1

                                                                             Poslovni broj: 6 Gž-1184/2021-5.

 

                            

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD

                                                                                Poslovni broj: 6 Gž-1184/2021-5.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članica vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja N. P. iz D. R., D., OIB: … i II. tužiteljice M. P. iz D. R., D., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku R. P., odvjetniku u S., protiv tuženice R. B. R.-K., B. R., OIB: …, koju zastupaju odvjetnici iz O. D. K. & P. d.o.o. Zagreb, radi ništetnosti ugovora, rješavajući žalbu tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu od 1. lipnja 2021., poslovni broj: P-1097/2015., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Žalba tužitelja N. P. i M. P. odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženice R. B. R.-K. prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Splitu od 1. lipnja 2021., poslovni broj: P-1097/2015.;

 

1. potvrđuje u pobijanim točkama I. i II. izreke;

 

2. preinačuje u točki III. izreke (troškovi postupka) i sudi tako da se nalaže tužiteljima N. P. i M. P. da tuženici R. B. R.-K. naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 2.571,50 eura/19.375,00 kuna[1], umjesto iznosa od 10.156,25 kuna.

 

II. Nalaže se tužiteljima N. P. i M. P. da tuženici R. B. R.-K. naknade trošak žalbe u iznosu od 189,13 eura/1.425,00 kuna u roku od 15 dana

 

III. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1.Utvrđuje se da su ništetni Ugovor o zajmu sastavljen u A., B. R. dana 4.12.2007. godine sa zajmom od 150.000,00 EUR-a s efektivnom kamatnom stopom od 10,7% kao i založna isprava od 4.12.2007. godine solemniziranu po javnom bilježniku B. Š. iz V., u iznosu od 150.000,00 EURa s kamatnom stopom od 8,75% godišnje i zateznom kamatom od 5% godišnje i rokom dospijeća najkasnije na dan 31.1.2023. godine te se utvrđuje da su iste bez učinka."

 

2. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Omišu brisanje upisanih tereta temeljem sporazuma i kredita opisanih u točki 1. presude i to u roku od osam dana od dana pravomoćnosti ove presude i to nad nekretninama opisanim i upisanim u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Omišu kao čest. zem. br. … upisana u Z.U. … K.O. D., u naravi zgrada od 143m2, dvor od 249m2.

 

II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi

 

"1. Stavlja se izvan snage Ugovor o zajmu sastavljen u A., B. R. sa zajmom od 150.000,00 EUR-a s efektivnom kamatnom stopom od 10,7% kao i založnu ispravu solemniziranu po javnom bilježniku B. Š. iz V., u iznosu od 150.000,00 EURa s kamatnom stopom od 8,75% godišnje i zateznom kamatom od 5% godišnje i rokom dospijeća najkasnije na dan 31.1.2023.

 

"2. Budući su iste bez učinka, te se oglašavaju kao nedopušten ovršni postupak po gore navedenoj tražbini kredita iz ovršnog prijedloga, a koji se provodi pod poslovnim brojem OVR-5542/12 pred Općinskim sudom u Splitu

 

"3. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Omišu brisanje upisanih tereta temeljem sporazuma i zajma opisanih u točci 1. Presude u to u roku od osma dana od dana pravomoćnosti ove presude i to nad nekretninama opisanim i upisanim u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu kao čest. zem. br. … upisana u Z.U. … K.O. Duće u naravi, zgrada od 143 m2, dvor od 249m2.

 

"4. Tuženik je u obvezi nadoknaditi troškove ovog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Dužni su tužitelji u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.156,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

2. Protiv presude žalbe su pravovremeno podnijeli tužitelji i tuženica.

 

2.1. Tužitelji su žalbu podnijeli zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Iz sadržaja žalbe proizlazi da su žalbu podnijeli zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a (u žalbi pogrešno navode članak 354. stavak 13.) jer smatraju da je obrazloženje presude u suprotnosti sa dokazima izvedenim u postupku. Smatraju također da tuženica nema aktivnu, niti bilo kakvu drugu legitimaciju za vođenje bilo kakvih ovršnih postupaka na području Republike Hrvatske. Ističu kako tuženica u vrijeme sklapanja pravnih poslova nije imala odobrenje Hrvatske narodne banke za sklapanje ugovora o kreditu sa državljanima Republike Hrvatske, kao i da Hrvatska narodna banka nije dala odobrenje temeljem kojega bi se na temelju ugovora o kreditu sklopljenog u inozemstvu sa državljanima Republike Hrvatske moglo zasnovati založno pravo na nekretninama korisnika kredita. Predlažu da se prvostupanjska presuda preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

2.2. Tuženica je pak žalbu podnijela protiv točke III. izreke prvostupanjske presude kojom je odlučeno o troškovima postupka. Odluku o troškovima postupka pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe  kako je prvostupanjski sud točno utvrdio da je vrijednost predmeta spora 300.000,00 kuna, ali da predmetni bodovi koje je sud nakon toga obračunao nisu u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tako je prvostupanjski sud vrijednost boda računao po 250 bodova, umjesto po 500 bodova, pa predlaže da se odluka o parničnom trošku preinači tako što će se obvezati tužitelje da na ime troška sveukupno isplate iznos od 19.375,00 kuna. Traži i trošak sastava žalbe.

 

3. Tuženica u odgovoru na žalbu tužitelja osporava sve žalbene navode. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

 

3.1. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu tuženice.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i nisu proturječni dokazima koji su tijekom postupka izvedeni.

 

5.1. Isto tako valja navesti da je prvostupanjski sud, sukladno članku 8. ZPP-a, dao svoju ocjenu provedenih dokaza, na temelju savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza, pa nije ostvarena niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a na koju se žalbom također ukazuje.

 

5.2. Osim toga, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ni da je sud prvog stupnja počinio koju od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13., i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Potpuno je i pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i to na temelju izvedenih dokaza po prijedlozima parničnih stranaka, tako da nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 355. ZPP-a.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o zajmu kao i založne isprave koja je solemnizirana po javnom bilježniku, te zahtjev za brisanje upisanih tereta u z.k. ul. broj … k.o. D. na k.č.br. … u naravi zgrada od 143 m2, dvor od 249 m2. Podrednim tužbenim zahtjevom tužitelji traže da se stavi izvan snage Ugovor o zajmu i založna isprava, da se, budući su iste bez učinka, oglasi nedopuštenim ovršni postupak koji se vodi pod poslovnim brojem: Ovr-5542/2012., kao i da se odredi brisanje upisanih tereta.

 

8. U provedenom postupku je utvrđeno:

 

- da je tuženica trgovačko društvo sa sjedištem u R. A. te da nikada nije imala odobrenje Hrvatske narodne banke za poslovanje na području Republike Hrvatske, ali je u R. A. imao ovlaštenje obavljati kreditne poslove temeljem valjanog odobrenja nadležnog austrijskog tijela;

 

- da su Ugovor o zajmu i založna isprava sklopljeni u R. A. u sjedištu tuženice kao ponuditelja, a sve sukladno članku 252. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO) gdje tuženica ima ovlaštenje obavljati kreditne poslove temeljem valjanog odobrenja nadležnog austrijskog tijela;

 

- da iz odredbi Zakona o deviznom poslovanju (“Narodne novine” broj 36/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 145/10, 76/13 dalje: ZDP) ne proizlazi da bi tuzemnim primateljima kredita bilo zabranjeno zaduživanje u zemljama članicama Europske unije;

 

- da je isplata kredita izvršena u R. A.;

 

- da Hrvatska narodna banka smatra da banka koja ima sjedište na području R. A. ili SR Nj. odnosno druge države članice Europske unije ne mora imati odobrenje Hrvatske narodne banke za zaključenje ugovora o kreditu s državljaninom Republike Hrvatske, a niti Hrvatska narodna banka mora dati svoje odobrenje da bi se na temelju takvog ugovora o kreditu zaključenog u stranoj državi moglo zasnovati založno pravo na nekretninama korisnika kredita odnosno založnih dužnika koji su državljani Republike Hrvatske ako je nakon sklapanja ugovora o kreditu sačinjena javnobilježnička isprava kao ovršna isprava (dopis HNB na strani 72 spisa);

 

- da u razdoblju od 2000. do 2013. zaduživanje hrvatskih građana u inozemstvu nije bilo zabranjeno;

 

-  da čak i u slučaju da su pobijani ugovori sklopljeni u Republici Hrvatskoj, takvi ugovori ne bi bili ništetni, budući da takva posljedica nije propisana ni Zakonom o bankama niti Zakonom o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 159/13, 19/15, 102/15) sve do 30. rujna 2015. kada je takva posljedica propisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (za one pravne odnose nastale nakon njegovog stupanja na snagu), dok je predmetni ugovor sklopljen 2007.

 

-  da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“ broj 72/17) i to zato što se navedeni zakon primjenjuje na ugovore o kreditu s međunarodnim obilježjem između dužnika i neovlaštenih vjerovnika, sklopljeni u Republici Hrvatskoj (članak 1. stavak 1.) te na druge pravne poslove sklopljene u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika, koji su nastali kao posljedica ili se temelje na ugovoru o kreditu s međunarodnim obilježjem iz stavka 1. toga članka (članak 1. stavak 2.) dok su predmetni ugovori o kreditu sklopljeni u R. A.;

 

-  da je osim toga presudom suda Europske unije broj C-630/17 od 14. veljače 2019. odlučeno da članak 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice učinak kojeg je, između ostalog, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika sa sjedištem u drugoj državi članici, koji ne raspolažu odobrenjem koje nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinom državnom području, ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa;

 

-  da iz navedene odluke suda Europske unije proizlazi da je Ugovoru o funkcioniranju Europske unije protivna odredba članka 10. stavka 1. Zakona o ništetnosti ugovora kojom je propisano da su ništetni ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjima, koji su sklopljeni u Republici Hrvatskoj, između dužnika i neovlaštenih vjerovnika, i prije stupanja na snagu tog Zakona, pri čemu je neovlašteni vjerovnik pravna osoba koja je ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem odobrila kredit dužniku, a na dan sklapanja ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem ima upisano sjedište izvan RH, i nudi i pruža usluge odobravanja kredita u RH, iako za pružanje tih usluga ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisima, odnosno ne raspolaže propisanim odobrenjima ili suglasnostima nadležnih tijela RH;

 

-  da se stoga navedeni članak 10. stavak 1. Zakona o nišetnosti u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti sve i da su predmetni ugovori o kreditu sklopljen u Republici Hrvatskoj;

 

-  da su javnobilježničke isprave sastavljene sukladno člancima 2. i 54. do 60. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07,75/09, 120/16 dalje: ZJB);

 

-  da su bile ispunjene u cijelosti sve pretpostavke za zasnivanje založnog prava na nekretninama.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da ugovor o zajmu i založna isprava od 4. prosinca 2007. nisu ništetni jer poslovanje tuženice nije bilo protivno bilo kojem propisu Republike Hrvatske.

 

10. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

11. Naime i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radilo o distancijskom sklapanju ugovora, pa se u smislu članka 252. stavka 2. ZOO-a mjesto sklapanja ugovora smatra mjesto u kojem je ponuditelj imao sjedište u trenutku davanja ponude, a to je, u konkretnom slučaju u R. A..

 

12. Osim toga, valja napomenuti da se cjelokupna obrada kredita, kao i potpisivanje, te isplata kredita odvijala u sjedištu tuženice u R. A. u okviru njezinog redovnog poslovanja, a tužitelji nisu dokazali svoje tvrdnje o djelovanju tuženice na području Republike Hrvatske putem posrednika.

 

13. S obzirom da je dakle, ugovor o zajmu sklopljen u R. A., to tuženici u smislu tada važećeg Zakona o bankama („Narodne novine“ broj 84/02, 141/06 dalje: ZB) nije trebalo odobrenje Hrvatske narodne banke, pa zbog toga ugovor o zajmu nije ništetan.

 

14. Pravilno je također prvostupanjski sud cijenio da ugovor o zajmu i založna isprava nisu ništetni niti na temelju članka 322. ZOO-a, to zato što sklapanje predmetnog ugovora nije protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

 

15. Dakle, predmetni ugovor i isprava nisu ništetni jer ništetnost nije bila propisana niti Zakonom o bankama, a niti Zakonom o kreditnim institucijama („Narodne novine“ broj 159/13, 19/15, 102/15) sve do 30. rujna 2015. kada je takva posljedica propisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Zaključak broj 3 sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja 2016. u Šibeniku).

 

16. Nadalje, 14. veljače 2019. sud Europske unije donio je presudu u predmetu C-630/2017 kojom se izričito utvrđuje kako je Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" broj 72/17) kojim se propisuje ništetnost ugovora o kreditu sklopljenih prije donošenja predmetnog zakona protivan članku 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Osim toga, Zakon o ništetnosti ukinut je odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-3678/2017. od 3. studenog 2020.

 

17. Kako se dakle ne radi o ništetnim pravnim poslovima, na temelju njih je valjano upisano založno pravo u smislu članka 269. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96), pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja na brisanje založnog prava kao neosnovan, a pravilno je odbijen i tužbeni zahtjev na stavljanje izvan snage predmetnog ugovora i založne isprave, jer takav pravni institut - stavljanje ugovora i založne isprave izvan snage - nije propisan niti jednim pozitivnim propisom.

 

18. Osim toga, u odnosu na dio presude kojom se traži brisanje upisanog založnog prava (upisanih tereta) valja navesti da je založno pravo akcesorne naravi, a akcesorna ili sporedna prava su takva prava čiji nastanak, prijenos ili prestanak ovisi o nastanku, prijenosu ili prestanku nekog drugog prava (glavno pravo). Dakle, založno pravo može postojati samo onda ako postoji tražbina koja je tim založnim pravom osigurana, a kako u ovom konkretnom slučaju nije utvrđeno da je Ugovor ništetan, onda tražbina osigurana založnim pravom i dalje postoji. Zbog navedenog pravilno je odbijen i tužbeni zahtjev kojim je zatraženo brisanje upisanih tereta.

 

19. Zbog navedenog, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi koji se ističu u žalbi, to je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, te je prvostupanjska presuda potvrđena.

 

20. Što se tiče troškova postupka, pravilno tuženica u svojoj žalbi ističe da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosila 300.000,00 kuna jer je ista određena rješenjem na ročištu od 21. prosinca 2017., međutim prilikom obračuna troškova prvostupanjski sud je pogrešno smatrao da tuženici pripada pravo na 250 bodova za svaku pojedinu radnju umjesto 500 bodova, a sve s obzirom da je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje: Tarifa) propisano da ako je vrijednost predmeta spora od 250.000,01 kuna do 500.000,00 kuna odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova, a ne 250 kako je istu obračunao prvostupanjski sud. Zbog navedenog je žalbu tuženice u dijelu koji se odnosi na odluku o trošku valjalo prihvatiti i prvostupanjsku presudu preinačiti te tuženici dosuditi trošak postupka u iznosu od 2.571,50 eura /19.375,00 kuna1, kako je to žalbom i zatraženo, umjesto iznosa od 10.156,25 kuna. Ova odluka temelji se na članku 380. točki 3. ZPP-a.

 

21. Tuženica je na ime troška žalbe zatražila trošak sastava žalbe u visini od 50 bodova odnosno 500,00 kuna, trošak PDV-a u iznosu od 125,00 kuna, odnosno ukupni trošak u iznosu od 625,00 kuna. Na ime troška sudske pristojbe za žalbu zatražila je iznos od 5.000,00 kuna. Tuženici, koja je uspjela sa žalbom pripada pravo na trošak koji je imala u vezi sa podnošenjem žalbe i to prema vrijednosti predmeta spora za žalbu koji je iznosio 9.218,75 kuna (19.375,00 kuna – 10.156,25 kuna), pa je u dijelu kojim je zatražen trošak sastava žalbe sa PDV-om, kako ga je tuženica zatražila, ovaj trošak priznat u cijelosti. Međutim, u dijelu kojim je zatražen trošak sudske pristojbe valja navesti da je vrijednost predmeta spora za pristojbu također iznosio 9.218,75 kuna, pa je tuženici na ime ovog troška valjalo priznati iznos od 800,00 kuna koliko je ista bila dužna platiti na ime sudske pristojbe za žalbu sukladno Tar.br. 3. stavku 1. u vezi sa Tar.br.1 stavkom 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19) koja je bila na snazi u vrijeme nastanka obveze, a ne 5.000,00 kuna koliko je zatraženo, tako da ukupni trošak žalbe iznosi 1.425,00 kuna/189,13 eura1. Ova odluka temelji se na članku 166. stavku 2. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a

 

22. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu jer je ovaj trošak, u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a, bio nepotreban.

 

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

                                           Slavonski Brod, 13. rujna 2023.

 

                                                                                                 Predsjednica vijeća

 

                                                                                              Irena Dikanović-Terzić v.r.