 Eura. Tuženik je podnesak zaprimio 5. rujna 2023. te se nije očitovao na isti, slijedom čega je sud temeljem odredbe iz čl. 193.st. 2 ZPP-a odlučio kao u izreci rješenja.

6. Među strankama nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija, činjenica da tužiteljica nije nosila kacigu za vrijeme štetnog događaja te da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 530,00 Eura na ime naknade štete povodom predmetnog štetnog događaja.

7. Sporna je odgovornost za štetni događaj, tijek kamata i visina štete.

8. Iz iskaza zastupnice po zakonu tužiteljice II proizlazi da ista nije bila prisutna predmetnom štetnom događaju i da svoja saznanja o štetnom događaju prvenstveno crpi iz razgovora sa trećim osobama. Ista je navela da tužiteljica nije nosila zaštitnu kacigu.

9. Iz iskaza svjedoka VI proizlazi da se štetni događaj se dogodio u rujnu 2023. godine, u prijepodnevnim satima, bilo je sunčano i suho, da je upravljala vozilom Škoda Octavia, ne sjeća se točno kako se zove ta ulica na kojoj se dogodila prometna nezgoda, ulica je ravna i dosta dugačka, istaknula je da je ležeći policajac neposredno 3 metra prije pješačkog prijelaza, da je po toj ulici vrlo nezgodno zbog toga što su sa desne strane bila parkirana vozila i to odmah do pješačkog prijelaza, vozila je u pravcu sjevera sporo zbog postojećih ležećih policajca te od parkiranih vozila nije ništa mogla vidjeti. Iskazala je da je tek u trenutku udara vidjela nešto ispred sebe, odnosno s njezine desne strane, da je nakon prometne nezgode tužiteljica ležala sa desne strane vozila u ravnini sa prednjim desnim kotačem, da je nakon prometne nezgode vozilo bilo zaustavljeno svega 3 do 4 metra nakon pješačkog prijelaza, da dijete uopće nije vidjela, a očito da nije ni ona nije vidjela nju tako da ne zna gdje se točno dogodila prometna nezgoda, da je romobil tužiteljice udario iznad prednjeg desnog kotača njezinog vozila, a tužiteljica je udarila glavom u desnu stranu vjetrobranskog stakla njezinog vozila, da o navedenom ima saznanja isključivo od policije, a ona ne može decidirano tvrditi da je to bilo tako, toga se sjeća kroz maglu, ne zna da li je tužiteljica vozila romobil ili ga je gurala. Iskazala je da tužiteljica nije imala kacigu. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je policija protiv nje pokretala neki prekršajni postupak odgovorila je da je pokrenut prekršajni postupak i da je platila kaznu.

10. Sud smatra da je iskaz VI u dijelu koji se odnosi na dinamiku nastanka štetnog događaja u dijelu u kojem je navela da je vozila sporo i da se 3 metra prije pješačkog prijelaza nalaze "ležeći policajci" neistinit, budući da je isti suprotan nalazu i mišljenju vještaka Igora Jakoplića te slikama koje prileže spisu II. Postaje prometne policije Zagreb, kao i samoj skici mjesta nezgode, a iz kojeg je vidljivo da u blizini pješačkog prijelaza na kojem se dogodila predmetna prometna nezgoda nema uspornika.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Igora Jakoplića proizlazi da se nezgoda dogodila prilikom prelaska tužiteljice na običnom romobilu po pješačkom prijelazu preko kolnika ulice Srednjaci kod raskrižja s ulicom Vurovčica u Zagrebu, od istoka prema zapadu, kad je na nju naletjelo osobno vozilo osiguranika tuženika ŠKODA reg. oznake [registarska oznaka]▫2948-DM koje se kretalo ulicom Srednjaci od juga prema sjeveru, pretežito po svojoj desnoj prometnoj traci. Prilikom primarnog kontakta je došlo do udara prednjeg dijela romobila i tijela tužiteljice u desnu bočnu stranu osobnog vozila u zoni prednjeg kotača vozila. Mjesto naleta se obzirom na poprečnu os kolnika nalazilo na sredini kolnika, a obzirom na uzdužnu os kolnika se nalazilo okvirno na sredini pješačkog prijelaza. Tužiteljica se preko kolnika kretala na romobilu, brzinom većom od normalnog hoda, koju procjenjuje na 7 – 10 km/h. Kretanje tužiteljice preko kolnika do trenutka naleta je vremenski trajalo oko 1,60 sekundi. Sudarna brzina osobnog vozila je iznosila oko 37 km/h, a ako je vozačica na opasnost reagirala u najranijem mogućem trenutku, tada se neposredno prije nezgode kretala brzinom od oko 60 km/h. Mišljenja je da je uzrok nezgode prekomjerna brzina kretanja osobnog vozila prilikom prilaska pješačkom prijelazu koja je bila veća i od najveće dozvoljene brzine, kao i započeto kretanje tužiteljice preko kolnika po pješačkom prijelazu u trenutku kad je nailazeće vozilo bilo udaljeno od pješačkog prijelaza za duljinu puta na kojoj u konkretnim uvjetima zaustavljanje više nije bilo moguće. Tužiteljica je mogla izbjeći nezgodu da je sačekala prolazak osobnog vozila osiguranika tuženika, a vozačica osobnog vozila je mogla izbjeći nezgodu da se prethodno kretala bilo kojom brzinom koja ne premašuje 49 km/h.

12. Nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića u cijelosti je prihvaćen jer je jasan, logičan, sukladan materijalnim dokazima te je sačinjen na temelju pravila struke. Valja navesti da stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te da na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. kolovoza 2025. nisu imele primjedbi na nalaz i mišljenje.

13. Odredbom iz čl. 2. st.1. t. 103 Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22.) propisano je da su »pomoćna pješačka sredstva« naprave koje se pokreću isključivo snagom osobe koja upravlja tim sredstvom (romobili bez motornog ili električnog pogona, dječji bicikl, koturaljke, role, sanjke, skije, klizaljke i sl.), točkom 104 propisano je da je »osobno prijevozno sredstvo« vozilo koje nije razvrstano ni u jednu kategoriju vozila sukladno posebnim propisima, bez sjedećeg mjesta, čiji radni obujam motora nije veći od 25 cm³ ili čija trajna snaga elektromotora nije jača od 0,6 kW i koje na ravnoj cesti ne može razviti brzinu veću od 25 km/h, odnosno čija najveća konstrukcijska brzina ne prelazi 25 km/h (vozilo koje se može samo uravnotežiti, monocikl s motornim ili električnim pogonom, romobil s motornim ili električnim pogonom i sl.). Odredbom iz čl. 114 st.2. ZSPC-a propisano je da zaštitnu kacigu za vrijeme vožnje na glavi moraju nositi vozači osobnih prijevoznih sredstava.

14. Iz navedenog je razvidno da nije postojala zakonska obveza tužiteljice nositi zaštitnu kacigu prilikom vožnje na romobilu bez motornog ili električnog pogona.

15. Odredbom iz čl. 134 st.1. ZSPC-a propisano je da u slučaju kada se na obilježenome pješačkom prijelazu prometom ne upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala ni znacima ovlaštene osobe, vozač je dužan pješačkom prijelazu približavati se sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz. Odredbom iz st.2. istog članka propisano je da u slučaju kada su pješaci djeca, stare i iznemogle osobe, slijepe osobe ili druge osobe s invaliditetom, vozač je dužan zaustaviti vozilo i propustiti ih i kad tek stupaju na pješački prijelaz iz stavka 1. ovoga članka.

16. Budući da je sud utvrdio da je VI upravljala vozilom osiguranim kod tuženika prekomjernom brzinom u trenutku kada se približavala pješačkom prijelazu, a na kojem pješačkom prijelazu je bila dužna propustiti dijete koje je nedvojbeno stupilo ili tek stupalo na pješački prijelaz i da tužiteljica nije bila dužna nositi kacigu u trenutku kada je upravljala romobilom, sud smatra da je VI isključivo odgovorna za nastanak predmetnog štetnog događaja. Tužiteljica kao dijete koje prelazi cestu na obilježenom pješačkom prijelazu nije mogla znati da se VI kreće brzinom većom od dopuštene, a zbog čega neće moći zaustaviti vozilo u trenutku prelaska ceste. Upravo je VI kao vozač automobila prilikom dolaska u blizinu pješačkog prijelaza bila dužna skrenuti pažnju na činjenicu da su pokraj ceste bila parkirana vozila koja joj smanjuju preglednost na sam pješački prijelaz i osobe koje ga eventualno mogu prelaziti te smanjiti brzinu vozila kako bi mogla sigurno zaustaviti vozilo i propustiti pješake preko pješačkog prijelaza.

17. Radi utvrđenja visine neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege sud je proveo medicinsko vještačenje po vještaku Jošku Filipušiću.

18. U nalazu i mišljenju vještak Joško Filipušić je naveo da je tužiteljica GI stradala u prometnoj nesreći i tom prilikom zadobila ozljedu natučenje glave, da je liječenje trajalo do 24. travnja 2023., a kirurško liječenje trajalo je do 30. rujna 2022., da u medicinskoj dokumentaciji nema dokaza o mogućim zadobivenim oštećenjima zglobno ligamentarnih ili koštanih struktura, a koji bi bili posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, da nema objektivizacije o mogućem zaostalom trajnom posttraumatskim umanjenju životne aktivnosti u obliku odstupanja od normalnog funkcionalnog ili neurološkog statusa ozlijeđenih tjelesnih struktura. vještak je naveo da je tužiteljica je trpila bolove jačeg intenziteta u trajanju od 1 dan, srednje jake bolove u trajanju od 2 dana, a manji bolovi kumulativne naravi bili prisutni 7 dana, da je tužiteljica pretrpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, da je u toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od 3 mjeseca bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i strah od učešća u prometu zbog mogućih novih ozljeđivanja (psihijatrijsko liječenje trajalo je 7 mjeseci), da kod tužiteljice nije došlo do smanjenja životne aktivnosti. Vještak navodi da je tužiteljici bila potrebna pomoć druge osobe po 2 sata dnevno kroz 7 dana u akutnoj fazi ozljeđivanja, a nakon toga još 60 dana po 1 sat dnevno. Naruženje nije zaostalo.

19. Nalaz i mišljenje vještaka Joška Filipušića je u cijelosti je prihvaćen jer je jasan, logičan, sukladan medicinskoj dokumentaciji tužitelja te sačinjen na temelju pravila struke. Valja navesti da stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te da su na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. kolovoza 2025. izjavile da nije potrebno da vještak Joško Filipšušić daje nalaz i mišljenje na ročištu budući da nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje.

20. Odredbom čl. 1045. st. 1. ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje. ZOO), propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, odredbom čl. 1067 st. 3. ZOO-a propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, dok je odredbom čl. 1072 st. 2. ZOO-a propisano da u slučaju postojanja obostrane krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

21. Imajući na umu gore navedene odredbe te da se međusobna odgovornost procjenjuje na temelju krivnje i da je sud utvrdio da je ŽI, kao vozač vozila osiguranog kod tuženika u cijelosti odgovorana za nastanak štetnog događaj te je utvrđeno da je tužitelj pretrpio navedenu ozljedu u tom štetnom događaju, to je na tuženiku bio teret dokaza (pretpostavljena krivnja) da je šteta nastala bez njegove krivnje, a što tuženik nije dokazao.

22. Imajući na umu gore navedene odredbe u ovom postupku je utvrđeno da je osiguranik tužitelja odgovoran naknaditi štetu nastalu tužitelju iz predmetnog štetnog događaja.

23. Temeljem čl. 19. ZOO-a, a u svezi čl. 1100. ZOO-a, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

24. Člankom 1100. st. 2. ZOO–a propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

25. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, utvrđeno je da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a). Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha, dob tužiteljice te njezino zaposlenje i afinitet prema bavljenju fizičkim aktivnostima. Pored toga sud je utvrdio da tužitelju pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban s obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

26. Stoga tužitelju, temeljem čl. 1100. ZOO-a (a imajući na umu sve ozljede koje je pretrpio tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći, odnosno imajući na umu sve okolnost konkretnog slučaja), zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 1.960,00 Eura. Tuženik je nesporno isplatio tužitelju iznos od 530,00 Eura na ime neimovinske štete, pa tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 1.430,00 Eura na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

27. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužitelju ista bila potrebna ukupno 74 sata Tuženik tijekom postupka nije osporavao da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali članovi njezinog kućanstva. Kako tužitelj ima pravo na istu i kada mu je pružana besplatno, tužitelju s te osnove, primjenom čl. 223. ZPP-a, pripada iznos od 296,00 Eura koji iznos bi bio primjeren cijeni sata tuđe pomoći i njege od 4 Eura, a koji iznos sud ocjenjuje primjerenim na temeljem odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a. Budući da je tužitelj zahtijevao isplatu daljnjeg iznosa od 1.670,00 Eura, isti mu je i dosuđen.

28. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate.

29. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege za iznos od 1.670,00 Eura počevši od 5. prosinca 2022. budući da je iz tuženikovog dopisa koji se nalazi na listu 5 vidljivo da je tog dana tuženik zaprimio odštetni zahtjev tužitelja, na kojemu je kao datum sastavljanja naveden 30. studenog 2022. Tužitelj nije dostavio dokaz da je 30. studenog 2022. poslao tuženiku odštetni zahtjev. Slijedom navedenog sud je odbio zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.670,00 Eura od 20. studenog 2022 pa do 4. prosinca 2022. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje u tekstu ZOOP) u vezi s čl. 183. st. 2. ZOO-a temeljem koje oštećena osoba ima pravo i na isplatu zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate jer se od tog dana smatra da je tuženik bio upoznat sa svim elementima štete, dakle i o njenom obujmu (tako i u Zaključcima sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj SU – IV – 155/16. od 12. travnja 2016.). Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci Rev 373/2022-3 od 29. studenoga 2022. izrazio pravno shvaćanje prema kojem: „shvaćanje nižestupanjskih sudova, kojim se poistovjećuje pojam završenog liječenja s nastankom štete, protivno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017., na koje se i pozvala tužiteljica, a i shvaćanju ovoga suda iznesenom u brojnim odlukama, kao npr. i u odluci broj Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021., a prema kojim je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva“.

30. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa).

31. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odštetnog zahtjeva (Tbr 32. toč. 1. OT – 200,00 Eura), tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT – 200,00 Eura), sastav podneska od 28. ožujka 2023., 11. rujna 2024., 13. siječnja 2025. (Tbr 8. toč. 1. OT – 200,00 Eura svako, ), zastupanje na ročištima 25. listopada 2023., 10. svibnja 2024., 27. kolovoza 2025. (Tbr. 9. toč. 1. OT-200,00 Eura, svako), što uz trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% ukupno iznosi 2.000,00 Eura. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,23 Eura i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 Eura te na naknadu troškova plaćenog predujma za vještačenje po vještaku medicinske struke u iznosu od 398,17 Eura, slijedom čega je tužitelju dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 2.485,49 Eura

32. Tužitelju nije priznat sastav trošak predujma za prometno vještačenje u iznosu od 331,81 Eura, budući da je navedeni predujam uplatio tuženik niti ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu i presudu preko dosuđenog iznosa, pa je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova u iznosu od 404,47 Eura.

33. Zatezna kamata na trošak parničnog postupka dosuđena je od dana donošenja odluke temeljem čl. 151 ZPP-a i po stopi iz čl. 29. ZOO-a

U Zagrebu, 19. rujna 2025.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. pun. tužitelja (uz rješenje o pristojbi na presudu )

2. pun. tuženika