Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: Pn-115/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kalauz, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Specijalna bolnica za medicisnku rehabilitaciju Krapinske Toplice, Krapinske Toplice, Gajeva 2, OIB: 41607275884, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 8. kolovoza 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivana Kalauz, odvjetnika u Vinkovcima, punomoćnika tuženika Hrvoja Miličevića, odvjetnika u Županje, te zamjenika punomoćnika umješača na strani tuženika BU, odvjetniku u [adresa], a koja presuda je donesena i objavljena 19. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Specijalna bolnica za medicisnku rehabilitaciju Krapinske Toplice, Krapinske Toplice, Gajeva 2, OIB: 41607275884, dužan je tužitelju ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, platiti:

- na ime pravične novčane naknade po osnovi neimovinske štete za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ukupni iznos od 4.450,00 eura (slovima: četiri tisuće četiri stotine pedeset eura) sve sa zakonskom zateznom kamatom od 29. kolovoza 2022. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate,

- na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći iznos od 420,00 eura (slovima: četiri stotine dvadeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom od 19. rujna 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate,

sve po stopi po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine,

- kao i parnični trošak u iznosu od 2.698,56 eura (slovima: dvije tisuće šest stotina devedeset osam eura i pedeset šest centi) sva sa zakonskom zateznom kamatom od 19. rujna 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine,

II. Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenoga zahtjeva preko dosuđenih iznosa iz točke I. al. 1. i 2. izreke ove presude, te sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenog u točki I. al. 3. izreke ove presude, do ukupno zatraženog iznosa parničnog troška od 4.231,41 eura.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj podneskom od 15. siječnja 2025. (list 171 do 173 spisa) povukao tužbeni zahtjev preko iznosa glavnice od 6.900,00 eura.

II. Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji kao neosnovan.

III. Triglav osiguranju d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, dopušta se da u ovoj parnici sudjeluje kao umješač na strani tuženika.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je periodu od 15. ožujka 2022. do 13. travnja 2022. boravio kod tuženika radi neurološke rehabilitacije desnostrane hemiapareze nastale nakon rupture aneurizme desne a. vertebralis, te posljedičnog subarahnoidalnog i intraventrikularnog krvarenja. Prije dolaska na rehabilitaciju kod tuženika, tužitelj je živio s obitelji u obiteljskoj kući, hranio se za stolom u kolicima lijevom rukom, s tim da mu je hranu bilo potrebno prethodno pripremiti na zalogaj, bio je pokretan uz pomoć druge osobe na kratke relacije, imao je osjećaj za veliku i malu nuždu, te je o tome pravovremeno obavještavao, a nuždu je vršio u toaletni stolac s posudom. Prilikom smještaja kod tuženika obitelj tužitelja je tuženiku predala dopis kojim obavještava tuženika da tužitelj ne jede mlijeko ni mliječne proizvode, mahune, špinat, karfiol, brokulu, da se hrani pod nadzorom, da lakše guta krutu hranu koju je potrebno prethodno usitniti, da ima osjećaj za nuždu, da veliku nuždu obavlja svakih 4-5 dana, te o lijekovima koje tužitelj uzima redovno. Tužitelj i njegova obitelj su očekivali da će se zdravstveno stanje tužitelja uslijed rehabilitacije kod tuženika znatno popraviti. Međutim, zdravstveno stanje tužitelja nije se popravilo nego se uslijed nebrige tuženika pogoršalo. Naime, 8. travnja 2022. uslijed propusta u skrbi od strane djelatnika tuženika, tužitelj je pao s kreveta, te je udario glavom, ramenom i laktom uslijed čega je došlo do prijeloma ključne kosti i rebra. Do pada je došlo jer je djelatnica tuženika, usprkos upozorenjima tužitelja da je nestabilan, tužitelja posjela na rub kreveta na način da mu noge ne dotiču pod, i potom je privukla ormarić na kotačima iz kojeg je izvukla dasku - podlogu za postavljanje ručka, servirala mu ručak i ostavila ga samog u sobi da objeduje. Zbog nestabilnosti tužitelj je pao sa kreveta na ormarić, a potom na pod, te je udario glavom, ramenom i laktom uslijed čega je došlo do prijeloma ključne kosti i rebra. Unatoč tome što se tužitelj žalio na jake bolove, djelatnici tuženika nisu ga odveli u bolnicu na hitni prijem, nego su ga na hitni prijem Opće bolnice Zabok odveli tek 11. travnja 2022., dakle tri dana nakon štetnog događaja. Osim toga, tijekom boravka kod tuženika, djelatnici tuženika su tužitelja potpuno zanemarili i higijenski zapustili, iako se radi o osobi koja ne može samostalno obavljati osobnu higijenu, pa se kući vratio izrazito neuredan i zapušten. U gore navedenoj nezgodi prilikom boravka kod tuženika tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma ključne kosti, a uslijed nebrige tuženika zdravstveno stanje tužitelja se dodatno pogoršalo u odnosu na stanje u kojem se tužitelj nalazi prije smještaja kod tuženika. Nakon povratka sa liječenja kod tuženika tužitelj je trebao tuđu pomoć i njegu drugih osoba u bitno većem obujmu nego prije smještaja kod tuženika, a navedenu pomoć i njegu su mu pružali članovi njegove obitelji. Sukladno odredbama čl. 1061 st. 1. i dr. Zakona o obveznim odnosima, Zakonu o sestrinstvu i Zakonu o zdravstvenoj zaštiti tuženik je odgovoran je za štetu koju je pretrpio tužitelj s obzirom da su djelatnici tuženika propustili voditi brigu o pacijentu koji je u njihovoj ustanovi provodio stacionarnu neurološku rehabilitaciju. Radi naknade neimovinske i imovinske štete tužitelj se u mirnom postupku dana 29. kolovoza 2022. obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, a tuženik je dopisom od 27. rujna 2022. otklonio taj zahtjev kao neosnovan navodeći da je tužitelj podnio prijavu nesretnog slučaja Triglav osiguranju d.d. o čemu tužitelj nema nikakvih saznanja. Stoga tužitelj potražuje naknadu slijedeće neimovinske štete, radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, u smislu odredbe čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, a prema kriterijima (kvalifikatornim okolnostima) iz odredbe čl. 1100. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, te naknadu imovinske štete u vidu potrebe za tuđom pomoći druge osobe prema odredbi čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima: za fizičke boli 15.00000 kn, za strah 15.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 20.0000,00 kn, za tuđu pomoć 3.0000,00 kn, te za duševne boli zbog zanemarivanja osobne higijene i nebrige 25.000,00 kn, odnosno sveukupno 78.000,00 kn/10.352,38 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. kolovoza 2022. (kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate, pa predlaže da sud po provedenom postupku obveže tuženika na isplatu navedenog, kao i da mu naloži da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe prigovor mjesne nadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima za rješavanje u ovoj pravnoj stvari. Za rješavanje u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe članka 46. i 48. u vezi s člankom 52. važećeg Zakona o parničnom postupku opće mjesno je nadležan Općinski sud u Zlataru - Stalna služba u Zaboku, kao sud na čijem se području nalazi tuženikovo registrirano sjedište. Također, u smislu odredbe članka 52. ZPP-a, na području Općinskog suda u Vinkovcima navodna štetna radnja nije počinjena, niti je na tom području nastupila štetna posljedica. Tuženik nadalje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer ima zaključen ugovor i policu osiguranja od odgovornosti sa Triglav osiguranje d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, te predlaže Sudu da pozove osiguravatelja Triglav osiguranje d.d. Zagreb (kao prethodnika) da umjesto tužene bolnice stupi kao stranka u postupku. (članak 210. i 211. ZPP-a). Podredno, tuženik predlaže da osiguravatelj Triglav osiguranje d.d. Zagreb, po pozivu suda, stupi u parnicu u svojstvu umješača, jer ima pravni interes pridružiti se tuženoj u parnici (članak 206.- 209. Zakona o parničnom postupku). Navodi da je nesporno da je tužitelj boravio na liječenju i medicinskoj rehabilitaciji u bolnici (kod tuženika) u razdoblju od 15. ožujka 2022. do13. travnja 2022., da se tužitelju 8. travnja 2022. dogodio nesretni slučaj, kako je to opisno u medicinskoj dokumentaciji (Izvješće o incidentu od 8. travnja 2022.- trajnom praćenju stanja pacijenta - Decursus i Otpusnom pismu). Obzirom da su svi pacijenti bolnice (tuženika) osigurani za slučaj nezgode kod osiguratelja Triglav osiguranje d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, bolnica je navedenom osiguratelju dostavila Prijavu nesretnog slučaja koju je podnio tužitelj (tada pacijent ĐU), uz napomenu da zbog zdravstvenog stanja pacijent nije mogao potpisati predmetnu prijavu, nego je stavio otisak prsta - palca desne ruke. Tuženik navodi da nije točno da se zdravstveno stanje tužitelja uslijed nebrige tuženika pogoršalo kako to tužitelj navodi u tužbi. Nadalje, tuženik navodi da nije točno da su djelatnici tuženika „tužitelja potpuno zanemarili i higijenski zapustili“. Naime, djelatnici bolnice (zdravstveno osoblje) su cijelo vrijeme rehabilitacije, uključujući i predmetne zgode, postupali prema tužitelju sukladno pravilima struke. Pri čemu, tuženik ponovno navodi da se tužitelju dogodio nesretni slučaj, kao je to opisano u predmetnoj medicinskoj dokumentaciji. Tuženik dodatno navodi da je tužitelj i ranije odnosno prije nesretnog slučaja koji se dogodio 8. travnja 2022., za vrijeme boravka u bolnici, ručao na isti način kao i predmetne zgode. Tuženik se protivi dokaznim prijedlozima tužitelja radi saslušanja predloženih svjedoka DU, ZU, ŽU, KU, jer smatra da navedene osobe nemaju neposredna saznanja o postupanju prema tužitelju za vrijeme boravka u bolnici odnosno neposrednih saznanja o događanjima predmetne zgode, odnosno tuženik smatra da je isto irelevantno u ovom postupku. Također, tuženik se protivi dokaznom prijedlogu tužitelja provođenjem medicinskog vještačenja, iz razloga što smatra da je isto irelevantno u ovom postupku. Nadalje, navodi da nije točno da je tuženik predmetne zgode zadobio teške tjelesne ozljede te da se, „uslijed nebrige tuženika zdravstveno stanje tužitelja dodatno pogoršalo u odnosu na stanje u kojem se tužitelj nalazio prije smještaja kod tuženika“, a kako to tužitelj navodi u tužbi. Tuženik ponovno navodi da se tužitelju dogodio nesretni slučaj. Nadalje, tuženik smatra da nije točno da tužitelj nema nikakvih saznanja da je podnio prijavu nesretnog slučaja Triglav osiguranju d.d. obzirom da je istu on na istu umjesto vlastoručnog potpisa, stavio otisak prsta - palca desne ruke. Navodi da je Bolnica (tuženik) navedenu prijavu samo dostavila osiguratelju uz popratni dopis i medicinsku dokumentaciju. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sa sud odbaci tužbu zbog promašene pasivne legitimacije. Tuženik se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu, podredno protivi se opsegu i visini tužbenog zahtjeva, te predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim, te naložiti tužitelju da mu naknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka tuženik je predložio da se Triglav osiguranje d.d. pozove da stupi u ovoj parnici kao umješač na strani tuženika. U podnesku od 23. ožujka 2023. (list 65 i 66 spisa) tužitelj se protivio prijedlogu tuženika da Triglav osiguranje d.d. stupi u ovoj parnici kao umješač na strani tuženika.

4. Podneskom od 23. studenog 2023. (list 137 spisa) Triglav osiguranje d.d. Zagreb naveo je da smatra da ima pravni interes za uključivanje u predmetni spor, budući da je u vrijeme nastanka štetnog događaja tuženik bio osiguran kod Triglav osiguranja d.d. Zagreb policom osiguranja od opće odgovornosti broj 990007067642, da se pridružuje navodima tuženika iz odgovora na tužbu, te se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

5. Podneskom od 15. siječnja 2025. (list 171 do 173 spisa), a nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je povukao tužbeni zahtjev preko iznosa glavnice od 6.900,00 eura.

6. Tuženik i umješač na strani tuženika se ovakvom povlačenju- smanjenju tužbenog zahtjeva nisu protivili.

7. Kako je tužitelj povukao tužbu i tužbeni zahtjev, a tuženik se takvom povlačenju nije protivio, odlučeno je kao pod točki I. izreke ovog rješenja, sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

8. Istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda od strane tuženika sud ocjenjuje neosnovanim.

9. Nesporno je između parničnih stranaka da se u ovome predmetu radi o sporu za naknadu štete, koja je nastala zbog tjelesne ozljede tužitelja. Također je među strankama nesporno da tužitelj ima prebivalište u [adresa].

10. Člankom 52. st.1 . ZPP-a propisano je da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila, dok je st. 2. citirane zakonske odredbe propisano da, ako je šteta nastala zbog smrti ili tjelesne ozljede, nadležan je pored suda iz st. 1. čl. 52. ZPP-a i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište. Dakle, u sporovima za naknadu štete očito je da se radi o izberivoj mjesnoj nadležnosti, gdje tužitelj osim suda općemjesne nadležnosti za tuženika može izabrati i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila, a ako se radi o štetni nastaloj zbog smrti ili tjelesnoj ozljedi, pored suda općemjesne nadležnosti i suda na čijem je području štetna radnja počinjena ili suda na čijem je području štetna posljedica nastupila, nadležan je i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište.

11. Kako je nesporno da se radi o sporu za naknadu štete nastale zbog tjelesne ozljede tužitelja, te da tužitelj ima prijavljeno prebivalište u [adresa], a što je na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, stoga je upravo iz tih razloga odbijen kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda istaknuti od strane tuženika, te je odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

12. Tuženik je predložio da se Triglav osiguranje d.d. Zagreb pozove kao umješač, na strani tuženika čemu se tužitelj protivio. Budući da je nesporno da je tuženik sa Triglav osiguranjem d.d. Zagreb imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti u vrijeme nastanka štetnog događaja, očito je da je tuženik osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče između parničnih stranaka tuženik uspije, pa se stoga Triglav osiguranje d.d. Zagreb mora pridružiti toj stranci, te je sukladno čl. 206. ZPP-a odlučeno kao pod točkom III. izreke ovoga rješenja.

13. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: presliku osobne iskaznice tužitelja, medicinsku dokumentaciju tužitelja s lista 7 do 42 spisa, izvadak iz Sudskog registra s lista 49 do 52, dokumentaciju vezanu za Policu osiguranja kod Triglav osiguranja d.d. Zagreb s lista 53 i 54, izvješće o incidentu s lista 55 do 58, otpusno pismo s lista 59 do 64, osobni zdravstveni karton tužitelja s lista 80 do 123, pročitan je zahtjev za dostavom bilješke nakon kućne posjete s lista 124, te su provedeni dokazi saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, te svjedoka NU, TU, EU, ČU, DU, PU, ZU i KU, saslušan je vještak medicinske struke dr. Željka Kolak fizijatar, a sud nije izvodio dokaz kombiniranim medicinskim vještačenjem po vještaku kirurgu i psihijatru, novim medicinskim vještačenjem kako je to predložio umješač, saslušanjem svjedoka dr. SU na okolnost stanja tužitelja nakon povratka s rehabilitacije, te dokazni prijedlog radi saslušanja predstavnika Triglav osiguranja d.d. Zagreb kao svjedoka na okolnost podnošenja prijave nesretnog slučaja vezano za tužitelja i postupanja po prijavi, dok drugih dokaza nije bilo.

14. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako provedene dokaze, te na temelju ovako provedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra osnovanom, stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen djelomično, na način kako je to pobliže označeno u izreci ove presude (točka I. alineja 1. i 2., te točka II. alineja 1. izreke presude).

15. Među strankama je nesporno:

- da je tužitelj u periodu od 15. ožujka 2022. do 13. travnja 2022. boravio kod tuženika radi neurološke rehabilitacije,

- da je 8. travnja 2022. boraveći kod tuženika tužitelj pao s kreveta, uslijed čega je došlo do prijeloma ključne kosti i rebra,

- da se tužitelj u mirnom postupku 29. kolovoza 2022. obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, a da je tuženik dopisom od 27. rujna 2022. otklonio tužiteljev zahtjev za naknadu štete kao neosnovan, uz obrazloženje da je tužitelj podnio prijavu nesretnog slučaja Triglav osiguranju d.d. Zagreb,

- da je u navedenoj prometnoj nezgodi tužitelj pretrpio tjelesne ozljede.

16. Sporna je osnova i visina, istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti, o kojem je naprijed odlučeno, a također sporna je odgovornost (ovo stoga što tuženik tvrdi da se štetni događaj nije dogodio zbog nepažnje i nebrige tuženika, nego da se radi o tzv. nesretnom slučaju), te pasivna legitimacija.

17. Radi utvrđivanja ovih spornih okolnosti sud je između ostalog proveo dokaz saslušanjem tužitelja, svjedoka: NU, TU, EU, ČU, DU, PU, ZU i KU, te odgovarajućim medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Željki Kolak fizijatru.

18. Na okolnost utvrđenja obujma i visine štete, izvršen je uvidu medicinsku dokumentaciju tužitelja, saslušan je tužitelj, te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Željki Kolak, fizijatru.

19. Iz pisanog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Željke Kolak utvrđeno je da je tužitelj boraveći kod tuženika zadobio prijelom desne ključne kosti, nagnječinu glave i nagnječinu desne strane prsišta - obična teška tjelesna povreda. Da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta tjedan dana i lakšeg intenziteta 2 mjeseca, a povremeni bolovi uračunati su u duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti (pojačani napori). Da su duševni boli i pretrpljeni strah postojali u času ozljeđivanja i to kao primarni strah, a potom sekundarni strah u vidu zabrinutosti koja prati tijek liječenja i intenzitet fizičkih boli. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć radi zadobivenih ozljeda i to za vrijeme imobilizacije desne ključne kosti 5 tjedana 4 sata dnevno, da je tužitelj posljedično osnovnoj bolesti u potpunosti ovisan o pomoći druge osobe. S obzirom na imobilizaciju desne ključne kosti tužitelju je bila otežana svakodnevna manipulacija s njim što je zahtijevalo pojačane napore, a uslijed čega je tužitelj trpio duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti koji iznose 10% trajno (u vidu ograničenja pasivne gibljivosti desnog ramena i desnog lakta, povremenih bolova), da je tužitelj iskazao nezadovoljstvo vezano za njegu i higijenu za vrijeme boravka kod tuženika, te da je zbog toga mogao trpjeti duševne boli zbog zanemarivanja osobne higijene u periodu od zadobivene ozljede do odlaska iz bolnice, odnosno u periodu od 8. do 13. travnja 2022. Navedeni vještak također smatra da je kod tužitelja došlo do ozljeđivanja uslijed propusta u skrbi od strane tuženika.

20. Na navedeni nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, dok su tuženik i umješač na strani tuženika imali primjedbi.

21. Na okolnost primjedbi tužitelja, na raspravnom ročištu od 8. kolovoza 2025. (list 196 do 202 spisa) saslušan je vještak dr. Željka Kolak. Na primjedbu umješača na strani tuženika da u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju vještaka, smatrajući kako su svi vidovi štete prekomjerno ocijenjeni, te ne odgovaraju karakteru pretrpljene ozljede, tijeku liječenja, niti priloženoj med. dokumentaciji, vještak je naveo da ostaje pri svom nalazu i mišljenju, nalaz je napisan realno objektivno i transparentno, smatra da je napisan prema pravilima struke. Na primjedbu umješača da nema podataka da je vještak prije izrade nalaza i mišljenja izvršio uvid u osobni zdravstveni karton, vještak odgovara da nije izvršio, jer isti nije priložen spisu, no ukoliko je isti i priložen spisu smatra da ne bi bio od utjecaja u bilo kojem smislu na sačinjene njenog nalaza i mišljenja. Na primjedbu da vještak nije razgraničio ranije bolesti od posljedica predmetnog ozljeđivanja (ukoliko ih je uopće tužitelj i trpio zbog ranije bolesti), te na upit suca da li je tužitelj imao ranije bolesti i o kojim bolestima se radi, vještak je odgovorio da je razgraničio ranije bolesti od posljedica štetnog događaja, da je jasno iz anamneze i med.dokumentacije da je tužitelj imao 2020. krvarenje u mozak odnosno rupturu aneurizme, da je učinjena embolizacija i postavljen stent u krvnu žilu. Isto tako te godine je ponovno operiran po neurokirurgu zbog hidrocefalusa i ugrađena mu je VP drenaža. Nakon toga iste godine imao je operaciju akutnog trbuha (zapletaj crijeva) što se kompliciralo, bio je traheostoniran i imao je ugrađen PEG (hranjenje preko otvora na želucu), to je sve bilo do štetnog događaja. Posljedično svemu tome tužitelj je imao teži neurološki deficit odnosno desnostranu spastičnu hemiparezu (oduzetost desne stane tijela). Da je štetni događaj i psihički i fizički narušio postojeće stanje tužitelja, kako je to opisala u svom nalazu i mišljenju. Vezano za primjedbu umješača da je propustila navesti da je tužitelj zbog ranije bolesti mozga - hemoplegije tj. oduzetosti desne strane tijela od ranije oduzet, vještak navodi da je u svom nalazu i mišljenju točno navela ranije bolesti, a na današnjem ročištu je to točno i razgraničila. Na pitanje umješača u čemu bi se sastojao deficit kod tužitelja, ako je od ranije njegova ruka umanjene pokretljivosti, vještak je odgovorio da je prije ozljede tužitelj imao manju aktivnu pokretljivost u desnom ramenu i bolju pasivnu pokretljivost, što je nakon ozljede pogoršano i jedno i drugo. I naravno, da osjeća povremene bolove na promjenu vremena, te kod vježbanja uz pomoć fizioterapeuta. Unatoč tome što je imao moždani udar tužitelj je trpio bolove, jer moždani udar nije od utjecaja na osjećaj bola. Na primjedbu da se vještak bez ikakvih dokaza o argumenta upušta u ocjenu da li je bilo propusta u njezi tužitelja, te da umješač smatra da je ta procjena paušalna, te da nema u spisu, niti jednog dokaza temeljem kojeg bi takve tvrdnje vještaka bile potkrijepljene, vještak je odgovorio da smatra da budući da joj je nalogom suda o vještačenju isto bilo naloženo, da je za tu procjenu bila i ovlaštena, a o tome je zaključila na temelju med. dokumentacije, ali i u razgovoru sa tužiteljem. Dakle, ona ne tvrdi da je netko kriv, niti ikoga optužuje, samo smatra da je došlo do propusta, budući da u otpusnom pismu u statusu kod prijema tužitelja u Krapinske toplice liječnik fizijatar, je navedeno da tužitelj se posjeda uz pomoć druge osobe, sjedi na rubu kreveta uz pridržavanje lijevom rukom i osjeća omaglicu koja se brzo smiruje. Dakle, tužite je za vrijeme tog ručka posjednut, on je naveo omaglicu koja mu se uvijek javlja kod posjedanja obzirom na dvije operacije mozga, to je normalno, on je posjednut i vjerojatno ostavljen sam, ako on sjedi uz oslonac na lijevu ruku i ako je on jeo lijevom rukom, on je izgubio taj oslonac, srušio se i pao. Dakle, navedeno je pri primjenu da čovjek ima omaglice i da sjedi uz pridržavanje lijevom rukom. Na primjedbu umješača da se kod tužitelja radi o prijelomu desne ključne kosti na ruci koja je od ranije gotovo u cijelosti oslabljena - plegična, teško oštećena i inače je ne koristi, pa je upitno da li uopće tužitelj i osjeća posljedice prijeloma ključne kosti desnog ramenog obruča ili je ovaj deficit "konzumiran" od ranije postojećim teškim neurološkim deficitom desne strane tijela - ruke i noge koje su gotovo oduzeti, vještak je naveo da se kod tužitelja radi o težoj spastičnoj hemiparezi desne strane ruke i noge, a ne o plegiji. Definitivno je zadobiveni prijelom pogoršao raniji status desne ruke. Dakle, nesporno je da se kod tužitelja radi o desnostranoj hemiparezi a ne o plegiji. Vezano za konstataciju umješača da smatra da u svakom slučaju su trajne posljedice objektivno izražene u znatnoj mjeri, nego bi to bilo da je tužitelj zdrava osoba od ranije, vještak je odgovorio da upravo zbog toga što se radi o teškom neurološkom bolesniku, a ne o ranije zdravoj osobi, ocjena je takva kakva je. Vezano za nezadovoljstvo tužitelja vezano za njegu i higijenu tijekom boravka kod tuženika, vještak odgovara da se po pitanju ocjene, njege i higijene i tužiteljeva nezadovoljstva vezano bazirala na onih 5 dana nakon ozljeđivanja, da ne ulazi u njegu i higijenu tužitelja tijekom boravka kod tuženika, no obzirom da je imao imobilizaciju tornister koji se ne smije skidati, niti vlažiti, tu je moguće tj. dozvoljava da je moguće da je njega i higijena zbog navedenog bila u manjem opsegu (dakle pri takvoj imobilizaciji nema tuširanja nego je uobičajeno da se njega pacijenta vrši u krevetu brisanjem, a što se tiče pranja kose isto je gotovo nemoguće). Na primjedbu tuženika na procjenu duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti koje je vještak utvrdio da iznose 10% trajno, te da nije obrazložio uzročno-posljedičnu vezu u pogledu duševnih boli radi smanjena životnih aktivnosti uzimajući u obzir ranije dijagnozu tužitelja, vještak je odgovorio da je zadobivena ozljeda pogoršala je klinički status od ranije hemiparetične desne ruke. Da tužitelj trpi bolove kod promjene vremena i pri manipulaciji tom rukom. Vezano za primjedbu tuženika da nije jasno je li vještak uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj, dok se bavio nogometom imao prijelom desne ključne kosti, vještak je odgovorio da je u medicinskoj dokumentaciji u jednom nalazu radiologa opisano "stanje po frakturi starijeg datuma srednje trećine klarikule odnosno ključne kosti", to je zacijelilo i to mu nije pravilo problem, jer se radi o srednjem dijelu ključne kosti što je najčešće i ne pravi probleme. Tužitelj je padom zadobio prijelom lateralnog dijela desne ključne kosti s manjim pomakom, što je složeniji i teži prijelom i kod mlađih osoba se liječi operativno, a tužitelja nisu operirali s obzirom na njegov deficit i njegove godine. Dakle, sadašnji predmetni štetni događaj nema nikakve veze sa prijelomom u mladosti srednjeg dijela ključne kosti. Vezano za primjedbu tuženika da su nalaz i mišljenje vještaka kontradiktorni, jer se navodi da je tužitelju tuđa pomoć i njega radi osnovne bolesti potrebna stalno, jer je u potpunosti ovisan o pomoći druge osobe, a dalje se zaključuje i navodi kako je tuđa pomoć i njega bila potrebna tužitelju u trajanju od 5 tjedana po 4 sata dnevno vezano za štetni događaj, vještak je odgovorio da je tužitelj ovisan o tuđoj pomoći u aktivnostima svakodnevnog života, a to je bio i prije štetnog događaja. Ona se referirala na tuđu pomoć koja je bila dodatno potrebna za vrijeme trajanja imobilizacije ključne kosti kroz 5 tjedana. Imobilizaciju je nosio kroz 5 tjedana, a radi se o imobilizaciji koju je ranije opisala, bila su fiksirana oba ramena. Na poseban upit u čemu se sastojala ta tuđa pomoć, navodi da je za vrijeme imobilizacije tužitelj je imao umanjenu funkciju i lijeve ruke, te nije mogao obavljati higijenu, hranjenje i oblačenje koje je radio prije štetnog događaja, odnosno koje je radio prije imobilizacije,a navodi da se vezano za štetni događaj radi o tuđoj pomoći, dakle pomoći nestručne odnosno nekvalificirane osobe. Zaključno, ostaje pri svom pisanom nalazu i mišljenju u cijelosti, te smatram da se radi o teškom bolesniku sa teškim neurološkim deficitom, kojemu mu je zadobiveni prijelom otežao aktivnosti svakodnevnog života za vrijeme imobilizacije, da on za vrijeme te imobilizacije nije mogao imati kućnu fizikalnu terapiju koju je imao redovito ranije u kontinuiranom tretmanu med. rehabilitacije, za to vrijeme imobilizacije je pogoršano tj. dovelo je do hipotrofije mišića i lijeve ruke koja je bila manje pokretljiva. Zadobiveni pad i zadobiveni prijelom i liječenje kroz 6 tjedana posljedično je narušilo psihički i fizički status tužitelja u smislu straha od vertikalizacije i hoda, samostalnog sjedenja, što je pojačalo samo dodatnu vezanost za suprugu i ostale članove obitelji. Tužitelj je bio u kontinuiranom tretmanu privatne fizikalne terapije, obitelj se jako trudi oko njega, a zadobivena trauma može se reći da je poništila tj. unazadila postignute rezultate toga. Po povratku u [adresa] u nalazu traumatologa Opće županijske bolnice Vinkovci od 14. travnja 2022. na kontrolnom RTG nalazu opisanog fraktura klarikule u lateralnoj treći s manjim pomakom i faktura drugog rebra desno u aksilarnoj liniji s manjim pomakom, a što nije upisano u ranijim dijagnozama i nije opisano pri prvom RTG snimanju. Prijelom rebra dovodi do bolova pri disanju i pri pokretu. Na upit tužitelja je li tužitelj otpušten iz Toplica u boljem ili lošijem sanju nego pri prijemu, vještak navodi da da je otpušten u lošijem stanu, s obzirom da je bio imobiliziran. Na upit što je to decursus, vještak navodi da je to praćenje bolesnika tijekom boravka u ustanovi, te da li je vještak izvršio uvid u to vještak navodi da je preuzela cijeli spis i da je to vidjela, no da je to nerelevantno za predmet vještačenja. Ukoliko je u decursusu napisano da je tužitelju bila potreban nadzor pri hranjenju, smatra da se tuženik toga trebao pridržavati. Nakon što je tužitelj predložio da vještak izvrši uvid u osobni zdravstveni karton tužitelja, posebno na str. 12. gdje je u anamnezi navedeno pri dolasku liječnika u kućnu posjetu u kakvom stanju je tužitelj došao iz Toplica, vještak je naveo da je vidjela fotografije koje su donijeli na pregled i zbog toga je u svom nalazu napisala da je tužitelj mogao trpjeti duševne boli zbog zanemarivanja osobne higijene, te ponovno dodaje da uvid u osobni zdravstveni karton tužitelja dodatno ne mijenja njen nalaz i mišljenje. Ona nije ove svoje zaključke o nezadovoljstvu tužitelja brigom oko higijene za vrijeme boravka kod tuženika temeljila samo na fotografijama koje joj je tužitelj donio pri pregledu, nego u razgovoru s njim, a sada sam izvršila i uvid u osobni zdravstveni karton tužitelja, te je utvrdila da postoje podudarnosti između onoga što joj je tužitelj rekao pri pregledu tijekom vještačenje, kao i onoga što je navedeno u njegovom osobnom zdravstvenom kartonu pri kućnoj posjeti liječnika tužitelju od 14. travnja 2022. (list 12. osobnog zdravstvenog kartona). Na upit tuženika na temelju čega je utvrdila da se kod tužitelja ne radi o plegiji nego o parezi, vještak odgovara da pareza znači prisutan pokret, plegija je potpuno bez pokreta. U nalazu iz hitnog prijema Opće bolnice Zabok napisano je desnostrana hemiplegija što je vjerojatno slučajna pogreška liječnika. Plegija znači potpuno bez ikakvog pokreta. U nalazu fizijatra kod prijema u Krapinske Toplice tužitelj je otežano pokretan i ima pokret u desnoj ruci, a i pri pregledu je utvrdila da se radi o hemiparezi, a ne o hemiplegiji. Na dalji upit u čemu je razlika pri trpljenju boli kod pacijenata koji su pretrpjeli moždani udar i onih koji nisu, navodi da se ne može reći da bolesnik sa hemiparezom ne osjeća bol, napose bol kod prijeloma, dakle, on može osjetiti bol kao i prosječan zdrav čovjek bez hemipareze.

22. Navedeni vještak je ostao u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

23. Na ovakav nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, koji se temeljio na iscrpnim materijalnim dokazima - uvidom u zdravstvenu dokumentaciju tužitelja, kao i naknadnom uvidu u njegov osobni zdravstveni karton, te na temelju pregleda istog, tuženik i umješač na strani tuženika su imali primjedbi, na te primjedbe se vještak stručno i detaljno očitovao usmeno na ročištu, detaljno je odgovorio na sva pitanje i primjedbe tuženika i umješača, te ga stoga njihove primjedbe nisu ničim nisu dovele u sumnju, niti dvojbu, pa ga tim više sud drži vjerodostojnim, objektivnim i stručnim i prihvaća ga u cijelosti.

24. S obzirom da se štetni događaj zbio 8. travnja 2022., na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) primjenjuje se navedeni zakon.

25. Ovdje se radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu po načelu presumirane krivnje, prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a, koja određuje da tko drugome uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi ju, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pri tome oštećenik mora dokazati da postoji šteta, štetna radnja, te uzročna veza, a osoba koja odgovara za štetu neće odgovarati za istu, ako se utvrdi da nema uzročne veze između postupanja zdravstvene ustanove i nastale štete, i ako tuženik dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odgovornost tuženika temelji se na čl. 1061. ZOO-a.

26. Na građanskopravnu odgovornost kako liječnika, tako i ostalih zdravstvenih djelatnika primjenjuje se opća odredba o odgovornosti koja određuje da je sudionik o obveznom odnosu i u izvršavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle s pažnjom dobrog stručnjaka. To znači da je kako liječnik, tako i svaki drugi zdravstveni djelatnik dužan postupati s povećanom pažnjom. Kako se odgovara po načelu presumirane krivnje, tuženik u ovoj vrsti spora mora u postupku naknade štete dokazati da nije kriv, odnosno da je prilikom pružanja zdravstvene usluge postupao lege artis. Dva su temeljna oblika, namjera i nepažnja, što znači da krivnja postoji kada je štetnik zdravstveni radnik prouzročio štetu namjerno ili s nepažnjom. Namjerno postupa onaj koji postupa a da pri tome zna i hoće, dok s nepažnjom postupa onaj koji ne upotrijebi potreban stupanj pažnje, dakle onu pažnju koju bi upotrijebio prosječan, dobar liječnik/zdravstveni djelatnik. Pretpostavlja se obična nepažnja, kao najblaži oblik i stupanj krivnje štetnika, što znači da se pretpostavlja da je zdravstveni radnik kriv za počinjenu štetu, jer nije postupao u obavljanju zdravstvene djelatnosti kao dobar stručnjak odnosno dobar profesionalac.

27. Dakle, zahtjeva se postupanje lege artis, prema pravilima struke, te primjena stručnih znanja i opće priznatih medicinskih dostignuća važećih u vrijeme štetnog događaja. Postupajući protivno pravilima struke čini se liječnička greška, pa tako i greška zdravstvenog djelatnika. Odgovornost postoji, ako je greška nastupila zbog nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada zdravstvenog osoblja, a uzroci mogu biti u neznanju ili nemaru. Za pravnu znanost i sudsku praksu je relevantno je li došlo do propusta u radu djelatnika medicinske ustanove, a do toga može doći u liječenju, profilaksi, dijagnostici, invazivnim liječenjima, rehabilitaciju, skrbi bolesnika i dr., a zbog zanemarivanja ili odstupanja od medicinskih standarda ili pravila medicinske struke, a do odgovornosti dolazi činjenjem ili nečinjenjem.

28. Iz iskaza samog tužitelja, ali i iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, te medicinske dokumentacije tužitelja, proizlazi da je tužitelj 8. travnja 2022. pao s bolničkog kreveta i pri tome zadobio prijelom desne ključne kosti, nagnječenje glave, nagnječenje desne strane prsišta, a koje čine običnu tešku tjelesnu povredu.

29. Iz otpusnog pisma tuženika od 12. travnja 2022. (list 59 do 64 spisa) vidljivo je da je u istom konstatirano da se tužitelj posjeda uz pomoć druge osobe, sjedi na rubu kreveta uz pridržavanje lijevom rukom i osjeća omaglicu koja se brzo smiruje, a iz Trajnog praćenja stanja pacijenta (Decursus) koji je vodio tuženik utvrđeno je da je tužitelju bio potreban nadzor pri hranjenju.

30. Unatoč činjenici što je kod tuženika konstatirao da se tužitelj posjedao uz pomoć druge osobe, da je imao omaglice i da mu je bio potreban nadzor pri hranjenju, djelatnici tuženika ostavili su tužitelja samog na tuđem krevetu, na kojem mu noge nisu dodirivale tlo, kao što je to bio slučaj, dok je bio posjednut na svom krevetu kod tuženika, (na kojem se lijevom rukom mogao oslanjati na ormarić s kojega se hranio i uzimao hranu), a na koji način se hranio kod tuženika sve do štetnog događaja, te je on pao sa kreveta. Dakle, radi se o nestabilnoj osobi, a ovo stoga što je i sam liječnik tuženika pri prijamu tužitelja kod tuženika (a što je navedeno u otpusnom pismu) konstatirao da tužitelj osjeća omaglicu, pa stoga hraneći se kod tuženika tužitelj uslijed takvog stanja nije smio biti ostavljen sam, bez nadzora, a niti na način kako ga je to osoblje tuženika kritičnog štetnog događaja ostavilo. Zbog nestabilnosti i nedostataka nadzora, došlo je do pada tužitelja sa kreveta na pod i nastalih ozljeda.

31. Imajući u vidu navedeno očito je da djelatnici tuženika nisu postupali u skladu s pravilima struke, pa postoji odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužitelju, dok je boravio kod tuženika, a koja je nastala uslijed pada tužitelja pri hranjenju. Dakle, postoji uzročno-posljedična veza između propusta osoblja bolnice- tuženika i štetnog događaja, jer da tužitelj nije ostavljen hraniti se sam ne bi došlo do njegovog pada, a navedeno dodatno potvrđuje i nalaz i mišljenje medicinskog vještaka u dijelu u kojem se navodi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo uslijed propusta u skrbi tužitelja od strane tuženika. Dakle, ovdje se ne radi kako to tuženik pogrešno smatra o "nesretnom slučaju", a do štete je došlo propustom odnosno greškom tuženika kao pružatelja zdravstvenih usluga zbog nestručnog i nepažljivog rada zdravstvenog osoblja, koje nije smjelo ostaviti tužitelja pri hranjenju u položaju u kojem ga je ostavilo i bez nadzora. Dakle, u konkretnom slučaju zdravstveni radnici tuženika krivi su za počinjenu štetu, jer nisu postupali u obavljanju zdravstvene djelatnosti kao dobar stručnjak odnosno profesionalac, iako u dokumentu naziva Trajno praćenje stanja pacijenta (Decursus) koji je vodio tuženik utvrđeno je da je tužitelju bio potreban nadzor pri hranjenju, pa se tužitelj srušio i pao, uslijed čega je ozlijeđen.

32. S obzirom naprijed iznesena utvrđenja i na sve navedeno, neosnovan je prigovor tuženika da se radi o "nesretnom slučaju", te da tuženik nije odgovoran, jer je utvrđeno upravo suprotno da je tuženik odgovoran, jer postoji uzročno-posljedična veza između neprofesionalnog i nestručnog postupanja tuženikova osoblja i nastale štete-ozljeda kod tužitelja, stoga je tuženik pasivno legitimiran i dužan naknaditi štetu tužitelju u smislu čl. 1045. ZOO-a, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju obzirom da je šteta nastala za vrijeme važenja istog, a imajući u vidu da tuženik tijekom postupka nije dokazao da nije kriv, odnosno da je prilikom pružanja zdravstvene usluge postupao lege artis. Sama činjenica da tuženik ima zaključen ugovor i policu osiguranja od odgovornosti sa Triglav osiguranje d.d. ne oslobađa tuženika od odštetne odgovornosti u ovom predmetu. Naime, u članku 965. st. 1. ZOO-a, propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Iz navedenog može se zaključuje kako se zahtjev oštećene osobe (pacijenta) za odštetom može uputiti samo štetniku, štetniku i osiguratelju (ovdje se radi o odgovornosti više osoba za istu štetu) koji tada odgovaraju solidarno ili samo osiguratelju. U konkretnom slučaju tužitelj je izabrao podnijeti tužbu samo protiv bolnice, kao štetnika, kao jednog od "solidarno odgovornih osoba".

33. Cijeneći da je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu i trpio bolove kako su naprijed opisani, mišljenje je suda da tužitelju za kvalifikatornu okolnost pretrpljenih fizičkih bolova primjerena naknada iznosi 1.500,00 eura.

34. Imajući u vidu nalaz i mišljenja medicinskog vještaka mišljenje je suda da je za kvalifikatornu okolnost pretrpljenog straha primjerena naknada iznos od 1.050,00 eura.

35. Imajući u vidu nalaz i mišljenje medicinskog vještaka po pitanju smanjenja životnih aktivnosti koje ukupno iznose 10%, sud je za ovu kvalifikatornu okolnost primjerenom naknadom smatra iznos od 1.600,00 eura. Ovdje je potrebno napomenuti da smanjenje životne aktivnosti kao posebna osnova za naknadu štete zbog duševnih boli obuhvaća sva ograničenja u životnim aktivnostima oštećenika koje je on ostvarivao ili bi ih po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao. Pod ograničenjima se razumije i obavljanje aktivnosti uz povećane napore ili pod posebnim uvjetima, a taj oblik štete u pravilu je trajnog karaktera.

36. Za duševne boli zbog zanemarivanja higijene tužitelja sud je svoje mišljenje o istom temeljio na iskazu tužitelja i članova njegove obitelji, a posebno na bilješci sačinjenoj po dr. SU, a nakon kućne posjete te doktorice tužitelju po neposrednom dolasku tužitelja kući od tuženika, kao i na nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. Željke Kolak.

37. Iz iskaza tužitelja i saslušanih članova njegove obitelji DU supruge, PU sina, ZU kćerke i KU prijatelja tužitelja, utvrđeno je da je kada je tužitelj došao od tuženika kući iznesen na nosilima, a iako je tamo otišao osobnim automobilom u kojem je sjedio, da su mu nokti bili prljavi i neodrezani, da je bio vidno mršaviji i iscrpljen, te da je po povratku bio u jako loše stanju, da je nakon što je tužitelju odmotan zavoj koji je imao na lijevom laktu iz istog se osjetio neugodan miris iz rane koja je bila ispod zavoja, zbog čega je njegova supruga odlučila pozvati njegovog osobnog liječnika kako bi to i konstatirao, no tada nije došao njegov osobni liječnik, nego liječnik koji ga je mijenjao i to dr. SU, taj liječnik je pregledao tužitelja, te je o pregledu sačinila bilješku- anamnezu od 14. travnja 2022. U osobni zdravstveni karton tužitelja (list 103 spisa). Dakle, navodi da je tužitelj bio higijenski zapušten proizlazi iz iskaza gore navedenih svjedoka. Iskazima ovih svjedoka sud nema razloga sumnjati, iako se radi o članovima obitelji tužitelja, ovo stoga što je o njegovoj zapuštenosti potvrdila i liječnica dr. SU koja ga je pregledala i koja to evidentirala-upisala u zdravstveni karton tužitelja kao rezultat obavljenog pregleda.

38. Uvidom u osobni zdravstveni karton tužitelja (list 103 spisa) vidljivo je da je 14. travnja 2022. evidentirana kućna posjeta na zahtjev supruge tužitelja radi utvrđenja u kakvom je stanju isti došao iz "toplica", da je po dolasku u kućnu posjetu kod pacijenta liječnik primijetio obilne ljuske prhuti na tamnoj pidžami, da joj je supruga tužitelja pokazala vlasište sa obilnim ljuskanim naslagama, nokti na rukama su bili dugački oko 2 mm sa tamnim sadržajem ispod njih, da je skidanjem gornjeg dijela pidžame utvrđen zavoj u području lateralnog dijela desnog lakta, da se nije moglo utvrditi kada je rana previjena, da je nakon skidanja uočena rana veličine oko 3x2 cm prekrivena fibrinskim naslagama, neugodnog vonja, pri čemu je liječnica obavila toalet rane fiziološkom otopinom i Octeniseptom, te stavila suhi povoj, te uputila suprugu o načinu daljnjeg previjanja rana.

39. Imajući u vidu navedeno, sud zaključuje da su postojali propusti tuženika i u njezi i higijeni tužitelja, a ovo pogotovo stoga što je i medicinski vještak u svom nalazu i mišljenju potvrdio da je tužitelj mogao trpjeti duševne boli zbog zanemarivanja osobne higijene i njege u periodu od 8. travnja 2022. odnosno od zadobivanja ozljeda do odlaska iz bolnice, odnosno do 13. travnja 2022.

40. Budući da se radi o osobi tužitelja koja ne može samostalno obavljati osobnu higijenu, a iz gore navedene dokumentacije utvrđeno je da je tijekom boravka kod tuženika isti bio higijenski zapušten, iako je ova kvalifikatorna okolnost trajala kraće vrijeme od 8. do 13. travnja 2022. (5 dana), postoje opravdani razlozi za dosudu neimovinske štete za ovu kvalifikatornu okolnost sukladno čl. 19. st. 1. ZOO- a kojim je propisano da svaka fizička i pravna osoba imaju pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano da se pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju i pravo na dostojanstvo.

41. Ovakvo postupanje tuženika prema tužitelju sud drži kao neželjeno ponašanje i štetno postupanje, pogotovo imajući u vidu da se radi o zdravstvenoj ustanovi, pa je mišljenje suda da je ovakvim postupanjem prema tužitelju i u ovakvim okolnostima povrijeđeno pravo tužitelja na njegovo dostojanstvo propisano čl. 19. st. 2. ZOO-a, odnosno povrijeđeno je pravo osobnosti tužitelja kao čovjeka, odnosno povrijeđeno je njegovo dostojanstvo, budući da čl. 35. Ustav Republike Hrvatske svakom jamči pravo na štovanje i pravnu zaštitu osobnog života, dostojanstva, ugleda i časti. Ovaj sud zaključuje da tužitelj kao otac obitelji i bivši sportaš nedvojbeno ima određeni ugled i dostojanstvo, te se on nikako ne može smatrati nečasnim, odnosno osobom bez ugleda i dostojanstva, a ovakvim svojim ponašanjem tuženik je narušio poštivanje koji tužitelju kao čovjeku pripada, a nije sporno da je isto narušavanje nastalo vezano uz tuženikovo ponašanje odnosno propust. Ovakve radnje nisu izazvale duševnu bolest tužitelja, no kod njega su one izazvale osjećaj srama i osjećaja da nije dostojan čovjeka, što je sve uvjetovalo poremećaj njegovog duševnog mira, te je takvim postupanjem kod tuženika zadirano u zaštićenu sferu prava osobnosti na duševno zdravlje, a čime je ozbiljno ugroženo dostojanstvo tužitelja kao čovjeka, a posebno kao pacijenta i osobe koja ne može samostalno voditi brigu o svojoj higijeni, ali i čovjeka općenito, te je ta povreda prava osobnosti prouzročila kod tužitelja neimovinsku štetu. Imajući u vidu navedeno sud je tužitelju na ime naknade ove štete dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 300,00 eura, imajući u vidu duljinu trajanja iste odnosno da je ista trajala 5 dana, što je kraće vrijeme (od 8. do 13. travnja 2022. ), kako je to utvrdio medicinski vještak.

42. Dakle, sud je dosudio tužitelju na ime pravične novčane naknade po osnovi neimovinske štete ukupni iznos od 4.450,00 eura.

43. Imajući u vidu ocjenu tuđe pomoći utvrđene nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka, sud smatra da je primjerena naknada za ovaj vid štete, temeljem čl. 233. ZPP-a iznos od 420,00 eura.

44. Radi svega izloženog, temeljem čl. 1095. st. 1. i čl. 1100. ZOO-a, a uz primjenu čl. 19. ZOO-a presuđeno je kao u izreci.

45. Na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu sukladno čl. 1103. i čl. 1086., u vezi sa čl. 29. st. 1. ZOO-a, pa mu je sud dosudio zateznu kamatu na neimovinsku štetu od 29. kolovoza 2022. kao dana podnošenja zahtjeva za isplatu štete tuženiku pa do isplate, kako je to tužbom zatraženo, a po stopi određenoj po čl. 29. st. 2. ZOO-a, dok mu je na imovinsku štetu kamatu dosudio od dana donošenja prvostupanjske odluke, budući da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, čija je visina utvrđena odlukom suda, a ne kako je to tužitelj zatražio od podnošenja zahtjeva za isplatu štete tuženiku.

46. Sud nije izvodio dokaz kombiniranim medicinskim vještačenjem po vještaku kirurgu i psihijatru, kao, niti novim medicinskim vještačenjem, kako je to predložio umješač, budući da su na temelju provedenog medicinskog vještačenja dovoljno utvrđene sve relevantne činjenice vezane za ovaj spor, pa se ovaj dokaz ukazao kao nepotreban.

47. Nije izveden dokaz, niti saslušanjem svjedoka dr. SU na okolnost stanja tužitelja nakon povratka s rehabilitacije, ovo stoga što su činjenice vezane za ovu okolnost utvrđene iz materijalnog dokaza-osobnog zdravstvenog kartona tužitelja, pa se ovaj dokaz ukazao kao nepotreban.

48. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem kao svjedoka predstavnika Triglav osiguranja d.d. Zagreb, na okolnost podnošenja prijave nesretnog slučaja vezano za tužitelja i postupanja po prijavi, jer je ovaj dokaz potpuno irelevantan za ovaj spor.

49. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postupku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

50. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, a obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 6.900,00 eura, to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđen iznos od 4.870,00 eura, uspio sa 71%, a tuženik i njegov umješač sa 29%.

51. Međutim, kako je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporavao i osnovu zahtjeva, to proizlazi da je u pogledu osnove zahtjeva tužitelj uspio sa 100%, odnosno da je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 86% (tužitelj 100%+71%=171%:2=85,50% odnosno 86%; a tuženik 0%+29%=29:2=14,50% odnosno 14%), a tuženika i njegova umješača 14%.

52. Nadalje, od uspjeha postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelj 86%), oduzet je uspjeh postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženik i njegov umješač 14%), te se i na taj način dolazi do razlike od 72% (86%-14%=72%).

53. Utvrđujući iznos pojedinih i ukupnih troškova tužitelja, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, sud je istom kao nužne i potrebne priznao, a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23: dalje: OT), a koje se sastoje od sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 28. u vezi sa Tbr. 7.1. OT), na ime sastava tužbe (Tbr. 7.1. OT), u zastupanju na 5 ročišta i to: od 23. kolovoza 2023., 30. studenog 2023., 22. svibnja 2024., 14. svibnja 2025. i 8. kolovoza 2025. (Tbr. 9. u vezi sa Tbr. 7.1. OT), na ime sastava 4 obrazložena podneska i to od 23. ožujka 2023., 28. lipnja 2024., 15. siječnja 2025. i 31. ožujka 2025. (Tbr.8. u vezi sa Tbr. 7.1. OT), svaka radnja po 100 bodova, te ukupni iznos od 156,25 bodova, na ime pet izbivanja punomoćnika tužitelja iz pisarnice na relaciji [adresa] (u trajanju od 1 sat za svako ročište u pojedinačnom iznosu od po 25 bodova, a imajući u vidu da je pisarnica punomoćnika tužitelja u sjedištu suda u [adresa], te da je ovaj spis prebačen u rad iz sjedišta suda u Stalnu službu u Županji, pa je taj trošak punomoćniku tužitelja zbog putovanja iz sjedišta suda u Stalnu službu realno i nastao, sukladno Tbr. 35. OT), što ukupno čini 1256,25 bodova, te pripadajući porez na dodano u iznosu od 314,06 bodova, što ukupno iznosi 1.570,31 bodova, a što preračunato u eure, imajući u vidu vrijednost odvjetničkog boda od 2,00 eura, iznosi 3.140,62 eura.

54. Tužitelju je u cijelosti priznat iznos od 438,17 eura (i to 398,17 eura na ime troška medicinskog vještačenja i iznos od 40,00 eura na ime troška dolaska medicinskog vještaka na ročište), u zatraženom iznosu od 74,99 eura na ime troška sudske pristojbe na tužbu (iako označnoj vrijednosti predmeta spora od 78.000,00 kn/10.352,38 eura sudske pristojba na tužbu iznosi 172,54 eura), te iznos od 94,23 eura na ime troška sudske pristojbe na presudu. Dakle, tužitelju je priznat ukupni iznos od 3.748,01 eura.

55. Od ovog iznosa tužitelju je priznato 72% od tih troškova, odnosno onaj iznos koji odgovara postupku koji je preostao nakon obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici, pa mu je odmjerena naknada troška u iznosu od 2.698,56 eura.

56. Temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a na dosuđeni parnični trošak priznato je pravo i na zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja odluke, s obzirom da je takav zahtjev za naknadu ove kamate postavljen.

57. Iskazivanje dosuđenoga iznosa u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).

58. Tužitelju nije priznat zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eura na ime zastupanja tužitelja na ročištu za objavu i uručenje presude ovo stoga što on nužno ne mora pristupiti na ovo ročište da bi saznao o sadržaju presude, a bez obzira da li na isto pristupi o sadržaju presude može saznati na oglasnoj e-ploči suda, pa se ovaj trošak ukazao kao trošak koji nije nužan i potreban za vođenje parnice. Trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude nije trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, u parničnim postupcima u kojima je presuda objavljenja na ročištu za objavu presude i na e-oglasnoj ploči suda, te je stoga isključena primjena odredaba čl. 154. st. 1. i st. 2. ZPP-a, a u vezi sa čl. 155. st. 2. ZPP-a i odredbom Tbr. 9. točka 3. OT na obvezu protivne strane da taj trošak nadoknadi. Obaveza je suda zakazati i održati ročište za objavu presude, međutim, ne postoji obveza stranaka da na to ročište pristupe. Navedeno ročište može se održati čak i ako dostava poziva strankama nije uredna, te će se stranci koja nije uredno pozvana presuda u tom slučaju dostaviti prema pravilima o dostavi pismena u parničnom postupku. Uredno pozvanim strankama koje ročištu nisu pristupile presuda se ne dostavlja, međutim, one se mogu upoznati sa sadržajem objavljene presude putem e-oglasne ploče suda na kojoj se presuda u tom slučaju objavljuje. Budući da ne postoji procesno pravilo koje obvezuje stranke da ročištu za objavu presude pristupe, pa čak, ni procesna dužnost suda da obavi urednu dostavu poziva za to ročište prije dana održavanja ročišta za objavu presude, a propust uredno pozvane stranke da pristupi tom ročištu ne škodi stranci budući da se sa sadržajem presude može upoznati putem e-oglasne ploče suda, to trošak za objavu presude nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Odvjetnik koji ne pristupi na ročište za objavu presude, iako je uredno pozvan, ne trpi zbog toga nikakve procesno pravne posljedice, odnosno sankcije. Izostanak s tog ročišta ne utječe, ni na pravilnost dostave, jer se danom dostave presude smatra dan održavanja ročišta za objavu presude. Dakle, pravo na djelotvoran pravni lijek time nije narušeno, čak ni stoga što žalbeni rok teče od dana održavanja ročišta za objavu presude, zato što se sa sadržajem presude i razlozima zbog kojih je donesena može upoznati putem e- oglasne ploče, na koju se objavljuje cjelovit tekst presude. U ovom kontekstu potrebno je razlikovati troškove nagrade odvjetnika koja se može priznati na teret protivne strane, te koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, od onih koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, te ih stoga odvjetnik može na temelju Odvjetničke tarife naplatiti samo od stranke koja mu je izdala punomoć, stoga je o trošku odlučeno kao pod točki I. al. 3. izreke ove presude.

U Županji 19. rujna 2025.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku Ivanu Kalauz, odvjetniku u Vinkovcima,

2. Tuženik po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji,

3. Umješač Triglav osiguranje d.d. Zagreb po punomoćnicima odvjetnicima u OD Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu.