Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Stalna služba u Novskoj

Staroselska 1, Novska

Poslovni broj: Pp-860/2025.-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini – Stalna služba u Novskoj, po sucu Ankici Matejaš, uz sudjelovanje zapisničara Veronike Spahić, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljenika G 7 Family d.o.o. Sisak kao pravne osobe i 2. okrivljenika VV iz [adresa] kao odgovorne osobe, zbog prekršaja kažnjivog po članku 149. stavak 1. podstavak 49. (1. okr.) i stavak 2. (2. okr.) Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22), ispitujući optužni prijedlog tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Ispostava u Sisku, Klasa: 336-02/23-01/3288, Urbroj: 443-02-05-19-23-6 od 12. travnja 2023. godine, na temelju članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), dana 19. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  je

1.okrivljenik – G 7 Family d.o.o. Sisak, OIB: 32478539317, sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe

2.okrivljena – VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca V, rođena **.**.1964. s prebivalištem u [adresa], kao odgovorne osobe

o s l o b a đ a j u  s e  o d  o p t u ž b e

I da bi dana 16. ožujka 2023. u 12,00 sati inspekcijskim nadzorom obavljenim u prostorijama buffeta Zlatne godine u Sisku, Rimska 9a, a koji posluje u sastavu Trgovačkog društva G 7 Family d.o.o. tržišni inspektor II vrste Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostava u Sisku utvrdio da su u razdoblju od 01. siječnja 2023. do 17. ožujka 2023. prilikom pružanja usluga koristili nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama članka 33., članka 34., članka 35., članka 38. Zakona o zaštiti potrošača na način da su:

- u razdoblju od 01.01.2023. do 16.01.2023. prilikom pružanja usluga na dan 01.01.2023. te na dan 16.01.2023., a što je utvrđeno uvidom u evidenciju prometa po artiklima za razdoblje 31.12.2022. i za 01.01.2023. te uvidom u evidenciju ukupnog prometa na dan 16.01.2023. iz kojih je razvidno da je ugostitelj podigao cijene kako slijedi:

- kava s šlagom poskupila sa 12,00 kuna/1,59 eura 31.12.2022., na 1,90 eura/14,32 kuna na dan 01.01.2023., što je poskupljenje od 0,31 eura/2,32 kuna. Postotak povećanja cijene navedene usluge iznosi 19,5%

- cappuccino instant je poskupio sa 15,00 kuna/1,99 eura 31.12.2022., na 2,10 eura/15,82 kuna na dan 01.01.2023., što je poskupljenje od 0,31 eura/0,82 kuna. Postotak povećanja cijene navedene usluge iznosi 5,53%

- čaj je poskupio sa 13,00 kuna/1,73 eura 31.12.2022., na 1,80 eura/13,56 kuna na dan 01.01.2023., što je poskupljenje od 0,07 eura/0,56 kuna. Postotak povećanja cijene navedene usluge iznosi 4,05%

- Coca cola (0,25l) je poskupila sa 18,00 kuna/2,39 eura 31.12.2022., na 2,50 eura/18,84 kuna na dan 01.01.2023., što je poskupljenje od 0,11 eura/0,84 kuna. Postotak povećanja cijene navedene usluge iznosi 4,60%

- Hidra (0,50l) je poskupila sa 19,00 kuna/2,52 eura 31.12.2022., na 2,70 eura/20,34 kuna na dan 01.01.2023., što je poskupljenje od 0,18 eura/1,34 kuna. Postotak povećanja cijene navedene usluge iznosi 7,14%

- Mineralna voda (1 l) je poskupila sa 20,00 kuna/2,65 eura 31.12.2022., na 4,00 eura/30,14 kuna na dan 01.01.2023., što je poskupljenje od 1,35 eura/10,14 kuna. Postotak povećanja cijene navedene usluge iznosi 50,94%

- Staropramen pivo (0,50 l) je poskupio sa 19,00 kuna/2,52 eura 31.12.2022., na 2,70 eura/20,34 kuna na dan 01.01.2023., što je poskupljenje od 0,18 eura/1,34 kuna. Postotak povećanja cijene navedene usluge iznosi 7,14%

- Graševina bijelo vino (1 l) je poskupilo sa 100,00 kuna/13,27 eura 31.12.2022., na 14,00 eura/105,48 kuna na dan 01.01.2023., što je poskupljenje od 0,73 eura/5,48 kuna. Postotak povećanja cijene navedene usluge iznosi 5,50%

- Jack Daniel`s je poskupilo sa 24,00 kuna/3,19 eura 31.12.2022., na 3,20 eura/24,11 kuna na dan 01.01.2023., što je poskupljenje od 0,01 eura/0,11 kuna. Postotak povećanja cijene navedene usluge iznosi 0,31%

- G Pink je poskupio sa 30,00 kuna/3,98 eura 31.12.2022., na 4,00 eura/30,14 kuna na dan 01.01.2023., što je poskupljenje od 0,02 eura/0,14 kuna. Postotak povećanja cijene navedene usluge iznosi 0,50%

Navedene cijene vrijedile su do 11.01.2023. kada su vraćene na dan 31.12.2022. da bi bile ponovno podignute 1.3.2023., dakle neopravdano su povećali cijene proizvoda i ugostiteljskih usluga nakon 31. prosinca 2022. pri čemu su potrošače doveli u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji proizvoda i usluga

pa da bi time počinili prekršaj iz članka 35. stavak 2. točka 4., kažnjivo po članku 149. stavak 1. podstavak 49. (1. okr.) i stavak 2. (2. okr.) Zakona o zaštiti potrošača

II Temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka u odnosu na 1. i 2. okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava u [adresa], Klasa: 336- 02/23-01/3288, Urbroj: 443-02-05-19-23-6 od 12. travnja 2023. godine podnio je optužni prijedlog protiv 1. i 2. okrivljenika radi prekršajnog djela činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Rješenjem predsjednice Županijskog suda u Sisku broj 32. Su-316/2025-2 od 2. svibnja 2025. godine, Općinski sud u Kutini određen je kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u određenom broju zaprimljenih prekršajnih predmeta Općinskog suda u Sisku, temeljem kojeg rješenja je Općinski sud u Sisku ustupio 507 prekršajnih predmeta ovom sudu, između ostalog i spis ovog predmeta, koji spis predmeta je zaprimljen u referadu ovog suca dana 6. lipnja 2025.

3. Sud je razmatrao činjenični opis prekršaja u optužnom prijedlogu u skladu sa člankom 161. stavak 2. Prekršajnog zakona te ispitao je li je optužni akt sastavljen sukladno članku 160. istog zakona i postoje li okolnosti zbog kojih nije moguće voditi prekršajni postupak.

4. Odredbom članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona propisano je da ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe.

5. 1. i 2.okrivljenima se stavlja na teret da su u inkriminiranom periodu prilikom pružanja ugostiteljskih usluga koristili nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama članka 33., članka 34., članka 35., članka 38. i članka 39. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača koju su koristili u odnosu prema potrošačima pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura 1. siječnja 2023. kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri plaćanju usluga, na način da su povećale cijene svojih usluga na način naveden u optužnom prijedlogu.

6. Odredbom članka 33. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena.

6.1. Odredbom članka 34. Zakona o zaštiti potrošača propisano je:

(1) Poslovna praksa je nepoštena:

- ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i

- ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.

(2)Poslovna praksa koja će vjerojatno bitno utjecati na ekonomsko ponašanje samo jasno odredive skupine potrošača koji su zbog tjelesnih ili duševnih mana, dobi ili lakomislenosti posebno osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili određeni proizvod, i to na način koji je trgovac mogao razumno predvidjeti, procjenjivati će se iz perspektive prosječnog člana te skupine potrošača.

(3) Odredba stavka 2. ovog članka ne utječe na dopuštenost korištenja uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno.

(4) Nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra:

- zavaravajuća poslovna praksa i

- agresivna poslovna praksa.

6.2. Odredbama članka 35. Zakona o zaštiti potrošača propisano je:

(1) Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovog članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

(2) Okolnosti iz stavka 1. ovog članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu:

1. postojanje ili priroda proizvoda

2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu

3. opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda

4. cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu

5. potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka

6. priroda, obilježja i prava trgovca ili njegovog zastupnika, kao što je njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili drugo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja

7. prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke

8. rizici kojima potrošač može biti izložen.

(3) Poslovna praksa se smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje: 1. bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, žigom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu 2. nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru, već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja

3. svako stavljanje robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima.

7. Sukladno članku 6. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu (u daljnjem tekstu: Direktiva) poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži lažne informacije te je stoga neistinita ili ako na bilo koji način, uključujući sveukupno predstavljanje, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čak i ako je informacija činjenično točna i to u odnosu na jedan ili više slijedećih čimbenika ta ako u bilo kojem od spomenutih slučajeva potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.

8.Dakle, poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije zbog čega je neistinita ili ako na drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u članku 35. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, pri čemu ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

9. Agresivna poslovna praksa propisana je odredbom članka 38. Zakona o zaštiti potrošača: Poslovna praksa smatra se agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnje te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom ta ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

9.1.Odredbom članka 39. stavak 1. točka 3.Zakona o zaštiti potrošača propisano je:

Prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značaja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

9.2.Sukladno članku 8. Direktive poslovna praksa smatra se agresivnom ako u danom činjeničnom okviru, uzimajući u obzir sva njegova obilježja i okolnosti, uznemiravanjem, prisilom, uključujući uporabu fizičke sile te nedopuštenim utjecajem osjetno narušava ili je vjerojatno da će narušiti slobodu izbora prosječnog potrošača odnosno njegovo postupanje u svezi s proizvodom te ga na taj način navodi ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio. 9.3.Sukladno članku 9. stavku c) Direktive pri utvrđivanju koristi li se u poslovnoj praksi uznemiravanje, prisila, uključujući uporaba fizičke sile ili nedopuštenim utjecajem, u obzir se uzima slučaj kada trgovac iskorištava specifičnu nesreću ili okolnosti takve težine koja narušavaju potrošačevo prosuđivanje, čega je trgovac svjestan, kako bi utjecalo na potrošačevu odluku vezano uz proizvod.

10. Sukladno gore citiranim odredbama Zakona o zaštiti potrošača poslovna praksa smatra se agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja:

- korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušteni utjecaj

-u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom

- te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

10.1. Iz citiranih odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Direktive nedvojbeno proizlazi da je u konkretnoj situaciji za postojanje agresivne poslovne prakse u danom činjeničnom okviru, uzimajući u obzir sva njegova obilježja i okolnosti potrebno ispuniti slijedeće uvjete: da je trgovac uznemiravanjem, prisilom uključujući uporabu fizičke sile te nedopuštenim utjecajem (iskorištavajući specifičnu nesreću ili okolnosti takve težine koja narušavaju potrošačevo prosuđivanje čega je trgovac svjestan, kako bi utjecalo na potrošačevu odluku vezano uz proizvod), u bitnoj mjeri umanjio ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u svezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

11. Sukladno odredbi članka 5. stavka 2. Direktive poslovna praksa je nepoštena ako je u suprotnosti sa zahtjevima u pogledu profesionalne pažnje i ako "bitno narušava ili je vjerojatno da će narušiti" gospodarsko ponašanje prosječnog potrošača.

Odredbama članka 6., 7. i 8. Direktive zabranjuje se zavaravajuća i agresivna poslovna praksa ako navodi ili je vjerojatno da će navesti prosječnog potrošača da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.

12. Zahtjev da se poslovnom praksom mora moći narušiti gospodarsko ponašanje potrošača kako bi se smatrala nepoštenom, drugačije je formuliran u članku 5. stavku 2. nego u člancima 6.,7. i 8. Direktive. No, članak 5. stavak 2. Direktive trebao bi se tumačiti u svezi s člankom 2. točke e) Direktive koja glasi: "bitno narušavanje gospodarskog ponašanja potrošača" znači korištenje poslovne prakse sa ciljem bitnog narušavanja potrošačeve sposobnosti da donese informiranu odluku, što potrošača navodi na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio.

13.Stoga na temelju članka 5. stavka 2. Direktive ono što određuje, narušava li bitno poslovna praksa gospodarsko ponašanje prosječnog potrošača ili je vjerojatno da će ga bitno narušiti jest navodi li poslovna praksa ili je vjerojatno da će navesti potrošača "da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio". To je ocjena jednaka onoj koju je potrebno dati u skladu s člancima 6.,7. i 8. Direktive. Iz toga proizlazi da je jezična formulacija članka 5. stavka 2. Direktive različita od jezične formulacije članka 6., 7. i 8. Direktive, dok je zahtjev u pogledu bitnog narušavanja ponašanja potrošača istovjetan.

14. Poslovna praksa smatra se agresivnom ako u danom činjeničnom okviru uzimajući u obzir sva njegova obilježja i okolnosti, uznemiravanjem, prisilom uključujući uporabu fizičke sile, te nedopuštenim utjecajem u znatnoj mjeri narušava ili vjerojatno da će u znatnoj mjeri narušiti slobodu izbora prosječnog potrošača odnosno njegovo postupanje u vezi s proizvodom te ga na taj način navodi ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio.

15. Pri utvrđivanju koristi li se u poslovnoj praksi uznemiravanje, prisila, uključujući uporabu fizičke sile, ili nedopuštenim utjecajem, u obzir se uzima slučaj kada trgovac iskorištava specifičnu nesreću ili okolnosti takve težine koja narušava potrošačevo prosuđivanje, čega je trgovac svjestan, kako bi utjecao na potrošačevu odluku vezanu uz proizvod.

16. Za istaknuti je da sud Europske unije u predmetu C-295/16 od 19. listopada 2017. presudio je da Direktiva uvodi potpuno usklađivanje pravila o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnih subjekata prema potrošačima i da države članice ne mogu usvojiti, kao što se izričito predviđa člankom 4. Direktive, strože mjere od onih koje su predviđene Direktivom, čak ni u svrhu osiguranja više razine zaštite potrošača.

17.Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da u činjeničnom opisu prekršaja nisu navedene odlučne činjenice koje čine činjenični supstrat zavaravajuće odnosno agresivne poslovne prakse opisane u Zakonu o zaštiti potrošača i Direktivi, zbog čega djelo opisano na način kako je to učinio ovlašteni tužitelj, po propisu nije prekršaj odnosno nije podvedivo pod prekršaj iz članka 149. stavak 1. točke 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, stoga je ovaj prekršajni postupak trebalo dovršiti u fazi njegovog ispitivanja donošenjem presude kojom se sukladno odredbi članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenici oslobađaju od optužbe.

18. Prekršaj iz članka 149.stavak točka 49. Zakona o zaštiti potrošača čini trgovac - pravna osoba ako se koristi praksom koja je nepoštena u smislu članka 34. do 40. toga Zakona. Iz tako koncipiranog pravnog opisa prekršaja proizlazi da u činjeničnom opisu konkretnog prekršaja mora biti opisana poslovna praksa koju navodno primjenjuju okrivljenici te moraju biti naznačena obilježja koja tu poslovnu praksu čine nepoštenom u smislu članka 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača. Je li poslovna praksa nepoštena sud mora presuditi u granicama onoga što je opisao ovlašteni tužitelj u činjeničnom opisu prekršaja, pri čemu ne smije samoinicijativno dodavati niti mijenjati elemente nepoštenosti koje je naveo ovlašteni tužitelj, zato što bi u protivnom, sud na sebe preuzeo ulogu progona, koja pripada ovlaštenom tužitelju u smislu članka 83. Prekršajnog zakona, pa bi time, protivno članku 179. stavak 3. Prekršajnog zakona riskirao prekoračenje optužbe koja se okrivljenicima stavlja na teret i time počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6. Prekršajnog zakona, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

19. U okolnostima konkretnog predmeta ovaj sud smatra da povećanje cijena uslijed promjene valute, samo po sebi, ne predstavlja nedopušten utjecaj na potrošača za koji je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda uvođenje eura nije ona "nesretna ili druga okolnost" kakvu u vidu ima odredba članka 39. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koja bi bila tolikog značenja da je mogla umanjiti sposobnost potrošača da razumno rasuđuje. Naime, promjena službene valute, pored pripremnih radnji koje su obavljene prije uvođenja eura i na samom početku njegove uporabe, nije takva okolnost koja bi mogla umanjiti sposobnost prosječnog potrošača da razumno rasuđuje i da primijeti povećanje cijena, pogotovo kod obveze dvojnog iskazivanja cijena prije i nakon 1. siječnja 2023.

20. Neopravdano povećanje cijena zbog uvođena eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj i dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj predstavlja kršenje načela iz članka 7. stavka 2. i članka 8. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, ali nije propisano kao prekršaj tim zakonom. Stoga je ovlašteni tužitelj zbog kršenja spomenutih načela Zakona o uvođenju eura pokušao opisati elemente nepoštene poslovne prakse u smislu članka 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača, pozivanjem na nepoštenu odnosnu agresivnu poslovnu praksu. Načelo zakonitosti kažnjivih djela je ugrađeno u članak 31. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske te je bitan element vladavine prava, koji treba tumačiti i primjenjivati kako to proizlazi iz njegovog cilja i svrhe na način da se pruži učinkovita zaštita od proizvoljnog progona, osuđivanja i kažnjavanja te utjelovljuje načelo da jedino zakon može opisati kažnjivo djelo i propisati kaznu, također da kazneno pravo ne smije biti ekstenzivno tumačeno na štetu okrivljenika.

21. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona 1. i 2. okrivljeni su oslobođeni od plaćanja paušalnog troška postupka budući su oslobođeni od optužbe pa će se isti trošak isplatiti na teret proračunskih sredstava suda.

U Novskoj 19. rujna 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Veronika Spahić, v.r.

Ankica Matejaš, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. 1.i 2.okrivljenima

2. Tužitelju

3. Spis