Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Stalna služba u Otočcu
Bartola Kašića 7
Otočac
Poslovni broj: P-270/2022-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja PB, vl. UO Macola, Korenica, Josipa Jovića 75, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivici Barbiru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene TB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Đorđu Anđelkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, VPS: 132,72 eura, nakon održane glavne javne rasprave 18. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, 19. rujna 2025., javno objavivši,
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom ovrha radi vraćanja zaposlenika na rad određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Gospiću poslovnog broja: 11 Ovr- 2/2022-2 od 2. veljače 2022., potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovnog broja: Gž Ovr-105/2023-2 od 13. travnja 2023. na temelju presude Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž R-2554/2021 od 13.10.2021. godine i presude Općinskog suda u Gospiću broj: 13 Pr-65/2019-25 od 23.7.2021. te se ukidaju sve provedene ovršne radnje i obustavlja se ovrha.
II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Odbija se tužitelj sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 200,00 eura, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tužene radi proglašenja ovrhe nedopuštenom navodeći da je tužitelj Zaključkom Općinskog suda u Gospiću, posl. broj: Ovr-2/2022 od 3.10.2022. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe vraćanja zaposlenika na rad po presudi Općinskog suda u Gospiću, posl. broj: Pr-65/2019-25 od 23. srpnja 2021. godine i to u roku od 15 dana od dana primitka Zaključka. Tužitelj da je pravodobno podnio predmetnu tužbu te ističe da je Sud odredio predloženu ovrhu vraćanja zaposlenika na rad u roku od 8 dana, međutim, da ovrha radi vraćanja zaposlenika na rad je nedopuštena tj. postala je nemoguća kao što je činidba koju bi ovršenik, ovdje tužitelj, trebao izvršiti, postala i nemoguća. Odredbom čl. 112. Zakona o radu da je, između ostalog, propisano kako ugovor o radu prestaje i kad radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore. Budući je ovrhovoditeljica (ovdje tužena) rođena **.**.1954. godine, to joj je radni odnos kod tuženika odnosno Ugovor o radu prestao najkasnije 2.1.2019. godine. S obzirom da je tužena na raspravnom zapisniku od 15.1.2018. godine, a u predmetu pod posl. brojem: P-1773/2009 navela da je otišla u mirovinu 2015. godine, to je očito da je istoj radni odnos prestao po sili zakona. Također se navodi da je ovdje tuženica u trenutku podnošenja prijedlogu za ovrhu imala navršenih 68 godina, a što da je tužitelj saznao 15.3.2022. temeljem potvrde Porezne uprave s tim da tužitelj nije imao saznanja da li je tuženica u starosnoj mirovini, prijevremenoj starosnoj mirovini ili obiteljskoj mirovini. Stoga se predlaže donošenje presude kao u izreci.
2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te navodi da ovršni Sud samo prisilno provodi odluku parničnog suda, a koji Sud je naložio ovdje tuženicu vratiti na rad te se ističe da je tužitelj prigovore u vidu dobi tuženice odnosno njezinog odlaska u mirovinu trebao iznijeti tijekom parničnog postupka, odnosno isti se ne mogu razmatrati niti u okviru ovršnog, a niti u okviru ovoga postupka. Također se ističe da je tužitelj odavno upoznat sa datumom rođenja tužene, slijedom čega se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.
3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u priklopljeni parnični spis Pr- 65/2019, u priklopljeni ovršni spis Ovr-2/2022, u podnesak HZMO-a, Područni ured u Gospiću, list 76 spisa, u preslike prijave o početku osiguranja i prestanku osiguranja tužene, list 97 i 98 spisa.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Iz priklopljenog ovršnog spisa Ovr-2/2022 Općinskog suda u Gospiću razvidno je da je Zaključkom Općinskog suda u Gospiću, pod posl. brojem: Ovr-/2022 od 3. listopada 2022. godine ovršenik, a ovdje tužitelj, upućen na parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe vraćanja zaposlenika na rad po ovršnoj ispravi – Presudi Općinskog suda u Gospiću, posl. broj: Pr-65/2019-25 od 23. srpnja 2021. godine. Naime, Rješenjem o ovrsi posl. broj: Ovr-2/2022-2 od 2. veljače 2022. godine određena je ovrha radi vraćanja zaposlenika na rad, tj. ovrhovoditeljice (ovdje tužene), a na temelju gore spomenute ovršne isprave. S obzirom da je ovršenik predložio obustavu ovrhe iz razloga jer da je ovrhovoditeljici radni odnos prestao po sili zakona slijedom čega je provedba ovrhe vraćanja zaposlenika na rad postala pravno nemoguća, to je tuženik (ovršenik) upućen na parnicu koju je u danom roku i pokrenuo.
6. Nije sporno da je Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, pod posl. brojem Gž ovr-105/2023-2 od 13. travnja 2023. godine odbio žalbu ovršenika te potvrdio Rješenje Općinskog suda u Gospiću, posl. broj: Ovr-2/2022-2 od 2. veljače 2022. godine, a kojim je određena ovrha na način da se ovršeniku (ovdje tužitelju) daje rok od 2 dana, računajući od dana dostave Rješenja, da vrati ovrhovoditeljicu (ovdje tuženu) na radno mjesto samostalne kuharice pod prijetnjom izricanja novčane kazne za slučaj neispunjenja obveze po prijedlogu ovrhovoditeljice. Naime, prema shvaćanju navedenog drugostupanjskog Suda, u konkretnom slučaju, ovršenik ima obvezu vratiti ovrhovoditeljicu na rad sukladno sadržaju pravomoćne i ovršne isprave, Presude Općinskog suda u Gospiću, posl. broj: Pr-65/2019-25 od 23. srpnja 2021. godine.
7. Međutim, premda ovršenik više nije mogao navode na temelju kojih predlaže obustavu ovrhe u smislu čl. 72. st. 2. Ovršnog zakona ("NN" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje: OZ-a) isticati tijekom ovršnog postupka već je takve navode trebao i mogao isticati u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, dakle, u parničnom postupku, ovaj Sud ne može prihvatiti tuženikov stav da tužitelj (ranije ovršenik) takve navode ne bi mogao isticati u ovom parničnom postupku kojeg je pokrenuo sukladno Zaključku ovršnog Suda i upravo radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
7.1. Upravo suprotno, tužitelj upravo u ovom postupku ima pravo iznositi činjenice i predlagati dokaze koji upućuju na osnovanost tužbenog zahtjeva.
8. Iz podneska HZMO, Područnog ureda u Gospiću od 18. kolovoza 2025. nedvojbeno je da je korisnici TB, rođenoj **.**.1954. godine, odnosno ovdje tuženoj, priznato, počevši od 2.4.2015. godine, pravo na starosnu mirovinu te joj je isplata mirovinskih primanja krenula s istim danom.
9. Nadalje proistječe da je tužena sada u dobi od 71 godine iz čega nedvojbeno proistječe da je ovrha vraćanja tužene kao zaposlenice na rad, a kako je to određeno na temelju naprijed navedene ovršne isprave, postala nemoguća, odnosno, da se ne može provesti.
10. Odredba čl. 112. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje: Zakon o radu) propisuje prestanak ugovora o radu te točkom 4. propisuje da ugovor o radu prestaje kad radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore.
11. Proistječe stoga da je još u vrijeme donošenja ovršne isprave (prvostupanjska presuda je donesena 23. srpnja 2021.) došlo do izmijenjenih okolnosti, no, na koje nije upirala niti jedna od parničnih stranaka u smislu da je već u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke ovdje tuženoj priznato pravo na starosnu mirovinu od 2.4.2015. godine.
12. Međutim, ova okolnost kao i činjenica da je tužena sada u dobi od 71 godine svakako predstavlja okolnost zbog kojih je predložena ovrha postala nemoguća sukladno odredbi čl. 72. st. 2. OZ-a pa i bespredmetna unatoč pravomoćnom Rješenju o ovrsi kojim je naloženo vraćanje ovrhovoditeljice (ovdje tuženice) na rad.
13. Iz tog razloga valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i proglasiti nedopuštenom predmetnu ovrhu.
14. Budući je tužitelj uspio u parnici, to mu je tužena dužna naknaditi parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.
15. Sud je parnični trošak odmjerio prema ispostavljenom troškovniku, a odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, za zastupanje na ročištima od 14.2.2024., 28.3.2024. i 18.9.2025. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište te za sastavljanje podneska od 21.3.2024. kojim se tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, što daje iznos od 1.000,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om od 250,00 eura daje iznos od 1.250,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
15.1. Sud nije priznao zatraženi trošak sa sastav podneska od 5. rujna 2025. godine u iznosu od 200,00 eura, budući u istom tužitelj samo iznosi već ranije iznesene navode te predlaže zaključenje glavne rasprave te ovaj podnesak nije bio nužan za vođenje parnice jer su ti navodi mogli biti izneseni usmeno na glavnoj raspravi.
16. Zatezne kamate presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („NN“ 35/05, 41/08, 78/15).
17. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.
U Otočcu 19. rujna 2025. g.
S U D A C
Slavka Nikšić
PRAVNA POUKA
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
O TOM OBAVIJEST
1. Ivica Barbir, odvjetnik u Zagrebu
2. Đorđe Anđelković, odvjetnik u Zagrebu
