-1-

Broj: Ppž-13040/2022

 

 

                              

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i   Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.L., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („ Narodne novineˇ“  broj: 47/90, 29/94 i 114/22) i zbog djela prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( „Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21) odlučujući o žalbi okr. M.L., podnijetoj po branitelju D.U., odvjetniku iz Z., protiv presude Općinskog  suda u Zadru broj: 102. Pp -3358/2022 od 31. listopada 2022. , na sjednici vijeća održanoj dana 13 . rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.              Djelomičnim  prihvaćanjem žalbe okr. M.L., preinačuje se pobijana presuda na način da se izriče:

Na temelju članka 182. t. 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okr. M.L. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

 

I što je dana 2. lipnja 2022. godine oko 17, 00 sati, u mjestu XX, u dvorištu, obiteljske kuće narušio javni red  i mir a naročito drzak i nepristojan način, što je nezadovoljan da njegova majka B.L. živi sa P.V., istog rukom odgurnuo te na istog počeo glasno vikati riječi: „ ostavi moja vrata, to su vrata moga ćaće, ostavio si ženu i petero djece“, nakon čega je istog pljunuo, a potom se udaljio te prestao s daljnjim narušavanjem, a ovakvim ponašanjem je kod P.V. izazvao osjećaj straha i uznemirenosti, dok je kod ostalih prolaznika izazvao osjećaj uznemirenosti i nelagode,

čime je okrivljeni T.Š. počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

II Povodom žalbe okr. M.L., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni, na način da za prekršaj  činjenično opisan pod t.1., pravno označen kao prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izriče novčana kazna u iznosu od 291,99 eura[1] (dvjestodevedesetijedaneuroidevedesetidevetcenti) / 2.200,00 (dvijetisućedvjesto) kuna, u koju se uračunava temeljem čl. 40. Prekršajnog zakona vrijeme provedeno u uhićenju kao jedan dan zatvora, odnosno kao 39,82 eura novčane kazne, tako da okrivljenik na ime novčane kazne je dužan platiti iznos od 252, 17 eura (dvjestopedesetidvaeuraisedamnaestcenti) / 1.899,97 kuna (tisućuosamstodevedesetidevetkunaidevedesetisedamlipa), i ako 30 dana od primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini. 

 

III U ostalom dijelu, žalba okr. M.L. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

IV Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona u vezi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona okr. M.L. je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 30,00 eura ( trideset) / 226,03 kuna( dvjestodvadesetšestkunaitrilipe) u roku od 30 dana , od dana primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom okr. M.L. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i kažnjen je novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 2.400, 00 kuna što je protuvrijednost od 318,53 eura, u koju kaznu je uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju, kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da je okrivljenik obvezan na plaćanje novčane kazne u iznosu od 1.800, kuna /238,90 eura, te je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna / 13,27 eura.       

 

2. Protiv te presude okrivljeni M.L. je pravodobno podnio žalbu po svom branitelju zbog bitne povrede postupka,povrede materijalnog prava,pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava te odluke o prekršajnopravnim sankciji.

                           

3. Žalba okr. M.L. je djelomično osnovana.

 

4. U povodu žalbe okrivljenika M.L., i po službenoj dužnosti ovaj Sud je ispitao prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, te utvrdio da u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona  odnosno djelo činjenično opisana u izreci prvostupanjske presude nije prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kako mu se stavlja na teret, što pravilno žalitelj ističe u svojoj žalbi.

 

5. Naime, žalitelj, okr.  M.L. je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je u mjestu XX, u dvorištu obiteljske kuće narušavao javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način. Međutim, ovako opisano mjesto počinjenja prekršaja kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja (dvorište), predstavlja tzv. fiktivno javno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima  može postati. Uvjeti i okolnosti koje su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja, čujnosti ili vidiku , iz neograničenog javnog mjesta, dakle, nastupanja posljedice u javnosti, predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koja odredba sankcionira počinitelja koji vikom, svađom ili tučom na javnom mjestu remeti javni red i mir. Prema stavu ovog suda izraženog u Zaključku sjednice Odjela javnog reda i mira i javne sigurnosti od 22. listopada 2022., posljedica dostupnosti takvog ponašanja na neograničenom otvorenom javnom mjestu, mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke jer predstavlja zakonsko biće predmetnog prekršaja.

 

5.1.           Slijedom navedenog, reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničeno otvorenom javnom mjestu, već na tzv. fiktivnom javnom mjestu, predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti i navedena u činjeničnom opisu izreke ( jednako kao i u činjeničnom opisu optužnog prijedloga). Budući da se u izreci pobijane presude, u činjeničnom opisu, ne naznačuje da se ovakvo ponašanje okrivljenika moglo čuti s neograničenog otvorenog javnog mjesta  ( javne ceste ili puta…) činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. S obzirom je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, te zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

 

5.2.           Stoga, djelo za koje se okrivljenik M.L. optužuje i za koje se protiv njega vodi postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude po propisu nije prekršaj, ovaj je sud, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku  presudu na način da je okrivljenik za predmetno djelo prekršaja oslobođen od optužbe, kako je to i navedeno u t. 1. Izreke ove drugostupanjske presude.

 

6. U odnosu na djelo prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

7. Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, niti povrede na koje ukazuje žalitelj u svojoj žalbi.

 

8. Vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i iskaza svjedoka oštećene B.L. i P.V., i na osnovu cjelokupne materijalne dokumentacije, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge, koje je valjano obrazložio. Takvo obrazloženje prihvaća i ovaj Sud, a navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu čl. 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalitelj dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, pa se provođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim.

 

9. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor visine kazne. Naime, za počinjeni prekršaj, prvostupanjski sud je izrekao ne prestrogu novčanu kaznu, koja je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru kazne, tako da je ista dovoljno individualizirana osobi žalitelja. 

 

10. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka ovog suda temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3 c Prekršajnog zakona. Kako je rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („N.N.“ broj 18/13) propisan opći okvir paušalne svote, to je visina paušalnog iznosa troškova postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 30, 00 eura, što je po stanovištu ovog suda primjereno s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje okrivljenika.

 

11. Iz navedenih razlog valjalo je presuditi kao u izreci.

                                                       

U Zagrebu,   13. rujna 2023.

 

 

 

              Presuda se dostavlja  Općinskom sudu u Zadru u 5 (pet) otpravka za spis, okrivljenika, branitelja   i tužitelja.