Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1345/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ostović & Rakušić iz Osijeka, protiv tuženika Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o. Vinkovci, Dragutina Žanića Karle 47A, OIB: 30638414709 zastupano po Nedi Brčić, odvjetnici iz Vinkovaca, radi naknade štete, o dlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima pod posl. br. Pn-99/2024 od 18. lipnja 2025., dana 19. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima pod posl. br. Pn-99/2024 od 18. lipnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao od tuženika isplatu iznosa potrošene vode od 349,24 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos i troškom spora, dok je u toč. II) izreke naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.444,14 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže preinačenje pobijane odluke na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da je presuda nerazumljiva, da nema razloga o odlučnim činjenicama i da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da mu je tuženik neosnovano naplaćivao isporučenu vodu koja nije zadovoljavala propisane kriterije, te da je takva voda zbog previsokih koncentracija arsena, željeza, amonija i fosfata predstavljala ugrozu za ljudsko zdravlje, pa da stoga istu nije niti mogao naplaćivati po cjeniku za zdravstveno ispravnu vodu. Navodi da je prvostupanjski sud razdvajanjem predmetnog postupka povrijedio načelo ekonomičnosti postupka iz čl. 10. ZPP-a, iako da su i ostali prvotni tužitelji svoj tužbeni zahtjev temeljili na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Navodi da je preplatio vodu koja mu je isporučena jer da su mu u utuženom razdoblju računi morali biti sniženi i izdani po cjeniku za tehnološku vodu, pa da razlika između naplaćene pune cijene vode i cijene tehnološke vode predstavlja utuženu štetu, odnosno podredno stjecanje bez osnove jer se radi i preplaćenim iznosima uslijed neosnovane naplate. Osporava i odluku o trošku kao neosnovanu.

4. Tuženik je u odgovoru na žalbu istakao da su svi žalbeni navodi bespredmetni, te je predložio odbijanje žalbe kao neosnovane uz naknadu troška žalbenog postupka

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom iznosa od 349,24 eura kojeg je platio tuženiku temeljem stavke „vodoopskrba“ uvećano za PDV, obračunate u izdanim računima za isporučenu vodu u razdoblju od kolovoza 2014 do srpnja 2017.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je među strankama sporno da li je isporučena voda tužitelju u utuženom razdoblju od strane tuženika bila štetna za njegovo zdravlje posljedično čemu da li je zbog toga tužitelj pretrpio štetu, odnosno da li su ispunjeni uvjeti za stjecanja bez osnove,

- da iz rješenje Ministarstva zdravlja RH od 20.03.2016., Analitičkog izvješća Zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije od 15.4.2016., Analitičkog izvješća od 25.8.2016. i Obavijesti tuženika od 03.04.2017. proizlazi da je isporučena voda za područje Komletinci u utuženom razdoblju bila neispravna za piće,

- da je prema čl. 40. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga, tuženik kao isporučitelj vodne usluge bio dužan osigurati kvalitetnu isporuku vodnih usluga, a čl. 41. st. 1. navedenih Općih uvjeta da je utvrđeno da se pod kvalitetnom isporukom vodne usluge javne vodoopskrbe podrazumijeva isporuka zdravstveno ispravne vode za piće,

- da tuženik u utuženom razdoblju nije korisnicima vodnih usluga u Komletincma isporučivao pitku vodu, nego zdravstveno neispravnu vodu,

- da je tužitelj kao korisnik nesporno koristio isporučenu vodu i to ne za piće, već u druge svrhe, pa da je istu dužan i platiti sukladno računima prema obračunatoj potrošnji,

- da je navedenim tuženik povrijedio ugovornu obvezu zbog neispunjenja, budući da tužitelju nije isporučio pitku vodu, međutim da je za postojanje odgovornosti za štetu potrebno postojanje i ostalih pretpostavki i to prvenstveno nastanak štete,

-da je tužitelj bio dužan, ako smatra da trpi imovinsku ili neimovinsku štetu, iznijeti činjenice i predložiti dokaze na temelju kojih bi sud mogao odlučiti o postojanju štete, a što da nije učinio,

- da se stoga u smislu čl. 221.a ZPP-a zaključuje da tužitelj nije dokazao postojanje štete zbog čega da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za naknadu štete,

- da je pored objektivnog elementa protupravnosti, za postojanje odgovornosti za štetu potreban, u pravilu i subjektivni element protupravnosti, tj. krivnja štetnika koja postoji kada je štetnik uzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom,

-da je u konkretnom slučaju tuženik oslobođen od odgovornosti za štetu, sukladno čl. 343. Zakon o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ), obzirom da je do neispravnosti vode došlo zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje tuženik nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći, budući da, a kako to i proizlazi iz Stručnog mišljenja o stanju kakvoće podzemnih voda istočne Slavonije, s posebnim osvrtom na crpilište ''Livade'' Komletinci, ''Skorotinci'' Otok i ''Šumarija'' Otok, pojava otopljenog željeza, mangana i arsena u podzemnim vodama navedenih crpilišta nije vezana uz onečišćenje podzemnih voda, zbog unošenja štetnih onečišćivala u podzemlje, nego je posljedica prirodnih uvjeta vodonosne sredine u kojima su kaptirana ova crpilišta,

- da se u konkretnom slučaju ne radi niti o stjecanju bez osnove u smislu čl. 1111. ZOO jer je osnova stjecanja ugovor o isporuci vode, a koja osnova nije naknadno otpala, obzirom da tužitelj nije izjavio u smislu čl. 410. st. 1. toč. 4. ZOO da raskida ugovor o isporuci vode.

8. Slijedom navedenog, a kako da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva niti po osnovi odgovornosti za štetu, niti po osnovi stjecanja bez osnove, to prvostupanjski sud pobijanom presudom odbija tužbeni zahtjev u cijelosti. Odluku o trošku donosi na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Žalbeni navodi tužitelja kojima osporava odluku prvostupanjskog suda o razdvajanju postupka nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer se radi o odluci koja se donosi u tijeku pripremanja glavne rasprave, a koja se odnosi na upravljanje postupkom i protiv koje sukladno čl. 278. st. 2. ZPP-a nije dopuštena žalba. Stoga tužitelj takvu odluku o upravljanju postupkom ne može niti s uspjehom pobijati.

11. Pobijana prvostupanjska presuda donijeta je u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, pa se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što nije dokazao da bi zbog isporuke zdravstveno neispravne vode pretrpio imovinsku štetu, niti su ispunjene pretpostavke za stjecanje bez osnove u smislu čl. 1111. ZOO, budući da je osnova stjecanja na strani tuženika pravni posao. Stoga su žalbeni navodi neosnovani.

13. Naime, iz stanja u spisu proizlazi:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio korisnik vodnih usluga tuženika,

- da tužitelj ne osporava obračunate količine potrošne vode, niti obračunatu cijenu vodnih usluga,

- da tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika povrat cjelokupno plaćenih iznosa po stavki „vodoopskrba“ uvećano za PDV,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju platio tuženiku izdane račune za obračunatu potrošnju vode, a kojima su pored utužene stavke „vodoopskrba“, obračunate i ostale stavke ( fiksni dio vode, naknada za zaštitu vode i dr. ),

- da iz dokumentacije priložene spisu i to rješenja Ministarstva zdravlja RH od 20.03.2016., te analitičkih izvješća od 15.04. i 25.08.2016., kao i obavijesti tuženika od 03.04.2017. proizlazi da je voda koja se isporučivala u mjestu Komletinci bila zdravstveno neispravna, te da nije bila za piće zbog povećane koncentracije arsena.

14. U konkretnom slučaju je tužitelj utužene iznose platio tuženiku na ime ispunjenja obveze koja proizlazi iz ugovora o isporuci vode, a koji i dalje postoji između stranaka obzirom da nije raskinut, unatoč nedostacima isporučene vode koja nije bila za piće, odnosno nije bila zdravstveno ispravna sukladno odredbama čl. 41. st. 1 i 2. i čl. 59. st. 1. Općih uvjeta tuženika ( list 35-59 spisa ) i čl. 401. st. 1. toč. 3. ZOO-a.

15. Prema odredbi čl. 410. st. 1. ZOO kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o materijalnom nedostatku može po svom izboru zahtijevati od prodavatelja da nedostatke ukloni, zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka, zahtijevati sniženje cijene i izjaviti da raskida ugovor.

16. U konkretnom slučaju tužitelj nesporno nije reklamirao nedostatke, odnosno zdravstvenu ispravnost vode nakon što su ti nedostaci otkriveni, niti je izjavio koje od navedenih prava iz čl. 410. st. 1. ZOO bira, pa tako nije izjavio niti da zahtjeva sniženje cijene, niti da raskida ugovor o isporuci vode u smislu odredbe čl. 410. st. 1. toč. 3. i 4. ZOO-a.

17. Slijedom navedenog, stranke se nalaze u ugovornom odnosu na temelju sklopljenog ugovora o isporuci vode, u kojemu je tuženik ovlašteni isporučitelj vodnih usluga, dok je tužitelj korisnik vodnih usluga. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o stjecanju bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. ZOO, jer je osnova stjecanja na strani tuženika ugovor o isporuci vode i ta osnova nije naknadno otpala jer tužitelj nije izjavio da u smislu odredbe čl. 410. st. 4. ZOO raskida taj ugovor zbog materijalnih nedostataka ( VS RH, Rev-1264/24 od 21.05.2025. ).

18. Isto tako tužitelj nakon što je saznao za predmetne nedostatke u kvaliteti isporučene vode nije od tuženika zahtijevao sniženje cijene. Naime, ukoliko je tužitelju isporučena zdravstveno neispravna voda po cijenama zdravstveno ispravne vode, tada je imao pravo zahtijevati sniženje cijene jer se voda koja nije za piće, može koristiti u razne druge svrhe slijedom čega ista nedvojbeno ima određenu vrijednost.

19. Međutim tužitelj je navedeno propustio učiniti, štoviše isti je na ročištu održanom 07.12.2017. ( list 62 spisa ) preinačio tužbu na način da je izričito izjavio da potražuje isplatu cjelokupno plaćenih iznosa, dok da odustaje ( „ispušta“) od dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na „razliku iznosa naplaćene i stvarno isporučene vode“. U tom pravcu tužitelj je i postavio konačni tužbeni zahtjev, pa je sud temeljem čl. 2. ZPP-a bio ovlašten odlučiti isključivo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

20. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao jednu od osnovanih pretpostavki odgovornosti za štetu, a to je nastanak štete, niti je na te okolnosti predložio provođenje bilo kakvih dokaza slijedom čega je pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a i po tom osnovu ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

21. Također je pravilna i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Pri tom valja istaknuti da iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

22. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I) izreke ove presude

23. Tužitelj nije uspio sa žalbom, pa mu primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a nisu dosuđeni niti troškovi žalbenog postupka kako je odlučeno u točci II) izreke ove presude.

24. Niti tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka iz razloga što odgovor na tužbu nije bio od utjecaja na donošenje odluke u povodu žalbe, pa taj trošak nije bio niti potreban za vođenje parnice. Stoga je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u točci III) izreke ove presude.

U Rijeci, 19. rujna 2025.

SUTKINJA:

Iva Smokvina Dadasović