Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-261/2024-20

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, protiv tuženika ĆG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Slavenu Vrbošiću, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave 27. kolovoza 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužiteljice EG, višeg državnoodvjetničkog savjetnika - specijaliste ODO u Virovitici, te punomoćnika tuženika, 19. rujna 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, vlasnica 1/2 suvlasničkog dijela tuženika ĆG na kčbr. [katastarska čestica] – oranica Groblje sa 152 čhv, kčbr. [katastarska čestica] – livada Zamršten sa 218 čhv i kčbr. [katastarska čestica] – oranica Zamršten sa 350 čhv, upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tuženik dužan trpjeti prijenos prava vlasništva u korist tužiteljice odmah nakon pravomoćnosti ove presude.

Tuženiku se nalaže da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana."

II Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 750,00 EUR, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da su u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane kč. br. [katastarska čestica] - oranica Groblje sa 152 čhv, kč. br. [katastarska čestica] - livada Zamršten sa 218 čhv i kč. br. [katastarska čestica] - oranica Zamršten sa 350 čhv, kao suvlasništvo tuženika i tužiteljice, svakog u 1/2 dijela. Predmetne katastarske čestice su u cijelosti u posjedu i izvanknjižnom vlasništvu Republike Hrvatske. Prema podacima katastra navedene katastarske čestice su bile od nastanka katastarskog operata 1955. godine upisane u posjed DG, koji iste daruje Općenarodnoj imovini darovnim ugovorom od 1961. godine. Izlaganjem operata na javni uvid 1973. godine iste čestice su upisane u posjed IPK Osijek, a sada su upisane kao posjed i izvanknjižno vlasništvo Republike Hrvatske te su obuhvaćene Programom raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Voćin. Ranija Agencija za poljoprivredno zemljište je zastupajući Republiku Hrvatsku, kao davatelja, sklopila sa PP Orahovica d.o.o. Zdenci ugovor o privremenom korištenju zemljišta od 16. veljače 2018., kojim su obuhvaćene i nekretnine iz toč. I ove tužbe. Republika Hrvatska smatra da je pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekla temeljem pravnog posla darovanja nakon čega je zemljište koristio raniji IPK Osijek, koji je bio društveno pravna osoba iz oblasti poljoprivrede. Stjecanje prava vlasništva na temelju izvršenja pravnog posla bilo je moguće po propisima koji su se primjenjivali prije 2. rujna 1980., kada je stupio na snagu raniji Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Neovisno o istom, Republika Hrvatska je stekla pravo vlasništva dosjelošću jer je raspolagala predmetnim zemljištem, uključujuću i njene prednike, više od 40 godina. Tuženiku, koji je u rodbinskom odnosu s ranijim uknjiženim vlasnicima, je moralo biti poznato da su te nekretnine izvanknjižno vlasništvo Republike Hrvatske, te da ih više od 60 godina nisu koristile osobe koje su s tuženikom sklopile darovni ugovor. Tuženik i njegovi prednici nisu na predmetnim nekretninama vršili vlasnička ovlaštenja niti posjedovne čine te je Republika Hrvatska, uključujući i njene prednike, u mirnom i nesmetanom posjedu nekretnina više od 40 godina. Tužitelj se sukladno čl. 186. a Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora od 28. ožujka 2023., a na koji se isti oglušio. Republika Hrvatska ima pravni interes da se utvrdi vlasnicom predmetnih nekretnina pa predlaže sudu da donese presudu kojom će utvrditi da je Republika Hrvatska, vlasnica 1/2 suvlasničkog dijela tuženika na kč. br. [katastarska čestica] – oranica Groblje sa 152 čhv, kč. br. [katastarska čestica] – livada Zamršten sa 218 čhv i kč. br. [katastarska čestica] – oranica Zamršten sa 350 čhv, upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je tuženik dužan trpjeti prijenos prava vlasništva u korist tužiteljice odmah nakon pravomoćnosti presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava činjenične navode tužbe, osobito činjenicu posjeda koji navodno vrši tužitelj kroz prednike. Nasuprot tvrdnjama tužitelja posjed čestica vrši tuženik koji ima kontinuirani posjed više desetaka godina (uključujući prednike). U svakom slučaju, osporava se poštenje (eventualnog) posjeda tužitelja. U odnosu na pravnu osnovu, osim što se osporavaju uvjeti za dosjelost, tuženik se posebno protivi tvrdnji tužitelja o njegovu izvanknjižnu vlasništvu, obzirom je tuženik temeljem valjanog pravnog posla (darovnog ugovora) te posljedične uknjižbe od 26. siječnja 2023. stekao pravo vlasništva na zemljištima koje su predmet tužbe. Navedeno je od odlučnog značaja s obzirom da ukazuje na postojanje slijedećih okolnosti: pravnog posla koji je temelj stjecanja, upis prava vlasništva stjecatelja u zemljišnu knjigu, neupisan niti zatražen upis tuđih prava, tereta i ograničenja, te postojanje dobre vjere na strani stjecatelja, čime su ispunjene pretpostavke za pravne učinke povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige. Tuženik se ima smatrati poštenim stjecateljem (u dobroj vjeri) te u odnosu na njega djeluje neoboriva predmnjeva da su upravo upisani nositelji knjižnog prava (BG, ZG i HG) bili ovlašteni raspolagati nekretninom, čime je tuženik stekao knjižno pravo iako ga je, prema tvrdnjama tužiteljice stekao od osobe koja nije stvarni ovlaštenik toga prava) koje je nepovredivo. Slijedom svega naprijed izloženog, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužiteljicu da mu naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopisa Jedinstvenog upravnog odjela Općine Voćin od 10. veljače 2023., povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Virovitica, Odjel za katastar nekretnina Slatina od 20. veljače 2023., povijesnog prikaza zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povijesnog prikaza zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], preslike Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH br. 32029879 od 16. veljače 2018., uvidom u izvod iz Pl. br. 858 k. o. [katastarska općina], geodetskim vještačenjem po vještak geodeti Petru Ostroškom, stalnom sudskom vještaku, saslušanjem svjedoka ČG, ŽG i ZG te saslušanjem tuženika u svojstvu stranke.

4. Nije sporno da su stranke, kako je to razvidno iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane kao suvlasnici predmetnih nekretnina, svaka u 1/2 idealnog dijela.

5. Nije sporno, kako je to razvidno iz izvoda iz Pl. br. 858 k. o. [katastarska općina], da su predmetne nekretnine u katastru u cijelosti upisane kao posjed Republike Hrvatske.

6. Nadalje, nije sporno da je suvlasništvo tuženika na predmetnim nekretninama, kako je to razvidno iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjiženo temeljem darovnog ugovora od 22. prosinca 2022., ovjeren pod br. OV-8428, zaključen između tuženika, kao daroprimatelja, i tada upisanih nositelja knjižnog prava BG, ZG i HG, kao darodavatelja.

7. Sporno je da li je tužiteljica utuženi suvlasnički dio tuženika od 1/2 idealnog dijela na predmetnim nekretninama stekla, kako se u tužbi tvrdi, temeljem izvršenog pravnog posla darovanja, ili dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN-91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP), da li je pravo vlasništva tužiteljica stekla prije nego što je tuženik u zemljišnim knjigama ishodio uknjižbu prava suvlasništva na spornim nekretninama, da li je prilikom sklapanja navedenog darovnog ugovora od 22. prosinca 2022., kao i u trenutku podnošenja zahtjeva za uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama, tuženik postupao u dobroj vjeri, odnosno da li je imao dovoljno razloga posumnjati da sporne nekretnine u 1/2 dijela ne pripadaju tada upisanim nositeljima knjižnog prava BG, ZG i HG (darodavateljima), te da li se stoga tuženik osnovano može pozivati na zaštitu prava vlasništva primjenom načela o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige i djelovanju povjerenja u istinitost zemljišne knjige.

8. Na te sporne okolnosti izvedeni su dokazi čitanjem pisanih dokaza taksativno navedenih u toč. 3. obrazloženja, geodetskim vještačenjem, saslušanjem svjedoka ČG, ŽG i ZG te saslušanjem tuženika u svojstvu stranke.

9. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Virovitica, Odjel za katastar nekretnina Slatina od 20. veljače 2023., utvrđeno je da su predmetne nekretnine od osnutka katastarskog operata 1955. godine bile upisane u posjed DG, koji iste daruje "Općenarodnoj imovini" (ONI) darovnim ugovorom broj Ev. 869 od 1961., a izlaganjem operata na javni uvid 1973. godine iste su upisane u posjed IPK Osijek, a zatim su po zahtjevu ODO u Virovitici 2004. godine upisane u posjed Republike Hrvatske.

10. Iz preslike Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH br. 32029879 od 16. veljače 2018., utvrđeno je da je zaključen temeljem čl. 48. st. 1. toč. a Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN-29/13 i 48/15), između Republike Hrvatske, zastupana po ravnateljici Agencije za poljoprivredno zemljište, kao davatelja, i PP Orahovica d.o.o., kao korisnika, da su predmetom navedenog Ugovora, između ostalih u ugovoru taksativno navedenih nekretnina, bile i predmetne kč. br. [katastarska čestica] – pašnjak sa 0,0547 ha, kč. br. [katastarska čestica] – livada sa 0,0784 ha i kč. br. [katastarska čestica] – pašnjak sa 0,1259 ha, koje su korisniku dane na privremeno korištenje na rok od 5 godina, odnosno do sklapanja ugovora o zakupu ili drugog oblika raspolaganja poljoprivrednim zemljištem

11. Iz dopisa Jedinstvenog upravnog odjela Općine Voćin od 10. veljače 2023. proizlazi da su predmetne nekretnine bile obuhvaćane Programom raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Voćin, kojim su iste predviđene za zakup, kao oblik raspolaganja, te da se sporne nekretnine nalaze na privremenom korištenju PP Orahovica d.o.o. od 16. veljače 2018. na temelju navedenog Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH od 16. veljače 2018.

12. Svjedok ČG, zaposlen u tvrtki PP Orahovica d.o.o. na radnom mjestu referenta za katastar, iskazao je da na tom radnom mjestu radi 28 godina te da mu je poznato da se u posjedu predmetnih nekretnina nalazi PP Orahovica d.o.o. i to od 2017. godine temeljem prvog ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH, koji zakup je bio ugovoren na rok od 5 godina, a nakon toga iduće dvije godine PP Orahovica d.o.o. bila je u posjedu temeljem privremenog ugovora o korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH, koji ugovor je u međuvremenu istekao. PP Orahovica d.o.o. je po isteku ugovora i roka zakupa ostala u neposrednom posjedu predmetnih nekretnina te se i danas nalazi u mirnom posjedu istih, o čemu PP Orahovica d.o.o. raspolaže potvrdom Općine Voćin, kojom se ta činjenica potvrđuje. Poznato mu je da su predmetne nekretnine u naravi pašnjak. Nije mu poznato tko se nalazio u neposrednom posjedu i tko je koristio ove nekretnine u razdoblju prije nego što je PP Orahovica d.o.o. temeljem prvog ugovora o zakupu stupila u posjed istih. Zna da nitko nikada PP Orahovici d.o.o. u razdoblju od kada se nalazi u neposrednom mirnom posjedu predmetnih nekretnina taj posjed nije osporavao. PP Orahovica d.o.o. ne raspolaže zapisnikom o uvođenju u posjed predmetnih nekretnina, naime, takvi zapisnici sačinjavali su se samo u onim slučajevima kada se radilo o dugogodišnjem zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH. Osobno nikada nije bio na predmetnim nekretninama, naime, informacije o tome kako se vrši posjed na nekretninama koje koristi PP Orahovica d.o.o. dobiva od djelatnika tvrtke koje te nekretnine inače obilaze. Kada je riječ o predmetnim nekretninama ne može reći na koji način se vrši posjed tih nekretnina od strane PP Orahovica d.o.o., no generalno može reći da ako se radi o nekretninama koje su u naravi pašnjak, kao što je to u ovom slučaju, posjed se izvršava uglavnom napasivanjem krava ili košenjem trave na tim nekretninama. Njegova saznanja o posjedu predmetnih nekretnina od strane PP Orahovica d.o.o. temelje se isključivo na materijalnoj dokumentaciji, a ne na temelju neposrednog zapažanja. Radi se o dokumentaciji kojom, u ovom konkretnom slučaju kada je riječ o predmetnim nekretninama, raspolaže Općina Voćin. Vezano za predmetne nekretnine radi se o manjim dijelovima tih nekretnina koje se nalaze u sklopu veće poljoprivredne table.

13. Svjedokinja ŽG, viša stručna suradnica zaposlena u Općini Voćin, navela je da joj je poznato da su 2018. godine, temeljem ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH, sporne nekretnine dane u zakup PP Orahovica d.o.o. na rok od 5 godina. S obzirom da se prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu u ovakvim slučajevima nije mogao produživati rok zakupa niti zaključiti novi ugovor o zakupu, Općina Voćin je na zahtjev PP Orahovica d.o.o. krajem listopada 2023. godine izdala potvrdu kojom se potvrđuje da se navedena tvrtka nalazi u mirnom posjedu predmetnih nekretnina. Potvrda o mirnom posjedu izdana je nakon provjere u Arkod sustavu iz koje je utvrđeno da nekretnine PP Orahovica d.o.o. stvarno koristi. Nije joj poznato u čijem posjedu su premetne nekretnine bile prije nego što su 2018. godine dane u zakup PP Orahovica d.o.o. Nema saznanja da bi netko PP Orahovici d.o.o. osporavao ovaj posjed niti ima saznanja da bi tuženik dolazio u prostorije Općine Voćin i interesirao se o ovim nekretninama. Što se tiče uvođenja u posjed nekretnina odnosno poljoprivrednog zemljišta koje se u daje u zakup navela je da Općina Voćin od strane Agencije za poljoprivredno zemljišta samo na znanje dobiva primjerke zaključenih ugovora o zakupu, no u praksi općina Voćin ne uvodi zakupce u posjed tih nekretnina, odnosno korisnike tih nekretnina koji ih dobiju na temelju ugovora o privremenom korištenju. Osobno nikad nije bila na terenu niti je fizički dolazila na predmetne nekretnine i utvrđivala stvarno posjedovno stanje. Potvrdu o mirnom posjedu Općina Voćin izdaje nakon što se izvrši provjera u Arkod sustavu, da li je određeni korisnik koji je podnio zahtjev za izdavanje takve potvrde u posjedu tih nekretnina i da li te nekretnine koristi, i to u onim slučajevima kada Općina Voćin ne raspolaže od ranije nekim podacima da li je taj dotični korisnik bio evidentiran kao posjednik.

14. Svjedok JG iskazao je da su on i njegova braća BG i HG darovnim ugovorom iz 2022. godine pravo vlasništva koje su imali utvrđeno u zemljišnim knjigama prenijeli na tuženika ĆG. Radi se o nekretninama koje je sve do svoje smrti koristio i obrađivao njegov otac, koji je u umro 1976. godine, i poznato mu je da njegov otac prije svoje smrti u vrijeme, kada više nije mogao sam obrađivati te nekretnine zbog zdravlja i starosti, rekao ocu tuženika MG, koji je njegov polubrat, da može nastaviti obrađivati i koristiti ove nekretnine, što je on učinio sve do svoje smrti 1994. godine, a poslije njegove smrti te nekretnine nastavio je koristiti i obrađivati tuženik. Predmetne nekretnine on (svjedok) i njegova braća nisu neposredno koristili, s obzirom da je 1968. godine on otišao studirati u Zagreb, a nakon završetka studija i odsluženja vojnog roka 1972. godine počeo je raditi u Končaru sve do 1995. godine, i sve to vrijeme pa do danas živi u [adresa]. Njegov brat BG je 60-ih godina otišao živjeti u [adresa], gdje i danas živi. Njegov treći brat HG je početkom 60-ih godina otišao živjeti i raditi u Osijek i cijelo vrijeme je tamo živio, a umro je u 1. mjesecu ove godine. Koliko mu je poznato predmetne nekretnine su u naravi bile zemljište na kojem se sijao kukuruz i pšenica, osim nekretnina koja se nalazi uz groblje, koja je korištena kao vinograd. Za korištenje predmetnih nekretnina tuženikov otac nije plaćao nikakvu naknadu. Na nekretnini koja se nalazi uz groblje, koja se koristila kao vinograd, dolazio je svake godine, dok na preostale dvije nekretnine nije dolazio sigurno 15-20 godina, tako da mu nije poznato što je sada to zemljište u naravi. Tuženik ima sestru Ć koja se nakon završetka studija udala i otišla živjeti u [adresa], tako da ista nikada nije bila u posjedu niti koristila predmetne nekretnine. Njegovi roditelji od kada pamti predmetne nekretnine koristili su i obrađivali, no na koji točno način i po kojoj osnovi je njegov otac te nekretnine stekao ne može reći, no zna da im nikada nitko nije osporavao posjed tih nekretnina.

15. Iz povijesnog prikaza zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i povijesnog prikaza zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te provedenim geodetskim vještačenjem utvrđeno je da su predmetne kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] do 2023. godine bile upisane kao suvlasništvu fizičkih osoba. Naime, u vještakom nalazu i mišljenju vještak Petar Ostroški naveo je da je na ročištu licu mjesta u Gornjim Kusonjama, obišao predmetne nekretnine sa sudom i tuženikom te izvršio identifikaciju, usporedio sa važećim katastarskim planom i utvrdio da se radi o tri čestice koje se nalaze u Gornjim Kusonjama. Kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze se oko 800 metara sjeveroistočno od sela Gornje Kusonje, sjeverno oko 2 km od asfaltne ceste za Voćin, zapadno od šumskog puta kojim se do njih dolazi od asfaltne ceste, a protežu se od tog puta i kč. br. [katastarska čestica] prema zapadu u dužini od oko 136 metara. Kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se oko 500 metara sjeverno od sela Gornje Kusonje, na kraju groblja, a proteže se prema sjeverozapadu do šume. Sve čestice su u naravi pašnjak bez raslinja. Kč. br. [katastarska čestica] k.o. je površine 547 m[2] , kč. br. [katastarska čestica] površine je 784 m i kč. br. [katastarska čestica] k.o. je površine 1259 m[2,] upisane su u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo RH i tuženika ĆG po 1/2 dijela, a u Pl. broj 1270 k. o. [katastarska općina] kao suposjed tuženika te UG po 1/2 dijela. Iz povijesti promjena izdane od Ureda za katastar nekretnina u Slatini, priložene u spisu, vidi se da su sve tri čestice bite upisane kao posjed ONI od 1961. godine, a iz povijesnog izvoda iz zemljišne knjige se vidi da su iste čestice bile upisane kao suvlasništvo fizičkih osoba do 2023. godine.

16. Tuženik je iskazao da je 2022. godine s braćom HG, BG i ZG zaključio darovni ugovor, temeljem kojeg se uknjižio kao suvlasnik u 1/2 dijela na predmetnim nekretninama. Radi se o nekretninama koje je sve do svoje smrti obrađivao njegov otac koji je umro 1994. godine, a korištenje ovih nekretnina njegov otac je dobio od AG, oca svjedoka ZG, koji nekretnine je spomenuti AG koristio i obrađivao sve do svoje smrti, a vjerojatno je te nekretnine stekao nasljedstvom iza svojih roditelja. Ove nekretnine je njegov otac koristio i obrađivao i na njima sadio duhan, papriku, sijao ječam, osim na onom zemljištu koje se nalazi uz groblje, na kojem je u to vrijeme bio vinograd, koji više ne postoji. Njegov otac je predmetne nekretnine obrađivao na način da je sadio navedene kulture i održavao spomenuti vinograd, a nakon njegove smrti iste nekretnine je nastavio on koristiti, na način da je pošumljavao to zemljište i čistio od raslinja. Ove nekretnine sada su u naravi pošumljeno zemljišta i livada. Njegovom ocu nikada nitko nije osporavao korištenje i obradu ovih nekretnina, niti je to netko osporavao spomenutom AG. Kč. br. [katastarska čestica], koja se nalazi uz groblje, neposredno graniči sa njegovom česticom kč. br. [katastarska čestica], dok preostale čestice br. 1415 i br. 1416 graniče sa zemljištem koje koristi PP Orahovica d.o.o. Nije mu poznata osoba po imenu DG i ne zna o kome se radi. Predmetne nekretnine posjeduje u 1/2 dijela, odnosno posjeduje polovicu od one površine koja je naznačena u zemljišnim i katastarskim knjigama. Njegov posjed ovih nekretnina u naravi je vidljiv, naime, na čestici br. 1227 uočljiva je površina koju ima u posjedu, jer je vidljivo do kuda je taj dio pokošen. Posjed preostalih čestice br. 1415 i br. 1416 je vidljiv jer je dio navedenih nekretnina koje ima u posjedu pošumljen, a drugi dio je pokošen.

17. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim, slijedom čega je tužbeni zahtjev sud odbio te presudio kao u izreci.

18. Neosnovano tužiteljica smatra da je pravo vlasništva na spornom suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina stekla na temelju izvršenog pravnog posla, jer da je stjecanje vlasništva nekretnine na taj način bilo moguće po propisima koji su se primjenjivali prije stupanja na snagu ranijeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ-6/80 i 36/90, dalje ZOVPO). Tužiteljica ne navodi temeljem kojih to konkretnih propisa, a koji su se primjenjivali prije stupanja na snagu ZOVPO, je bilo moguće stjecanje vlasništva nekretnine na temelju izvršenog pravnog posla. Prije stupanja na snagu ZOVPO primjenjivao se Opći građanski zakonik (OGZ), koji nije omogućavao stjecanje prava vlasništva nekretnine na temelju izvršenja pravnog posla, već isključivo upisom pravnog posla u javne knjige. Naime, paragrafom 431. OGZ propisano je da se za prijenos vlasništva na nepokretnim stvarima mora posao stečenja upisati u javne knjige (uknjižba). Istovjetno je određivala i odredba čl. 33. ZOVPO, kojom je bilo propisano da se na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određene zakonom. Istovjetno određuje važeći ZVDSP, gdje se u odredbi čl. 119. st. 1., kada je riječ o stjecanju vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla, određuje da se vlasništvo stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

19. S obzirom da su predmetne nekretnine, prema podacima iz povijesnog zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama bile upisane isključivo kao vlasništvo, odnosno suvlasništvo fizičkih osoba, no nikada kao vlasništvo DG, koji je prema podacima promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Virovitica, Odjel za katastar nekretnina Slatina od 20. veljače 2023., predmetne nekretnine darovao Općenarodnoj imovini (ONI) darovnim ugovorom broj Ev. 869 od 1961., sasvim je jasno da navedeni darovni ugovor nikada nije proveden u zemljišnim knjigama, slijedom čega tužiteljica vlasništvo na spornom suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina nije niti mogla steći izvršenjem pravnog posla, odnosno uknjižbom u zemljišnim knjigama.

20. Nadalje, na temelju provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja utvrđeno je da pravo vlasništva na spornom suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina tužiteljica nije stekla niti dosjelošću. Naime, iako iz povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Virovitica, Odjel za katastar nekretnina Slatina od 20. veljače 2023., proizlazi da su predmetne nekretnine od osnutka katastarskog operata 1955. godine bile upisane u posjed DG, koji iste daruje "Općenarodnoj imovini" (ONI) darovnim ugovorom broj Ev. 869 od 1961., a izlaganjem operata na javni uvid 1973. godine iste su upisane u posjed IPK Osijek, da bi po zahtjevu ODO u Virovitici 2004. godine upisane u posjed Republike Hrvatske, tužiteljica u postupku nije uspjela dokazati da se u samostalnom neprekidnom posjedu spornog suvlasničkog dijela predmetnih nekretninama stvarno nalazila više od 20 godina. Naime, posjed nekretnine upisan u katastru nije dostatan dokaz za utvrđenje da je upisani posjednik ujedno i stvarni posjednik te da na toj nekretnini vrši svoju faktičku (stvarnu) vlast.

20.1. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da na spornom suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina tužiteljica ima faktičku (stvarnu) vlast u neprekidnom razdoblju od 20 godina. Naime, iz iskaza svjedoka ČG, predložen od strane tužiteljice, proizlazi da se u posjedu predmetnih nekretnina PP Orahovica d.o.o. nalazi 2017. godine temeljem prvog ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH, koji zakup je bio zaključen na rok od 5 godina, a nakon toga iduće dvije godine PP Orahovica d.o.o. bila je u posjedu temeljem privremenog ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH, a po isteku ugovorenog roka zakupa PP Orahovica d.o.o. ostala je u neposrednom posjedu predmetnih nekretnina te se i danas nalazi u mirnom posjedu, istaknuvši da mu nije poznato tko se nalazio u posjedu i tko je koristio ove nekretnine u razdoblju prije nego što je PP Orahovica d.o.o. temeljem prvog ugovora o zakupu stupila u posjed istih. Svjedok nikada osobno nije bio na predmetnim nekretninama pa stoga ne može reći na koji način se vršio posjed tih nekretnina od strane PP Orahovica d.o.o. Njegova saznanja o posjedu predmetnih nekretnina od strane PP Orahovica d.o.o. temelje se isključivo na dokumentaciji, a ne na temelju neposrednog zapažanja.

20.2. Svjedokinja ŽG, također predložena od strane tužiteljice, ima saznanja da su predmetne nekretnine 2018. godine, temeljem ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH, predmetne nekretnine u zakup PP Orahovica d.o.o. na rok od 5 godina te da je Općina Voćin na zahtjev PP Orahovica d.o.o. krajem listopada 2023. navedenoj tvrtki izdala potvrdu kojom se potvrđuje da se navedena tvrtka nalazi u mirnom posjedu ovih nekretnina, međutim, nije joj poznato u čijem posjedu su premetne nekretnine bile prije nego što su 2018. godine dane u zakup PP Orahovica d.o.o. U praksi Općina Voćin ne uvodi zakupce u posjed takvih nekretnina, već od Agencije za poljoprivredno zemljišta samo na znanje dobiva primjerke zaključenih ugovora o zakupu. Osobno nikad nije bila na terenu niti je fizički dolazila na predmetne nekretnine i utvrđivala stvarno posjedovno stanje. Što se tiče navoda svjedokinje vezano za potvrdu o mirnom posjedu spornih nekretnina, koju je, kako tvrdi svjedokinja, na zahtjev PP Orahovica d.o.o. izdala Općina Voćin, potrebno je istaknuti da takav potvrda ne prileži spisu kao dokaz, niti su stranke predložile da se da se potvrda pribavi i izvrši uvid, slijedom čega osnovanost navoda svjedokinje o izdavanju navedene potvrde sud nije mogao utvrditi.

21. S obzirom da svjedoci ČG i ŽG nemaju saznanja tko se nalazio u posjedu spornog suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina u razdoblju prije nego što je PP Orahovica d.o.o. temeljem prvog ugovora o zakupu 2018. godine stupila u posjed, cijeneći da iz iskaza svjedoka ZG i tuženika proizlazi da je predmetne nekretnine sve do svoje smrti koristio AG, otac navedenog svjedoka, koji je u umro 1976. godine, a da je kada isti više nije mogao sam obrađivati te nekretnine zbog zdravlja i starosti rekao ocu tuženika MG, svom polubratu, da može nastaviti obrađivati i koristiti ove nekretnine, što je on, prema iskazima navedenog svjedoka i tuženika, činio sve do svoje smrti 1994. godine, a poslije njegove smrti te nekretnine nastavio je koristiti i obrađivati tuženik, te cijeneći da tuženika i njegove prednika nitko nikada nije smetao u posjedu predmetnih nekretnina, niti im je taj posjed netko branio, proizlazi da u katastru upisani posjed predmetnih nekretnina ne odgovara stvarnom posjedovnom stanju, te da je u katastru upisani posjed tužiteljice, kao i posjed njezinih prednika, bio samo formalne narav, budući da tijekom tog razdoblja tužiteljica, a niti njezini prednici, kako to proizlazi iz provedenih dokaza, nisu izvršavali faktičnu vlast na predmetnim nekretninama. Naime, prema odredbi čl. 10. st. 1. ZVDSP samo osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, dok je odredbom čl. 12. st. 1. ZVDSP određeno da posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari.

22. Slijedom navedenih utvrđenja, cijeneći da tužiteljica u postupku na nesporan način nije dokazala da se ikada stvarno nalazila u neposrednom samostalnom posjedu suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina, niti je glede spornog suvlasničkog dijela ikada imala faktičku vlast koju bi izvršavala osobno, ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju, pa da bi se mogla smatrati neposrednim posjednikom u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZVDSP, utvrđeno je da u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 159. st. 3. ZVDSP za stjecanje vlasništva tužiteljice na spornom suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina dosjelošću. Naime, citiranom zakonskom odredbom određeno je da samostalni posjednik, čiji je posjed barem pošten, stječe vlasništvo nekretnine dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Slijedom navedenog, sud je tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti odbio te presudio kao u izreci.

23. Sud smatra potrebnim istaknuti da sve i da su u konkretnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva tužiteljice dosjelošću, tužbeni zahtjev valjalo bi odbiti. Ovo stoga što je utvrđeno da je tuženik savjesni stjecatelj spornog suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina te se u odnosu na njega ima primijeniti načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige i djelovanju povjerenja u istinitost zemljišne knjige. Naime, da je tuženik savjesni stjecatelj proizlazi iz činjenice da u vrijeme zaključenja darovnog ugovora od 22. prosinca 2022., broj OV-8119/2022, kao i u trenutku kad je 26. siječnja 2023. podnesen zahtjev za upis prava vlasništva na spornom suvlasničkom dijelu u zemljišnim knjigama, tuženik postupao u dobroj vjeri. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati da sporni suvlasnički dio predmetnih nekretnina ne pripada otuđivateljima, odnosno upisanim nositeljima knjižnog prava BG, ZG i HG. Odredbom čl. 122. st. 1. ZVDSP propisano je da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, dok je odredbom čl. 122. st. 2. ZVDSP određeno da je stjecatelj u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar ne pripada otuđivatelju. Nadalje, tuženik nije bio dužan istraživati izvanknjižno stanje spornog suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina, što jasno proizlazi iz odredbe čl. 122. st. 3. ZVDSP, kojom je propisano da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što stjecatelj nije istraživao izvanknjižno stanje.

24. S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da tužiteljica nije dokazala da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekla dosjelošću, da je tuženik u vrijeme zaključenja darovnog ugovora od 22. prosinca 2022., broj OV-8119/2022, kao i u trenutku podnošenja zahtjeva za upis vlasništva na spornom suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama, postupao u dobroj vjeri u smislu odredbe čl. 122. st. 2. ZVDSP, sud je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio te presudi kao u izreci.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), temeljem koje je sud obvezao tužiteljicu da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od ukupno 750,00 EUR, i to 150,00 EUR za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-138/23, dalje Tarifa), 450,00 EUR za zastupanje na ročištima održanim 12. lipnja i 4. rujna 2024. te 27. kolovoza 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) te 150,00 EUR na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 46. Tarife).

25.1. Odluku o zatraženim troškovima sudskih pristojbi na odgovor na tužbu sud nije donio, budući da zahtjev tuženika u tom dijelu nije uopće određen, što je u suprotnost sa odredbom čl. 164. st. 2. ZPP, kojom je određeno da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove (točno određeni iznos) za koje traži naknadu.

25.2. S obzirom na navedeno, sud je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP obvezao tužiteljicu da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 750,00 EUR, dok je zahtjev za naknadom preostalog troška, u visini od 500,00 EUR, sud kao neosnovan odbio.

U Slatini, 19. rujna 2025.

S u d a c :

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Virovitici, Građansko upravni odjel - z.z. tužiteljice.

2. Slaven Vrbošić, odvjetnik iz Osijek - punomoćnik tuženika.