- 1 -              Poslovni broj: Usž-1664/2023-2

Poslovni broj: Usž-1664/2023-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. D., iz Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkom odvjetničkom uredu D. R., M. R. i H. K., u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke V. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-295/2021-21 od 2. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.

r i j e š i o   j e

1. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-295/2021-21 od 2. ožujka 2023., u dijelu pod točkom V. izreke. 

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.366,67 eura/17.831,67 kn, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude, dok se u odnosu na trošak sastava podneska od 10. listopada 2022. zahtjev za naknadu troškova upravnog spora odbija.  

Obrazloženje

1.               Presudom Upravnog suda u Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-295/2021-21 od 2. ožujka 2023., poništena su rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., KLASA: UP/II 141-02/20-01/03315586506, URBROJ: 341-99-05/3-20-8767 od 31. prosinca 2002. i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 141-02/20-01/03315586506, URBROJ: 341-25-05/3-20-71448 od 22. listopada  2020. (točka I. i II. izreke); tužitelju je priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz djelomičan gubitak radne sposobnosti, čiji je uzrok u omjeru 80% ozljeda izvan rada i 20% bolest, s danom 16. ožujka 2021. (točka III. Izreke); tužitelj je kontrolni pregled dužan obaviti najkasnije do 16. ožujka 2024. (točka IV. izreke). Točkom V. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora. 

2.               Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kojim tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.   

3.               Tužitelj pobija presudu u dijelu pod točkom V. izreke zbog bitne povrede sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o upravnim sporovima, („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS). U žalbi u, bitnome, navodi da je njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora u cijelosti osnovan, stoga smatra da je prvostupanjski sud trebao  obvezati tuženika da mu naknadi cjelokupne troškove prema priloženom troškovniku. Predlaže da ovaj sud poništi taj dio presude i sam riješi o troškovima spora. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 777,33 eura/5.856,79 kn

4.               Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5.               Žalba je osnovana.

6.               Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužitelj pobija presudu.

7.               Prvostupanjski sud odbio je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. U obrazloženju presude je  naveo da „tužitelj nema pravo na trošak, s obzirom da je sudski vještak utvrdio nastanak djelomičnog gubitka radne sposobnosti nakon donošenja osporenog rješenja. Dakle, osporeno rješenje je u trenutku donošenja bilo zakonito, ali s obzirom da sud odlučuje u sporu pune jurisdikcije, navedena okolnost nije odlučna kod donošenja odluke o meritumu ove upravne stvari, ali sud istu uzima u obzir kod odlučivanja o trošku, jer je tužitelj svoje pravo mogao ostvariti i podnošenjem novog zahtjeva za ocjenu radne sposobnosti. Stoga se trošak upravnog spora u konkretnom slučaju ne može smatrati opravdanim…“.

8.               Prema članku 58. stavku 1. ZUS-a, ako sud utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni.

9.               Člankom 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove i da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

10.               Ustavni sud Republike Hrvatske je, u većem broju odluka (npr. odluka broj: U-III-2086/2018 od 9. travnja 2019., U-III-4178/2018 od 5. lipnja 2019., U-III-4197/2018 od 5. lipnja 2019. i dr.), pozivajući se i na stajalište iz odluke U-I-2753/2012 i dr. od 26. rujna 2016., izrazio shvaćanje prema kojem postupak ne može biti pravičan ako se ne osigura da stranka koja izgubi spor plati protivnoj stranci troškove postupka koji su, u biti, izazvani nezakonitim aktom ili postupanjem države ili javnopravnih tijela. Ustavni sud je u navedenim odlukama ocijenio da je stranka uspjela i kada je nadležni upravni sud poništio odluku javnopravnog tijela i predmet vratio tom tijelu na ponovni postupak, te je u toj situaciji upravni spor što se tiče merituma pravomoćno okončan.

11.               Imajući na umu članak 58. stavak 1. i članak 79. stavak 1. i 4. ZUS-a te praksu ovoga Suda (rješenje poslovni broj Usž-2480/20-4 od 14.listopada 2020.), ovaj sud smatra de je presuda u pobijanom dijelu donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava (članak 79. stavak 1. i 4. ZUS-a).

12.               Naime, u  predmetnom slučaju prvostupanjski sud je poništio osporena rješenja i sam riješio upravnu stvar tako da je tužitelju priznao pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz djelomičan gubitak radne sposobnosti.  U takvoj procesnoj situaciji, tužitelj je u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, zbog toga ima pravo na naknadu svih opravdanih troškova upravnog spora (članak 79. stavak 1. i 4. ZUS-a).

13.               Činjenica što je smanjenje radne sposobnosti uz djelomičan gubitak radne sposobnosti nastalo nakon okončanja upravnog postupka, u situaciji kada je sud usvojio tužbeni zahtjev i tužitelju priznao pravo, ne znači da svi troškovi nastali u prvostupanjskom upravnom sporu nisu opravdani. Neopravdani troškovi su samo oni za koje sud ocijeni da nisu bili potrebni u tijeku spora.

14.               Stoga je ovaj sud poništio presudu u pobijanom dijelu i sam riješio o troškovima upravnog spora.

15.               Tužitelj je uspio u sporu te mu je u smislu članka 79. stavaka 1. i 4. ZUS-a, a u vezi s člankom 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22 i 126/22), valjalo dosuditi opravdane troškove koji su nastali u tijeku spora, a koji se odnose na trošak sastava tužbe (622,13 eura/4.687,50 kn), zastupanje na ročištu (622,13 eura/4.687,50 kn), sastav žalbe (777,33 eura/5.856,79 kn) te trošak sudsko-medicinskog vještačenja (345,08 eura/2.600,00 kn). Trošak sastava podneska od 10. listopada 2022. nije činjenične ni pravne naravi, stoga nije opravdan trošak u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a.  

16.               Slijedom iznesenog, na temelju članka 74. stavka 2. u vezi sa člankom 67. stavkom 3. ZUS-a riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 13. rujna 2023.

          Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić, v.r.