REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Split
Poslovni broj: P-4719/2023-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Anamariji Biočić Siničić, odvjetnici u Solinu, Zvonimirova 73/I, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, [adresa], zastupanog odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić&Anić d.o.o. u Splitu, Lovretska 14, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 3.rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice Anamarije Biočić Siničić, odvjetnice u Solinu, i zamjenika punomoćnika tuženika Dražena Čuljka, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 19.rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 12. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 74502/05od dana 01.04.2005.g. ovjeren kod Javnog bilježnika Marija Ivančić, Solin pod brojem: OU-161/05 dana 13.04.2005.g.koji glasi: ''Redovna kamata je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom Kreditora.“
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 2.663,32 EUR (slovima: dvije tisuće šest stotina šezdeset tri eura trideset dva centa), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, po stopi od 15 % do 31. prosinca 2007., od 01.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
na iznos od 6,91 eur od 12.03.2007. do isplate
na iznos od 6,88 eur od 10.04.2007. do isplate
na iznos od 6,77 eur od 10.05.2007. do isplate
na iznos od 6,78 eur od 11.06.2007. do isplate
na iznos od 6,70 eur od 10.07.2007. do isplate
na iznos od 6,78 eur od 10.08.2007. do isplate
na iznos od 6,78 eur od 10.09.2007. do isplate
na iznos od 6,69 eur od 10.10.2007. do isplate
na iznos od 6,76 eur od 12.11.2007. do isplate
na iznos od 6,73 eur od 10.12.2007. do isplate
na iznos od 6,84 eur od 10.01.2008. do isplate
na iznos od 6,93 eur od 11.02.2008. do isplate
na iznos od 7,06 eur od 10.03.2008. do isplate
na iznos od 6,99 eur od10.04.2008. do isplate
na iznos od 6,78 eur od 12.05.2008. do isplate
na iznos od 6,80 eur od 10.06.2008. do isplate
na iznos od 6,78 eur od 10.07.2008. do isplate
na iznos od 6,72 eur od 11.08.2008. do isplate
na iznos od 6,82 eur od 10.09.2008. do isplate
na iznos od 7,19 eur od 10.10.2008. do isplate
na iznos od 7,13 eur od 10.11.2008. do isplate
na iznos od 7,40 eur od 10.12.2008. do isplate
na iznos od 7,58 eur od 12.01.2009. do isplate
na iznos od 32,42 eur od 10.02.2009. do isplate
na iznos od 31,17 eur od 10.03.2009. do isplate
na iznos od 31,27 eur od 10.04.2009. do isplate
na iznos od 31,07 eur od 11.05.2009. do isplate
na iznos od 30,82 eur od 10.06.2009. do isplate
na iznos od 30,97 eur od 10.07.2009. do isplate
na iznos od 30,65 eur od 10.08.2009. do isplate
na iznos od 30,70 eur od 10.09.2009. do isplate
na iznos od 30,42 eur od 12.10.2009. do isplate
na iznos od 30,94 eur od 10.11.2009. do isplate
na iznos od 31,09 eur od 10.12.2009. do isplate
na iznos od 48,54 eur od 11.01.2010. do isplate
na iznos od 48,96 eur od 10.02.2010. do isplate
na iznos od 49,91 eur od 10.03.2010. do isplate
na iznos od 49,93 eur od 12.04.2010. do isplate
na iznos od 49,51 eur od 10.05.2010. do isplate
na iznos od 51,37 eur od 10.06.2010. do isplate
na iznos od 53,11 eur od 12.07.2010. do isplate
na iznos od 54,62 eur od 10.08.2010. do isplate
na iznos od 54,22 eur od 10.09.2010. do isplate
na iznos od 53,16 eur od 11.10.2010. do isplate
na iznos od 54,00 eur od 11.11.2010.do isplate
na iznos od 57,71 eur od 10.12.2010. do isplate
na iznos od 56,00 eur od 10.01.2011. do isplate
na iznos od 38,91 eur od 10.02.2011. do isplate
na iznos od 39,09 eur od 10.03.2011. do isplate
na iznos od 38,97 eur od 11.04.2011. do isplate
na iznos od 40,41 eur od 10.05.2011. do isplate
na iznos od 41,36 eur od 10.06.2011. do isplate
na iznos od 43,33 eur od 11.07.2011. do isplate
na iznos od 45,02 eur od 10.08.2011. do isplate
na iznos od 41,54 eur od 12.09.2011. do isplate
na iznos od 41,42 eur od 10.10.2011. do isplate
na iznos od 41,26 eur od 10.11.2011. do isplate
na iznos od 41,82 eur od 12.12.2011. do isplate
na iznos od 42,60 eur od 10.01.2012. do isplate
na iznos od 42,77 eur od 10.02.2012.do isplate
na iznos od 42,64 eur od 12.03.2012. do isplate
na iznos od 42,62 eur od 10.04.2012. do isplate
na iznos od 42,94 eur od 10.05.2012. do isplate
na iznos od 42,73 eur od 11.06.2012. do isplate
na iznos od 42,53 eur od 10.07.2012. do isplate
na iznos od 42,31 eur od 10.08.2012. do isplate
na iznos od 41,56 eur od 10.09.2012. do isplate
na iznos od 42,49 eur od 10.10.2012. do isplate
na iznos od 42,69 eur od 12.11.2012. do isplate
na iznos od 42,43 eur od 10.12.2012. do isplate
na iznos od 41,49 eur od 10.01.2013. do isplate
na iznos od 42,00 eur od 11.02.2013. do isplate
na iznos od 42,22 eur od 11.03.2013. do isplate
na iznos od 42,44 eur od 10.04.2013. do isplate
na iznos od 40,91 eur od 10.05.2013.do isplate
na iznos od 41,46 eur od 10.06.2013. do isplate
na iznos od 41,32 eur od 10.07.2013. do isplate
na iznos od 41,67 eur od 12.08.2013. do isplate
na iznos od 42,12 eur od 10.09.2013. do isplate
na iznos od 41,94 eur od 10.10.2013. do isplate
na iznos od 42,20 eur od 11.11.2013. do isplate
na iznos od 42,38 eur od 10.12.2013. do isplate
na iznos od 16,37 eur od 10.01.2014. do isplate,
sve to u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2.Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 74502/05od dana 01.04.2005.g. ovjeren kod Javnog bilježnika Marija Ivančić, Solin pod brojem: OU- 161/05 dana 13.04.2005.g.koji glasi: " u kunskoj protuvrijednosti od 97.176,33 CHF (slovima:devedesetsedamtisućastotinusedamdesetšest švicarskih franaka tridesettricentima )“.
IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 11.d)1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 74502/05 od dana 01.04.2005.g. ovjeren kod Javnog bilježnika Marija Ivančić, Solin pod brojem: OU-161/05 dana 13.04.2005.g.koji glasi: "Mjesečni anuiteti izraženi u CHF-valuti Ugovora-plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća“.
V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplati iznos od 7.573,43 EUR (slovima: sedam tisuća pet stotina sedamdeset tri eura četrdeset tri centa) pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, po stopi od 15 % do 31. prosinca 2007., od 01.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
na iznos od 1,00 eur od 10.06.2005. do isplate
na iznos od 3,35 eur od 09.09.2005. do isplate
na iznos od 0,55 eur od 10.10.2005. do isplate
na iznos od 1,86 eur od 10.11.2005. do isplate
na iznos od 3,85 eur od 12.12.2005. do isplate
na iznos od 1,92 eur od 10.01.2006. do isplate
na iznos od 7,64 eur od 10.12.2008. do isplate
na iznos od 16,30 eur od 12.01.2009. do isplate
na iznos od 25,09 eur od 10.02.2009. do isplate
na iznos od 10,36 eur od 10.03.2009. do isplate
na iznos od 11,62 eur od 10.04.2009. do isplate
na iznos od 9,18 eur od 11.05.2009. do isplate
na iznos od 6,25 eur od 10.06.2009. do isplate
na iznos od 8,09 eur od 10.07.2009. do isplate
na iznos od 4,23 eur od 10.08.2009. do isplate
na iznos od 4,80 eur od 10.09.2009. do isplate
na iznos od 1,54 eur od 12.10.2009. do isplate
na iznos od 7,66 eur od 10.11.2009. do isplate
na iznos od 9,50 eur od 10.12.2009. do isplate
na iznos od 14,65 eur od 11.01.2010. do isplate
na iznos od 17,92 eur od 10.02.2010. do isplate
na iznos od 25,14 eur od 10.03.2010. do isplate
na iznos od 25,35 eur od 12.04.2010. do isplate
na iznos od 22,14 eur od 10.05.2010. do isplate
na iznos od 36,32 eur od 10.06.2010. do isplate
na iznos od 49,64 eur od 12.07.2010. do isplate
na iznos od 61,26 eur od 10.08.2010. do isplate
na iznos od 58,21 eur od 10.09.2010. do isplate
na iznos od 50,09 eur od 11.10.2010. do isplate
na iznos od 56,47 eur od 10.11.2010. do isplate
na iznos od 84,91 eur od 10.12.2010. do isplate
na iznos od 71,83 eur od 10.01.2011. do isplate
na iznos od 74,79 eur od 10.02.2011. do isplate
na iznos od 76,73 eur od 10.03.2011. do isplate
na iznos od 75,50 eur od 11.04.2011. do isplate
na iznos od 91,44 eur od 10.05.2011. do isplate
na iznos od 102,01 eur od 10.06.2011. do isplate
na iznos od 123,89 eur od 11.07.2011. do isplate
na iznos od 142,55 eur od 10.08.2011. do isplate
na iznos od 103,94 eur od 12.09.2011. do isplate
na iznos od 102,61 eur od 10.10.2011. do isplate
na iznos od 100,84 eur od 10.11.2011. do isplate
na iznos od 107,10 eur od 12.12.2011. do isplate
na iznos od 115,76 eur od 10.01.2012. do isplate
na iznos od 117,65 eur od 10.02.2012. do isplate
na iznos od 116,19 eur od 12.03.2012. do isplate
na iznos od 115,99 eur od 10.04.2012. do isplate
na iznos od 119,50 eur od 10.05.2012. do isplate
na iznos od 117,15 eur od 11.06.2012. do isplate
na iznos od 114,96 eur od 10.07.2012. do isplate
na iznos od 112,51 eur od 10.08.2012. do isplate
na iznos od 104,23 eur od 10.09.2012. do isplate
na iznos od 114,55 eur od 10.10.2012. do isplate
na iznos od 116,72 eur od 12.11.2012. do isplate
na iznos od 113,86 eur od 10.12.2012. do isplate
na iznos od 103,44 eur od 10.01.2013. do isplate
na iznos od 109,06 eur od 11.02.2013. do isplate
na iznos od 111,54 eur od 11.03.2013. do isplate
na iznos od 113,93 eur od 10.04.2013. do isplate
na iznos od 97,03 eur od 10.05.2013.do isplate
na iznos od 103,10 eur od 10.06.2013. do isplate
na iznos od 101,56 eur od 10.07.2013. do isplate
na iznos od 105,37 eur od 12.08.2013. do isplate
na iznos od 110,46 eur od 10.09.2013. do isplate
na iznos od 108,46 eur od 10.10.2013. do isplate
na iznos od 111,25 eur od 11.11.2013. do isplate
na iznos od 113,29 eur od 10.12.2013. do isplate
na iznos od 109,65 eur od 10.01.2014. do isplate
na iznos od 116,68 eur od 10.02.2014. do isplate
na iznos od 117,44 eur od 10.03.2014. do isplate
na iznos od 113,74 eur od 10.04.2014. do isplate
na iznos od 112,76 eur od 12.05.2014. do isplate
na iznos od 112,22 eur od 10.06.2014. do isplate
na iznos od 115,82 eur od 10.07.2014.do isplate
na iznos od 117,89 eur od 11.08.2014. do isplate
na iznos od 120,11 eur od 10.09.2014. do isplate
na iznos od 122,87 eur od 10.10.2014. do isplate
na iznos od 124,58 eur od 10.11.2014. do isplate
na iznos od 123,43 eur od 10.12.2014. do isplate
na iznos od 116,97 eur od 12.01.2015. do isplate
na iznos od 116,97 eur od 10.02.2015. do isplate
na iznos od 116,97 eur od 10.03.2015. do isplate
na iznos od 116,97 eur od 10.04.2015. do isplate
na iznos od 116,97 eur od 11.05.2015. do isplate
na iznos od 116,97 eur od 10.06.2015. do isplate
na iznos od 116,97 eur od 10.07.2015. do isplate
na iznos od 116,97 eur od 10.08.2015. do isplate
na iznos od 116,97 eur od 10.09.2015. do isplate
na iznos od 116,97 eur od 12.10.2015. do isplate
na iznos od 116,97 eur od 10.11.2015. do isplate
na iznos od 116,97 eur od 10.12.2015. do isplate
na iznos od 116,97 eur od 11.01.2016. do isplate
na iznos od 116,97 eur od 10.02.2016. do isplate
sve u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime utvrđene razlike glavnice isplati iznos od 7.778,83 EUR (slovima: sedam tisuća sedam stotina sedamdeset osam eura osamdeset tri centa) s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 05.travnja 2016. do 31.srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje isplatu na ime utvrđenog manjka do dana 30.09.2015. u iznosu od 3.339,59 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. pa do isplate.
i
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska od 26. kolovoza 2025.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.540,59 EUR (slovima: tri tisuće pet stotina četrdeset eura pedeset devet centi) s pripadajućom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od 19.rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj 12.lipnja 2019. navodi se da je tužiteljica kao korisnik kredita zaključila sa tuženiku pripojenim društvom HVB Splitska banka d.d. kao kreditorom Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj:74502/05 od 1.travnja 2005., ovjeren kod javnog bilježnika Marije Ivančić iz [adresa], pod brojem OU-161/2005 dana 13.travnja 2005., na temelju kojeg je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 97.176,33 CHF, obračunato prema prodajnom deviznom tečaju tuženika na dan korištenja kredita, uz otplatu kredita u mjesečnim anuitetima, i uz redovnu kamatu koja je čl.5.ugovora određena kao promjenjiva u skladu s Odlukom tuženika kao banke, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,79 %. Tužiteljica i tuženik zaključili su 25.ožujka 2016. Dodatak br.1. citiranom ugovoru o kreditu. Tuženik je umjesto po prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,79 % jednostranom odlukom protivno načelu savjesnosti i poštenja, mijenjao kamatnu stopu, a čime je zbog razlike u kamati došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan kredita. Uslijed navedenih promjena tuženik je, primjenom ništetne odredbe o promjeni kamatne stope, po osnovi više plaćene kamate po svakom mjesečnom anuitetu, neosnovano stekao ukupni iznos od 9.567,01 kn (sada 1.269,76 EUR). Stoga je dio odredbe u čl. 12. predmetnog Ugovora, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika ništetan. Pritom se tužiteljica poziva na Presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Nadalje, tužiteljici prilikom sklapanja ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što tužiteljica kao prosječni potrošač nije mogla znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislila da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je u ovom slučaju još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Uslijed navedenih promjena tuženik je temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, po svakom mjesečnom anuitetu, neosnovano stekao ukupni iznos od 40.314,57 kn (sada 5.350,66 EUR), što zajedno sa razlikom nastalom po osnovi više plaćene kamate iznosi ukupno 49.881,58 kn (sada 6.620,42 EUR). Tuženik je omogućio tužiteljici da predmetni ugovor o kreditu konvertira iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, nakon čega su tužiteljica i tuženik sklopili Aneks Ugovoru o kreditu, prilikom čega je tužiteljica trebala biti izjednačena s korisnicima kredita, koji su u isto vrijeme ugovarali kredite vezane uz valutnu klauzulu u eurima. Međutim, unatoč činjenici što je provedba konverzije kredita trebala predstavljati temelj za rješavanje problema kredita denominiranih u švicarskim francima, prilikom zaključivanja Aneksa ugovoru o kreditu, te izrade izračuna konverzije od strane tuženika nije uzeta u obzir činjenica da je prvotni ugovor o kreditu prije denominacije sadržavao nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, i u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužiteljica neovisno o provedenoj konverziji, ima i nadalje pravni interes, zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Prilikom izračuna konverzije tuženik je umjesto anuiteta po početnim uvjetima konvertirao kredit u EUR anuitete po uvećanim uplatama tužiteljice, zbog čega je na dan 30.rujna 2015. kao obveza tužiteljice proizašao iz osnovnog ugovora u CHF-u manjak u iznosu od 19.658,87 kn (sada 2.609,18 EUR), za koji je iznos tužiteljica također oštećena.
1.1. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će:
- pod točkom I. utvrditi ništetnom dio odredbe čl. 12. ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamata promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom Kreditora,
-pod točkom II. naložiti tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici iznos od 9.567,01 kn (sada 1.269,76 EUR) na ime pretplaćenih iznosa po osnovi kamate, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate,
-pod točkom III. utvrditi ništetnom dio odredbe čl.2. ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da kredit iznosi 97.176,33 CHF u kunskoj protuvrijednosti,
-pod točkom IV. utvrditi ništetnom dio odredbe čl. 11.d)1. ugovora o kreditu prema kojoj se mjesečni anuiteti izraženi u CHF-u plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća,
-pod točkom V. naložiti tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici iznos od 40.314,57 kn (sada 5.350,66 EUR) na ime pretplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate,
-pod točkom VI. naložiti tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici iznos od 19.658,87 kn (sada 2.609,18 EUR) na ime utvrđenog manjka na dan 30.rujna 2015., sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1.listopada 2015. do isplate,
-pod točkom VII. naložiti tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
1.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 26.kolovoza 2025. uredila tužbeni zahtjev na način da pod točkom II. izreke potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.663,32 EUR, a pod točkom V. potražuje isplatu iznosa od 7.573,43 EUR. Istim podneskom tužiteljica je podnijela zahtjev za isplatom iznosa od 3.339,59 EUR na ime utvrđenog manjka sa zateznom kamatom od 1.listopada 2015. do isplate, kao i za isplatom iznosa od 7.778,83 EUR na ime utvrđene razlike u preostaloj glavnici sa zateznom kamatom od 5.travnja 2016. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen. Tužiteljica je na ovaj način preinačila tužbu jer je povisila novčani iznos čiju isplatu potražuje od tuženika, kojoj preinaci se tuženik izričito usprotivio.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te je istaknuo prigovor zastare. Nadalje, tuženik osporava da je ovaj sud vezan presudama Trgovačkog suda u Zagrebu donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“, između ostaloga jer se u konkretnom slučaju radi o postupku radi isplate, a ne naknade štete kako propisuje čl.502.c. Zakona o parničnom postupku i čl.138.a. Zakona o zaštiti potrošača/2007. Tuženik navodi da je prije podnošenja tužbe tužiteljica pristala na konverziju predmetnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da je s tuženikom sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu, a kojim je došlo do izmjene valutne klauzule i kamatne stope, čime je ponovno uspostavljena ekonomska ravnoteža između ugovornih kamata. Time je i otpala eventualna ništenost pojedinih odredbi ugovora o kreditu, pod uvjetom da je i postojala, tuženik se poziva se na utvrđenja iz postupka Gos-1/2019, kao i na brojne odluke županijskih sudova u RH i Europskog suda. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbaciti tužbeni zahtjev, podredno isti odbiti kao neosnovan i naložiti tužiteljici da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka.
3.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj:74502/05 od 1.travnja 2005. ovjerenog kod javnog bilježnika Marije Ivančić iz [adresa], pod brojem OU-161/2005 dana 13.travnja 2005., početnog otplatnog plana, prometa po računu kredita, Dodatka br.1. Ugovoru o kreditu broj 74502/05 od 25.ožujka 2016., Sporazuma o podmiri duga nastalog temeljem konverzije kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu od 21.ožujka 2016., Obavijesti tuženika od promjeni visine kamatne stope od 13.veljače 2007., 16.siječnja 2009., 15.prosinca 2009. i 7.siječnja 2011., Prijedloga tuženika od 9.studenoga 2015. za konverzijom kredita uz simulirani otplatni plan upućenog tužiteljici, financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Ines Lozić, te saslušanjem tužiteljice.
4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
5. Predmet spora je utvrđenje ništetnima dijela odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, zatim isplata iznosa koje je tužiteljica pretplatila na ime ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi do izvršene konverzije, isplata razlike zbog pogrešno obračunate preostale glavnice, kao i isplata "manjka" koji je tuženik utvrdio kao dugovanje tužiteljice prilikom konverzije.
6. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da su parnične stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu, kojim je predmetni kredit konvertiran u eurski, da je konverzijom utvrđen novi iznos nedospjele glavnice, a s kojim izračunom se tužiteljica suglasila.
7. Između parničnih stranaka nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženiku pripojena banka HVB-Splitska banka d.d. kao kreditor, sklopili 1.travnja 2005. Ugovor o kreditu broj: 74502/05 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, solemniziran od strane javnog bilježnika Marije Ivančić iz [adresa] pod brojem OU-161/2005 dana 13.travnja 2005., kojim je tuženik- banka odobrila tužiteljici kao korisniku iznos kredita od 97.176,33 CHF isplaćen u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom deviznom tečaju tuženika za CHF važećim na dan korištenja kredita (čl.2. ugovora), u svrhu kupovine stana u [adresa] (čl.3. Ugovora). Nadalje, nije sporno da su stranke suglasile da se kredit otplaćuje u 300 mjesečnih anuiteta (299 u iznosu od 559,01 CHF i 1 u iznosu od 556,42 CHF) u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi tuženika na dan dospijeća (čl.11.1d).ugovora). Nije sporno ni da je u članku 12. ugovora o kreditu ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se odlukom tuženika kao kreditora. Dakle, nije sporno da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Također među strankama nije sporno da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene u tečaju valute CHF, kao i da je dolazilo do promjene kamatne stope. Nadalje, između stranaka nije sporno da su na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. zaključile Dodatak br.1. ugovora o kreditu dana 25.ožujka 2016., tako da je izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015., kojim Dodatkom su utvrdili da preostala neotplaćena glavnica kredita nakon konverzije valute iznosi 51.211,27 EUR, da tužiteljici nije priznata pretplata već dugovanje između sredstava otplaćenih po kreditu i simuliranih obveza u iznosu od 3.339,59 EUR.
8. Međutim, sporna je osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora zastare.
9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 1.travnja 2005.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03, nadalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007., te Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, nadalje ZZP/07.).
10. Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
11. Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema odredbi članka 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
12. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.
13. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
14. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023, nadalje: ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
15. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, između ostalog, je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
16. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.lipnja 2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik, a tamo sedmotuženik, u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora sedmotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time sedmotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom sedmotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora sedmotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku sedmotuženika.
17. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužiteljicu, odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/22, 155/23, nadalje: ZPP-a) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužiteljica i poziva u tužbi.
18. I odredbom čl. 118. ZZP/14 određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
19. Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a, te imajući na umu da je dio spornih odredbi čl. 2., 11.1.d). i 12. Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.
20. Naime, odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli su odlučujuće ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju ovisne su isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice što dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. To stoga jer razlozi za promjenljivost kamatne stope nisu razvidni potrošaču prilikom sklapanja ugovora niti mu omogućuju da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Ugovorna kamata kao naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, mora biti određena, odnosno odrediva. Dakle, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora, a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO-a koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora.
21. Čak i izvršenjem Ugovora o kreditu ne može nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. st. 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. st. 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a.
22. Neosnovano tuženik navodi da zbog toga što je s tužiteljicom sklopio konverziju sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015, nadalje:ZID ZPK) tužiteljica više nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, niti zahtijevati isplatu stečenog bez osnove po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu, jer je i Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. izrazio shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. U istoj odluci jasno je navedeno da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju.
23. Naime, konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Dodatka ugovora izvršena je temeljem ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita se postiže sporazum iz čl.19.c t.6. ZIDZOPK, na način kako to nalaže zakon. Stoga tzv. konverzija odnosno potpisivanje dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim dodacima ugovora, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF na dan isplate, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same nepošteno mijenjale visinu anuiteta prema odlukama banke. Svrha navedenog ZIDZOPK je bila da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti u CHF kroz utuženo razdoblje do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim (ŽS u Rijeci, posl.br.Gž-42/2024 od 16.travnja 2024.).
24. Na temelju svih naprijed navedenih utvrđenja, sud je zaključio da dio odredbi čl. 2., 11.1.d). i 12. predmetnog ugovora o kreditu, koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja, te su kao takve ništetne, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkama I., III. i IV.
25. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužiteljice, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
25.1. Člankom 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
25.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa je i rok zastare tražbine po osnovi preplaćene kamate ponovno počeo teći od 13. lipnja 2014., dok je po osnovi preplaćene glavnice uslijed tečajnih promjena ponovno počeo teći od 14. lipnja 2018.
25.3. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 12.lipnja 2019., znači da računajući od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018. pa do podnošenja ove tužbe nije protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim.
26. Nadalje, sud je omogućio tuženiku dokazivanje da je u konkretnom slučaju tužiteljici kao potrošaču u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, imajući na umu odluku Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30.lipnja 2022. prema kojoj bi odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita predstavljalo povredu načela jednakosti oružja. Međutim, tuženik na tu okolnost nije predložio izvođenje nikakvih dokaza.
27. Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice, koja u svom iskazu navodi da su joj sredstva kredita bila potrebna radi kupnje stana, kako bi riješila svoje stambeno pitanje. Prethodno je bila klijent Splitske banke d.d., koja je kasnije pripojena tuženiku, ali se tužiteljica raspitivala i kod drugih banaka o uvjetima kredita. Kod tuženika su je informirali o kreditu u valuti EUR i CHF, s tim da je bankarica tuženika napomenula kako je povoljniji kredit u valuti CHF, i po kamati i po stabilnoj valuti. Ispunjavala je uvjete i za kredit u eurima, ali je isti bio nepovoljniji. Nakon skupljanja dokumentacije za kredit, za koji joj je trebalo pet jamaca, tuženik je pripremio tekst ugovora o kreditu. Tužiteljica je ugovor pročitala prije potpisivanja, odnijela istog javnom bilježniku na ovjeru, koji joj tom prilikom nije ništa tumačio vezano za sadržaj ugovora o kreditu. Prije potpisivanja ugovora tužiteljicu nije nitko od strane zaposlenika tuženika upozorio na rizik ugovaranja kredita u valuti CHF, dapače, spominjali su ga kao najpovoljniji i najstabilniji kredit. U odnosu na promjenjivu kamatu tužiteljici je rečeno da će se ista neznatno mijenjati, ali od tuženika nije dobila nikakve obavijesti o čemu će ovisiti promjena kamate i na koji način će se to računati. Što se tiče eventualnog pregovaranja s tuženikom u pogledu pojedinih odredbi ugovora, stekla je dojam da se moglo jedino pregovarati o visini rate, odnosno o godinama otplate kredita. U vrijeme sklapanja ugovora bila je u radnom odnosu, radila je u KBC-u Split, nije bila obrtnik, vlasnik trgovačkog društva niti član bilo kakvih tijela u tvrtkama. Kupnju stana je realizirala, te isti od kupnje nije nikada iznajmljivala. Početna rata iznosila je oko 2.700,00 kn (sada 358,35 EUR), da bi narasla preko 3.500,00 kn (sada 464,53 EUR). Predmetni kredit tužiteljica je zatvorila u Splitskoj banci d.d. tijekom 2018., prebacila ga je u HPB d.d., a sve iz razloga što je htjela osloboditi pet jamaca obveza iz ugovora o kreditu. Kredit u HPB-u d.d. zatvorila je upravo u svibnju ove godine. Radi konverzije išla je sa suprugom kod tuženika, jer je očekivala da će se ustabiliti tečaj valute CHF, tako da isti ne raste. Sve što je rekla za osnovni ugovor o kreditu, tiče se i sklapanja dodatka tom ugovoru, odnosno tuženik je sastavio tekst, isti je pročitala prije potpisivanja, odnijela bilježniku na ovjeru, koji joj tom prilikom ništa nije tumačio, a cijeli izračun izvršio je tuženik. Rata je nakon konverzije ostala na istoj razini kao i prije, a tužiteljici nije priznata nikakva pretplata u konverziji, već upravo suprotno, stvorila se nekakva razlika od oko 3.500,00 EUR, koju je uključila u preostalu otplatu za kredit.
28. U odnosu na status tužiteljice kao potrošača, treba navesti da je prema članku 3. stavak 1. točke 1. ZZP-a/03 potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom slučaju namjena kredita je kupnja stana, kako to tužiteljica navodi u svom iskazu, dok tuženik nije za suprotni zaključak pružio nijedan dokaz, niti postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je tužiteljica ugovor sklopila u svrhe koje su namijenjene njenom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, niti da bi u takve svrhe utrošila novčana sredstva isplaćena na temelju ugovora o kreditu. Slijedom svega navedenoga, tužiteljicu se ima smatrati potrošačem.
29.Tuženik osporava pravo tužiteljici na obeštećenje zbog činjenice da je pristao na sklapanje Dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita, pozivom na odluku Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., što je u cijelosti neutemeljeno. To stoga što navedena odluka nema nikakve veze, niti je donesena u svezi navedenog spornog pitanja, jer je u tom predmetu VSRH postavljeno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?", i na to pitanje dan je odgovor koji glasi: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“. Dakle, u navedenoj odluci VSRH se uopće nije bavio pitanjem spornim u ovom predmetu (da li sklapanje Dodatka ugovora o kreditu utječe na pravo korisnika kredita na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora), niti je u toj odluci VSRH izrazio kategoričan stav o tome da je pravno shvaćanje Suda EU izraženo u odluci u predmetu C-118/17 apsolutno neprimjenjivo u predmetnom slučaju obeštećenja potrošača koji je pristao na konverziju.
30. Što se tiče visine zahtjeva, ista je utemeljena na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskoj vještakinji financijske struke Ines Lozić, na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, a sud ga prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti, te utemeljen na mjerodavnim ispravama i primjeni pravilne metodologije obračuna.
31. U nalazu i mišljenju sudska vještakinja Ines Lozić navodi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj, ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita iznose 10.236,75 EUR, od kojeg iznosa je tužiteljica preplatila na ime promjene kamatne stope iznos od 2.663,32 EUR, a zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita pretplatila je iznos od 7.573,43 EUR. Tužiteljica je u kupno manje platila iznos od 1.626,19 EUR, od kojeg iznosa je zbog pada kamatne stope manje plaćen iznos od 1.090,50 EUR, a zbog pada tečaja ispod tečaja na dan isplate kredita iznos od 535,69 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 8.610,56 EUR i to više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita u iznosu od ukupno 1.572,82 EUR, a ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita iznos od ukupno 7.037,74 EUR.
31.1. Glavnica po kreditu u CHF, temeljem inicijalnog otplatnog plana, uzevši u obzir početnu kamatnu stopu i tečaj koje je vrijedio na dan isplate kredita bi na dan 04.travnja 2016. iznosila 328.803,64 kn, dok je konverzijom utvrđena nedospjela glavnica u iznosu 387.413,26 kn. Slijedom navedenog, razlika u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem početnog otplatnog plana i tečaja iznosi 7.778,83 EUR. Prilikom provođenja konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužiteljice, te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c., i utvrdio manjak tužiteljice u iznosu 3.339,59 EUR na dan sklapanja Sporazuma o podmiri duga nastalog temeljem konverzije kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu. Naime, tim citiranim sporazumom ugovoreno je da će se sveukupni iznos duga podmiriti na način da će se preostala neotplaćena glavnica kredita u iznosu od 47.871,68 EUR uvećati za iznos sveukupnog duga u visini od 3.339,59 EUR, te će ista u konačnici iznositi 51.211,27 EUR. Slijedom navedenog, izračun i način izračuna duga tuženika se ne odnose na više ili manje plaćeno po kreditu u CHF posljedično na rast ili pad kamatne stope i tečaja za otplatu po kreditu u CHF, već na manje plaćeno po simuliranom kreditu u EUR.
32. U odnosu na tzv. negativne razlike, odnosno okolnost da su u određenom razdoblju plaćani niži anuiteti, ne utječe na rezultate provedenog vještačenja. Tuženik koji je sam sastavio nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenjala njegovom odlukom i valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO. Onaj tko je znao ili morao znati da drugome nešto daje bez osnove nesavjestan je i nema pravo na povrat danog (u tom smislu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-580/07 od 29. kolovoza 2007. i broj Rev-2624/2015 od 23. siječnja 2019., ŽS u Karlovcu, Gž-650/2023 od 27.rujna 2023.). Isto tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br.Rev-549/2023 od 18.prosinca 2023. izrazio je stajalište da sud ne može samovoljno odbijati tečajne razlike za vrijeme dok su one bile niže od tečaja isplate kredita u CHF. Naime, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu pretplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten prema mišljenju revizijskog suda umanjivati tužiteljičinu tražbinu s tzv.negativnim tečajnim razlikama. Dakle, niže tečajne razlike mogu biti prebijene s potraživanjem tužiteljice kao potrošača samo u slučaju ako je tuženik to zatražio u konkretnom iznosu po određenim anuitetima, i ako je to zatražio prije zaključenja prethodnog postupka. Međutim, tuženik u ovom postupku nije postupio na opisani način, pa nema mjesta uzimanju u obzir tzv. negativnih razlika prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva.
33. S obzirom da je utvrđeno kako su ništetni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke, to tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedenih ništetnih odredbi ukoliko nije u cijelosti obeštećena izvršenom konverzijom. Upravo na temelju provedenog financijskog vještačenja sud je nedvojbeno zaključio da tužiteljica nije u potpunosti obeštećena zaključenjem Dodatka ugovoru, odnosno izvršenom konverzijom kredita u novu valutu EUR. Naime, iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje za financije Ines Lozić proizlazi da je tužiteljica na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u utuženom razdoblju pretplatila ukupan iznos od 10.236,75 EUR, od kojeg iznosa je tužiteljica preplatila na ime promjene kamatne stope iznos od 2.663,32 EUR, a zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita pretplatila je iznos od 7.573,43 EUR, dok razlika između preostale neotplaćene glavnice prema prilagođenom početnom otplatnom planu od one glavnice koju je tuženik ponudio na dan konverzije iznosi ukupno 7.778,83 EUR. Dakle, iz financijskog vještačenja nedvojbeno proizlazi da tužiteljica provedenom konverzijom ugovora o kreditu nije obeštećena odnosno da konverzijom nije uspostavljena ekonomska ravnoteža između ugovornih stranaka. Naime, tužiteljica je od dana otplate kredita do dana konverzije preplatila ukupan iznos od iznos od 10.236,75 EUR na ime ništetnih odredbi ugovora, te joj je neotplaćena glavnica trebala biti manja za 7.778,83 EUR od iznosa koji je tuženik obračunao, koje iznose tužiteljica potražuje od tuženika u ovom postupku.
34. U konkretnom slučaju valjan je sporazum o konverziji sklopljen između tužiteljice i tuženika, te kao takav proizvodi pravne učinke između parničnih stranaka. Predmet Dodatka ugovora jest ispunjavanje zakonske obveze tuženika prema uvjetima propisanim ZID ZPK-a/2015, kojim se mijenjaju odredbe osnovanog ugovora o kreditu i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, kako je i navedeno u čl.1.Dodataka ugovoru, dok tužiteljici prilikom konverzije nije priznata nikakva pretplata već dugovanje i to na temelju novog simuliranog otplatnog plana (!?). Konverzijom je osnovni ugovor o kreditu u valuti CHF (realiziran u HRK) izmijenjen u kredit u valuti EUR uz redovnu kamatnu stopu, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje sudske vještakinje za financije Ines Lozić nedvojbeno je utvrđeno da konverzijom tužiteljica nije došla u pravnu poziciju u kojoj bi se nalazila da je bila korisnik kredita u valuti EUR, jer je vještakinja za financije utvrdila postojanje pretplate kako po osnovi ništenih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, tako i u pogledu razlike u izračunu neotplaćene glavnice. Ovo je posljedica toga što ni tuženiku u trenutku izrade obračuna konverzije nije bilo poznato da će dvije godine kasnije postati pravomoćna naprijed citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule. Dakle, sklopljenom konverzijom nije uspostavljena ekonomska ravnoteža između ugovornih stranaka, odnosno između tužiteljice i tuženika. Predmet ovog spora nije utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Dodatka ugovora o kreditu, tako da se radi o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke. U konkretnom slučaju obračunom konverzije nije utvrđena pretplata tužiteljice, a koja je utvrđena u ovom postupku financijskim vještačenjem.
35. Tužiteljica je nakon financijskog vještačenja podneskom od 26.kolovoza 2025. uredila tužbeni zahtjev na način da pod točkom II. izreke potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.663,32 EUR, pod točkom V. potražuje isplatu iznosa od 7.573,43 EUR, a pod točkom VI. isplatu iznosa od 3.339,59 EUR na ime utvrđenog manjka sa zateznom kamatom od 1.listopada 2015. do isplate. Istim podneskom tužiteljica je pod točkom VI. stavila zahtjev za isplatom iznosa od 7.778,83 EUR na ime utvrđene razlike u preostaloj glavnici sa zateznom kamatom od 5.travnja 2016. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen. Tužiteljica je citiranim podneskom povisila svoje potraživanje prema tuženiku za ukupan iznos od 12.125,57 EUR prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu, odnosno za taj iznos preinačila tužbu. Tuženik se izričito usprotivio preinaci, koju je sud dopustio rješenjem donesenim na ročištu za glavnu raspravu održanom 3.rujna 2025. Naime, prema pravnom stajalištu zauzetom na sjednici Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26.studenoga 2021. dopuštena je preinaka nakon provedenog financijskog vještačenja u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima. U odnosu na zastaru preinačenog dijela tužbe treba navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. Su-IV-123/2024-5 zauzet pravni stav da se zastara prekida već podnošenjem tužbe, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
36. Tužiteljica je u otplati kredita tuženiku vraćala kunske iznose radi čega joj pripada pravo na isplatu kunskih iznosa, sada preračunatih u službenu valutu RH- eure, povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
37. U odnosu na tijek zatezne kamate treba navesti da u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužiteljici zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate anuiteta.
38. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa koje je tužiteljica pretplatila na ime ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 2.663,32 EUR, te po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu od 7.573,43 EUR, zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkama II. i V.
39. Za navesti je i da je zbroj pojedinačnih iznosa koji tužiteljica potražuje pod točkom V. manji od ukupnog novčanog iznosa (za 51,28 EUR), ali tužiteljica je ovlaštena zahtijevati isplatu zateznih kamata u manjem obujmu od onog koji bi joj pripadao, što znači da zbroj pojedinih novčanih iznosa na koje je određen tijek zatezne kamate nužno ne mora odgovarati ukupno dosuđenom iznosu tužiteljice na ime povrata stečenog bez osnove.
40. Tužiteljica potražuje od tuženika isplatu 7.778,83 EUR na ime utvrđene razlike u preostaloj glavnici sa zateznom kamatom od 5.travnja 2016. do isplate, kao i isplatu iznosa od 3.339,59 EUR. Međutim, iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Ines Lozić utvrđeno je kako je preostali iznos neotplaćene glavnice utvrđen prilikom konverzije od 47.871,68 EUR uvećan za iznos manjka od 3.339,59 EUR, tako da je Dodatkom utvrđeno da preostala glavnica iznosi 51.211,27 EUR. Tužiteljica je s tuženikom potpisala sporazum da prilikom izračuna konverzije postoji manjak od 3.339,59 EUR, valjanost kojeg sporazuma tužiteljica nije osporavala tijekom ovog postupka, što je i učinjeno. Dakle, u iznos pogrešno obračunate glavnice u iznosu od 7.778,83 EUR uračunat je iznos od 3.339,59 EUR, tako da tužiteljica ne može dva puta potraživati isplatu istog iznosa, pa je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 3.339,59 EUR neosnovan.
41. U odnosu na "manjak" od 3.339,59 EUR utvrđen prilikom konverzije, treba istaknuti da je isti tužiteljici izračunat na temelju simuliranog otplatnog plana kao da je kredit od početka bio ugovoren u valuti EUR. Tuženik taj manjak nije tužiteljici izračunao na temelju stvarnog otplatnog plana, niti je obračunati manjak nastao uslijed neredovite otplate kredita, već je tuženik retroaktivno primijenio simulirani otplatni plan i došao do ovog iznosa. Budući da je tužiteljica kao potrošač od samog sklapanja ugovora o kreditu bila u neravnopravnom položaju naspram tuženika kao financijske institucije, tuženik je očito taj svoj položaj iskoristio i prilikom konvertiranja predmetnog kredita utvrđujući manjak po simuliranom otplatnom planu, a ne prema stvarnim uplatama tužiteljice. Time je tužiteljicu, ionako već u neravnopravnom položaju, uvjerio ne samo da nije pretplatila nikakav iznos već da postoji manjak od 3.339,59 EUR, ali ne prema prvom otplatnom planu već po otplatnom planu koji je tuženik sačinio 2016., i primijenio unatrag. Stoga je osnovan zahtjev tužiteljice za povratom ovako naplaćenog iznosa, s tim da je isti obuhvaćen unutar iznosa razlike preostale glavnice.
42. Slijedom navedenoga, prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 7.778,83 EUR na ime utvrđene razlike u preostaloj glavnici, dok je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 3.339,59 EUR sa zateznom kamatom odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom VI.
43. Tužitelju je priznata zatezna kamata na iznos od 7.778,83 EUR i to od 5.travnja 2016., od kojeg dana je tužiteljica zatražila kamatu, iako je preostala glavnica utvrđivanja sa stanjem na dan 30.rujna 2015., ali svatko može tražiti i manje od onoga što mu pripada, pa tako i tužiteljica.
44. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva.
45. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a. Tužiteljici koja je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednost predmeta spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 21.355,17 EUR za sljedeće radnje: za sastav tužbe 250 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 14.svibnja 2024. i 3.rujna 2025. po 250 bodova za svako ročište (250x2), i za sastav obrazloženih podnesaka od 26.kolovoza 2025. i 6.svibnja 2024. po 250 bodova za svaki podnesak (250x2), odnosno ukupno 1 250 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 2.500,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 3.125,00 EUR. N taj iznos treba nadodati trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 138,70 EUR (list 14 spisa), tako da je tužiteljici priznat ukupan trošak u iznosu od 3.263,70 EUR.
45.1. Između parničnih stranaka bila je sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva, a tužiteljica je u osnovi postigla uspjeh od 100 % i u visini uspjeh od 84%, ili 92% (100+84=184/2), dok je tuženik postigao uspjeh od 8 %%. Kada se od uspjeha tužiteljice kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, odnosno tuženika, proizlazi da tužiteljica ima pravo na naknadu 84 % troška ili 2.741,51 EUR.
45.2. Na taj iznos tužiteljici treba u cijelosti priznati trošak financijskog vještačenja u ovom postupku u iznosu od 600,00 EUR, bez obzira na uspjeh u sporu, jer se radi o nužnom trošku potrebnom za vođenje ovog postupka. Tužiteljici je u cijelosti priznat i predprocesni trošak u iznosu od 199,08 EUR na ime podmirenja troškova financijskog vještačenja po tvrtki Luksa Delić j.t.d., budući da tužiteljica nema potrebno stručno znanje na temelju kojeg bi mogla postaviti konkretan tužbeni zahtjev, tako da je taj trošak bio nužan i potreban tužiteljici. Dakle, kada se na iznos od 2.741,51 EUR nadodaju troškovi vještačenja od 600,00 EUR i 199,08 EUR, proizlazi da tužiteljici prema uspjehu u sporu pripada naknada ukupnog troška od 3.540,59 EUR.
45.3. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 200,00 EUR iz razloga što je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 51/23) mijenjana toč.20. članka 11.st.1. Zakona o sudskim pristojbama, prema kojoj su od plaćanja sudske pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, dakle u ovom sporu.
45.4. Na dosuđeni trošak tužiteljici je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.
U Splitu, 19.rujna 2025.
SUTKINJA:
Sanja Bikić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužiteljici putem punomoćnika,
-tuženiku putem punomoćnika,
-u spis.
