REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-730/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasenki Rundek, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., OIB 61995520253, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80 A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 63,38 EUR, nakon održane glavne javne rasprave dana 9. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 19. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju AUTO KANTOCI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 61995520253, zastupano po dir. BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 63,38 EUR (slovima: šezdeset tri eura i trideset osam centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana 26. listopada 2024. pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 63,38 EUR za razdoblje od 26. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja prelazi stopu koja se određuje na način određen u točki I. izreke ove presude, kao neosnovan.
III Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju AUTO KANTOCI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 61995520253, zastupano po dir. BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024., tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 19. rujna 2025. pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.
IV Odbijaju se tužiteljevi zahtjevi za isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove u iznosu od 144,91 EUR za razdoblje od 19. rujna 2025. do isplate po stopi koja prelazi stopu koja se određuje na način određen u točki III. izreke presude, te za naknadu parničnog troška u iznosu od 6,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 19. rujna 2025. do isplate, kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi dana 25. rujna 2024. nastala šteta na vozilu registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ZV iz [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je dužan naknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika prema Zakonu o osiguranju ("Narodne novine", broj: 30/15., 112/18., 63/2020., 133/20. i 151/22.) i Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje u tekstu: ZOO). Nadalje, navodi kako su djelatnici tuženika 22. listopada 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim radi se samo o djelomičnom podmirenju štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo popravio kod tužitelja budući da kao potrošač ima pravo slobodnom voljom odrediti gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba za popravak vozila odabrati servis koji je ugovorni partner tuženika, a sve sukladno smjernicama HANFE i smjernicama AZTN-a. Tužitelj je izvršio popravak i ispostavio račun broj 1595/01/02 u ukupnom iznosu od 1.604,54 EUR s uključenim PDV-om. Tuženik je platio iznos od 1.541,16 EUR te je ostao u obvezi utuženi iznos od 63,38 EUR koji se odnosi na cijenu rada limara i lakirera. Tužitelj smatra postupanje tuženika pogrešnim jer nema ugovorni odnos s tužiteljem niti zakonsku osnovu da bi "priznavao", "uvećavao" ili " umanjivao" nečiju cijenu rada. Tužitelj također navodi kako je vlasnik popravljenog vozila sa tužiteljem zaključio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 5. studenog 2024. kojom je ustupitelj tj. oštećenik prenio svoje potraživanje u iznosu od 63,38 EUR na primatelja tj. tužitelja o čemu je obavješten tuženik. Slijedom svega navedenog, tužitelj zahtijeva plaćanje od tuženika iznosa od 63,38 EUR uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost navodeći kako isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza uz tužbu. Ističe kako je svaka stranka prilikom ostvarenja svojih prava dužna pridržavati općih načela obveznih odnosa, ako što su načela propisana čl. 5. i čl. 10. ZOO-a. Naime navodi kako se vozilo izvornog oštećenika kod više drugih servisa moglo popravit na identično kvalitetan način, ali uz nižu cijenu usluga, na što mu je i sam tuženik ukazivao u mirnom postupku. Tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim ne u cijelosti na teret osobe odgovorne za naknadu štete, a sve u skladu s čl. 10. st. 1. i 3. te čl. 1085. i 1092. ZOO-a. Tuženik je isplatio iznose naknade štete dostatne da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva i odbio zahtjeve za naknadu štete preko tržišnih cijena radnog sata jer je oštećena osoba neopravdano doprinijela da trošak sanacije bude veći nego u drugim jednako kvalitetnim neovisnim serviserima na području prebivališta tužitelja. Tuženik također osporava navode o službenoj cijeni sata rada u radionici tužitelja navodeći kako tužitelj ne primjenjuje svoj cjenik prema svima isto. Navodi kako vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete te da je šteta na taj način preuveličana. Iz izloženih razloga tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i traženi tijek kamata koji nije prenesen cesijom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.
3. Podneskom od 14. travnja 2025. tužitelj osporava sve prigovore tuženika kao neosnovane. Naime tužitelj je aktivno legitimiran jer je ustupitelj / oštećenik ZV ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja koja i nadalje egzistira u utuženom iznosu. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije jer iz ponude tuženika od 4. studenog 2024. jasno proizlazi da je odštetni zahtjev pravno osnovan. Sama činjenica što tuženik kao odgovorni osiguratelj ne prihvaća visinu satnice rada tužitelja je neodlučna i ne znači da tuženik taj trošak nije dužan nadoknaditi. Tužitelj ukazuje na temeljnu, tj. osnovnu dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) sukladno odredbi članka 1085. stavka 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala, što u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje uspostavljeno. Ističe kako tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice tužitelja kao ovlaštenog servisera, kao niti na bilo koji način ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice, a kako stranke svoje odnose slobodno uređuju, to su dužne u smislu odredbe čl. 9. ZOO-a i izvršavati preuzete obveze pod pretpostavkom da to nije u suprotnosti Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Tužitelj također osporava navode tuženika kako vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete jer je tužitelj obračunao vrijeme popravka vozila na ime limarskih radova u trajanju od 2,00 sata, na ime lakirerskih radova u trajanju od 1,90 sati te potrošnog materijala lakirera u visini od 92,30, a što u cijelosti odgovara procijeni iz izvida štete te računu popravka.
4. Na ročištu od 9. rujna 2025. tuženik je osporio sve navode iz podneska tužitelja od 14. travnja 2025.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u prometnu dozvolu oštećenika (list 14 i 15 spisa), izvid štete broj 248210514186 (list 11 spisa), račun popravka broj 1595/01/02 (list 9 i 10 spisa), obrazloženu ponudu tuženika od 4. studenog 2024. list 12 spisa), uplatu nespornog dijela tuženika prema tužitelju od 19. studenog 2024. (list 18 spisa), email korespondenciju (list 16 i 17 spisa), službeni cjenik radionice tužitelja (list 19 spisa), smjernice AZTN-a od 20. veljače 2020. (list 41-44 spisa), smjernice HANFE od 3. srpnja 2015. (list 64 i 65 spisa), Ugovor o ustupanju od 5. studenog 2024. (list 20-22 spisa), notifikaciju od 5. studenog 2024. te potvrdu o njenom privitku (list 23-25 spisa), izvid štete tuženika (list 84 spisa), račune 276/01/01 od 21. lipnja 2024., 880/01/02 od 5. kolovoza 2024. i 43/01/02 od 15. siječnja 2024. (list 81-83 spisa).
6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja radi saslušanja ZV i ovlaštene osobe tužitelja te provođenja prometno – tehničkog vještačenja. Također su odbijeni dokazni prijedlozi tuženika radi saslušanja procjenitelja Ivana Đolana, provođenje financijskog vještačenja radi uvida u utužene račune, da se od tužitelja zatraže računi popravka vozila za 2024. sa dokazom da su isti plaćeni, prometno ili financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata lakirera i limara u ovlaštenim i neovlaštenim servisima, prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje prema cijenama sata rada iz dostavljenih računa.
7. Navedeni dokazni prijedlozi odbijeni su jer se njihovo provođenje nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno uvidom u priložene isprave te s obzirom da se radi o trgovačkom postupku male vrijednosti u kojem se u pravilu odluka donosi na temelju isprava, u skladu s odredbom čl. 464. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).
8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 63,38 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, a koji se odnosi na iznos koji predstavlja razliku u cijeni rada za izvršene popravke na vozilu koji su posljedica prometne nezgode.
10. Među strankama nije sporna činjenica da je oštećenik KV s tuženikom imao ugovorenu policu osiguranja. Nije sporno da je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu osiguranika SV. Nesporno je i da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju podmirio iznos od 1.541,16 EUR po osnovi predmetne štete.
11. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za štetu pa samim time i pasivna legitimacija tuženika. Sporan je i iznos cijene sata rada za izvršene popravke na vozilu uzrokovane štetnim događajem.
12. Vezano za istaknut prigovor aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja koji prileži spisu (list 20-22 spisa) te je utvrdio kako su tužitelj i LV navedeni Ugovor sklopili 5. studenog 2024. te da je istim ZV kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 63,38 EUR, a prema računu popravka za štetu broj 1595/01/02 u ukupnom iznosu od 1.604,54 EUR, i temeljem izvida štete dužnika broj 248210514186 (oznaka štete dužnika). Time je oštećenik ZV ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja broj račun br. 1595/01/02 od 25. listopada 2024. (list 9 i 10 spisa), proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (račun sadrži podatak o broju štete tuženika te marki i registarskoj oznaci vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno da je ZV ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom (list 23-25 spisa).
13. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
14. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police automobilskog osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.
15. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je sud odbio prigovor nedostatka aktivne legitimacije kao neosnovan.
16. Iz izvida štete od 22. listopada 2024. (list 11 spisa) sud je utvrdio da je oštećenik ZV, da se radi o vozilu registarske oznake [registarska oznaka] marke Volkswagen T-roc 1,0 TSI, proizveden 2022., a oštećenja na vozilu odnose se na branik St, hakt sens seitl h r i hl te svijetla reg ploč l i d, s naznakom da se radi o djelomičnoj šteti te da je potreban popravak od strane limara i lakirera. U računu tužitelja – otpremnici 1595/01/02 također je naveden ZV kao obveznik plaćanja, podaci o vozilu te specifikacija usluga popravka na automobilu oštećenika u ukupnom iznosu s PDV-om od 1.604,54 EUR.
17. Tužitelj je oštećeniku po računu broj 1595/01/02 obračunao popravak i potrošni materijal prema Cjeniku (list 19 spisa) koji je u primjeni od 2. siječnja 2024. iz kojeg je razvidno da je cijena autolimarskih radova 37,00 EUR po satu, autolakirerskih radova po satu 37,00 EUR i za automehaničarske radove je cijena također 37,00 EUR po satu, a kako je to i specificirano u izdanom računu.
18. Sud je prihvatio navedene isprave obzirom da ne proturječje utvrđenom činjeničnom stanju. Osporavanje njihove vjerodostojnosti od strane tuženika sud je cijenio kao neosnovanim i paušalnim budući da tuženik nije naveo razloge zbog kojih ih osporava.
19. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj izdao ZV račun broj: 1595/01/02 za iznos od 1.604,54 EUR pozivajući se na izvid štete tuženika oznake: 248210514186, a u vezi štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] marke Volkswagen T-roc 1,0 TSI. U odnosu na dostavljeni račun tuženik je tužitelju isplatio iznos od 1.541,16 EUR, dok mu nije priznao iznos od 63,38 EUR koji se odnosi na iznos cijene sata limarskih i lakirerskih radova tužitelja.
20. Navode tuženika kojim osporava nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika sud je cijenio kao paušalne i usmjerene na odugovlačenje ovog postupka. Naime iz dokumentacije koja priloži spisu, a koju je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi kako je tuženik izvršio izvid štete na predmetnom vozilu i tužitelju dostavio ponudu u kojoj je procijenjena šteta na vozilu ukupno 1.541,16 EUR temeljem odštetnog zahtjeva od 26. rujna 2024. koji se odnosi na predmetno vozilo te je tuženik u navedenom iznosu izvršio uplatu dana 19. studenog 2024, čime priznaje pasivnu legitimaciju.
21. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije u obvezi popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu odredi osiguravajuće društvo već u ovlaštenom servisu po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim korisnicima. Okolnost što postoje i drugi servisi u kojima bi cijena radnog sata bila niža ne predstavlja doprinos oštećenika nastaloj šteti u smislu čl. 1092. ZOO-a. Tuženik nije ovlašten isplatu štete uvjetovati izborom servisera. Naime prema smjernicama HANFE od 3. srpnja 2015. osiguranik odnosno oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti vozilo i na temelju računa popravka vozila koju mu je izdala izabrana radionica može potraživati isplatu naknade štete od osiguravatelja. Također prema smjernicama AGENCIJE ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA od 20. veljače 2020. oštećenik ima pravo samostalno odabirati Auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne.
22. Na temelju odredbe čl. 1046 ZOO-a tužitelju je nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koja je utvrđena prema Cjeniku tužitelja i cijene sata rada koju tuženik priznaje te mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu dužan naknaditi utuženi iznos sukladno čl. 1085. st. 1. i 4. te čl. 84. st. 1. ZOO-a., s obzirom na valjani ugovor o ustupu tražbine.
23. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.
24. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikove obrazložene ponude od 4. studenog 2024. (list 12 spisa) proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen 26. rujna 2024. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 27. rujna 2024., a tužitelj ih potražuje od kasnijeg dana, 26. listopada 2024. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva.
25. Međutim, stopa zatezne kamate se u konkretnom slučaju određuje na način propisan odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, a ne na način propisan tom odredbom za odnose iz trgovačkih ugovora ili ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtjeva tužitelj. To iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o tražbini po osnovi naknade štete, dakle, o izvanugovornom odnosu. Slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina troškova odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19., 92/21., 37/23., dalje: Uredba o tarifi).
27. Tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 7. i 8. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 25,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR prema odredbi članka 1. stavka 1. ZSP- a u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi, pa ukupni priznati troškovi iznose 144,91 EUR.
28. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkih ugovora ili ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtjeva tužitelj.
29. Tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška u iznosu od 6,64 EUR koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za sudsku pristojbu na tužbu i dosuđenog iznosa uzevši u obzir dokaze o uplati sudske pristojbe na tužbu koja prileži spisu. Slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.
30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 19. rujna 2025.
Sudac
Jasenka Rundek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.
Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).
