Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kž-299/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Srebrenke Šantić predsjednika vijeća, te Gordane Denona-Kusijanović i Mladenke Paro-Rudić članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sare Grbčić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RU, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. u svezi sa člankom 52. Kaznenog zakona (Narodne Novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu posl. br. K-112/2025-32 od 11. travnja 2025., u sjednici održanoj 25. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika RU te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenika RU za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11 za koje je proglašen krivim tom presudom na temelju članka 326. stavka 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3.prosinca 2024. pa nadalje, te se presuda prvog stupnja preinačuje i u u odluci o oduzimanju predmeta na način da se od okrivljenika neće oduzeti mobitel marke Iphone 15 pro, IMEI1 broja:355551416075763 i IMEI2 broja:355551416222076 s pripadajućom SIM karticom nepoznatog broja i operatera, koji je oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PP Karlovac s Ispostavom Vojnić serijski broj [serijski broj] od 3. prosinca 2024., koji predmeti se imaju vratiti okrivljeniku IU.

II. U preostalome dijelu žalba okrivljenika RU se kao neosnovana odbija, te se u pobijanom, a nepreinačenome dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Karlovcu oglasio je krivim RU zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11, te ga je na temelju odredbe članka 326. stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

1.1. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od uhićenja 3. prosinca 2024. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 79.stavak 2. KZ/11 od optuženika je oduzet mobitel marke Iphone 15 pro, IMEI1 broja:355551416075763 i IMEI2 broja:355551416222076 s pripadajućom SIM karticom nepoznatog broja i operatera, koji je oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PP Karlovac s Ispostavom Vojnić serijski broj [serijski broj] od 3. prosinca 2024., a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju članka 189. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08.), odlučeno je da će se optuženiku po pravomoćnosti presude vratiti osobni automobil marke Ford Focus sive boje, broja šasije: [broj šasije] s pripadajućim ključem, koji je oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PP Karlovac s Ispostavom Vojnić serijski broj [serijski broj] od 3. prosinca 2024., dvije reg. pločice oznaka [registarska oznaka], koje su oduzete potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PP Karlovac s Ispostavom Vojnić serijski broj [serijski broj] od 3. prosinca 2024. te novčanica u apoenu od 50,00 eura serijskog broja RC3679992076 i novčanica u apoenu od 50,00 eura serijskog broja (nečitko), koje su oduzete potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PP Karlovac s Ispostavom Vojnić serijski broj [serijski broj] od 3. prosinca 2024.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08., optuženik je oslobođen obveze da naknadi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. kao i troška nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, koji trošak pada na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik TU putem braniteljice Đurđe Lipošćak, odvjetnice iz Zagreba i putem braniteljice Alme Tatalović, odvjetnice iz Karlovca, zbog povrede odredaba Zakona o kaznenom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji njegovu žalbu te pobijanu presudu preinači na način da ga oslobodi za osporeni dio produljenog kaznenog djela, ili podredno da u tom dijelu usvoji žalbu i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, odnosno da prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu u ostalom dijelu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Budući se žalbe okrivljenika podnijete po prednje imenovanim braniteljicama međusobno nadopunjuju, to su iste razmatrane kao jedinstvena žalba.

3. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu u kojem ističe kako žalba nije osnovana obzirom prvostupanjski sud tijekom postupka nije povrijedio niti odredbe Zakona o kaznenom postupku ni Kazneni zakon, dok je činjenično stanje u potpunosti pravilno utvrdio, a odluka o kazni da je primjerena pa predlaže da drugostupanjski sud žalbu okrivljenika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

5. Stranke nisu zatražile da ih se obavijesti o sjednici vijeća radi prisustvovanja istoj.

6. Žalba okrivljenika RU je djelomično osnovana.

7. Okrivljenik TU ne spori da je počinio radnju produljenog kaznenog djela dana 3. prosinca 2024., odnosno kazneno djelo opisano u točki 2. optužnice. Poriče da bi počinio i radnju 1. studenog 2024., odnosno točku 1. optužnog akta državnog odvjetništva.

8. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj obrazlaže time što da je uvod presude suprotan izreci presude jer u uvodu stoji "kaznenih djela u svezi čl. 51. KZ/11", a u izreci da stoji "kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. u svezi čl. 52. KZ/11" pa da je time sud postupio suprotno odredbi članka 459. stavak 2. ZKP/08. Žalitelj bitnu povredu odredaba kaznenog postupka nalazi i u tome što da je obrazloženje presude suprotno rezultatima svih izvedenih dokaza, a posebno obrani okrivljenika čime da je prvostupanjski sud počinio povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Žalitelj upire i kako pobijana presuda uopće nema razloga niti da su u njoj navedeni razlozi o bitnim činjenicama.

8.1. Žalitelj upire i da je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu okrivljenika jer je naveo da se radi o produljenom kaznenom djelu, a povreda zakona na štetu okrivljenika da se odnosi i na odluku o oduzimanju predmeta (točka V. izreke presude).

9. Nije u pravu žalitelj kada ističe da je sud prvog stupnja počinio prednje navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi naveo sve razloge o odlučnim činjenicama pa nije točna tvrdnja žalitelja da presuda uopće nema razloga, niti da u presudi nisu navedeni razlozi o bitnim činjenicama, a niti je u pravu žalitelj kada ističe da su razlozi iz pobijane presude u suprotnosti sa svim izvedenim dokazima. U pogledu oznake produljenog kaznenog djela, prvostupanjski je sud u točkama 18. i 19. pobijane presude potpuno i valjano obrazložio zašto smatra da se radi o produljenom kaznenom djelu, a koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te je sud prvog stupnja pravilno naznačio da je od strane ovlaštenog tužitelja optuženo da se radi o kaznenim djelima u stjecaju, odnosno da se okrivljenika tereti za kaznena djela iz čl. 326. st. 1. u svezi sa čl. 51. KZ/11, što je u uvodu pobijane presude pravilno i označio, a kako je sud ovlašten izmijeniti optužnicu u smislu oznake da bi se radilo o produljenom kaznenom djelu umjesto optuženog stjecaja kaznenih djela, to je ispravno nastavno, odnosno u izreci pobijane presude, prvostupanjski sud označio da je okrivljenika osudio za učin jednog produljenog kaznenog djela, dakle uz primjenu odredbe članka 52. KZ/11. Time prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, niti je povrijedio odredbu članka 459. stavak 2. ZKP/08, a niti je povrijedio kazneni zakon na štetu okrivljenika, kako to pogrešno smatra žalitelj. Naime, svakako je za okrivljenika povoljnije da odgovara za jedno produljeno kazneno djelo nego li za učin dva kaznena djela počinjena u stjecaju pa se radi o tome da je sud prvog stupnja, pravilno označivši da se radi o jednom produljenom kaznenom djelu, odlučio u korist okrivljenika, a ne na njegovu štetu, kako to pogrešno smatra žalitelj.

9. Žalitelj upire i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te ističe kako nema dokaza da bi bila počinjena radnja (prema navodima žalbe kazneno djelo) dana 1. studenog 2024., odnosno kazneno djelo opisano u točki 1. optužnice. Ističe nastavno i kako nema obrazloženja za radnju od 1. studenog 2024. te da nema dokaza da bi okrivljenik bio u vozilu, a pronalazak njegovih dokumenata u vozilu kojim su prevoženi ilegalni migranti da ne dokazuje i da bi vozilom okrivljeni upravljao, a koje je prethodno iznajmio i koristio ga prije nego li ga je posudio OU. Razloge odstupanja od svoje prvobitne obrane u kojoj je prilikom prvog ispitivanja u bitnome priznao činjenične navode kaznenog djela stavljenog mu na teret žalitelj smatra životnim i logičnim ujedno držeći i kako se okrivljenik može braniti na način kako to on sam izabere pa taku istu i mijenjati.

9.1. Prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je za svoja utvrđenja dao jasne, potpune i neproturječne razloge u odnosu na obje radnje koje čine produljeno kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11, pa tako i za radnju od 1. studenog 2024. koja se osporava žalbom, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da pobijana presuda nema obrazloženja u odnosu na radnju od 1. studenog 2024. jer je sud prvog stupnja za postupanje okrivljenika 1. studenog 2024. iznio razloge u točkama 22., 23. i 24. pobijane presude zbog kojih smatra da je ta radnja počinjena. Pravilno se u pobijanoj presudi navodi da je okrivljenik tijekom postupka u odnosu na točku 1. državnoodvjetničkoga akta, odnosno radnju od 1. studenog 2024., u bitnome mijenjao svoju obranu, a upitan da objasni odstupanja u svojem iskazivanju, okrivljenik nije sudu dao prihvatljivo i logično objašnjenje pa je očito da takvom svojom obranom okrivljenik od sebe želi otkloniti kaznenu odgovornost slijedom čega ispravno sud prvog stupnja nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem poriče učin radnje od 1. studenog 2024. U pravu je žalitelj kada ističe da se okrivljenik može braniti na način koji on sam izabere, međutim to ne utječe na činjenicu da sud obranu okrivljenika mora ocjenjivati, kako u pogledu povezanosti sa provedenim dokazima, tako i u odnosu na odstupanja u samoj obrani okrivljenika tijekom postupka.

9.2. Pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da okolnost što su policijski službenici PGP Gvozd s Ispostavom Bojna dana 1. studenog 2024. zatekli zaustavljeno vozilo bez vozača u čijem tovarnom prostoru se nalazilo dvadeset ilegalnih migranata, a tijekom očevida u unutrašnjosti kombi vozila su pronađeni na sjedalu suvozača novčanik sa ličnom kartom Republike Srbije, vozačkom dozvolom i karticom zdravstvenog osiguranja, sve na ime RU upućuje na zaključak da je vozilom upravljao upravo okrivljenik. Kada se pri tome cijeni obrana okrivljenika koja nije dosljedna i koju prvostupanjski sud s pravom ne prihvaća, tada je ispravan i daljnji zaključak suda prvog stupnja da u slučaju da okrivljeni nije upravljao vozilom, tada zasigurno ne bi ostavio osobne dokumente na mjestu suvozača. Pored navedenog, iz preslike ugovora o najmu vozila utvrđeno je da je okrivljenik 30. listopada 2024. sklopio ugovor o najmu predmetnog vozila, dok u svojoj obrani okrivljenik navodi kako je vozilo posudio osobi OU na dva dana u mjesecu studenom 2024. za novčani iznos od 800,00 eura dok je ispitan u državnom odvjetništvu iskazao da mu je trebao biti plaćen iznos od 1.000,00 eura. Doista nije logično da bi u slučaju posudbe vozila drugoj osobi okrivljenik na mjestu suvozača ostavio svoje osobne dokumente i to ličnu kartu, vozačku dozvolu i zdravstvenu iskaznicu zajedno sa novčanikom, dakle dokumente koji su svakoj osobi neophodni u svakodnevnom životu. Okrivljenik je braneći se potpuno proturječno iskazivao u pogledu toga da li se uopće u vozilu i nalazio pa je tako naveo i da je bio u vozilu sa OU predmetnoga dana, te je iskazao i da u tom vozilu uopće nije bio 01.11.2024., već da je slučajno u istom ostavio svoje dokumente budući je u njegovom posjedu bio prije nego li ga je posudio poznaniku OU. Kada se prednja utvrđenja prvostupanjskog suda dovedu u vezu i sa iskazima saslušanih policijskih službenika, tada se ispravnim ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik počinio i radnju 01. studenog 2024. koju u svojoj obrani poriče. Obzirom na sve provedene dokaze tijekom postupka i rezultate istih ispravno je sud prvog stupnja odbio provesti i po obrani predloženi dokaz saslušanjem u svojstvu vlasnika tvrtke od koje je vozilo iznajmio, odnosno BU jer isti nema saznanja o samom događaju, a vezano za korespodenciju imenovanog svjedoka i okrivljenika sud je dao jasne i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. S obzirom da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon u pogledu pravne kvalifikacije, nije osnovana niti žalba iz tog žalbenog osnova, koju optuženik posebno niti ne obrazlaže, osim ranije navedenog.

11. U pogledu odluke o kazni, žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud nepravilno otegotnim cijenio okrivljeniku okolnosti počinjenja djela te činjenicu da je okrivljenik predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom. Taj dio obrazloženja presude da svakako odudara od izričaja koji su i propisani odredbama ZKP/08 i KZ/11 kada je sud dužan utvrđivati i olakotne i otegotne okolnosti, ali bez navođenja činjenica koje su same po sebi bitni element počinjenog kaznenog djela, i to kako u objektivnom, tako i u subjektivnom učinu. Naime, ovo kazneno djelo da se jedino i može počiniti sa izravnom namjerom pa da je dio obrazloženja pod točkom 31. pobijane presude u potpunosti suvišan. Stoga okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud precijenio po sudu utvrđene otegotne okolnosti kojih da zapravo i nema, a premalo cijenio utvrđene olakotne okolnosti koje bi svakako dovele do blažeg kažnjavanja da su pravilno te okolnosti vrednovane. Ocjenjujući pobude zbog kojih je djelo počinjeno, odnosno loša financijska i obiteljska situacija okrivljenika, okrivljenik smatra da bi se i uvjetnom osudom sa dužim rokom provjeravanja ostvario opći smisao kaznenopravne zaštite iz članka 41. KZ/11.

11. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne osim što je propustio okrivljeniku cijeniti olakotnim i priznanje učina radnje počinjene 3. prosinca 2024. Međutim, kada je vrednovao utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, sud prvog stupnja je prestrogo odmjerio okrivljeniku visinu kazne zatvora, a to obzirom na olakotne okolnosti koje na strani okrivljenika postoje kao i obzirom na priznanje učina radnje počinjene 3. prosinca 2024. koju je olakotnu okolnost sud propustio uzeti u obzir pri čemu je istaknute otegotne okolnosti u pobijanoj presudi precijenio. Pravilno naime sud prvog stupnja okrivljeniku olakotnim cijeni činjenicu da je otac jednog mldb. djeteta koje je dužan uzdržavati i nezavidne materijalne prilike koje su očigledno utjecale na počinjenje ovog kaznenog djela. Otegotnim je sud prvog stupnja okrivljeniku cijenio okolnosti počinjenja djela, stupanj krivnje koji je u ovom konkretnom slučaju maksimalan, društvenu opasnost i težinu počinjenog kaznenog djela te činjenicu da se iskorištava teško stanje osoba u svrhu stjecanja imovinske koristi. Nije u pravu žalitelj kada osporava ispravnost točke 31. pobijane presude jer je sukladno odredbi članka 47. stavak 1. KZ/11 prvostupanjski sud ispravno prilikom ocjene okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja. Međutim, uslijed svih prednje iznijetih olakotnih i otegotnih okolnosti, svrhe kažnjavanja, kako generalne, tako i one specijalne, mogu se postići i blažom kaznom od one koja mu je pobijanom presudom izrečena te je ista u potpunosti primjerena osobi okrivljenika. Ujedno je takvom kaznom izražena društvena osuda za počinjeno protupravno ponašanje kao i pravednost kažnjavanja. Stoga je uzevši u obzir sve naprijed navedeno, žalbu okrivljenika u odluci o kazni trebalo djelomično usvojiti, i to u dijelu koji se odnosi na visinu izrečene kazne zatvora, te u tome dijelu preinačiti prvostupanjsku odluku na način kao u točki I. izreke ove presude, odnosno okrivljeniku izreći kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

13. U pravu je žalitelj kada upire na neispravnost odluke o oduzimanju predmeta od okrivljenika, i to mobitela marke Iphone 15 pro, IMEI1 broja:355551416075763 i IMEI2 broja:355551416222076 s pripadajućom SIM karticom nepoznatog broja i operatera, kako je to precizno navedeno u točki V. izreke pobijane presude na temelju odredbe članka 79. stavka 2. KZ/11. Naime, odredbom članka 79. stavak 2. KZ/11 propisano je da predmete i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela sud može oduzeti. Iz teksta te zakonske odredbe je za zaključiti, a obzirom se radi o fakultativnom oduzimanju predmeta, da će sud nakon ocjene svih potrebnih okolnosti donijeti odluku o tome da li je oduzimanje predmeta potrebno ili ne, što je sud pobijanom presudom propustio učiniti. Kako nisu utvrđene okolnosti koje bi opravdavale odluku o oduzimanju mobitela, to je ovaj drugostupanjski sud u tome dijelu preinačio pobijanu odluku na način da se predmeti, odnosno mobitel s pripadajućom SIM karticom nepoznatog broja i operatera, oduzeti od okrivljenika točkom V. izreke pobijane presude neće oduzeti i da se isti imaju vratiti okrivljeniku.

14. Iz tih razloga, te obzirom da pobijana presuda ne trpi povreda na koje ovaj sud sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, žalbu okrivljenika je valjalo djelomice usvojiti i pobijanu presudu preinačiti, a sve na način kao u izreci ove presude.

U Rijeci 25. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Srebrenka Šantić