REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6205/2020-51
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužitelja TL (nom TL) iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnik Josip Reljić iz Zagreba protiv tuženika IL iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa odvjetnica Zrinka Petković, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 24. lipnja 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Marijana Baričevića i punomoćnice tuženika, na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 19. rujna 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik ½ nekretnine - suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) ugostiteljski objekt tipa konoba površine 86,59 m2 (neto 83,12 m2), [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, koji se nalazi u Stambenoj [adresa], 4, sagrađenoj na z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Stambena zgrada ukupne površine 415 m2, a koji je neodvojivo i trajno povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine čest.br. 5400 k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, a što je tuženica IL, [adresa], 018: 29505520191 dužna priznati i bez ikakvog daljnjeg odobrenja ili suglasnosti izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva za korist tužitelja TL iz [adresa], 0IB 29165913398, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda. Tuženica IL, [adresa], 018: 29505520191 dužna je trpjeti upis prava vlasništva za korist tužitelja TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ½ nekretnine - suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) ugostiteljski objekt tipa konoba površine 86,59 m2 (neto 83,12 m2), [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, koji se nalazi u Stambenoj [adresa], 4, sagrađenoj na z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Stambena zgrada ukupne površine 415 m2, a koji je neodvojivo i trajno povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine čest.br. 5400 k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb."
II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 17.500,00 eura.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženice 1983. godine, nastavno na dugogodišnji prijateljski odnos, kao ortak dogovorio kupnju poslovnog prostora u Zagrebu na adresi [adresa] (sada [adresa]) s namjerom korištenja predmetnog poslovnog prostora u svrhu obavljanja ugostiteljske djelatnosti. Tužitelj je dana 30. srpnja 1093. godine izvršio uplatu iznosa od 2.160.000,00 dinara u korist Udružene samoupravne interesne zajednice stanovanja i komunalnih poslova, time da je svrha uplate po predugovoru broj 1123/83 sklopljenim s prednikom tuženika za prostor na adresi [adresa] – [adresa], što potvrđuje da su tužitelj i pravni prednik tuženice postupali u zajedničkom dogovoru te zajednički kao ortaci kupili predmetni poslovni prostor. Tužitelj i prednik tuženice su zajedničkom odlukom odlučili preurediti postojeći poslovni prostor kupnjom dodatnih prostora (garaža) kako bi njihovim spajanjem s postojećim prostorom dobili jedan veći poslovni prostor veće površine i visine. U tu svrhu tužitelj i prednik tuženice te tuženikova supruga IL, sada tuženica i nasljednica tuženika UL, sklopili su 14. veljače 1984. godine pojedinačne ugovore o udruživanju sredstava za društveno – usmjerenu izgradnju garaža u [adresa] s Udruženom samoupravnom interesnom zajedničkom stanovanja i komunalnih djelatnosti kao nositeljem realizacije planova društvene izgradnje i to pravni prednik tuženice za garažu broj 6, površine 13,94 m2, supruga tuženika IL za garažu broj 7 površine 13,83 m2, sada tuženica i tužitelj za garažu broj 5 površine 14,80 m2. Sukladno namjeri i zajedničkom dogovoru stranke su preuređenjem spojile već postojeći poslovni prostor s garažama koje su pojedinačno stekli temeljem navedenih ugovora. Kako je tužitelj izvršio uplatu za poslovni prostor pravni prednik tuženice je u svrhu adaptacije poslovnog prostora i kupnje opreme sklopio ugovor o dugoročnom kreditu s Privrednom bankom Zagreb te su na taj način tužitelj i pravni prednik tuženice, zajednički kao ortaci, financirali kupnju i uređenje poslovnog prostora a tužitelj je kreditiranjem financirao uređenje. Pravni prednik tuženice je u Očitovanju dana 8. rujna 1984. godine pred odvjetnikom Marijanom Jalševićem i potpisanom od strane tužitelja i pravnog prednika tuženika priznao svom ortaku ovdje tužitelju pravo etažnog vlasništva u ½ dijela poslovnih prostorija površine 31,05 m2 lokal i 28,68 m2 skladište u [adresa]
– [adresa] (sada [adresa]) kao i činjenicu da je tužitelj u cijelosti podmirio dio naknade za poslovni prostor. Tužitelj i pravni prednik tuženice su 19. ožujka 1985. godine sklopili ugovor o ortakluku pred odvjetnikom Marijanom Jalševićem kojim su formalizirali svoj već postojeći odnos ortaka vezano za poslovni prostor i njegovo poslovanje. Tužitelj i pravni prednik tuženika su imali dugogodišnju kontinuiranu suradnju kroz zajednički obrt i odnos ortakluka i to od 1994. do 1999. godine. Poslovni prostor od 1999. do 2014. g. nije bio u funkciji da bi 2014. g. tužitelj s pravnim prednikom tuženika sklopio ugovor o zakupu za poslovni prostor. Pravni prednik tuženika je u tužbi protiv tužitelja dana 30. siječnja 2015. g. tražio isplatu iznosa od 4.198,80 kuna na ime naknade za uređenje voda u predmetu P-591/15 iz čega proizlazi da su tužitelj i pravni prednik tuženika bili ortaci u ugostiteljskom objektu u [adresa], te da su ugovorili zajedničko snošenje troškova poslovanja radnje. Iako su tužitelj i pravni prednik tuženika početkom 2015. g. još uvijek komunicirali i zajednički pregovarali s potencijalnim zakupcima radi ponovnog davanja poslovnog prostora u zakup, tužitelj je u lipnju 2015. g. slučajno saznao da je tuženik bez njegovog znanja i suglasnosti sklopio ugovor o zakupu za poslovni prostor nepoznatim osobama, te tužitelj nije bio u mogućnosti ući u poslovni prostor jer je zamijenjen uložak cilindra brave na vratima te se vrata nisu više mogla otključati. Tužitelj je cijelo vrijeme ortačkog i poslovnog odnosa u kontinuitetu imao u posjedu ključeve poslovnog prostora te je mogao pristupiti u prostorije, a nakon zamjene brave, tužitelj više ne može pristupiti u poslovni prostor, te nema nikakav uvid u uvjete sklopljenog ugovora o zakupu niti mu tuženik isplaćuje iznos zakupnine koji pripada tužitelju s osnove odnosa ortakluka. U tužbi je tužitelj naveo da će konačni iznos koji potražuje na ime zakupnine odrediti nakon što primi ugovore o zakupu i nakon što se utvrde iznosi plaćene zakupnine. Tužitelj je podneskom od 13.3.2017. g. uredio tužbeni zahtjev na način da traži utvrđenje da je tužitelj vlasnik ½ dijela predmetne nekretnine, a podneskom od 13.6.2024. g. je konačno uredio tužbeni zahtjev, a sve kako je opisano u izreci presude i predložio da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev, a koju preinaku je sud dopustio na temelju članka 190. stavka 3. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 – 155/23) jer se rješenju o preinaci tužbe tužitelj nije protivio, i nije isticao da se ne radi o preinaci, a i jer sud smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev i naložiti tuženici da mu naknadi trošak parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu pravni prednik tuženice u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev ističući da je temeljem ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora – lokala u [adresa] – [adresa] u [adresa] od 13.2.1984. godine tuženik stekao vlasništvo poslovnog prostora – lokala površine 31,05 m2 i skladišta od 28,68 m2. Temeljem Ugovora o udruživanju sredstava za društveno- usmjerenu izgradnju garaža u [adresa], objekt 1C od 14.2.1984. g. tuženik je stekao vlasništvo garaže od 13,94 m2. Temeljem Ugovora o udruživanju sredstava za društveno-usmjerenu izgradnju garaža u [adresa], objekt 1C od 14.2.1984. supruga tuženika IL je stekla vlasništvo garaže od 13,83 m2. Poslovni prostor sa skladištem i dvije garaže su na temelju projektne dokumentacije "Arhitektonskog biroa Centar 51! iz Zagreba, Preobraženska 2 br. NG- 1/84 od veljače 1984. spojeni u uređeni poslovni prostor koji prema projektnoj dokumentaciji ima površinu od 86,59 (netto 83,12) m2. Dozvolom za upotrebu br. UP7I-05/1-849/4-1985 od 26.3.1985. Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, Odsjek za građevinarstvo i urbanizam tuženiku je odobrena upotreba uređenog poslovnog prostora, jer je Komisija za tehnički pregled dana 25.3.1985. utvrdila da je objekt izgrađen u skladu s građevnom dozvolom i tehničkom dokumentacijom. Supruga tuženika IL ovjerenim očitovanjem od 3.4.2015. g. ovlastila je svoga supruga UL da ugostiteljski objekt tipa konoba koji je izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] uknjiži u cijelosti na svoje ime. Preuređenje dvije garaže u poslovni prostor i spajanje poslovnog prostora u prizemlju u vlasništvu UL sa garažama u podrumu, na temelju profesionalne projektne dokumentacije i građevne dozvole je investicija koju su snosili tuženik UL i njegova supruga IL. Konačno tuženik je na temelju uredne vlasničke dokumentacije ishodio uknjižbu prava vlasništva Ugostiteljskog objekta tipa konoba površine 86,59 m2 (netto površine 83,12 m2) u stambenoj zgradi [adresa] u [adresa] sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] po novoj izmjeri čest. br. 5400 k. o. [katastarska općina]. Tužitelj TL je vlasnik garaže koja nije sastavni dio Ugostiteljskog objekta tipa konoba površine 86,59 m2 (netto 83,12 m2) već je bila korištena kao ostava a od kupnje do danas je u posjedu tužitelja. Ugovor o ortakluku stranke su sklopile radi zadovoljavanja zahtjeva nadležnog upravnog tijela u svrhu ishođenja dokumentacije za početak rada konobe i dijeljenju dobiti od poslovanja a ne oblik stvarnopravnog stjecanja prava vlasništva. Uplate po predugovoru br. 529/59 – ugovor 453/84 od 436.800,00 dinara i 17.309,00 dinara odnose se na garažu u objektu 1C od 14,80 m2 – garaža broj 5 koje je nesporno u vlasništvu i posjedu tužitelja i nije adaptirana kao dio Ugostiteljskog objekta tipa konoba površine 86,59 m2 (netto 83,12 m2) u vlasništvu tuženika. Uz uplatnicu na iznos od 2.160.000,00 din tužitelj nije priložio predugovor od br. 112/83. Tužitelj je odbijao plaćati režije kao ortak pa ga je tuženik morao tužiti, temeljem ugovora o ortakluku, ali je tužbu povukao kada je temeljem urednih isprava uknjižio pravo vlasništva. Tužitelj nije suvlasnik ugostiteljskog objekta tipa konoba površine 86,59 m2 (netto 83,12 m2) pa je tužba neosnovana i predlaže sudu da tužbu odbije i obveže tužitelja na plaćanje troška parničnog postupka.
3. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u priznanicu o uplati od 30.7.1983. (list 6), ugovor o udruživanju sredstava za društveno-usmjerenu izgradnju garaža u [adresa] – [adresa] broj 454/84 (list 7-12), ugovor o udruživanju sredstava za društveno-usmjerenu izgradnju garaža u [adresa] objekt 10 broj 455/84 (list 13-18), ugovor o udruživanju sredstava za društveno- usmjerenu izgradnju garaža u [adresa] broj 453/84 (list 19-24), priznanicu o uplati (list 25), priznanicu o uplati (list 26), ugovor o dugoročnom kreditu br. 22/84 (list 27-28), očitovanje od 8.9.1984. (list 29), ugovor o ortakluku (list 30), bilješku od 7.4.1994. (list 31), oglas (list 32), zaključak o prodaji (list 33-35), ispravu o dugu (list 36-37), rješenje o odjavi obrta (list 38), ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 39-42), ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 43-47), ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 48-54), tužbu (list 55-56), odgovor na tužbu (list 57), potvrdu MUP (list 58-59), dopis (list 60), povratnicu (list 61), dopis (list 62), dopis (list 63-64), povratnicu (list 65), izvadak iz knjige položenih ugovora (list 73), ugovor o udruživanju sredstava broj 2960/83 (list 83-90), predugovor o udruživanju sredstava broj 1223/83 (list 91-94), ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 95-98), obavijest Gradske plinare (list 99), računi GSKG d.o.o. (list 100-101), dopis (list 102), rješenje o nasljeđivanju od 13.8.2018. g. javnog bilježnika Bože Svedreca (list 135-136), izvod iz matične knjige vjenčanih (list 160), podnesak (list 161), potvrdu (list 162), rješenje Komiteta za građevinarstvo od 15.10.1984. (list 163), izvještaj (list 164 165), dopis Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika (list 166), dopis (list 167), građevinsku dozvolu (list 168- 171), dozvolu za upotrebu (list 172), ponudu GSKG d.o.o. (list 173-174), ponudu (list 178), odluku suvlasnika (list 176-178), iskaz zaduženja (list 179 – 180), račune pričuve (list 181185), zapisnik (list 186), dopise (list 191 – 193), ugovor o najmu poslovnog prostora (list 210 – 213), građevinsku dozvolu (list 296-299), priznanice o uplati (list 290), uvjerenje (list 903), projekt vodova i kanalizacije (list 310), saslušani su svjedoci ČL, ML, ŽL, BL, GL, ĆL i KL te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.
5. Iz iskaza svjedoka ČL razvidno je da dobro poznaje i g. TL, a poznavala je dobro i pok. g. UL, dok je NL njezin bivši suprug. Zna da su g. TL i pok. g. UL zajedno kupili poslovni prostor, i suprug i ona su bili i u tom prostoru, zna da je g. UL dalje bio u inozemstvu, a prostor je vodio g. TL, a radilo se o konobi u ulici Jakova Gotovca. Zna da su ih počastili g. UL i g. TL kada su kasnije dolazili u konobu i to nekoliko puta. U braku s g. ML je bila do 2019., odnosno brak je razveden 2020. Zna da uvijek kad je razgovarala sa svojim bivšim suprugom, da se lokal g. UL i TL spominjao kao zajednički lokal. Same ugovore između g. TL i UL nije vidjela. Na posebno pitanje pun. tuženika što točno misli pod riječi "zajednički lokal", svjedokinja je odgovorila da pri tome misli da su zajednički kupili lokal. Navodi kako su bili prijatelji i s g. TL i g. UL i da se od početka pričalo da su zajednički kupili lokal i da su suvlasnici, a tako se pričalo cijelo vrijeme jer tu nije bilo tajni. Na posebno pitanje kada je to bilo, navodi kako se ne može točno sjetiti. Na posebno pitanje na koji način su vodili lokal istaknula je kako je g. TL radio i vodio sve, a da je g. UL odlazio van i radio u inozemstvu, a pretpostavlja da se radilo i o stolnom tenisu. Istaknula je kako su u početku nekoliko puta ona i suprug dolazili u predmetni lokal u toj prvoj godini. Nije joj poznato kada je predmetni lokal prestao raditi. Na posebno pitanje tko su bili ljudi koji su pričali da je to njihov lokal odgovara da su to bili ljudi koji su se tada s njima družili i koji su bili prijatelji, a prvenstveno je to bio g. UL, g. T, pa g. I, kao i zaposlenici samog lokala. S gđom IL se nisu toliko družili. Na posebno pitanje u kakvom su odnosu bili g. IL i g. TL nakon zatvaranja lokala odgovorila je da to ne zna.
6. Iz iskaza svjedoka ML razvidno je da dobro poznaje tužitelja još od 1978. godine jer je bio gost u lokalu u kojem je on radio "Šparkase" a vlasnik tog lokala je bio njegov očuh gospodin U, odnosno nosioc tog biznisa je bio tužitelj jer njegov očuh nije mogao to imati na svojem imenu zato što je bio nositelj vojne mirovine. Kako su bili kućni prijatelji, te su se družili i na ručkovima, on mu je rekao da je pokojni IL odlučio kupiti lokal koji će se zvati " [obrt]", pa da ga luksuzno uređuje da bude za 21. stoljeće a da će u njemu onda nositelj posla onda biti tužitelj, odnosno da su se tako dogovorili. Naime, TL je imao pravo potpisa i naručivanja robe a pokojni gospodin IL je radio u Njemačkoj za klub kao trener i nastupao na sportskim natjecanjima te je stoga manje vremena bio u Zagrebu. Tada gospodin TL nije imao novac da zajednički učestvuje u poslu s pokojnim gospodinom IL jer je svjedok 1983. godine odlučio sam otvoriti svoj lokal i pitao ga je da li bi mu mogao posuditi 5.000.- njemačkih maraka, a koje bi mu on vratio u kraćem roku, na što mu je odgovorio da nema toliko novaca. On je tada vidio da na regalu u njegovoj dnevnoj sobi stoje dva kupa s većom količinom njemačkih maraka, a TL je vidio da on gleda u ta dva kupa, pa mu je rekao da to nije njegov novac, nego da je to Č dao za plaćanje prostora, jer je bio vikend pa nije stigao on to uplatiti nego se vratio u Njemačku. Tada mu je TL rekao da se može obratiti njegovom očuhu gospodinu M koji mu može posuditi 5.000.- njemačkih maraka što je on i učinio i on mu je posudio, a svjedok je taj novac vratio do Nove Godine, jer je njegov poslovni lokal dobro poslovao. Dakle, može kategorički reći da 1983. godine u ljeto gospodin TL nije imao novac da bi mogao s nekim učestvovati u zajedničkoj kupnji lokala jer nije imao novac niti njemu za posuditi. Zna naime, da mu je u jednom trenutku TL rekao da više ne želi raditi u „ [obrt]“ jer da mu se rad tamo zamjerio, ali ne zna kad je to točno zatvoreno, zna da za vrijeme rata nije radio lokal., a 1992. godine je došao kod njega i rekao da je otvorio lokal mješovitom robom u Domu za starije preko puta "Kraša" međutim, da nema dovoljno novaca za avansno plaćanje robe u poduzeću "Žitnjak" pa je svjedok, koji je bio njihov komitent i kupac, dao akceptni nalog "Žitnjaku" da garantira za plaćanje robe koju će gospodin TL uzimati od njih. Nakon 6 mjeseci mu je Žitnjak vratio akceptni nalog jer su stekli povjerenje u gospodina TL pa je on dao svoj akceptni nalog na temelju kojeg je preuzimao robu koju je plaćao na vrijeme. Međutim, nakon par godina niti taj biznis nije išao i to je zatvoreno. On je i nakon toga susretao gospodina TL, međutim mu on nikad nije rekao da bi imao neke poslovne udjele u " [obrt]". Samo mu je rekao da je Č ispod tog lokala kupio tri garaže, a on je kupio jednu garažu, međutim da je on svoju garažu nakon nekog vremena prodao jer da mu nije služila svrsi. " [obrt]" se nalazi niže od Petrove bolnice između [adresa] i [adresa]. Na pitanje pun. tužitelja kad je on 1983. godine otvorio lokal odgovorio je da je to bilo 10.10., a na nastavno pitanje kada je zamolio gospodina TL da mu posudi novac odgovorio je da je to bilo u 7. ili 8. mjesecu u ljeto. Na nastavno pitanje u kakvim odnosima je bio s gospodinom IL odgovorio je da su bili poznanici. Na nastavno pitanje da li su mu gospodin TL ili gospodin IL pričali bilo što o tom poslovnom prostoru osim onoga što je danas ispričao, odgovorio je da mu nikada gospodin IL nije pričao o tom poslovnom prostoru, ali jednom prilikom dok su se svi zajedno družili u „ [obrt]“ je rekao da je on dao cijeli novac i za lokal i za opremu lokala, a da TL samo upravlja lokalom, a tada je bio prisutan i gospodin Ž koji je rekao da: „nikad ne bi išao u poslovni pothvat odnosno, biznis s nekim još kao kompanjonom, jer je "bolje imati vlastitu šupu nego s nekim dijeliti dvorac". Također, zna da mu je gospodin B rekao da je TL bio u partnerstvu za jedan lokal koji je on poslije preuzeo i da mu je tada gospodin B rekao da su ostali neki dugovi koje je onda on platio. Na pitanje pun. tužitelja da li je pokojni gospodin IL imao mentalnih problema sa zdravljem odgovorio je da nije. Na pitanje da li poznaje OL i Marijana Jalševića odgovorio je da ih ne poznaje. Na nastavno pitanje da li zna da su to bili odvjetnici odgovorio je da ne zna. Na nastavno pitanje u kakvim je odnosima s tuženom odgovorio je da je prijatelj kao i s pokojnim gospodinom IL i da ih je upoznao dok su bili na zajedničkom ručku. Ti ručkovi su bili ponekad jer on nije imao puno vremena, s obzirom da se bavio svojim poslom. Objasnio je da je dva puta posudio po 5.000.- njemačkih maraka i da mu je on nakon nekog vremena to vratio jer mu je sam rekao da mu vrati kad to bude mogao. Također je istaknuo kako su svi poslovi u koje je gospodin TL ulazio propadali, pa tako jedan posao u lokalu u Domu Sportova, koji je također dobro poslovao a nakon dvije godine je prestao dobro poslovati, dakle, smatra da tužitelj nije mogao dobro sam upravljati poslom nego je uvijek trebala biti osoba koja bi mu u tome pomagala. Dakle, 2013. godine mu je gospodin IL rekao da li bi mogao pomoći gospodinu TL, da je nezaposlen i bez primanja i on je tada radio sa školskim priborom i dao mu je 5.000 kom pernica da ih napuni s priborom da se to može prodati, što je on i učinio, a poslije toga mu je g. TL rekao da ima dovoljno godina staža ali da mu fali jedna godina staža za ispunjenje uvjeta za starosnu mirovinu i on ga je tada zaposlio u svojoj firmi i radio do ispunjenja tih uvjeta.
7. Iz iskaza svjedoka ŽL razvidno je da je pok. pravnog prednika tužene gospodina UL poznavao od početka 1970. godina jer ih je povezao sport, on je bio u stolnom tenisu, a svjedok u karateu. Zajednički su trenirali na fizičkoj pripremi tako da je godinama bilo njihovo prijateljstvo. Jedan drugome su dosta pričali i zajedno su putovali, a on sam je išao s njim u Njemačku gdje je igrao više puta. Tada se nije moglo dobiti dozvolu za ugostiteljsku djelatnost naziva kafić, to su prvenstveno dobivali sportaši koji su značili nešto za Grad Zagreb pa mu je EL pričao da mu je još gradonačelnik ĐL nudio prostor na tadašnjem Trgu Republike, današnjem Trgu bana Jelačića. Tako je i on dobio od općine Susedgrad isprave na temelju kojih je mogao otvoriti lokal u Vrapču, u Ilici. Tada su iz Njemačke dopremali i kavu i žestoka pića, čak i čaše jer je EL dobio sponzorstvo u Njemačkoj. Naime on je bio poznat i cijenjen ne samo u Europi, nego i u svijetu. Što se tiče „Konobe 21“ on je tu konobu kupio i to su bile njegove riječi koje je rekao svjedoku, a on nije vodio brigu o cijenama kave, žestokih pića i slično jer je imao novaca. Vjerovao je ljudima jako puno i nije o tome vodio računa, pri čemu mu je on sam rekao da bi morao voditi evidenciju o tome. Taj lokal je zahvaljujući njemu izuzetno dobro radio jer su svi išli „kod EL“. Dolazili su i sportaši i političari i ostali. Čak je i gospođa G bila u toj konobi, a to je bila punica od Ć, dolazio je i LL, pok. sportaš a svi su bili zajedno, i HL, a bila je s njima i VL koja je nutricionistica u Olimpijskom odboru . To je bio jedan humanitarni odbor u kojem su svi bili. Na posebno pitanje suda koliko je upoznat s ugovorima između pok. gospodina EL i tužitelja gospodina TL odgovorio je da je samo upoznat s činjenicom da je gospodin TL bio konobar u " [obrt]" i da ju je vodio. To mu je EL rekao i nije mu spomenuo nikakav suvlasnički odnos. Također bi ga iznenadilo da bi nekoga drugoga uzeo uz sebe jer je zaista dobivao velika novčana sredstva u inozemstvu. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika da li zna da bi pok. gospodin EL imao nekog odvjetnika koji bi ga zastupao u pravnim poslovima odgovorio je da to nema saznanja. Na pitanje pun. tuženika koja je bila namjena lokala odgovorio je da je to bila konoba, odnosno tamo je bila u ponudi i hrana i piće u donjem dijelu se moglo pojesti, a u gornjem je bio šank. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika da li zna da je gospodin EL kupio lokal za gotovinu ili na drugi način odgovorio je da to nije pitao, jer to ne pita ni svoju ženu. Na nastavno pitanje da li mu je gospodin EL ikada pokazivao bilo kakve ugovore vezano uz lokal odgovorio je da nije.
8. Iz iskaza svjedoka BL razvidno je da gospodina pok. EL poznaje od 1980. godine kada ih je zajedno upoznao gospodin FL. Vezano uz predmetni lokal zna da je govorio da ide u posao s nekim svojim prijateljem, te da će on kupiti lokal, a da se taj prijatelj bavi ugostiteljstvom pa će on voditi predmetni lokal. Tada su bili na jednom druženju, igrali su „belu“ i rekao je da ide na put i da ima već bunt novaca a tada mu je gospodin FL posudio još 10.000,00 maraka, što je bila namjena da se kupi lokal, a rekao je da će taj novac dati gospodinu TL. On tada nije znao tko je gospodin TL, a poslije je saznao da se radi o gospodinu TL. On sam nije vidio nikakve ugovore niti dokumentaciju o vlasništvu predmetnog lokala, međutim su svi koji su dolazili u lokal znali da se radi o „Šurbekovom lokalu“. U lokal su često dolazili, K, svjedok, JL, pok. tenisač N i drugi. Naime, svi su znali da je to „prostor od EL“. Misli da se radilo o periodu od 1983. do 1986. godine kad su svi intenzivno dolazili u taj lokal. Tamo se nudila i hrana i piće. Glede imovinskog statusa zna da je pok. gospodin EL još morao kupovati neke garaže, a kako je to riješeno ne zna. U odnosu na imovinski status pok. gospodina EL, svi su smatrali da je on dobrostojeći imovinski, jer je radio vani i dosta zarađivao. Kako je on puno putovao po inozemstvu zna da je vezano uz neke radove znao zamoliti gospodina FL da on to riješi za njega. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja do kada se družio s pok. gospodinom EL odgovorio je da se družio s njim do njegove smrti, a to je bilo prije otprilike tri godine, a zna da je morao ići na operaciju želuca, te su se i vidjeli tri dana prije operacije u NK Trnje. Na nastavno pitanje da li mu je poznato da bi pok. gospodin EL prodavao taj prostor odgovorio je da mu to nije poznato. Na nastavno pitanje koliko često su se viđali, odgovorio je da su se viđali povremeno, a kad je završio profesionalnu karijeru da su se viđali češće. Na pitanje gdje su se družili odgovorio je da su znali često igrati belu u "Mirnim krovovima", u NK Trnje, u početku su igrali i u " [obrt]", a znali su i kod gospodina FL igrati belu. Na posebno pitanje koliko često je dolazio u " [obrt]" odgovorio je da je sigurno dolazio barem jednom tjedno. Na pitanje da li poznaje tužitelja odgovorio je da ga poznaje iz "Konobe 21". Na nastavno pitanje da li mu je poznato da bi gospodin pok. EL imao nekog odvjetnika koji bi mu rješavao pravna pitanja odgovorio je da to ne zna. Na nastavno pitanje da li mu je gospodin EL rekao da bi htio prodati lokal odgovorio je da mu je pok. gospodin EL spomenuo da ima nešto sporno s gospodinom TL, ali nije detaljno objasnio. Na nastavno pitanje da li mu je pok. gospodin EL ikada pokazivao bilo kakvu dokumentaciju odgovorio je da to nije vidio i da mu on to nije pokazivao.
9. Iz iskaza svjedoka GL razvidno je da zna tko je vlasnik poslovnog prostora u [adresa] u [adresa] koji je u naravi konoba, odnosno zna da je vlasnik bio gospodin UL, a nije bio prisutan kad je on plaćao kupoprodajnu cijenu. S gospodinom TL ga je upoznao UL i predstavio ga kao vjenčanog kuma. Nisu ništa razgovarali da bi gospodin TL bio suvlasnik predmetne konobe. U konkretnom slučaju on sam je predložio gospodinu UL da se konoba osposobi za slušanje muzike te je gospodin UL nabavio sav potreban materijal i opremu da se može slušati muzika u konobi, a on sam je izveo sve radove a to nije naplatio jer nije bio takav dogovor s obzirom da su dugogodišnji prijatelji. Na pitanje pun. tužene u kakvom su imovnom stanju u vrijeme uređenja konobe bili pokojni gospodin UL i gospodin TL odgovorio je da to ne zna. Na pitanje pun tužitelja da li mu je poznato da bi postojao nekakav ugovor između pokojnog gospodina UL i gospodina TL, vezano za taj poslovni prostor odgovorio je da to ne zna. Na nastavno pitanje da li mu je poznato da bi se taj poslovni prostor prodavao putem suda odgovorio je da o tome nema saznanja.
10. Iz iskaza svjedoka ĆL proizlazi da zna da je " [obrt]" u [adresa] u [adresa] vlasništvo pokojnog gospodina UL, ali nije bio prisutan kad je gospodin UL plaćao kupoprodajnu cijenu. On sam je naime, radio u Stuttgartu u Njemačkoj kao nogometaš u isto vrijeme kada je gospodin UL tamo igrao stolni tenis. Dva puta mu je dao veće iznose novca kada se vraćao u Zagreb s time da navedene novce preda g. TL jer da on treba nešto uplatiti vezano uz "Konobu 21". Radilo se o njemačkim markama, a ne zna točno kada je to vremenski bilo, ali misli da je to bilo između 80- i 90- tih godina prošlog stoljeća, misli između 1981. i 1983. godine. On tada nije pitao gospodina TL kojem je novac dao za što će taj novac upotrijebiti. To je bilo u "Konobi 21", a zna da je bilo uvijek tamo prisutnih ljudi koji su radili. Svi sportaši su naime dolazili u " [obrt]" kad su bili u Zagrebu. Ne zna da bi postojali neki ugovorni odnosi između pokojnog gospodina UL i gospodina TL a zna da su kumovi. Na pitanje pun. tužitelja da li je bilo gostiju u " [obrt]" kad je donio novac gospodinu TL odgovorio je da se ne sjeća jer nije siguran da li mu je možda novac dao i u prostoru dolje gdje je bio restoran. U Stuttgartu je bio od 1979. i idućih 10 godina. Više puta je donosio u Zagreb i pribor koji je slao gospodin UL iz [adresa] za potrebe restorana. Na pitanje da li zna kakvo je bilo imovno stanje gospodina TL u to vrijeme odgovorio je da to ne zna, ali zna da je prethodno radio u nekom restoranu na Trešnjevci, a da se gospodin UL dogovorio s njim da će ga preuzeti u ovaj lokal kako bi vodio posao, jer tom ranijem restoranu nije išlo dobro.
11. Iz iskaza svjedoka KL proizlazi da u odnosu na "Konobu 21" zna da je bila vlasništvo UL, ali nije bio prisutan kad je plaćao kupoprodajnu cijenu. S gospodinom UL je prvo bio prijatelj, a onda ga je smijenio s mjesta Hrvatskog stolnoteniskog saveza, pa onda više nisu bili prijatelji, a gospodin TL mu je poznanik. Ne zna da bi postojali neki ugovorni odnosi između gospodina UL i gospodina TL. Naime gospodin UL je radio u Njemačkoj kao svjetski igrač broj 1, te je za to dobivao velike iznose novca, pa je bio jako bogat i jedino je on mogao kupiti taj lokal ovdje za iznos koji je bio u pitanju. U ovom trenutku se ne može sjetiti koliko je bila cijena lokala. Gospodina TL je upoznao u "Šparkasi" a to je bio restoran gdje su sportaši dolazili na ručak a on je tamo radio. Ne zna kako je taj restoran poslovao. Zna da je " [obrt]" na početku poslovala odlično i da je bila puna. Na posebno pitanje pun. tuženika na čemu temelji svoj zaključak da je pokojni gospodin UL bio vlasnik odgovorio je da je to vidio iz ponašanja jer je gospodin UL šefovao, izdavao naredbe, radio narudžbe u Njemačkoj za konobu, dok je gospodin TL vodio kvalitetno kuhinju. Na posebno pitanje da li zna na koji način je bila kupljena "Konoba 21" odgovorio je da to ne zna.
12. u svojem iskazu stranke su iskazale: Tužitelj je iskazao da je radio u "Šparkase" na Trešnjevačkom igralištu 80-tih godina kao voditelj restorana te je rukovodio s čak 15 djelatnika, iako je zakonski dopušteno 5 djelatnika pa je svaki mjesec bio kod suca za prekršaje jer su bila takva vremena. Taj restoran je jako dobro poslovao, međutim, on sam je tražio nešto što će mu biti malo jednostavnije i s manje opterećenja. Jednom prilikom je gospodin UL došao s njegovim prijateljem FL koji je bio klesar pa su se u "Šparkasi" dogovarali o izradi spomenika za njegovu pokojnu majku i tom prilikom su se i oni upoznali, pa su i počeli zajednički se razgovarati, a gospodin UL je počeo i sam dolaziti u lokal "Šparkasu". On je imao poznanika u Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu, koji mu je rekao da postoji jedan lokal blizu Petrove [adresa] u [adresa] koji bi se mogao kupiti i on je odlučio da bi se taj lokal kupio a da bi se stvorila funkcija konobe, te su ispod lokala bile garaže pa mu je navedeni poznanik sugerirao da se kupe i 3 garaže ispod kako bi se ti prostori mogli spojiti i da se dobije prostor od dvije i pol etaže. Gospodin UL je tada radio u klubu u Saarbrichenu koji je tada bankrotirao pa su mu i ostali dužni novce, pa je cijeli iznos za lokal platio on, a gospodin UL mu je dao novac za opremu lokala, namještaj i ostalo, a dogovorili su se da kad sve bude gotovo da će dogovoriti konačni obračun. Jedna garaža je tada kupljena na ime gospođe IL jer se jedino tako moglo kupovati da svatko ima jednu garažu, pa je druga garaža bila na njegovo ime, a treća garaža na ime pokojnog gospodina IL. Na početku nije bilo nikakvih problema i kod odvjetnika gospodina IL je gospodin IL priznao da je pola lokala na njegovo ime a pola lokala na ime tužitelja. Ime lokala je bila: Zajednička ugostiteljska radnja " [obrt]", a to je zbog toga što se u ping- pongu igra do 21. Problemi su nastajali kad bi pok. g. IL povremeno dolazio i osoblju govorio što će se i kako raditi, a osoblje bi mu tada odgovorilo da oni imaju svojeg gazdu odnosno mene, koji im kaže kako treba raditi jer zna kako treba raditi, i tu su pomalo počele trzavice tako da se išlo u Vodnikovu da se lokal proda, što je bio dokaz da su zajednički vlasnici, a cijela zgrada se u katastru vodila kao ledina bez da je bila upisana zgrada, iako je građevinsku dozvolu imala i zgrada i sam lokal. Čak su počeli raditi da jedan mjesec radi on, a jedan mjesec EL, ali to nije imalo dobar učinak jer se radilo o različitoj kvaliteti rada. Kako nisu mogli prodati lokal onda su ga počeli iznajmljivati, ali je i tu bio problem jer ljudi jednostavno nisu plaćali. Čim se moglo etažirati zgradu gospodin IL je sebe upisao u katastru jer ga gospodin koji je bio u najmu pitao ima li on, tj. tužitelj kakve papire da je zajedno vlasnik, na što mu je on odgovorio da ima očitovanje a on mu je odgovorio da to nije ništa i onda se gospodin IL sam upisao. Prije toga kod javnog bilježnika nije nitko postavljao to pitanje, i uvijek je bilo u ugovoru pola tužitelj i pola EL, a tako su im ljudi i plaćali. Kako mu se taj gospodin koji je bio u najmu više nije javljao, on sam je došao i vidio da je lokal u funkciji, a da su na sve tri garaže promijenjene brave. Kad je to vidio shvatio je da mu ne preostaje ništa drugo nego podnijeti tužbu. Prije toga ga je gospodin IL tužio za neplaćene komunalije, a on mu je tada rekao da mu donese sve papire da vidi što plaća iz razloga što nakon što bi bila izdana ovrha, on bi u dogovoru s nekim iz Gradskog stambenog ovrhu poništio, a tužitelj je sam plaćao. Nakon toga je povukao tužbu i pogledao da li se sam može upisati pa se tako i upisao u katastar dok za zemljišne knjige ne zna. Na pitanje pun. tužitelja da li mu je 1983. godine došao gospodin ML da mu posudi novac odgovorio je da je gospodin ML radio kao konobar, a njegova supruga za šankom i da su se htjeli osamostaliti, a on je stvarno tada imao novaca, pa im je i posudio i rekao da mu vrate kad to budu mogli, pa dakle nije istina da mu ne bi posudio novac kako je to iskazivao ML, a novac je vratio. Na posebno pitanje da je u spisu na stranici 6. uplatnica da je 2.160.000 dinara uplaćeno dana 30. 07. 1983. godine, pun. tužitelja pitao je tko je to uplatio i čiji je to novac, na što je tužitelj odgovorio da kako je navedeno u priznanici je on sam to uplatio i sa svojim novcem i taj se novac odnosio na lokal namjene picerija od 60 kvadrata. Nadalje na posebno pitanje vezano uz priznanice na stranici 25. i 26. na iznose od 436.800,00 dinara i 17.309,00 dinara tužitelj je istaknuo da je to njegov novac koji je on uplatio za garažu. Nadalje glede očitovanja na stranici spisa broj 29. odgovorio je da je to očitovanje potpisano kod odvjetnika Marijana Jalševića, koji je bio odvjetnik od EL, i EL i on-tužitelj su to zajedno potpisali. Na nastavno pitanje vezano uz ugovor o ortakluku na listu 30 spisa gdje je taj ugovor sastavljen i tko ga je potpisao odgovorio je da ga je sastavio odvjetnik Jalšević Marijan i kod kojega su potpise stavili i on i UL. Na nastavno pitanje da li je o poslovnom odnosu s gospodinom UL bila upoznata supruga gospodina UL gospođa IL odgovorio je da gospođa IL nije bila s ničim upoznata, a vidjela je lokal tek kad je bilo otvorenje te je bila kod odvjetnika Šakić Marijana koji je također bio odvjetnik EL jer je EL htio naplatiti pola garaže od IL od njega jer da tako IL traži, pa su se našli svo troje kod odvjetnika Šakića gdje je ona rekla da nema o tome ništa pojma i da ona ništa ne traži od njega i to je potpisala, a potpisali su svo troje i to je ostalo kod odvjetnika Šakića koji je čuvao sve papire. Na nastavno pitanje kad se govori o zaključku o prodaji u postupku koji se vodio kod ovog suda da li zna tko je zastupao gospodina EL, a tko njega, odgovorio je da se ne sjeća. Na nastavno pitanje da li je gospodin EL i njegov odvjetnik osporavao pitanje njegovog suvlasništva odgovorio je da mu nisu osporavali njegovo suvlasništvo. Na pitanje pun. tuženika za što je uplatio 2. miliona i ostalo dinara odgovorio je da je to bilo za kupovinu poslovnog prostora od 60 m2. Na pitanje koji je pravni posao bio temelj te uplate odgovorio je da ga je pozvao g. O iz GSKG i dostavio mu poziv na broj na koji je potrebno izvršiti uplatu. Na nastavno da li to znači da je na "slijepo" uplatio tih 2.miliona dinara odgovorio je da je to točno, da je praktički "na slijepo" uplatio taj novac. Na nastavno pitanje da li je nakon toga dobio neku ispravu odgovorio je da je nakon toga došao taj ugovor na ime EL, također je dodao da on sam takav lokal ne bi mogao tada kupiti, nego su takve lokale mogle dobiti samo "zvučna imena". Nakon toga je RL dao odobrenje da ima dovoljno parkirališnih mjesta ispred lokala i da se mogu kupiti garaže, ali ne na način da jedan kupi više garaža, nego da svaku pojedinačnu garažu kupi druga osoba. Na pitanje pun. tuženika koliko je on novca uplatio za kupnju tog lokala odgovorio je da je on sve uplatio. Punomoćnica tuženika je postavila pitanje što je temelj za njegovo potraživanje odgovorio je da su oni nakon toga napisali to očitovanje da su zajednički to kupili, a udio gospodina EL bi bio 50 %, također je posebno naglasio da je sve uvijek bilo 50%. Na pitanje što je unio u ortakluk odgovorio je da je unio to što je platio lokal. Na pitanje kako su dijelili dobit odgovorio je da su sve dijelili „na pola“. Na pitanje kad je on izašao kao osoba koja je vodila lokal, odgovorio je da on nije izašao, jer je stalno vodio lokal, a danas ne vodi jer nema ključeve. Na nastavno pitanje do kada je "Konoba 21" radila funkcionalno, tužitelj je odgovorio da je radila do 90. i neke godine, ali ne zna točno koje. Na pitanje kakva je bila njegova uloga nakon 1992. godine odgovorio je da je bio vlasnik pola lokala, a kada lokal nije radio plaćao je pola doprinosa, na primjer komunalnu naknadu, a sve je dobivao 50% dok nije u lokal ušao gospodin AL, a to je bilo prije otprilike 10 godina. Na nastavno pitanje od kojih se točno dijelova sastoji lokal tužitelj je odgovorio: šank, sanitarni prostor i jedan mali konzumni dio, pa stepenice prema međuetaži gdje je kuhinja, konzumni dio i skladište, pa stepenice prema podrumu gdje su dvije male konzumne sobice gdje se sjedi. Na nastavno pitanje kolika je kvadratura tog prostora odgovorio je da je ukupno 103 do105 kvadrata, gornji dio je bio otprilike 59 kvadrata, a te garaže su bile svaka otprilike 15 kvadrata a kad se izmjerilo jedna je bila 13 kvadrata, druga 14,5 itd. Na nastavno pitanje kada je to postalo jedinstveni prostor odgovara 1985. Na nastavno pitanje tko je ishodio tu dozvolu odgovorio je da je kao i sve ostalo pisalo UL i UL IL. Na pitanje što je bilo s njegovom garažom odgovorio je da je ona u sastavu lokala. Na pitanje koja je svrha bila postupka koji se vodio u Vodnikovoj odgovorio je da je svrha bila da se proda lokal, a na pitanje tko je pokrenuo taj postupak odgovorio je da ne zna ali misli da su obojica. Na pitanje zašto lokal nije prodan u slobodnoj prodaji umjesto da ga se pokušalo prodati u Vodnikovoj odgovorio je da ne zna. Vezano za plaćanje pričuve za lokal odgovorio je da se cijelo vrijeme pričuva plaćala pola-pola osim kada je lokal bio u najmu trećim osobama.
13. Iz iskaza tuženice razvidno je da je jako dobro upoznata sa svim radnjama vezano uz predmetnu nekretninu jer je u braku sa suprugom bila više od 50 godina a poznavali su se od osnovne škole te je upravo ona 1983. godine podigla kredit kod Privredne banke Zagreb i otplaćivala ga počev od 31. 05.1983. po 26.000 dinara i to svaki 30.
11. isti taj iznos, odnosno dva puta godišnje se taj kredit plaćao. Vlasnik lokala je bio UL koji je tada igrao u klubu u Saarbrickenu i klub je jako dobro stajao i oni su dobro financijski stajali i njezin suprug je tada vozio Mercedes S klase. Ona je tada radila u "Vjesniku" u redakciji Vjesnik u stručnim službama. Lokal je imao i ima 86 metara kvadratnih, a u donjoj etaži je ostava od 15 metara kvadratnih, dakle ukupno ima 101 kvadrat i na taj iznos ona plaća pričuvu GSKG-u. Kad se kupovao lokal ona je išla u Općinu Trnje upisati se kao vlasnik garaže. Lokal je dobio naziv " [obrt]" jer se ping-pong igrao do 21 a sada se igra do 11. Inače očuh gospodina TL se zvao CL i TL i gospodin ML su bili veliki prijatelji i točno je da je gospodin ML posudio od gospodina CL 5.000.- maraka koje mu je vratio kad su jedne godine slavili Novu Godinu svi zajedno u Sloveniji. U odnosu na iznos od 2.160.000.- dinara na koji je priznanica s lista 6 spisa ističe da se radi o novcu EL, jer je on svaki puta prije nego što bi otišao na put ostavio novac TL i rekao da će TL sve platiti što treba platiti. Inače su sportaši znali odlaziti na piće u "Šparkasu" u Puljskoj ulici, jer su se treninzi imali i vodili u Kutiji Šibica, pa mu je jednom prilikom rekao da je upoznao jednog gospodina kojem brzo ističe ugovor u "Šparkasi", pa kako su oni bili upravo u pregovorima da bi kupili neki lokal onda joj je rekao da je taj gospodin stručan i da bi se onda on dogovorio s tim gospodinom da bi on vodio taj lokal koji su oni kupili. Zna da su u "Šparkasi" radili gospodin ML i njegova supruga ČL. Njezin pokojni suprug je preminuo **.**.2018. godine i na sahrani su bili oboje i gospodin ML i gospođa ČL, te je s njima oboje u korektnim odnosima i čuju se možda jednom ili dva puta mjesečno. Na pitanje što je tuženoj poznato oko uređenja lokala odgovorila je da je arhitektica ZL uređivala predmetni lokal, ali uglavnom da je govor bio oko toga s obzirom da je tužitelj kuhar i njezin suprug je govorio da je on čovjek od povjerenja, a ona je radila i imala dvoje djece i nije mogla tamo nadgledati što se radi. Na pitanje da li joj je poznato da bi njezin suprug raspolagao tim lokalom u korist tužitelja i da li je dao neku suglasnost za to, tužena je odgovorila da joj ništa od toga nije poznato. Jednom prilikom ju je nazvala gospođa E iz Elektre vezano uz neki problem sa strujom i da nazove gospodina TL a ona joj je rekla da ona nema što s njim razgovarati jer je vlasnik lokala UL. Lokal je iznajmljen i vodi ga trenutno gospodin AL. Na nastavno pitanje da li se tužitelj od 1983. do 2016. godine obratio njezinom pokojnom suprugu ili njoj radi uređenja njihovih međusobnih odnosa odgovorila je da nije. Na nastavno pitanje da li je točno da su 80- tih godina samo sportaši mogli kupovati lokale odgovorila je da je tada bilo moderno da sportaši imaju lokale i tada je krajem 80-tih godina ta " [obrt]" i dobila gradsku nagradu za najbolji lokal, vlasništvo UL. Na posebno pitanje suda ako je ona dignula kredit zašto ona nije s uplatnicom izvršila plaćanje prema priznanici s lista 6 spisa na iznos od 2.160.000 dinara, odgovorila je da to ne zna jer da je sav novac njezin pokojni suprug davao tužitelju da on vrši sva plaćanja. Na nastavno pitanje da li ima taj ugovor o kreditu s Privrednom bankom odgovorila je da više nema jer je prije 10 godina te isprave bacila. Na pitanje tko je plaćao uređenje lokala odgovorila je da je to plaćao njezin pokojni suprug a na pitanje tko je platio garaže odgovorila je da je jednu garažu platila ona i ta garaža glasi na nju, a da su se etaže bušile i sve je naknadno spojeno. Komunalije, struju i plin i sve ostalo je sve ove godine plaćala ona. Na nastavno pitanje pun. tužitelja da li joj je njezin pokojni suprug govorio o njegovim odnosima s tužiteljem odgovorila je da joj više puta rekao da "s njim ne može", da su u lokalu svi voljeli njezina supruga, a nisu voljeli gospodina TL, koji si je znao i popiti pa ga je njezin suprug spašavao po lokalima, a razišli su se oko iznosa od 100 maraka i da neku mrkvu nije zaračunao. Na nastavno pitanje da li joj je poznato da bi se na sudu vodio postupak radi prodaje tog lokala odgovorila je da nije. Na pitanje da li joj je poznato da se kod odvjetnika Jalševića pisalo neko očitovanje odgovorila je da nije, da joj je samo poznato da je sin od odvjetnika Jalševića preko njezinog supruga imao mogućnost igrati u inozemstvu i baviti se sportom, a danas je odvjetnik u Zagrebu. Na nastavno pitanje da su njezin suprug i tužitelj potpisali ugovor o ortakluku odgovorila je da nisu. Na pitanje kako to da je rekla da joj je suprug sve govorio, a ovo joj nije rekao, odgovorila je da su se oni vidjeli na večer, da se lokal zatvarao u 12 sati navečer a ona je ujutro već rano morala biti na poslu. Na pitanje da li je ona sa suprugom i tužiteljem bila kod odvjetnika Šakića i da li su potpisivali kod njega odgovorila je da su bili kod njega ali da ništa nisu potpisivali. Odgovorila je da je ona išla zato što je ona vlasnica i prijateljica od gospodina Šakića a i danas su prijatelji ali da su samo razgovarali ali nisu ništa potpisivali. Na posebno pitanje da li zna koliki je bio iznos na koji je ona dignula kredit u Privrednoj banci odgovorila je da ne zna, samo zna da ga je ona dva puta uplaćivala u iznosu od 26.000 dinara i da ju je svaki put to suprug podsjetio i pitao, oni su tada imali dobra primanja u "Vjesniku" i ona je to redovito plaćala.
14. Iz ugovora o udruživanju sredstava za društveno-usmjerenu izgradnju garaža u [adresa] razvidno je da je UL isti zaključio s Udruženom samoupravnom interesnom zajednicom stanovanja i komunalnih djelatnosti kojim udružilac udružuje sredstva i pristupa ugovaranju 1 garaže u objektu 10 naselja Vlaška – Kmaufova izvođač Tempo koja ima neto površinu od 13,94 m2 garaža broj 6 za 428.836,00 dinara.
15. Iz ugovora o udruživanju sredstava za društveno-usmjerenu izgradnju garaža u [adresa] razvidno je da je IL isti zaključila s Udruženom samoupravnom interesnom zajednicom stanovanja i komunalnih djelatnosti kojim udružilac udružuje sredstva i pristupa ugovaranju 1 garaže u objektu 10 naselja Vlaška – Kmaufova izvođač Tempo koja ima neto površinu od 13,83 m2 garaža broj 7 za 425.452,00 dinara.
16. Iz ugovora o udruživanju sredstava za društveno-usmjerenu izgradnju garaža u [adresa] razvidno je da je TL isti zaključio s Udruženom samoupravnom interesnom zajednicom stanovanja i komunalnih djelatnosti kojim udružilac udružuje sredstva i pristupa ugovaranju 1 garaže u objektu 10 naselja Vlaška – Kmaufova izvođač Tempo koja ima neto površinu od 14,80 m2 garaža broj 7 za 455.292,00 dinara.
17. Iz Očitovanja od 8.9.1984. g. u točki I se utvrđuje da je dana 13.2.1984. u Zagrebu sklopljen ugovor između Udružene samoupravne interesne zajednice stanovanja i komunalnih djelatnosti grada Zagreba kao nosioca realizacije planova društveno usmjerene stambene izgradnje i UL kao udružioca sredstava za izgradnju poslovnog prostora u etažnom vlasništvu u [adresa] – [adresa] u [adresa] prema ugovoru br. 2960/83 ukupna površina lokala iznosi 31.05 m2 i skladišta 28,68 m2. Ugovorena naknada – cijena za ovaj poslovni prostor u iznosu od 2.113.699,75 din kao i porez na promet u iznosu od 441.364,00 din su uredno plaćeni. U toč. III se UL očituje da priznaje svom ortaku PL pravo etažnog vlasništva u ½ dijela poslovnih prostorija površine 31,05 m2 lokal, i 28,68 m2 skladište u [adresa] – [adresa] pa kako je TL u cijelosti podmirio dio naknade plaćene za taj lokal i skladište, to je suglasan da se kod USIZ-a Zagreb izvrši nadopuna ugovora br. 2960/83 s time da se TL upiše u taj ugovor kao i u glavni ugovor sposoban za gruntovnu provedbu kao etažni vlasnik u ½ dijela navedenog poslovnog prostora.
18. Na str. 30 spisa nalazi se preslika ugovora o ortakluku od 19. ožujka 1985. godine prema kojem su stranke UL kao vlasnik poslovnog prostora i TL kao ugostitelj i ortak, sporazumni da kao ortaci otvore i vode ugostiteljsku djelatnost u poslovnim prostorijama u Zagrebu, Vlaška – Kmaufova ul. broj 86, sada ulica Jakova Gotovca.
19. Na listu 6 se nalazi priznanica SDK od 30.7.1983. o uplati din 2.160.000,00 korisniku USIZ stanovanja i komunalnih djelatnosti sa svrhom predugovor 1125/83 UL blok 86 [adresa].
20. U spisu se nalazi rješenje Odjela za upravno-pravne poslove Odsjeka za vođenje obrtnog registra od 24.3.1998. g. Gradskog ureda za gospodarstvo Grada Zagreba kojim se upisuje odjava obrta s danom 20.3.2998. g. s nazivom obrta " [obrt]".
21. Iz Knjige položenih ugovora pribavljen je izvadak od 29.11.2016. g. (list 73) iz kojeg proizlazi da je u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] upisana stambena zgrada [adresa] sagrađena na čest. br. 2430/3 po novoj izmjeri čest. b.r 5400 k. o. [katastarska općina] kao posebni dio ugostiteljski objekt tipa konoba površine 86,59 m2 (netto 83,129 zk vlasnika UL, [adresa].
22. Na listu 83. spisa se nalazi Ugovor o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora – lokala u naselju Vlaška . Kmaaufova [adresa] od 18.2.1984. kojim ugovorom UL isti zaključio s Udruženom samoupravnom interesnom zajednicom stanovanja i komunalnih djelatnosti kojim udružilac udružuje sredstva i pristupa ugovaranju izgradnje poslovnog prostora izvođač Tempo koji ima neto površinu od 31,05 m2 lokal i 28,68 m2 skladište za ukupan iznos od 2.059.699,75 dinara.
23. Na listu 91 spisa se nalazi Predugovor o udruživanju sredstava radi izgradnje poslovnog prostora u vlasništvu građana u [adresa] – [adresa] od 24.6.1983.
24. Na listu 168-169 spisa nalazi se građevinska dozvola izdana od Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove Odsjeka za građevinarstvo i urbanizam Općine Medveščak Grada Zagreba UP/I-05/1-209/5-1985 od 1.3.1985. g. kojom se odobrava SL i IL kao investitorima da mogu urediti ugostiteljski objekt – konobu, time da je u obrazloženju navedeno da su priloženi ugovori broj 2960/83, 454/84 i 455/84, a na listu 172 se nalazi dozvola za upotrebu istog tijela od 26.3.1985. godine kojim se odobrava upotreba ugostiteljskog objekta tipa konoba koji je izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa].
25. Sud je pribavio i izvršio uvid i u spis ovog suda broj Z-17321/15 kojim je na temelju 2 ugovora o udruživanju sredstava za društveno-usmjerenu izgradnju garaža od 14.2.1984. i ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora – lokala od 13.2.1984. i tri izjave Grada Zagreba od 12.5.2015. g., uvjerenja Gradskog ureda za katastar od 11.5.2015., pravomoćne građevinske dozvole od 1.3.1985. g., pravomoćne dozvole za upotrebu od 26.3.1985. g., uvjerenja o prebivalištu i isprava iz spisa Zs-9248/95-E izvršen upis ugostiteljskog objekta tipa konoba površine 86,59 m2 (netto 83,12 m2) kao posebnog dijela stambene zgrade [adresa] sagrađene na čest. br. 2430/3 po novoj izmjeri čest. br. 5400 k. o. [katastarska općina] uz uknjižbu vlasništva za korist SL, [adresa] u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina].
26. Sud je utvrdio da je na predmetnoj nekretnini proveden i postupak povezivanja glavne knjige i knjige položenih ugovora i da je na čest. br. 5400 k. o. [katastarska općina] izvršen upis stambene zgrade, Zagreb, Ulica Jakova Gotovca, 2,3 površine 415 m2 na kojem je kao posebni dio – Etaža broj 1 izvršen upis suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ugostiteljskog objekta tipa konoba površine 86,59 m2 netto 83,12 m2, ŠL neodvojivo povezan, a koji je jednako velik ako i ostali suvlasnički dijelovi zk vlasnika IL, [adresa].
26. Analizirajući sve naveden isprave pojedinačno kao i u njihovoj ukupnosti, a posljedično i iskaze svjedoka i samih stranaka, sud nalazi da tužitelj nije dokazao svoj tužbeni zahtjev, jer iz navedenih isprava ne proizlazi da su ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva na posebnom dijelu u naravi ugostiteljskog objekta tipa konoba površine 86,59 m2 netto 83,12 m2 u ½ dijela kako to u tužbi traži tužitelj.
27. Naime, Očitovanje od 08.09.1984.g. i Ugovor o ortakluku od 19.03.1985.g. na listu 29 i 30 spisa su sadržajno međusobno suprotstavljene isprave, one naime, kolidiraju same sebi i posebno kolidiraju izdanoj građevinskog dozvoli broj: UP/I-05/1-209/5- 1985 od 01.03.1985.g. Naime, nije životno uvjerljivo, da bi investitori DL i IL podnijeli 21. siječnja 1985. godine zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za ugostiteljski objekt – konobu, te da bi Komitet za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove Općine Medveščak Grada Zagreba donijelo dana 1.3.1985 godine građevinsku dozvolu, da bi tek potom **.**.1985. UL išao na zaključenje ugovora o ortakluku da mu je volja i namjera zaključenja takvog ugovora bila podjela vlasništva i ulazak u suvlasnički odnos s tužiteljem, nego sud smatra da je ugovor o ortakluku imao za cilj da u ortakluk prednik tuženice unese nekretninu a tužitelj vođenje lokala, jer nije jasno iz kojeg bi razloga tada iz ugovora o ortakluku ispustio sada tuženu IL koja je kao investitor navedena u građevinskoj dozvoli, dok tužitelj nije naveden kao investitor u istoj, a također i nedvojbeno je da je samo UL, bez tužitelja, dana 6.3.1985. godine podnio zahtjev za izdavanje dozvole za upotrebu, ukoliko dogovor tužitelja i prednika tuženice nije bio da tužitelj samo vodi lokal, a nije niti uvjerljivo da tužitelj ne bi sudjelovao u upravnim postupcima pred državnim tijelima kao stranka u postupku. Ovo tim više jer je prema izjavama svih stranaka i svjedoka pravni prednik tuženice DL bio stalno odsutan radi sportskih događaja, a upravo je tužitelj bio stalno prisutan pa je i mogao voditi te upravne postupke.
28. Utemeljeno ističe tuženica da prava i obveze iz ortakluka ne prelaze na nasljednike sukladno čl. 647. tadašnjeg Zakona o obveznim odnosima iz 1978.g., a kako je nasljednik pok. UL bila IL koja nije naslijedila nikakva prava ni obveze iz Ugovora o ortakluku sklopljenog između stranaka koji je prestao postojati davno prije smrti ostavitelja, to nije moguće usvojiti tužbene zahtjeve tužitelja u ovom predmetu na teret tužene, i to utvrđenjem prava vlasništva za kojeg tužitelj ni prema spornom Očitovanju od 08.09.1984.g. nije ispunio dogovorene uvjete (sudjelovanje tužitelja u troškovima kupnje i adaptacije prostora na jednake dijelove, unošenje svoje garaže od 14,08 m2 u sastav lokala u [adresa] i sudjelovanje u troškovima ortakluka na jednake dijelove). Naime, iz oba ugovora o garažama DL i IL kao i ugovora o lokalu UL proizlazi da je u zemljišne knjige upravo upisana ona površina koja se dobiva zbrojem površina 2 garaže, lokala i spremišta.
29. Nadalje, iz gornjih isprava, ne proizlazi da bi predmetni lokal ikada predstavljao imovinu ortakluka između UL i TL, što je razvidno iz predmeta spisa, iz kojeg je razvidno da ovdje tužitelj ni na koji način nije sudjelovao u ZK ispravnom postupku u kojem je provedeno povezivanje ZK i KPU za stambenu zgradu u [adresa], iako je na to bio pozvan javnom objavom rješenja o upisu, jer isti nema valjane isprave za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine.
30. Nadalje se ističe da se Očitovanje od 08.09.1984.g. i Ugovor o ortakluku od 19.03.1985.g. i sadržajno razlikuju na način da je u Očitovanju od 08.09.1984.g. koje je sastavljeno 6 mjeseci prije Ugovora o ortakluku od 19.03.1985.g. konstatirano da su stranke u vrijeme zaključivanja Ugovora o udruživanju sredstava od 13.02.1984.g. sklopile Ugovor o ortakluku kojim su regulirale pitanje zajedničkog vođenja ugostiteljske radnje u navedenim poslovnim prostorijama, koji Ugovor o ortakluku kojeg je sam tužitelj priložio u spis nosi datum 19.03.1985.g., što je 13 mjeseci kasnije od Ugovora o udruživanju sredstava od 13.02.1984.g.
31. Kako tužitelj nije uložio garažu od 14,08 m2 u ortakluk, nisu ispunjene osnovne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja temeljem navedenog Očitovanja od 08.09.1984., koje ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, s posebnom napomenom da tužitelj od 1984.g. do 2017.g. nije poduzeo nikakve radnje u cilju stjecanja prava vlasništva, a nedvojbeno je obrt zatvoren što je već ranije istaknuto.
32. Također, tijekom ovog postupka od strane tužitelja nisu predložena ni provedena odgovarajuća vještačenja na okolnost utvrđenja stvarne površine i identifikacije istog prostora i na okolnost koliko da bi bila povećana vrijednost prostora adaptacijom, da bi se moglo odrediti koji bi eventualno idealni dio u odnosu na postojeći poslovni prostor mogao pripasti ovdje tužitelju, i to pod pretpostavkom da isti ima valjane isprave za stjecanje prava vlasništva i da je sukladno čl. 219. ZPP-a dokazao svoje pravo.
33. Iz predmeta spisa također je razvidno da je pričuvu i ostale režijske troškove podmirivala ovdje tužena, a ne tužitelj. Kako pravo vlasništva predstavlja prava i obveze, to se tužitelj bio dužan odmah upisati u Ugovor o udruživanju sredstava za kupnju predmetnog lokala od 13.02.1984.g. da je na to imao pravo, te snositi troškove adaptacije istog lokala, kojim se povećala vrijednost navedenog lokala.
34. Dakle, nije životno ni logično da se tužitelj ne bi upisao na temelju Ugovora o udruživanju sredstava za kupnju predmetnog lokala od 13.2.1984.g. da je isti 30.7.1983.g. stvarno platio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 2.160.000. -din vlastitim sredstvima po predugovoru 1123/83 4, pa stoga sud u cijelosti nalazi da iskaz tužitelja nije uvjerljiv, a iskaz tužene nalazi logičnim, životnim i u skladu s javnim ispravama, dok sud ne nalazi potrebe detaljnije analizirati iskaze svjedoka jer niti jedan od svjedoka nije bio neposredni očevidac kada su se sačinjavale isprave niti je bio svjedok prilikom sastava istih, nego su svoja saznanja iznosili samo posredno odnosno prema onome što su im pričali tužitelj i pravni prednik tuženice. Također niti jedan od svjedoka nije iskazivao da je bio prisutan ne samo sačinjavaju očitovanja i ugovora o ortakluku, nego niti da su bili prisutni plaćanjima, a također su svi suglasno iskazivali da nije bilo moguće da bi tužitelj imao novčana sredstva za uplatu kupoprodajne cijene lokala.
35. Nije životno ni logično da bi itko nekome drugom platio cijenu stana ili poslovnog prostora, a da ne bi za tako izvršeno plaćanje tražio nikakvo osiguranje i/ili povrat plaćenih sredstava.
36. U građevinskoj dozvoli od 1.3.1985.g. navodi se da se odobrava DL i IL iz [adresa], kao investitorima da mogu urediti prostor za ugostiteljski objekt – konobu, na gradilištu označenom pod kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje se nalazi u [adresa], pod uvjetom da se drže odobrene tehničke dokumentacije. Navedeno je suprotno Očitovanju od 08.09.1984.g. prema kojem su investicijske troškove trebali snositi TL i UL na jednake dijelove, što bi također bio preduvjet za utvrđivanje prava vlasništva tužitelja u ovom predmetu, radi čega nije moguće usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine u korist tužitelja.
37. Iz javnih isprava i ovjerenih privatnih isprava u spisu, nesporno je da su kupci predmetnog poslovnog prostora i investitori ulaganja u predmetni poslovni prostor bili upravo DL i IL i to u iznosu skoro 3.000.000.-din udruženih sredstava radi izgradnje bloka [adresa] (kupoprodajna cijena na koju je obračunat porez od 441.364.-din) i predračunske vrijednosti građevinskih radova radi uređenja prostora od 889.962,50 dinara, koji su za izdavanje iste dozvole dana 01.03.1985.g. platili i troškove pripreme od 6.678,00 dinara i udio u troškovima izgradnje objekta i uređenja zajedničke komunalne potrošnje od 3.180,00 dinara, ukupno 899.820,50 dinara, nakon čega su DL i IL izvršili opremanje lokala u iznosu od 2.500.000.-din.
38. U točki I. Očitovanja od 08.09.1984.g. konstatirano je da je ugovorena cijena po Ugovoru o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora-lokala u [adresa], blok 86, u Zagrebu, broj 2960/83, sklopljenog dana 13.2.1984. godine između USIZ-a stanovanja i komunalnih djelatnosti u [adresa] i SL iz [adresa], uredno plaćena u iznosu od din.- 2.113.699,75, kao i porez na promet nekretnina od din.- 441.364,00 (20%), istu cijenu je po prirodi stvari mogao podmiriti jedino UL kao obveznik istih plaćanja, radi čega je jasno da ovdje tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva 1/2 lokala od 31 m2 i ½ skladišta od 28,68 m2, jer je predmetni poslovni prostor stečen za vrijeme trajanja braka između DL i IL koji su nesporno bili u braku od 1970.g. do smrti pok. UL, koji kao takav predstavlja bračnu stečevinu DL i IL, čime UL nije bio ovlašten raspolagati bračnom stečevinom bez suglasnosti bračnog druga jer je takvo raspolaganje ništavo.
39. U predmetu spisa ne prileže dokazi Ministarstva financija – Porezne uprave o prihodima tužitelja da bi time isti dokazao svoju platežnu sposobnost za plaćanje 2.160.000.-din koje u ovom predmetu prikazuje kao plaćanje vlastitim sredstvima i temeljem čega potražuje pravo vlasništva nekretnina koje nikada nisu glasile na njega (lokal + 2 garaže). Posebno se ističe da ovdje tužitelj nije potraživao utvrđenje prava vlasništva u razdoblju od 34 godine na prostoru za kojeg su kao vlasnici nekretnine bili upisani u zemljišne knjige DL i IL, koji su nesmetano koristili istu nekretninu kao savjesni, zakoniti i pošteni posjednici u razdoblju od 34 godine, čime su osim pravnim poslom stekli pravo vlasništva nekretnine dosjelošću.
40. Nadalje, u ovom predmetu je sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, a tužitelj i nije isticao da se ne radi o preinaci nego o još jednom tužbenom zahtjevu pored ranije postavljenog zahtjeva na isplatu zakupnina, pa stoga, nema temelja za donošenje djelomične presude, jer u ovom predmetu nema više postavljenih tužbenih zahtjeva i tužitelj nije niti predložio izvođenje dokaza na okolnost izračuna visine zakupnina a prethodni postupak se smatra dovršenim u trenutku kad je sud započeo s glavnom raspravom, pa stoga sud ne može uopće odlučivati o tužbenom zahtjevu za zakupnine koji nije niti postavljen, a niti je tužitelj predložio bilo kakve dokaze na visinu zakupnine unatoč činjenice da su od Porezne uprave Ministarstva financija RH dostavljeni svi ugovori o zakupu predmetnog lokala. Dakle, u ovom predmetu su ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o glavnoj stvari presudom a ne djelomičnom presudom.
41. Također, tuženica je izjavila da je ona za uređenje lokala podigla dodatni kredit kod PBZ-a, iz kojih svih navoda je jasno da tužitelj nije sudjelovao vlastitim sredstvima kod kupnje i uređenja predmetne nekretnine, radi čega također nema pravo na utvrđenje prava vlasništva kojeg potražuje ovom tužbom, slijedom čega nema pravo ni na plaćanje zakupnina, kakav tužbeni zahtjev nije ni postavio u ovom predmetu. Posebno se napominje da uplaćeni iznos od 2.160.000. - din po predugovoru 1123/83 ne odgovara navodima Očitovanja od 08.09.1984.g. da je na ime kupoprodajne cijene lokala plaćen iznos od 2.113.699,75 din. uvećan za porez od 441.364.-din (20,88%), jer je iz sadržaja ugovora o udruživanju sredstava od 13.02.1984.g. razvidno da je UL na ime udruživanja sredstava uplatio iznos veći od 2.964.000. -din, čime su također utvrđenja iznesena u Očitovanju od 08.09.1984.g. sporna i ne odgovaraju stvarnom stanju stvari i sklopljenom ugovoru. Kako je općepoznato da je UL bio svjetski prvak u ping-pongu i kao takav istaknuti sportaš koji je radio i trenirao u Njemačkoj, što potvrđuju i svjedoci u ovom predmetu, to je jasno da je isti zarađivao daleko više od prosječnog građanina SRH-a odnosno SFRJ-a i da je kao takav bio platežno sposoban za kupnju i adaptaciju predmetnog poslovnog prostora, kojeg je prema izjavama svjedoka u tadašnje vrijeme jedino i mogao steći upravo temeljem svoga statusa istaknutog sportaša (dozvoljena kupnja poslovnog prostora - lokala).
42. Nadalje, sud ne nalazi uvjerljivim da tužitelj ne bi sudjelovao u ZK postupku povezivanja zemljišnih knjiga i knjige položenih ugovora i ne bi pristupio u ostavinski postupak iza pok. UL da je stvarno ispunjavao uvjete iz ugovora o ortakluku i da je volja i namjera na zaključenje istog ugovora ugovornih strana bila stjecanje suvlasništva na predmetnoj nekretnini. Stoga sud nije mogao usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.
43. Kako tuženicu zastupa odvjetnik, a tužitelj je u cijelosti izgubio spor, imajući u vidu da je VPS suglasnom voljom punomoćnika stranaka utvrđen u visini od 65.000,00 eura, to je sud dosudio tužiteljici po čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i to za odgovor na tužbu 500 bodova, za 4 podneska od 6.2.2018., 29.8.2018., 13.12.2021., i 22.9.2022. svaki po 500 bodova sve po Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) i za zastupanje na ročištima po Tbr. 9.1. OT za ročišta: 14.10.2021., 17.12.2021., 4.11.2022., 11.10.2023., 30.1.2024., 8.3.2024., 15.5.2024., 4.10.2024., i 24.6.2025. g. svaki po 500 bodova, odnosno ukupno 7.000 bodova a kako je vrijednost 1 boda 2 eura, to je priznao 14.000,00 eura i PDV od 25% po Tbr. 42 u visini od 3.500,00 eura, odnosno ukupno 17.500,00 eura. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 19. rujna 2025. godine
SUDAC
Silvija Sunčana Stubičar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud pisanim putem u 4 primjerka.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku po pun.
