Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-710/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Miro Dragović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ĆJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Cerovac, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P- 3125/2019-14 od 28. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-3125/2019-14 od 28. rujna 2023.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u cijelosti, kao neosnovan, a koji glasi:
"Nalaže se tuženiku ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.304,33 eur / 47.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 530,89 eur/4.000,00 kn s kamatom od 31. prosinca 2016. godine do isplate - 530,89 eur/4.000,00 kn s kamatom od 31. prosinca 2016. godine do isplate - 530,89 eur/4.000,00 kn s kamatom od 31. prosinca 2016. godine do isplate - 530,89 eur/4.000,00 kn s kamatom od 31. prosinca 2016. godine do isplate - 696,79 eur/5.250,00 kn s kamatom od 31. prosinca 2016. godine do isplate
- 1.625,85 eur/12.250,00 kn s kamatom od 31. prosinca 2016. godine do isplate
- 1.526,32 eur/11.500,00 kn s kamatom od 31. prosinca 2016. godine do isplate
- 331,81 eur/2.500,00 kn s kamatom od 31. prosinca 2016. godine do isplate,
po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakonom o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te da nadoknadi troškove postupka kao i da na te troškove plati zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja presude pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju ČJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ĆJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.049,75 eura1 /7.909,34 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, tj. 28. rujna 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnio žalbu tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud u njenom donošenju nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato jer pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tužitelj u žalbi.
7. Predmet spora je zahtjev za vraćanje utuženog iznosa s osnove zajma.
8. Tužitelj zahtjev temelji na činjenici da je tuženiku pozajmio utuženi iznos novca u svezi čega je tuženik i potpisao potvrde, a koji zajam o dospijeću tuženik nije vratio tužitelju, dok tuženik zahtjev osporava isticanjem činjenice da se radi o novcu kojim je plaćen prekovremeni rad radnicima tvrtke tuženika po tužitelju.
9. Prema jednom od osnovnih načela parničnog postupka - načelu o teretu dokazivanja tužitelj je u predmetnom postupku (kao individualiziranom postupku) trebao dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva što uključuje i činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev, sve ovo sukladno članku 7. stavku 1., članku 219. stavku 1. i članku 299. stavku 1. ZPP.
10. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP, a žalbeni razlozi kojima tužitelj drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud, kojemu jedino i pripada pravo ocjenjivati izvedene dokaze, ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu kao i pravilnost iz njega izvedenog zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva tužitelja.
11. Između stranaka nisu sporne činjenice da je tužitelj imao tvrtku HM Patria d.o.o. u ime koje je kao naručitelj radova bio u poslovnom odnosu s tvrtkom tuženika Imal-plast d.o.o. kao izvođačem radova na zgradi u [adresa] u pravno odlučno vrijeme.
12. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio: da je radi završetka radova u roku bio potreban i prekovremeni rad radnika, a koji je rad (prekovremeni sati) bio plaćen po tužitelju na ruke onim radnicima tvrtke tuženika koji su radili prekovremeno, pri čemu je TJ nadzornom inženjeru potpisivao primitak novca kojeg je dijelio radnicima koji su radili subotom i nedjeljom i od 7 do 19 sati; da tužitelj ne zna da li je tuženiku ikada novce dao na ruke, da li je i gdje nosio potvrde, predočavao i davao tuženiku da ih potpiše, dok je iz iskaza tuženika utvrđeno da nije sporno da ih je potpisao i da su mu potvrde slane putem fax-a te da tužitelj nije dokazao da je tuženiku stvarno i pozajmio (pri čemu prvostupanjski sud koristi i pogrešan zakonski izraz – posudio), odnosno predao novac u razdoblju od svibnja 2016. pa do kolovoza 2016. kako se to navodi u potvrdama koje je vlastoručno potpisao tuženik kao primatelj novca, ali ne u svrhu potvrde primitka zajma, nego potvrde o isplati tih novaca po tužitelju radnicima za prekovremeni rad.
13. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja te obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda ocjenom iskaza tužitelja da je na pitanja o odlučnim činjenicama (kada je novce predao tuženiku, u kojim novčanicama, da li je to predavala neka druga osoba na gradilištu ili je on osobno te novce dao tuženiku) tužitelj odgovarao da ne zna ili se ne sjeća (a pozajmice su prema navodima tužbe dane 2016., dok je tužba podnesena 2019., što nije toliko vremensko razdoblje da se tužitelj ne bi mogao sjećati svih okolnosti takvih pozajmica ako su stvarno bile učinjene), pravilno je prvostupanjski sud, uz primjenu pravila o teretu dokazivanja, primijenio materijalno pravo članka 499. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) primjena kojeg je razvidna iz pobijane presude (iako prvostupanjski sud nije naveo niti jednu materijalno pravnu odredbu koju je primijenio) kada je ocijenio neosnovanim zahtjev tužitelja budući da tužitelj u okviru načela o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP) nije dokazao točnost činjenica na kojima temelji tužbeni zahtjev za vraćanje zajma, a suprotni žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.
14. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, a koju tužitelj niti ne osporava određeno obrazloženim žalbenim navodima, već kao posljedicu svog stava o nezakonitosti odluke o glavnoj stvari.
15. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
16. Tužitelj sa žalbom nije uspio radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude (članak 154. stavak 1. ZPP).
U Sisku 19. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Marijanka Salopek
