Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: K-223/2024-27

U IME REPUBLIKE  HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Lidiji Vuljak kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Dijane Krovina, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AR, radi počinjenja kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. Kaznenog zakona - („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu: KZ/11), a po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj K-DO-146/2013 od 31.prosinca 2013.godine, a izmijenjene dana 18.rujna 2025.godine, nakon održane rasprave dana 18.rujna 2025.godine u prisutnosti zamjenice ODO u Koprivnici ARZ osobno, okrivljenika AR i branitelja okrivljenika odvjetnika Želimira Petrovića osobno, a objavljene presude dana 19.rujna 2025.godine u prisutnosti okrivljenika AR osobno

p r e s u d i o  j e

I.Okrivljenik AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A i ER r. E, rođen **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], završio VSS – smjer poljoprivredni fakultet u Osijeku, nezaposlen, uzdržava ga supruga koja je u mirovini i prima 950,00 eura mjesečno mirovine, vlasnik automobila marke Volvo V50, god. proizvodnje 2010., oženjen s B, otac punoljetnog djeteta, služio vojni rok 1986/1987. godine u Mariboru, vojni čin niti odlikovanje nema, drž. RH, prema izvatku iz KE neosuđivan, brani se sa slobode

k r i v  j e

II.što je u vremenskom razdoblju od 1.siječnja 2008. do 30. studenog 2008., u Rasinji, kao direktor trgovačkog društva Agro-Rasinja d.o.o., s nakanom da uskrati sredstva Državnom proračunu Republike Hrvatske, protivno odredbi čl. 2. st. 1. t. 1., t. 2., t. 2a i čl. 17. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i čl. 25. st. 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost nije obračunao, prijavio i platio porez na dodanu vrijednost s osnova manjka robe u prodavaonicama, te tako:

- tijekom 2008. nije obračunao, prijavio i platio porez na dodanu vrijednost u sveukupnom iznosu od 6.444,74 eura / 48.557,90 kn za koji iznos je oštetio proračun

Republike Hrvatske za navedeni iznos,

III.dakle, s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza dao nepotpune podatke o dohocima i drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze i s istim ciljem u slučaju obvezne prijave nije prijavio prihod i druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze, pa je zbog toga došlo do smanjenja i neutvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi 2.654,46 eura (dvijetisućešestopedesetčetiri eura i četrdesetšest eura) – 20.000,00 kuna (dvadeset tisuća kuna),

IV.čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine,

opisano i kažnjivo po članku 256. stavak 1. KZ/11.

V.pa se okrivljenik AR temeljem istih zakonskih odredbi

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci

VI.Temeljem članka 56. KZ/11. prema okrivljeniku AR primjenjuje se

u v j e t n a  o s u d a

tako da se izrečena kazna neće izvršiti, ukoliko okrivljenik u roku od 1 (jedne)

godine ne počini novo kazneno djelo

VII.Temeljem članka 158. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku – (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je na ime postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva uplatiti u Državni proračun namiriti tražbinu Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 18683136487 u iznosu 6.444,74 eura (šesttisućačetristočetrdesetčetiri eura i sedamdesetčetiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi od 15% od 1.siječnja 2008.godine do 30. lipnja 2011.godine, po kamatnoj stopi od 14% od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015.godine, po kamatnoj stopi od 12% od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022.godine, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena od 1.siječnja 2023.godine do 31.prosinca 2023.godine, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1.siječnja 2024.godine pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1.srpnja te godine, a sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

VIII.Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku – (NN 152/08,

76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik AR dužan je na ime troškova kaznenog postupka paušala platiti iznos od 1.000,00 eura (tisuću eura) u korist državnog proračuna RH u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, dok se oslobađa plaćanja preostalih troškova ovog kaznenog postupka, te oni padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetnika u Koprivnici broj K-DO-146/2013 od 31. prosinca 2013., a koja je izmijenjena na raspravi 2.studenog 2023.godine, te koja je izmijenjena na raspravi održanoj dana 18.rujna 2025.godine, stavljeno je na teret okrivljeniku kazneno djelo činjenično, pravno i zakonski opisano u izreci ove presude.

2.Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici broj 3 Kov-27/2014-8 od 14. veljače 2014. potvrđena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici protiv okrivljenog AR radi inkriminiranog kaznenog djela.

3.Okrivljenik AR upitan kakav stav zauzima prema navodima podignute optužnice očitovao se da se ne smatra krivim zbog počinjenja kaznenih djela, te je iznio obranu.

4.Na raspravi okrivljenik je naveo da je kao rukovoditelj "Agro Rasinje" dozvolio da se roba izdaje poljoprivrednicima – kupcima jer to rade sve poljoapoteke jer ljudi nemaju novaca za sjetvu, tada uzmu robu za sjetvu od njih i plaćaju tek kad prodaju robu ili kad dobiju poticaje i tada su dobivali fakture, a otpremnice su izdavane po preuzimanju robe. Ono što nije potrošeno moglo se vratiti i natrag, neoštećeno u originalnoj ambalaži. Dan danas tako radi i Podravka i sve druge slične tvrtke. Na taj način nije bilo izdavana roba nije predstavljala manjak ona je uvijek bila plaćena i tada je obračunavao PDV i kad su bile kontrole porezne uprave utvrđeno je da nema nepravilnosti i da su svi porezi uredno plaćeni, njemu je rečeno da je sve bilo pravilno. On smatra da su svi porezi uredno plaćani i da nema nekakvih poreza. Tvrtka je otišla u stečaj, likvidirana je upravo zbog ekonomske situacije i ekonomske krize 2009. na dalje. Što se tiče kala, rastepa, loma i kvara to se uredno popisivalo komisijski, a normalno da je toga bilo, naročito kod sjemenske robe koja se pokvarila, npr. krumpir, kukuruz i slično i sjemenske pšenice jer je toga bilo najviše, dok su se ostale stvari otpisivale na inventurama, time da se radi pomoći knjigovođi o tome uredno vodila jedna bilježnica u koju se to zapisivalo. Što se tiče računa – otpremnice obrta rada dogodilo se da PDV nije plaćen u obračunskom razdoblju ako je došlo do kakve greške ili omaške i kada se radio završni račun pa je manjkao taj račun, on je tada tražio o čemu se radi i na raj račun je uredno platio PDV po godišnjem obračunu, što je imao pravo, na obrascu PDV-K. Na taj način je kao i svi drugi rješavao propuste koji su se eventualno dogodili kroz godinu, tako da se na godišnjoj razini to riješilo i uredno se platio porez. Koliko je njemu poznato na nekretninama Agro Rasinje osnovano je založno pravo u korist porezne uprave, ali mu nije poznato da li se povodom toga dalje vodio ovršni postupak. On je bio na inventurama 2005., 2006 i 2008. i to godišnjim, postojali su tijekom godine i manjkovi i viškove jer je u 16 kvadrata odjednom znalo biti 15 ljudi, a radila je jedna osoba, pa su nedostajale 4 vrećice sjemena i slično, a znalo je biti viška ili je nešto krivo otkucano kada se pojavljivao višak, no na godišnjim inventurama došlo se do stvarnog stanja, do čega se nije moglo doći po izvanrednim inventurama. Drastičnih razlika po godišnjim inventurama nije bio u smislu stvarnog i knjigovodstvenog stanja.

5.U obrani danoj list 1410-1411 okrivljenik AR je naveo da su inventure vršene uredno jer je bilo viškova ili manjkova, a da toga nije bilo tj. viškova ili manjkova, znači da bi inventurno stanje bilo istovjetno knjigovodstvenom odnosno da se to samo prepisalo. Bilo je viškova određene robe jer je bilo robe koja je vraćena od strane ljudi, čak i iz prethodne godine, a što se vidjelo na listama koje su mu davale i saslušana svjedokinja i još druge djelatnice sa neplaćenom robom koja je izdana na otpremnicu za sjetvu, bilo proljetna ili jesenska, i tada je on zvao ljude da dođu to platiti. Neki su platili cjelokupnu robu, neki su platili dio, a dio robe koju su od njih uzeli su vratili, a to je moglo biti iz prethodne godine, npr. iz jesenske sjetve kukuruza ili pšenice, znali su vratiti u proljeće. Dio ih čak i nije platio, pa su išli na utuženje, a prije utuženja izdavao se račun na koji se uredno morao platiti PDV. Bilo je npr. otuđenja stvari, bilo je stotine malih kartica povrća koji su proizvodi bili pod jednom šifrom, a znalo je biti ljudi u 12 kvadrata dućana 10 do 15 i nije se moglo uvijek primijetiti da je nešto netko otuđio, jedan dio je bio zatvoren sa zaštitnim sredstvima gdje je mogao samo djelatnik. Kad je račun bio proveden kroz kasu i kada je čovjek platio gotovinom ili kad je poljoprivrednik platio putem banke kao što je OPG, izdavao se račun i tada nastaje i obveza PDV-a. Oni su to vodili u knjizi popisa kao račun ureda kada smo izdavali račun R1. PDV se obračunavao poslije, a što je radilo knjigovodstvo temeljem ulaznih i izlaznih računa i moralo se platiti do zadnjeg dana slijedećeg mjeseca. Jedne godine, misli, 2003. da je imao povrat poreza jer je imao veliku količinu robe jer inače kako je roba plaćana tako je plaćan i PDV. Agro Rasinja nikada nije imala problema sa neplaćanjem prema državi sve do ekonomske krize koja je sve pogodila. Oni su bili generalni zastupnik Pioneera npr. za sjemenski kukuruz te se dio i kompenzirao, vršila se robna razmjena i često puta je naručena roba išla trećem kupcu. Radilo se npr. o sjemenskom kukuruzu i kada je to sjeme išlo kupcu, a roba je došla u 12 mjesecu jedne godine i u siječnju slijedeće, a sjetva kukuruza je kretala otprilike 10.4., trajala je do kraja svibnja pa se prema Pioneeru plaćala od kraja mjeseca lipnja do kraja prosinca prema ispostavljenim računima od Pioneera, a temeljem višegodišnjeg ugovora. Tada se i plaćao PDV. Naveo je da je 31.12.2008. napravljena inventura, imali su svoje ručne popise kada se brojala roba, a onda se to prepisalo i inventura je završila u fasciklima, registratorima, koji su dostavljeni sudu radi vještačenja, a bez tih inventurnih listi ne bi se mogao napraviti ni završni račun. Kada npr. čovjek radi sjetve uzme 100 kila sjemenskog kukuruza pa posije samo 50 kila i dođe vratiti drugih 50 i platiti posijano, tada mu se za 50 kila izdavao račun, a drugih 50 se u knjigovodstvu knjižilo kao povrat. To se nije smjelo knjižiti kao novi ulaz i to se nije radilo. Moguće da se dogodilo da je puno ljudi u dućanu i da je netko samo ostavio robu i otišao, koju je vratio i rekao djelatnici da vraća dio robe no nije se odmah razduživalo. Što se tiče brašna za kojeg je vještakinja rekla da se na pojedinim inventurama nalazilo, a na nekim ne, naveo je da je to bilo vlasništvo Podravke i kod njih je bilo na zalihi, no moralo se knjižiti na neki drugi način npr. kao konsignacija, što on nije znao niti mu je tko kod kontrola rekao kako to raditi, no oni su to knjižili jer se to moralo knjižiti na neki način da se zna što je izdano i da bi se moglo onda naručiti koliko je bilo potrebno. Oni su bili plaćeni samo za uslugu mijenjanja robe te je čovjek pšenicu isporučio Podravci i npr. on je kod njih mogao za 143 kile pšenice dobiti 100 kila stočnog brašna, no međutim to brašno je bilo Podravkino, a ne njihovo i ono uopće nije trebalo biti na inventuri, no oni to drugačije nisu znali knjižiti, a stanje su morali znati. Koliko zna za 2005., 2006., 2008. porezi su plaćeni i na uštrb dobavljača ponekad i kada je došlo do krize i likvidacije neki dobavljači se nisu naplatiti do kraja kao npr. Pioneer i ABM do čega je došlo upravo zbog krize. Moguće da su ostali neki računi na koje nije plaćen porez, a to je vrlo malo i vrlo sitno. Smatra da su porezi kako se to navodi u optužnici svi plaćeni.

6.Na raspravi dana 2.studenoga 2023.godine okrivljenik je ostao kod iznijete obrane te je naveo da on nije imao namjeru počiniti kazneno djelo odnosno utajiti određena primanja jer je naknadu pronađenu dokumentaciju proknjižio kroz PDV-K i na temelju te knjigovodstvene dokumentacije uredno je plaćen porez. Uz to, naveo je da je inventura provedena za 2008. i da o tome postoji dokumentacija. Na temelju te inventure utvrđen je višak a ne manjak robe, dok je višak robe nastao radi povrata robe. U inkriminiranom vremenskom razdoblju radilo se preko otpremnica jer seljaci nisu imali novaca i to je bio uobičajeni način poslovanja. O svemu navedenom da je svjedočila i svjedokinja ERZ. Na pitanje branitelja dodatno je pojasnio da se roba odmah fakturirala nakon što je seljak došao s novcima te je potom izdan račun koji je odmah ušao u sustav obračuna PDV-a, budući da je rađen putem računalnog sustava. Vezano za prodaju stočnog brašna i brašna za upotrebu u kućanstvima dodatno je pojasnio da je to brašno bilo vlasništvo Podravke d.d. Ta roba bila je na konsignaciji u njegovoj tvrtki a usluga prodaje te robe za njegovu tvrtku iznosila je 0,06 kuna ili 6 lipa po jednom kilogramu zamijenjene pšenice. Ukoliko je došlo do zamjene 100 kg pšenice tvrtka je imala 6 kuna zarade, a što je fakturirala Podravki d.d., a primjerci tih računa sadržani su u spisu predmeta. PDV za prodaju stočnog brašna i brašna za ljudsku upotrebu plaćala je Podravka d.d., a to proizlazi iz iskaza svjedoka BR koji je u inkriminiranom vremenu bio direktor u Podravci d.d., odnosno u Podravskim mlinovima.

7.Na raspravi održanoj dana 18.rujna 2025.godine okrivljenik AR u svoju obranu naveo je da je bio u poziciji da prevari državu i da je želio prevariti državu tada nebi 2008.godine pretplatio porez i uplatio 109.000,00 kuna više poreza i zato je imao te dvije izvanredne inventure, jer je trebao dobiti povrat poreza. Povrat poreza nije dobio, a rješenje je dobio, a zašto povrat poreza nije dobio to nije znao. Što se tiče funkcioniranja firme, naveo je da je njegova firma odnosno njegovo poduzeće radilo u redu od osnivanja do početka 2013.godine, kada je nastupila velika kriza. Poljoprivrednici su morali i mogli plaćati jedino kada su plasirali svoju robu i zbog toga su sav repromaterijal i sve ostalo iz trgovine davali njima na poček i na otpremnice, a kada bi oni prodali finalni proizvod tada bi dolazili platiti navedeno dugovanje. Isto tako su djelomično plaćali robu iz sustava državnih poticaja, a iz kojeg su za aktualnu sjetvu dobivali novac čak i 1,5 godinu kasnije, a to zna jer je vodio sustav državnih poticaja dok je to išlo preko firmi. Sve što se radilo, radilo se zbog toga što se išlo na ruku seljacima. Ako su oni robu vraćali, roba se ponovno vraćala na zalihu u trgovinu. Na pitanje branitelja naveo je da 2001.godine firma napravila ugovor sa Podravkom o konsignacjjskoj zamjeni brašna i stočnog brašna, za merkatibilnu pšenicu koju su poljoprivrednici predavali direktno u mlin u Podravci. Po završenoj žetvi on je dobio spisak poljoprivrednika sa količinama merkatibilne pšenice koju su oni mogli zamijeniti za gotove proizvode u mjenjačnici koju je vodila tvrtka Agro Rasinja. Znači on je imao 2 tone merkatibilne pšenice i mogao je temeljem te odredbe Podravke zamijeniti za određenu količinu proizvoda.

Na pitanje sutkinje kako to je da je na dan 2.10.2008.godine prikazan manjak, naveo je da je to bilo po nalogu inspektora Porezne uprave. Na izričito pitanje sutkinje da navede ime i prezime inspektora, naveo je da su bili dvoje, ali da se nisu predstavili. Na daljnje pitanje, kako objašnjava činjenicu da je to upisano manje od stvarno rađene inventure naveo je da je to bilo prikazano kao roba u trgovini, a na izričito pitanje da li je to netko izričito tražio da se to brašno upiše, naveo je da su oni tražili da se napravi inventura svega u skladištu i trgovini.

Na pitanje branitelja naveo je da za svaki predani kg pšenice oni su kao firma imali naknadu od 0,06 lipa za manipulativne troškove, što su fakturirali za svaki mjesec za prethodni mjesec i samo na tu uslugu je plaćao PDV-e, a za brašno je plaćala Podravka jer je bilo njihovo. Njemu je bilo rečeno da mora upisati sve i bez obzira što to brašno nije bilo vlasništvo trgovine, a on je upisao i to brašno u manjak jer je bio u strahu. Dakle, 31.12. su napravili inventuru i predali knjigovodstvu koje je napravilo završni račun. Završni račun kao što je to do sada već nikoliko puta naveo u svojoj obrani do sada, bio je pozitivan. Što se tiče viška robe koja je postojala nakon inventure 2008. naveo je da su ljudi puno u ljeti vraćali robu nakon što je sezona radova završila, a kao što je to ranije opisala jer su uzimali robu na otpremnice jer su višak robe vraćali.

8.Sud nije proveo dokaz predložen po branitelju okrivljenika odvjetniku Želimiru Petroviću i to saslušanje svjedoka BR, jer je smatrao da su svi dokazi provedeni tijekom ovog postupka dovoljni za donošenje ove presude i bez provođenja ovog dokaza, te je sud smatrao isti nepotrebnim i provođenjem toga dokaza samo bi nepotrebno odugovlačio ovaj kazneni postupak i stvarali se nepotrebni materijalni troškovi.

9.Sud je tijekom postupka proveo dokaz saslušanjem svjedokinje BRZ, te knjigovodstveno-financijske vještakinje Ksenije Špoljarić. Po suglasnom prijedlogu stranaka izvršen je uvid u kopiju zk izvatka (listovi 14-16), izvršen je uvid u porezno rješenje (listovi 17-18 i 19), izvršen je uvid u očevidnik (listovi 20-23), izvršen je uvid u presliku zapisnika Porezne uprave (listovi 31-83), izvršen je uvid u priloge (listovi 84-103), izvršen je uvid u porezno rješenje (listovi 104-109), izvršen je uvid u rješenje (listovi 110-112), izvršen je uvid u optužni prijedlog (listovi 113-117), izvršen je uvid u prekršajni nalog (listovi 119-120), izvršen je uvid u rješenje (listovi 121-122), izvršen je uvid u zapisnik Porezne uprave (listovi 127-157), izvršen je uvid u priloge (listovi 158-177), pročitano je porezno rješenje (listovi 178-207), izvršen je uvid u presliku optužnog prijedloga (listovi 209-223), izvršen je uvid u priloge (listovi 224-539), izvršen je uvid u podatke o solventnosti (listovi 540-544), izvršen je uvid u pregled osnova za plaćanje (listovi 545 -562), izvršen je uvid u izvadak o stanju o prometu po računu (listovi 563-571), pročitan je obrazac BON-2 (list 572), pročitan je izvadak o stanju i prometu po računu (listovi 573-609), pročitana je prijava potpisa (listovi 610- 613), pročitane su liste primopredaje i izvještaj kase (listovi 614-665), izvršen je uvid u preslike rješenja (listovi 670-671), izvršen je uvid u potvrde (listovi 689-698), izvršen je uvid u dokumentaciju (listovi 699-703), pročitana je potvrda (list 711), po suglasnom prijedlogom stranaka pročitan je iskaz svjedoka ĆR (listovi 717-719), pročitan je dopis (listovi 724-725), pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka Ksenija Špoljarić (listovi 728-763), pročitana je dokumentacija (listovi 764- 829), izvršen je uvid u presliku zapisnika o provedenoj inventuri (list 854) i dokumentaciju (listovi 855-891), izvršen je uvid u presliku podneska (listovi 892-896) i izvršen je uvid u dokumentaciju (listovi 892-902), pročitani su PDV obrasci (listovi 903- 910), izvršen je uvid u presliku cjenika artikla i inventurnih lista s kalkulacijom (listovi 911-1045), izvršen je uvid u kontrolne inventurne sa usklađenjem (listovi 1046-1111), izvršen je uvid u zapisnik (listovi 1112-1123) i dokumentacije (listovi 1124-1180), pročitan je dopis Porezne uprave sa prilozima i to prijave poreza na dobit i prijave poreza na dodanu vrijednost (listovi 1198-1234) i dokumentacije (listovi 1235-1250), pročitana je dopuna nalaza i mišljenja (listovi 1251-1261), pročitano je očitovanje vještaka (1270-1272), izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju (listovi 1275-1283), pročitana je druga dopuna nalaza i mišljenja vještaka (listovi 1283-1293), izvršen je uvid u dokumentaciju (listovi 1306-1310), izvršen je uvid u presliku zapisnika Porezne uprave (listovi 1311-1317), izvršen je uvid u račune dobiti i gubitka (listovi 1318-1322), izvršen je uvid u presliku odluke o dopuštenom manjku s naslova kala, rastepa, kvara i loma na proizvodima u trgovini (listovi 1349-1355), izvršen je uvid u knjigu potpisa u nabavi i prodaje robe (listovi 1358-1365), pročitana je dopuna nalaza i mišljenja vještaka (1368-1397), izvršen je uvid u račun (list 1403), izvršen je uvid u dokumentaciju temeljem koje je rađen nalaz i mišljenje vještaka (registratori 1-10), izvršen je uvid u spis K-315/08 Općinskog suda u Koprivnici, pročitana je presuda broj K-315/08-9 od 3. prosinca 2008. (listovi 47-51), pročitan je iskaz svjedoka BR dat na zapisniku 11.2.2021.godine, po suglasnom prijedlog stranaka pročitana je 4 dopuna nalaza i mišljenja vještaka Ksenije Špoljarić (listovi 1444-1457).

10.Pročitani su podaci iz kaznene evidencije za okrivljenika AR.

11.Izjmenjenom optužbom ODO u Koprivnici stavljeno je okrivljeniku AR na teret da tijekom 2008.godine točnije od 1.1.2008. do 30.11.2008.godine kao direktor TD Agro Rasinja nije obračunavao, prijavio i platio porez na dodanu vrijednost s osnova manjka robe.

12.Analizirajući sve provedene dokaze tijekom ovog postupka prije svega nalaz i mišljenje knjigovodstvene vještakinje, iskaze saslušanih svjedoka, sud je nesporno zaključio da doista okrivljenik AR kao vlasnik TD Agro Rasinja navedeno nije učinio, te je na taj način oštetio proračun Republike Hrvatske za iznos od 6.444,74 eura.

13.Prije svega sam okrivljenik AR u svojoj obrani navodi da upravo brašno koje je sporno i zbog kojeg je nastao ovaj dug, nije bilo njegovo, nego Podravkino, a s druge strane u inventuri 2.10.2008.godine navedeno je kao manjak robe TD Agro Rasinja. Naime, upravo je okrivljenik AR bio član inventurne komisije koja je navedeno utvrdila.

14.Dakle, već sama obrana okrivljenika upućuje na zaključak da je brašno koje je prikazano kao manjak robe trebalo biti tako prikazano jer je sam okrivljenik tvrdio da su mu djelatnici poreznog nadzora rekli da mora sve prikazati što je njegovo kao manjak.

15.Navedenu tvrdnju potvrdila je i svjedokinja ERZ, koja je iskazala (list 1297 spisa) u svom iskazu da je radila u trgovačkom društvu "Agro Rasinja" d.o.o. od 2000. do 9. mjeseca 2009. te je radila kao trgovac, dok je tijekom 2007. bila na porodiljnom, a tijekom 2006 i na bolovanju, a također na isti način zbog održavanja trudnoće i 2003. i dijelom 2004. Radila je u trgovini u [adresa] sa drugim kolegicama i radilo se u jednoj smjeni i to do 15,00 sati, dok je od 15,00 sati do 16,30 radio AR koji je raspolagao gotovim novcem koji je taj dan bio primljen od kupaca na način da je on utržak od tog dana trebao nositi u FINU. Sjeća se da se u toj trgovini u [adresa] ljudima davala roba bez novaca, time da ih je nazvao AR i rekao o kojoj osobi se radi, a nakon što je ta osoba došla u trgovinu dali su joj robu bez novaca i nisu joj izdavali račun već su samo u posebnu bilježnicu upisali ime i prezime, datum vrstu i vrijednost robe koju su toj osobi dali. Nakon što bi ta osoba ponovno došla u trgovinu i platila prethodno danu robu tada bi joj se izdavao i račun. U toj trgovini prodavala se različita roba vezana uz poljoprivredu, a u vidu zaštitnih sredstava, sjemenske robe, umjetnog gnojiva, alata i slično. Problemi su počeli već 2008. u trgovini je bilo sve manje robe, a roba se davala na taj način bez plaćanja u drugim trgovinama njihove firme. Nakon što je ona otišla trgovina se zatvorila. Roba koja je izdana i zapisana u bilježnicu plaćala se naknadno od strane kupaca odnosno kupac je potpisao otpremnicu koja mu je izdana i iz čega se vidjelo da je on preuzeo robu, a platio je tek kad je imao novca. Točno je da je bilo i vraćene robe jer su neki uzeli previše. Kada je kupac došao platiti temeljem otpremnice izdali su mu račun i uzeli novac za preuzetu robu. Znalo se dogoditi da je u jednoj godini izdana otpremnica, a u drugoj godini je čovjek došao platiti, a bilo je onih koji nisu platili uopće. Radilo se na taj način da je kupac tražio odobrenje od okrivljenog da uzme robu i naknadno plati, što se učinilo ako mu je okrivljenik odobrio. Ljudi su tako uzimali robu, a znali su plaćati uglavnom druge godine kada su dobili poticaje i kako su imali novaca.

16.U iskazu na raspravi (list 1408 spisa) svjedokinja ERZ je navela da je radila u "Agro Rasinji" i koliko se sjeća sudjelovala je u inventurnoj komisiji 2008., iako je prošlo puno vremena svega se ne sjeća. Radila se završna inventura 31.12.2008. i misli da je bila u komisiji, fizički se brojala roba i radile su se inventurne liste. Točno je da su ljudi uzimali robu na otpremnicu, Ona je tada bila u [adresa] u mjenjačnici i radila sve administrativne poslove i račun se izdavao za tu robu tek kada su došli platiti, poslije žetve ili su znali vratiti dio robe koja nije potrošena, špric ili slično i tada se izdavao račun. Moguće da je račun izdan i slijedeće kalendarske godine. Oni su inače od Podravke dobivali brašno, posije, stočnu hranu i kod njih je bila mjenjačnica, imali su taj program da su vršili uslugu za Podravku, time da su ljudi dolazili na ime pologa kod Podravke npr. kad su predali poslije žetve pšenicu, oni su na ime tog pologa npr. došli po 10 kila brašna i oni su Podravkino brašno isporučili i onda je čovjek dobio izvadak o svom stanju tj. koliko mu je ostalo na ime pologa. Mjesečno se Podravci ispostavljao račun za tu uslugu, a na godišnjoj bazi se utvrđivalo koliko je robe podignuto na ime pologa.

17.Saslušani svjedok BR iskazao je da je tijekom 2000. godine bio u službi u Podravci zadužen za nabavu žitarica i već desetak godina mjenjačnice nisu u toj službi gdje on sada radi. Radilo se na način da je Podravka imala ugovor sa "Agro Rasinjom" koja je vršila uslugu zamjene pšenice za brašno, npr. čovjek bio dovezao pšenicu u Podravku, ona je završila u silosu i čovjek je mogao izabrati u koju mjenjačnicu će on otići odnosno predanu pšenicu izabrati za brašno, tako su ljudi izabrali npr. [adresa]. Podravka je "Agro Rasinji" plaćala naknadu prema količini zamijenjenog brašna. To brašno do trenutka zamjene bilo je vlasništvo Podravke odnosno ona je bila vlasnik robe pa je vjerojatno ona plaćala i PDV. Nije se mogao sjetiti koliko je trajao taj ugovorni odnos između Podravke i "Agro Rasinje", no sjeća se da je "Agro Rasinja" fakturirala mjesečno uslugu mijenjanja i isporuke ljudima brašna za predane žitarice Podravki. Ljudi su imali na stanju svaki pojedinačno koliko su pšenice predali npr. 1 tonu i kako je on uzimao brašno u "Agro Rasinji" tj. mijenjao za predanu pšenicu, tako su se i zalihe njegove pšenice u silosima smanjivale. Kada je u žetvi ponovno predao novu pšenicu tada su se te zalihe povećavale.

18.Kad mu je od strane suda predočen list 1403 naveo je da bi otprilike to bio račun "Agro Rasinje" koji se ispostavljao Podravci mjesečno i da je vidljivo da je cijena usluge bila 0,06 kuna po kili zamijenjene pšenice.

19.Sud je imao u vidu navedene iskaze, međutim upravo je svjedokinja ERZ bila član inventurne komisije kao i okrivljenik, i upravo je ista kao član inventurne komisije prikazala u inventuri 2.10.2008.godine brašno kao manjak robe, a iz nalaza i mišljenja stalne sudske knjigovodstvene vještakinje Ksenije Špoljarić čiji nalaz i mišljenje su i sud i stranke u cijelosti prihvatile kao jasan i stručan, proizlazi da je na inventuri provedenoj 6.8.2008.godine popisana roba u vidu brašna - oštrog, glatkog, stočnog i drugog (tabela 3. točka 6) a koja se nije nalazila u poljoapoteci prilikom provođenja inventure 3.10.2008.godine.

20.Pa cijeneći navedeno, dakle, analizirajući nalaz i mišljenje vještakinje, i povezujući ga sa obranom okrivljenika, sud zaključuje da je na inventuri 3.10.2008.godine prikazano sporno brašno kao manjak robe i zbog toga je i nastao iznos štete za proračun Republike Hrvatske u iznosu od 6.444,74 eura.

21.Nadalje, vještakinja je u svom nalazu utvrdila da na provedenoj inventuri 3.10.2028.godine iznos manjka nije mogla povezati sa isporukom robe individualnim proizvođačima, a što je okrivljenik tvrdio u svojoj obrani, da je robu isporučivao temeljem otpremnica poljoprivrednicima koji su mu nakon sezone došli plaćati robu ili mu vraćati istu ako bi im ostao višak, te u svom iskazu potvrdila i svjedokinja ERZ.

22.Dakle, cijeneći sve provedene dokaze, a naročito nalaz i mišljenje knjigovodstvene vještakinje koji je isti dala na raspravi održanoj dana 19.rujna 2025.godine u kojem je pojasnila da je manjak robe utvrđen tijekom godine točnije na inventuri 2.10.2008.godine, a za svaku kalendarsku godinu se dostavlja konačni obračun PDV- a zaključno 28.2. slijedeće godine i ti obračuni PDV-a u njima se mogu iskazati eventualno drugačiji podaci od podataka koji su bili utvrđeni inventurom. U konkretnom slučaju društvo je u konačnom obračunu iskazalo da nije bilo manjka robe na inventuri s danom 31.12.2008.godine. Međutim, kao što je to detaljno opisala, tu činjenicu nije mogla utvrditi kao osnovanu, a sve kako je detaljno obrazložila u dopunama nalaza i stoga razloga nije ni bila u mogućnosti utvrditi obvezu za čitavu 2008.godinu. Nadalje je vještakinja navela da ono što može u vezi artikla pšeničnog brašana reći, je ono što je detaljno opisala u četvrtoj dopuni nalaza i mišljenja od 11.11.2022.godine, na strani 11 i 12, gdje je navela da na inventuri koja je bila provedena 2. i 3. 10.2008.godine na koji je bio utvrđen manjak robe u prodavaonici u [adresa] u vezi kojeg je manjka i obračunata porezna obveza, nije bilo popisano brašno koje uključuje i krvno stočno brašno i pšenične posije. Također u inventurnoj listi s kalkulacijama koje su izlistane na dan 30.12.2008.godine nisu bile iskazane zalihe brašna koje uključuju krvno brašno i pšenične posije. Međutim, na inventuri s kalkulacijama na dan 31.12.2008.godine iskazana je zaliha brašna koja uključuje i krvno stočno brašno i pšenične posije. Kako u razdoblju provedbe prve inventure 2.10. do 31.12.2008.godine nije bilo ulaznih računa temeljem kojeg bi mogao biti evidentiran ulaz brašna, kao i dokumentacije iz koje bi se moglo vidjeti da je netko od kupaca vratio brašno, zaključila je da nema dokaza na koji je način brašno u razdoblju od 2.10.2008. do 31.12.2008.godine pristiglo na zalihu.

23.Dakle, tijekom postupka je utvrđeno da je okrivljenik kao direktor TD Agro Rasinja postupao upravo s nakanom da uskrati sredstva državnog proračuna Republike Hrvatske, te je postupao protivno odredbi članka 2. stavak 1. točka 1. točka 2. točka 2a i članka 17. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, te članka 25. stavak 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, jer nije obračunao, prijavio i platio porez na dodanu vrijednost s osnova manjka robe, u prodavaonicama te nije tijekom 2008.godine obračunao, prijavio i platio porez na dodanu vrijednost u sveukupnom iznosu od 6.444,74 eura i na taj način oštetio proračun Republike Hrvatske.

24.Okrivljenik je dakle s ciljem da druga osoba TD Agro Rasinja d.o.o djelomično izbjegne plaćanje poreza dao nepotpune podatke o dohodcima i drugim činjenicama, i koje su od utjecaja na utvrđenje iznosa porezne obveze, i s istim ciljem u slučaju obvezne prijave nije prijavio prihod i druge činjenice, koje su od utjecaja na utvrđenje iznosa porezne obveze, pa je zbog toga došlo do smanjenja i neutvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi 2.654,46 eura (20.000,00 kuna).

25.Zbog svega navedenog u radnjama okrivljenika AR ostvarena su sva bića kaznenog djela protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. KZ/11.

26.Sud je proglasivši okrivljenika AR krivim osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koju je temeljem članka 56. KZ/11. uvjetovao na rok kušnje od 1 (jedne) godine.

27.Sud je kod odmjeravanja vrste i visine kazneno pravne sankcije za kazneno djelo koje se stavlja okrivljeniku na teret, imao u vidu protek vremena od počinjenja kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret. Nadalje sud je imao u vidu da okrivljenik prema izvatku iz KE nije osuđivan. Pa cijeneći društvenu opasnost izvršenog djela i posljedice, sud je smatrao da okrivljeniku nije potrebno izricati kaznu.

28.Upozorenje uz prijetnju kaznom ispunit će svrhu kaznenih sankcija, a zapriječena kazna od 8 (osam) mjeseci prema okrivljeniku s rokom kušnje od 1 (jedne) godine bi trebala dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće ne vrši takova niti slična kaznena djela.

29. Temeljem članka 158. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku – (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je na ime postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva uplatiti u Državni proračun namiriti tražbinu Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 18683136487 u iznosu 6.444,74 eura (šesttisućačetristočetrdesetčetiri eura i sedamdesetčetiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi od 15% od 1.siječnja 2008.godine do 30. lipnja 2011.godine, po kamatnoj stopi od 14% od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015.godine, po kamatnoj stopi od 12% od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022.godine, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena od 1.siječnja 2023.godine do 31.prosinca 2023.godine, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1.siječnja 2024.godine pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1.srpnja te godine, a sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude. Naime, tijekom postupka na temelju provedenih dokaza posebno nalaza i mišljenja knjigovodstvene vještakinje Ksenije Špoljarić sud je došao do iznosa štete za proračun Republike Hrvatske, radi se upravo o ranije navedenom iznosu i zbog toga je obvezao okrivljenika AR kao vlasnika TD Agro Rasinja da podmiri navedeni iznos zajedno sa kamatama kako je to navedeno u ovoj presudi.

30.Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku – (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik AR dužan je na ime troškova kaznenog postupka paušala platiti iznos od 1.000,00 eura (tisuću eura) u korist državnog proračuna RH u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, dok se oslobađa plaćanja preostalih troškova ovog kaznenog postupka, te oni padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Paušalni iznos troška odnosi se na trajanje i složenost postupka, a kako je okrivljenik proglašen krivim, dužan je snositi navedeni trošak. Naime, isti iako nije zaposlen, otac je jednog punoljetnog djeteta kojeg više nije dužan uzdržavati, te kako supruga okrivljenika prima mirovinu u iznosu od 950,00 eura od koje se uzdržavaju oboje, očito je da isti mogu živjeti od navedene mirovine, jer prema tvrdnjama okrivljenika isti ne ostvaruje nikakove druge prihode, a završio je visoku stručnu spremu i unatoč toga je nezaposlen i uzdržava ga supruga. Zbog navedenoga sud smatra da će isti biti u mogućnosti platiti navedeni trošak ovog kaznenog postupka u paušalnom iznosu i plaćanjem istoga neće biti ugrožena njegova materijalna egzistencija kao niti egzistencija njegove supruge. Nadalje, sud ga je oslobodio plaćanja preostalih troškova ovog kaznenog postupka, jer se radi o znatnijim troškovima vezanim uz provedeno knjigovodstveno vještačenje, te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda i plaćanjem tih troškova bila bi ugrožena materijalna egzistencija njega i supruge s obzirom da se radi o znatnijim troškovima.

31.Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

Koprivnica, 19.rujna 2025.

Sutkinja:

Lidija Vuljak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

Dostavna naredba:

1. ODO u Koprivnici na br. KO-DO-72/2022.

2. AR, [adresa]

3. odvjetnik Želimir Petrović iz Koprivnice

Po pravomoćnosti:

4. Republika Hrvatska, ODO u Koprivnici na br. A-DO-2/2025.