REPUBLIKA HRVATSKA

P-1333/2022

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Joško Mikulić odvj. u Splitu, protiv tuženika AGRAM BANKA d.d. Zagreb, Grada Vukovara 74, zastupan po pun. Božana Ivanda odvj. u Splitu, radi utvrđenja nedopustivosti ovrhe, nakon glavne i javne rasprave održane dana 11. rujna 2025. god., u prisustvu pun. tužitelja Joško Mikulić odvj. u Splitu i pun. tuženika Božana Ivanda odvj. u Splitu, dana 19. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"- Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem Zadužnice broj OV- 2947/09 ovjerene po Javnom bilježniku Teu Karabotiću-Milovcu iz Splita dana 17. travnja 2009. godine

- Nalaže se tuženiku AGRAM BANKA d.d., OIB 70663193635 u u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju LS, OIB [osobni identifikacijski broj] troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosjećne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.062,50 Eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja teče od 19. rujna 2025. god., pa do isplate.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 01. travnja 2022. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je kao ovršenik u ovršnom postupku Općinskog suda u Splitu posl. broj Ovr-247/2022, Zaključkom od dana 30. ožujka 2022. godine, upućen da podnese pokrene parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom.

Tuženik je kao ovrhovoditelj u odnosu na tužitelja kao ovršenika, dana 6. svibnja 2019. godine podnio Financijskoj agenciji Zagreb zahtjev za izravnu naplatu poradi naplate potraživanja novčanog iznosa od 99.173,01 kuna, temeljem Zadužnice broj OV-2947/09 ovjerene po Javnom bilježniku Teu Karabotiću-Milovcu iz Splita, dana 17. travnja 2009. godine

Tuženik kao ovrhovoditelj je navedeni zahtjev za izravnu naplatu podnio dana 6.svibnja 2009. godine, po osnovi zadužnice na kojoj je javnobilježnički ovjeren potpis fizičke osobe izdavatelja zadužnice dana 17. travnja 2009. godine, pa je sukladno odredbi čl. 214. st. 1. Ovršnog zakona i čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kojom odredbom je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za 10 godina, a koji zastarni rok je protekao prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu u predmetnoj pravnoj stvari, razvidno da je nastupila zastara tražbine po kojoj je dopuštena provedba ovrhe.

Sukladno navedenom, razvidno je da je ovrha u predmetnoj pravnoj stvari nedopuštena zbog postojanja razloga iz čl. 50 st. 1 toč. 11. Ovršnog zakona.

Radi svega navedenog, tužitelj je temeljem odredbe čl. 56. st.1. Ovršnog zakona predložio sudu da nakon provedenog zakonskog postupanja donese odluku pobliže opisnu u izreci presude.

U odgovoru na tužbu od 12. svibnja 2025. god., tuženik navodi da prije upuštanje u raspravljanje ističe prigovor mjesne nadležnosti, te predlaže da se gornji Naslov oglasi mjesno nenadležnim i dostavi predmet na dalje postupanje mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

Naime, tužitelj je pokrenuo postupak radi nedopuštenosti ovrhe tj. pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, a koju provodi Financijska agencija u Zagrebu, temeljem Zadužnice poslovni broj OV-2947/09. Iz prednje navedenog proizlazi da se na području Općinskog suda u Splitu nije provodio postupak izvansudske ovrhe, već je isti sud donio Zaključak o upućivanju ovršenika (ovdje tužitelja) da u roku od petnaest dana pokrene parničnih postupak protiv ovrhovoditelja (ovdje tuženika), slijedom čega proizlazi da je temeljem odredbe članka 63 ZPP-a isključivo mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.

Tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev u kojem je glavni činjenični navod da je tražbina iz Zadužnice broj OV-2947/09 ovjerena po javnom bilježniku Teu Karabotiću-Milovcu iz Splita dana 17.travnja 2009., temeljem članka 233. ZOO-a zastarjela, budući je prošao rok od 10 godina prije nego što je tuženik podnio Zadužnicu na naplatu, a to je bilo kako tvrdi tužitelj 06.svibnja 2019. godine.

Međutim, ovaj činjenični navod tužitelja nije točan, niti u pravcu da je tražbina zastarjela, niti u pravcu njegovih tvrdnji iz kojih bi proizlazilo da je tuženik podnio prvi put predmetnu Zadužnicu na provedbu FINA-i dana 06.05.2019. godine. Tuženik je više puta podnosio Zadužnicu na provedbu prema FINA-i (30.05.2011., 08.11.2011., 20.03.2012., 25.1.2016., te 06.05.2019.) pri čemu je dolazilo do prekida zastare tražbine.

Tuženik je predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave donese presudu kojom odbija tužbeni zahtjev, te naloži tužitelju da plati tuženiku troškove parničnog postupka.

Na pripremnom ročištu dana 10. srpnja 2025. god., tužitelj je predložio u dokazne svrhe pribaviti spis ovog suda Ovr-3399/12, u kojem predmetu je došlo do prodaje nekretnina u vlasništvu tužitelja, a iz kojeg iznosa su namirena potraživanja tuženika, kao i izvesti dokaz saslušanjem tužitelja na adresi iz tužbe, kao i ČS, čiju adresu će dostaviti u kratkom roku.

Međutim, tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije dostavio sudu adresu prdloženog svjedoka ĆS.

U podnesku od 15. srpnja 2025. god., tuženik navodi da se ovaj predmetni postupak vodi povodom Rješenja i Zaključka Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-247/2022 od 30.ožujka 2022., a kojim Zaključkom je tada ovršenik-danas tužitelj upravo upućen u ovu parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pokrenutom kod Financijske agencije na temelju Zadužnice ovjerene dana 17.travnja 2009. kod javnog bilježnika Tea Karabotića pod poslovnim brojem OV-2947/2009., dok je Rješenjem prijedlog ovršenika (sada tužitelja) radi odgode ovrhe, odbijen.

S obzirom da se na Prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona i to o žalbi na Rješenje o ovrsi, što je propisano odredbama članka 50. i 53. Ovršnog zakona, ovršenik odnosno tužitelj iznoseći u svojoj žalbi samo jedan razlog iz članka 50. st.1. Ovršnog zakona, i to konkretno žalbeni razlog iz članka 50.st.1. točka 11. OZ-a koji glasi: „ 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom“, ovršni sud je gore spomenutim Zaključkom uputio tužitelja na pokretanje parnice radi nedopuštenosti ovrhe isključivo iz razloga da je nastupila zastara tražbina utemeljena na ovršnoj ispravi-Zadužnici te se citira slijedeće: „2.1. Odredbom članka 50.stavka 1.točka 11. OZ-a propisano je da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

U konkretnom slučaju, kao što je već napisano, ovršenik navodi da je od izdavanja predmetne zadužnice do pokretanja naplate po zadužnici prošlo više od 10 godina, te ističe prigovor zastare navodeći da sukladno Zakonu o obveznim odnosima zastara za pravomoćne isprave nastupa protekom 10 godina od pravomoćnosti.

Za ukazati je da je upravo iz tog razloga zastare i podnesena tužba u ovoj pravnoj stvari, te je u skladu s tim činjeničnim navodima upravo tuženik i podnio odgovor, te predložio i dokaze.

Na održanom ročištu u ovoj pravnoj stvari dana 10.srpnja 2025., tužitelj pored prigovora zastare zbog kojeg razloga je i upućen u ovu konkretnu parnicu ističe novi prigovor, odnosno žalbeni razlog da je novčano potraživanje ovdje tuženika podmireno prodajom nekretnina u vlasništvu tužitelja te na ove okolnosti predlaže, priklop ovršnog spisa Ovr-3399/12, saslušanje tužitelja, te saslušanje ČS.

Gornji Naslov zaključuje prethodni postupak na ročištu 10.srpnja 2025., te protivno ne samo odredbama Ovršnog zakona, već i ustaljenoj praksi najvišeg suda RH usvaja izložene prijedloge tužitelja na utvrđivanje potpuno novo istaknute činjenice na ročištu od 10.07.2025., koja inače predstavlja žalbeni razlog iz članka 50.st.1. točka 9. Ovršnog zakona.

Tuženik ponovno ukazuje sudu da tužitelj nije Zaključkom Općinskog suda u Splitu posl.br.Ovr-247/2022 upućen na pokretanje parnice radi nedopuštenosti ovrhe u pogledu članka 50.st.1 točka 9., već radi točke 11. Ovršnog zakona.

I ne samo to, sud prvog stupnja u potpunosti je šikanirao Odgovor na tužbu ovdje tuženika kao i predložene dokaze od strane istog.

Tim više tuženik drži da u ovoj pravnoj stvari nije niti potrebno izvoditi dokaze već da se radi o pravnom pitanju o kojem sud prvog stupnja primjenom materijalnog prava iz Zakona o obveznim odnosima, Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te Ovršnom zakonu može donijeti zakonitu i pravilnu odluku.

Sud je zakazao ročište za glavnu raspravu za dan 11.09.2025. na kojoj bi se trebali izvoditi dokazi na činjenicu da je tražbina tuženika namirena (a ne na pitanje zastare), te se ukazuje sudu na Ovršni zakon te rješidbe Vrhovnog suda RH.

U odluci Vrhovnog suda RH posl.br.Rev-2110/2018 od 25.10.2022. iznosi se slijedeće pravno stajalište: „12. U parničnom postupku koji se vodi radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe granice raspravljanja određene su odredbom čl.51.st.3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08-dalje OZ) u svezi s odredbama čl.48.st 1. i st.3. OZ, iz kojih proizlazi da se tužba kojom se pokreće parnica na koju je upućen ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je ovršenik istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu. 13. U konkretnom slučaju ovršenica je rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr520/12 od 25.travnja 2012. upućena u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe zbog razloga propisanog odredbama čl.46.st.1.točka 9. OZ budući je sporna visina tražbine zbog djelomičnog podmirenja duga iz ovršne isprave. Stoga je parnični sud bio ovlašten utvrđivati odlučne činjenice od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva samo zbog žalbenog razloga zbog kojeg je upućen pokrenuti tu parnicu, a ne zbog drugih razloga koje je tužitelja istaknula tijekom parnice. Ostale žalbene navode (izuzev onih propisanih odredbom čl.48. OZ) ispituje i ocjenjuje sud, odlučujući povodom žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi u okviru ovršnog postupka.“

Uslijed gore navedenog, tuženik dostavlja čitav niz sudskih odluka koje potvrđuju u cijelosti navode tuženika (odluka Vrhovnog suda RH posl.br.Rev- 873/2016, odluka Županijskog suda u Rijeci posl.br.Gž-1131/2020, Županijski sud u Splitu posl.br.Gž-925/2022).

Na raspravnom ročištu dana 11. rujna 2025. god., tuženik navodi da se protivi da se pribavljeni spisi izvode kao dokaz u ovom postupku jer nemaju nikakav pravni značaj ni učinak na ovu parnicu. Tužitelj je u ovu parnicu upućen isključivo zbog istaknutog prigovora zastare potraživanja tuženika, pa spisi koji su pribavljeni nemaju nikakve sveze sa prijeporom u ovoj parnici. To dokazuju tužbeni zahtjev kao i odgovor na tužbu koji su vezani samo za okolnost pitanja zastare što znači da sud treba i izvoditi dokaze samo na tu okolnost. Ustraje u prijedlozima iz odgovora na tužbu, odnosno da od Fine pribavi podatak o datumi podnošenja zahtjeva za naplatu osnove Ov-2947/09.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Zaključak i rješenje ovog suda posl. br. Ovr- 247/2022-4 od 30. ožujka 2022. god., Zahtjev za izravnu naplatu novčana tražbine od 06. svibnja 2019. god., Rješenje Vrhovnog suda RH br. Gr1 229/2021-2 od 12. svibnja 2021. god., Rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3042/2022-2 od 01. veljače 2023. god., Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije OV- 2947/09 od 20.03.2012., 08.11.2011. i 30.05.2011.,06.05.2019. i 06.05.2019., Presudu Županijskog suda u Rijeci br. Gž-693/2024-3 od 24. travnja 2024. god., Rješenje Vrhovnog suda RH br. Rev x 781/2011-2 od 12. listopada 2011. god., i Presudu Vrhovnog suda RH br. Rev 946/2008-2 od 27. listopada 2010. god., te spise predmeta ovršnog odjela ovog sud posl. br. Ovr-247/2022 i Ovr-3399/2012.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), propisuje u odredbama čl. 20, da se sud može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari (st. 1). Sud se može proglasiti, po službenoj dužnosti, mjesno nenadležnim, samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekoga drugog suda najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari (st. 2).

Pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. Ovr-247/2022, utvrđeno je da je postupak pokrenut podnesenim prijedlogom tužitelja za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava od 24. siječnja 2022. godine.

Tuženik se je po pozivu ovog suda od 27. siječnja 2022. god., očitovao u odnosu na podneseni prijedlog tužitelja pisanim podneskom od 08. veljače 2022. god., u kojem podnesku se je upustio u raspravljanje o meritumu spora, a bez da je prethodno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, sukladno odredbi čl. 63 ZPP-a, pa se je mjesna nadležnost ovog suda u konkretnom slučaju ustalila sukladno citiranim odredbama čl. 20 ZPP-a, a istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda odbijen kao neosnovan.

Zakon o obveznom odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), pripisuje o odredbama čl. 233 st. 1, da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

U odredbi čl. 241 ZOO-a, propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Pregledom spisa predmeta ovršnog odjela ovog suda utvrđeno je da je priloženim Zaključkom ovog suda posl. br. Ovr-247/2022-4 od 30. ožujka 2022. god., tužitelj kao ovršenik upućen da u roku od 15 dana od dana dostave istog Zaključka pokrene parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva u postupku izravne naplate pokrenutom kod Financijske agencije na temelju zadužnice ovjerene dana 17. travnja 2009. god., kod javnog bilježnika Tea Karabotića-Milovca pod posl. br. OV-2947/09.

Tuženik je osporio tvrdnje tužitelja da je u predmetnoj pravnoj stvari nastupila zastara tražbine po kojoj je dopuštena provedba ovrhe, a iz čega da je razvidno kako bi ovrha u predmetnoj pravnoj stvari bila nedopuštena zbog postojanja razloga iz čl. 50 st. 1 toč. 11. Ovršnog zakona.

Tuženik je u dokazne svrhe priložio Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije br. OV-2947/09 od 20. ožujka 2012., 08. studenog 2011. i 30. svibnja 2011., 06. svibnja 2019. i 06. svibnja 2019. godine.

U odredbama čl. 230 st. 1, st. 2 i st. 3 ZPP-a, propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

Nama nikakve dvojbe da priložene Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije br. OV-2947/09 od 20. ožujka 2012., 08. studenog 2011. i 30. svibnja 2011., 06. svibnja 2019. i 06. svibnja 2019. god., imaju dokaznu snagu javne isprave sukladno citiranim odredbama čl. 230 ZPP-a.

Osim toga, tužitelj nije niti osporio tvrdnje tuženika da je u više navrata Financijskoj agenciji podnosio na provedbu predmetnu Zadužnicu ovjerenu dana 17.travnja 2009. kod javnog bilježnika Tea Karabotića pod poslovnim brojem OV- 2947/2009., i to dana 30.05.2011., 08.11.2011., 20.03.2012., 25.1.2016., te 06.05.2019., a pri čemu je dolazilo do prekida zastare predmetne tražbine, sukladno citiranoj odredbi čl. 241 ZOO-a.

Neosnovano tužitelj ističe i daljnji prigovor budući da je pregledom spisa predmeta ovršnog odjela ovog suda posl. br. Ovr-3399/2012, utvrđeno da predmet ovrhe u tom postupku nije bila Zadužnica ovjerena dana 17. travnja 2009. god., kod javnog bilježnika Tea Karabotića-Milovca pod posl. br. OV-2947/09, kao ovršna isprava, već Ugovori o zemljišnoknjižnom zalogu br. 06/09/ST od 16.04.2009. god. i br. 07/09/ST od 16. 04. 2009. god., solemnizirani u javnobilježničkom uredu Teo Karabotić-Milovac iz Splita, Kavanjinova 4, pod br. OV-2956/09 od 17. 04. 2009 i OV- 2952 od 17. 04. 2009 god., a koji su sklopljeni sa tuženikom ex. Kreditnom bankom Zagreb d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 74.

Obzirom da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara predmetne tražbine po kojoj je provedena pljenidba i prijenos novčanih sredstva u postupku izravne naplate kod Financijske agencije, temeljem Zadužnice ovjerene dana 17. travnja 2009. god., kod javnog bilježnika Teo Karabotić-Milovac pod posl. br. OV-2947/09, a niti je predmetna tražbina tuženika namirena u ovršnom postupku vođenom pred ovim sudom pod posl. br. Ovr-3399/2012, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan, i donijeta odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155 ZPP-a, Tuženiku su priznati zatraženi troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbu 100 bod., pristup na jedno ročište 25 bod., sastav jednog podneska 100 bod., i pristup na dva ročišta po 100 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 212,50 Eur, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Splitu, 19. rujna 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika