Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1982/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja G. d.o.o., S., kojeg zastupa opunomoćenik O. S., odvjetnik u S., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., radi ovrhe naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1881/21-9 od 7. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1881/21-9 od 7. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/20-28/14, URBROJ: 531-07-01-01/07-21-3 od 26. travnja 2021. i odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-362-02/18-020/19, URBROJ: 251-13-32-1/011-19-2 od 22. veljače 2019. u predmetu ovrhe radi naplate naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru.
2. Tužitelj u žalbi protiv presude prvostupanjskog suda u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ocijenivši neosnovanim prigovor zastare. U tom pogledu citira obrazloženje prvostupanjske presude, tijek postupka te upućuje na tužbene navode odnosno odredbu članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.-dalje: ZOO) jer smatra da je u konkretnom slučaju riječ o povremenom potraživanju. Nije pravilno utvrđena niti činjenica nastupa izvršnosti rješenja o naknadi. Smatra da je u konkretnom slučaju nastupila i apsolutna zastara. Traži da Sud poništi presudu, rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.- dalje: ZUS), Sud nalazi da istom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I-363-02/13-19/17069, URBROJ: 251-13-31/100-2013 od 27. prosinca 2013. utvrđeno je da je tužitelj dužan prije izdavanja rješenja o izvedenom stanju za zadržavanje nezakonito izgrađene stambene zgrade, na k.č. br. 3710 k.o. R. u Z., izgrađene odstupno od građevinske dozvole, platiti naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru u iznosu od 61.596,00 kuna. Tim rješenjem također je utvrđeno da se dužni iznos plaća u 36 mjesečnih obroka (maksimalno 60), prvi obrok u iznosu od 3.079,80 kuna (5% iznosa-minimalno 1.000,00 kuna po zgradi + iznosi manji od 1.500,00 kuna po zgradi) plaća se u roku 30 dana od izvršnosti rješenja. Preostali dio naknade plaća se u 35 mjesečnih obroka (do 59 mjesečnih obroka s minimalnim iznosom 300,00 kuna mjesečno) u iznosu od 1.671,89 kuna. Mjesečni obroci dospijevaju na naplatu do 20-tog u mjesecu za tekući mjesec, počevši od prvog kalendarskog mjeseca nakon mjeseca u kojem dospijeva prvi obrok. Tužitelj je također upozoren da će se, ako ne plati obrok određen tim rješenjem, naplata izvršiti prisilnim putem. Navedeno rješenje je prema otisnutoj klauzuli postalo ovršno 6. ožujka 2014. i isto predstavlja izvršni naslov u ovoj pravnoj stvari.
7. Rješenjem istog tijela, KLASA: UP/I-363-02/18-020/19, URBROJ:251-13-32-1/011-19-2 od 22. veljače 2019. tužitelju je zabranjeno raspolaganje novčanim sredstvima koje ima na računima kod banaka, do podmirenja duga sa zakonskim zateznim kamatama, na ime dospjele neplaćene naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, prema naprijed navedenom ovršnom rješenju istog tijela od 27. prosinca 2013. Tim rješenjem također je utvrđeno da tužitelj ima 35 dospjelih obroka glavnice u iznosu od 56.845,15 kuna te zakonske zatezne kamate na obroke koji se odnose na razdoblje od 20. svibnja 2014. do 20. ožujka 2017.
8. Tuženik je osporenim rješenjem odbio žalbu protiv tog prvostupanjskog rješenja, što je potvrdio prvostupanjski sud, a što prihvaća i ovaj Sud, a prigovor zastare ocjenjuje neosnovanim.
9. Naime, odredbom članka 28. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13. i 65/17., -dalje: Zakon) propisano je da ako podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnik zgrade ne plati obrok naknade određen rješenjem o obračunu naknade kojim je dopuštena obročna otplata, naplata se izvršava prisilnim putem. Prema stavku 2. istog članka Zakona rješenje o obračunu naknade u slučaju iz stavka 1. ovoga članka izvršava upravno tijelo jedinice lokalne samouprave na način i u postupku uređenom propisima o prisilnoj naplati poreznog duga.
10. Prema ocjeni ovog Suda, iako su prvostupanjski sud u osporenoj presudi kao i tuženik u osporenom rješenju, pogrešno primijenili odredbu članka 29. stavka 2. Zakona prema kojoj se u slučaju neplaćanja obroka naknade određene rješenjem o obračunu naknade naplata izvršava prisilnim putem na način i u postupku uređenom propisima o prisilnoj naplati poreznog duga, smatrajući da se u pogledu zastare izvršenja rješenja kojim je utvrđena obveza naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.-dalje: ZUP), isto ne dovodi do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari. Ovo iz razloga jer isto nije učinjeno na štetu tužitelja, budući da prije nego što je doneseno prvostupanjsko rješenje o ovrsi od 22. veljače 2019. nije nastupila zastara izvršenja rješenja kojim je utvrđena obveza tužitelja na naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru.
11. Naime, imajući na umu citiranu odredbu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, prema shvaćanju ovog Suda na zastaru izvršenja rješenja kojim je utvrđena obveza naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona. Navedeno shvaćanje je već izraženo u ranijoj praksi ovog Suda, primjerice u presudama poslovni broj: Usž-1548/18-3 od 20. rujna 2018. i Usž-2336/21-2 od 11. studenoga 2021.
12. U konkretnom slučaju, rješenjem prvostupanjskog tijela od 27. prosinca 2013. tužitelju je utvrđena naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru u iznosu od 61.596,00 kn, s tim da je prvi obrok od 3.079,80 kn dužan platiti u roku od 30 dana od izvršnosti tog rješenja, a slijedećih 35 obroka u iznosu od 1.671,89 kuna koji nastavno dospijevaju 20-og dana tekućeg mjeseca nakon mjeseca u kojem dospijeva prvi obrok.
13. Prema odredbi članka 94. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.-dalje: OPZ/08) pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Prema odredbi stavka 6. istog članka, zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe.
14. Dakle, kako je rješenje o određivanju naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru doneseno 27. prosinca 2013., zastara prava na naplatu naknade je u konkretnom slučaju, primjenom citirane odredbe članka 94. OPZ/08, počela teći 1. siječnja 2014. pa od tada, a prije stupanja na snagu Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.-dalje: OPZ/16) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017 . još nije nastupila relativna zastara jer nije protekao ni rok od 3 godine iz članka 94. stavka 1. i 2. OPZ/08, kao ni apsolutna zastara iz članka 96. stavka 1. OPZ/08. Stoga se, prema odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16, vezano za pitanje zastare izvršenja rješenja kojim je tužitelju utvrđena obveza naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru ovdje trebaju primijeniti odredbe OPZ/16. Naime, prema odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16 iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.
15. Nadalje, odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a/16 propisano je da pravo i obveza poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema odredbi stavka 4. tog članka zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.
16. S obzirom na to da je prvostupanjsko rješenje o izvršenju odnosno naplati predmetne naknade doneseno 22. veljače 2019. dakle prije isteka roka od šest godina od dana kada je zastara počela teći (najranije 1. siječnja 2015. za obroke dosjele tijekom 2014.godine, a ostalim obrocima koji su dospjeli kroz 2015. godinu i kasnije) to prema ocjeni ovog Suda nije nastupila zastara prava prvostupanjskog tijela na naplatu predmetne naknade zadržavanja nezakonito izgrađene zgrade od tužitelja prije nego što je to rješenje doneseno. Slijedom navedenog tužitelju je naplata zakonito određena.
17. Slijedom izloženog, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe tužitelja.
18. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu.
U Zagrebu 13. rujna 2023.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić, v.r.
