REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: R1-187/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja BELMET Handelsgesellschaft m.b.H., Austrija, Linz, Gruberstrasse 2-4, OIB: 05270049374, protiv protivnika osiguranja METAL ELEMENT d.o.o., Zagreb, Kuzminečka ulica 8, OIB: 80962695139, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere, dana 19. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog za osiguranje novčane tražbine u iznosu od 461.238,42 EUR s zateznim kamatama od dospjelosti do isplate, određivanjem privremene mjere kojom će se zabraniti bankama kod kojih se vode računi protivnika osiguranja da protivniku osiguranja ili, po njegovom nalogu, trećoj osobi isplate s računa protivnika osiguranja novčani iznos za koji je određena privremena mjera.

Obrazloženje

1. U prijedlogu za osiguranje se navodi da su predmetne stranke članovi društva Belmet d.o.o., sa sjedištem u [adresa] (dalje u tekstu: Belmet RS) i to predlagatelj s udjelom od 51%, a protivnik s udjelom od 49% , a da je većinski član i direktor društva protivnika osiguranja, BĐ, ujedno bio jedini direktor društva Belmet RS u razdoblju od 6. travnja 2017. do 5. travnja 2023.

2. Nadalje, da je BĐ kao direktor društva Belmet RS sklopio s protivnikom osiguranja nekoliko ugovora o poslovnoj suradnji, na temelju kojih je Belmet RS isplatio protivniku osiguranja u razdoblju od travnja 2017. do lipnja 2023. ukupno 454.595,69 EUR za usluge za koje je upitno da li su ikada stvarno pružene. Prema Zakonu o privrednim društvima Republike Srbije (dalje u tekstu: ZPD), koji se primjenjuje na društvo Belmet RS, TĐ , kao direktoru društva Belmet RS je za sklapanje ugovora o poslovnoj suradnji s protivnikom osiguranja, u kojemu je BĐ većinski član društva, trebalo odobrenje skupštine društva Belmet RS, budući da je imao osobni interes za sklapanje i realizaciju tih ugovora (čl. 200. st. 1. t. 23. u vezi čl. 66. st. 1. t. 2. ZPD-a). S obzirom da BĐ nije dobio takvo odobrenje skupštine društva Belmet RS, to da je protivnik osiguranja nepripadno stekao temeljem tih ugovora iznos od 454.595,69 EUR.

3. Osim toga, da je po nalogu BĐ s računa društva Belmet RS na račun protivnika osiguranja dana 27. veljače 2023. i 15. ožujka 2023. uplaćen iznos od 587.238,39 EUR, na temelju navodnih odluka o isplati dividende protivniku osiguranja za 2019., 2020., 2021. i 2022. S obzirom da odluke o upotrebi dobiti može donijeti samo skupština društva Belmet RS i to prema Društvenom ugovoru tog društva tročetvrtinskom većinom glasova svih članova društva, a da takve odluke nisu donesene, to da navedene isplate nisu bile zakonite. Osim toga, da je iznos koji je isplaćen u 2023. po osnovi isplate dividende činio oko 37% ukupne imovine društva Belmet RS, zbog čega je za tako raspolaganje bila potrebna odluka skupštine donesena tročetvrtinskom većinom glasova svih članova i temeljem odredaba čl. 470. st. 1. u vezi čl. 471. st. 4. ZPD-a. Naposljetku, navedena isplata protivniku, kao drugom članu društva Belmet RS, da je izvršena protivno odredbama čl. 275. st. 2. u vezi čl. 184. st. 2. ZPD-a (imovina društva Belmet RS nije bila dostatna za isplatu takvih razmjera).

4. Tako predlagatelj osiguranja zaključuje da je protivnik osiguranja nepripadno od društva Belmet RS stekao iznos od 1.041.834,08 EUR, a kako je predlagatelj osiguranja do sada od istog društva stekao iznos od 143.055,02 EUR, to da je ukupan iznos isplata u korist oba člana društva 1.184.889,10 EUR, a kada bi se taj iznos podijelio među članovima društva sukladno njihovim udjelima u temeljnom kapitalu društva Belmet RS, to da bi predlagatelj imao pravo na isplatu iznosa od 604.293,44 EUR (51%), a protivnik na isplatu iznosa od 580.595,66 EUR (49%), a kako je protivnik u stvarnosti primio isplatu iznosa od 1.041.834,08 EUR, to da je očito dobio 461.238,42 EUR više nego što bi mu pripadalo razmjerno njegovom udjelu u temeljnom kapitalu društva Belmet RS. Dakle, da bi tu razliku u iznosu od 461.238,42 EUR trebao dobiti predlagatelj osiguranja sukladno njegovom udjelu u temeljnom kapitalu društva Belmet RS, a kako nije, to da taj iznos predstavlja štetu koju mu je dužan naknaditi protivnik osiguranja.

5. Time predlagatelj smatra da je učinio vjerojatnim postojanje novčane tražbine u iznosu od 461.238,42 EUR s zateznim kamatama prema protivniku osiguranja, po osnovi odredbe čl. 78. u vezi čl. 61. ZPD-a. Iako je predlagatelj već ranije predlagao određivanje privremene mjere protiv protivnika radi osiguranja iste novčane tražbine te iako je njegov prijedlog odbijen, između ostalog i iz razloga što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske smatrao da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje novčane tražbine, već da bi se eventualno moglo raditi o tražbini društva Belmet RS, a ne predlagatelja kao člana tog društva, predlagatelj napominje da je u međuvremenu Privredni sud u Beogradu donio rješenje o privremenoj mjeri kojim je radi osiguranja iste tražbine i to ovdje predlagatelja osiguranja, a u postupku pred srpskim sudom tužitelja, odredio privremenu mjeru protiv ovdje protivnika, a tamo tuženika, kojom mu se zabranjuje raspolaganje njegovim poslovnim udjelom u društvu Belmet RS. Predlagatelj smatra da to rješenje stranog suda ukazuje da postoji vjerojatnost tražbine predlagatelja. Osim toga, da je u međuvremenu u e-mailu od **.**.2024. BĐ, u svoje ime te u ime protivnika osiguranja, priznao postojanje novčanog potraživanja predlagatelja osiguranja.

6. Pored toga, predlagatelj navodi da se opasnost u poduzimanju od strane protivnika osiguranja radnji koje bi mogle ugroziti ostvarenje predlagateljeve novčane tražbine sastoji u tome što je protivnik osiguranja:

- sklopio s društvom Belmet RS ugovore o poslovnoj suradnji bez potrebno odobrenja skupštine društva Belmet RS te primio isplate po tim ugovorima, iako je upitno da li je temeljem istih pružio bilo kakve usluge društvu Belmet RS,

- bez postojanja valjanih odluka skupštine društva Belmet RS odredio i primio isplatu dobiti te na taj način raspolagao imovinom veće vrijednosti društva Belmet RS, iako za to nije imao potrebno odobrenje skupštine te iako navedeno društvo nije raspolagalo sredstvima za isplatu,

- raspolagao svojom imovinom na štetu interesa predlagatelja osiguranja, budući da je godišnjih financijskih izvješća protivnika osiguranja za 2024. vidljivo smanjenje dugotrajne imovine s 307.244,95 EUR na 158.800,10 EUR,

- na skupštini održanoj 8. kolovoza 2025. donio odluku o pokretanju likvidacije društva, a malo je vjerojatno da će protivnik imati dovoljno sredstava za namirenje svih svojih vjerovnika, slijedom čega da će likvidacija biti obustavljena, a otvoren stečajni postupak.

7. Osim toga, da određivanjem predložene privremene mjere protivnik osiguranja ne bi pretrpio nikakvu štetu, odnosno da bi ista mogla biti tek neznatna, tako da uopće nije potrebno dokazivati gore navedenu opasnost.

8. Napominje da i BĐ poduzima radne kojima umanjuje svoju vlastitu imovinu kako bi onemogućio ili barem otežao ostvarenje predlagateljeve tražbine.

9. U konačnici, ako sud ne bi odredio predloženu privremenu mjeru, tada bi se tražbina tužitelja imala ostvarivati u inozemstvu, ovrhom na poslovnom udjelu protivnika u društvu Belmet RS, slijedom čega se ima smatrati da gore navedena opasnost postoji.

10. Stoga predlaže, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 461.238,42 EUR s zateznim kamatama od dospijeća do isplate, odrediti privremenu mjeru kojom će se zabraniti bankama kod kojih se vode računi protivnika osiguranja da protivniku osiguranja ili, po njegovom nalogu, trećoj osobi isplate s računa protivnika osiguranja novčani iznos za koji je određena privremena mjera.

11. Prijedlog za određivanje privremene mjere jest neosnovan.

12. Prije svega, valja napomenuti kako je ovaj sud međunarodno , stvarno i mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari (čl. 57. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu /Narodne novine, broj: 101/2017., 67/2023./ i čl. 292. st. 2., čl. 340. st. 1. u vezi čl. 171. st. 1. i 3. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., dalje u tekstu: OZ/).

13. Nadalje, iako je prijedlog za određivanje identične privremene mjere podnesen protiv istog protivnika osiguranja i radi osiguranja iste tražbine već odbijen rješenjem ovog suda R1-11/2024 od 24. siječnja 2024., potvrđenim rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-607/2024-2 od 16. veljače 2024., zbog novih činjenica iznijetih u prijedlogu za koje predlagatelj smatra da opravdavaju određivanje privremene mjere odnosno da čine vjerojatnim postojanje njegove tražbine te postojanje opasnosti da bi bez predložene mjere protivnik osujetio njeno ostvarenje (doneseno je rješenje o privremenoj mjeri radi osiguranja iste tražbine od strane Privrednog suda u Zagrebu, BĐ je navodno priznao postojanje te tražbine, protivnik je donio odluku o provedbi likvidacije i sl.), ne radi se o pravomoćno presuđenoj stvari, slijedom čega je dopušteno meritorno razmatrati podneseni prijedlog za osiguranje.

14. Za određivanje privremene mjere za osiguranje novčane tražbine moraju biti ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 344. OZ-a.

15. Odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a određeno je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

16. Radi se o konkretnoj subjektivnoj opasnosti, slijedom čega predlagatelj mora učiniti vjerojatnim da protivnik osiguranja svojim radnjama sprečava ili otežava namirenje predlagateljeve tražbine.

17. Navedene pretpostavke (vjerojatnost postojanja tražbine i opasnost) moraju biti kumulativno ispunjene.

18. Napominje se da predlagatelj ne mora dokazivati subjektivnu opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, a smatra se da opasnost postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu (čl. 344. st. 2. i 3. OZ-a).

19. Sud smatra da predlagatelj nije učinio vjerojatnim niti postojanje tražbine prema protivniku osiguranja, niti postojanje subjektivne opasnosti na strani protivnika osiguranja.

20. Prije svega, ako je protivniku osiguranja nešto nepripadno isplaćeno iz imovine društva Belmet RS, tada društvo Belmet RS ima potraživanje prema protivniku radi povrata tog novčanog iznosa, a ne predlagatelj kao većinski član tog društva.

21. Nadalje, iz dostavljenih ugovora o poslovnoj suradnji koji su sklapani između Belmet RS, zastupanom po ZĐ i protivnika osiguranja, zastupanom po FĐ, u 2017., 2018. i 2020., proizlazi da je ugovoreno da će društvo Belmet RS plaćati protivniku osiguranja za njegove usluge mjesečno 3.500,00 EUR (ugovor iz 2017.), 4.500,00 EUR (ugovor o 2018.) i 2.000,00 EUR (ugovor iz 2020.).

22. Ne ulazeći u to jesu li te usluge stvarno izvršene ili nisu, iz visine ugovorene novčane naknade nije jasno da li ti ugovori podliježu odobrenju skupštine društva Belmet RS.

23. Dakle, iz mjerodavnih odredaba srpskog ZPD-a proizlazi da su direktori trgovačkih društva osobe koje imaju posebne dužnosti prema društvu (čl. 61. st. 1. t. 4. ZPD-a), koji su dužni obavijestiti društvo o postojanju osobnog interesa u pravnom poslu kojeg društvo sklapa (ako društvo ima samo jedno direktora, onda se o tome obavještava skupština društva), s time da se smatra da postoji osobni interes direktora u slučaju sklapanja pravnog posla između društva i treće osobe, ako je ta treća osoba s direktorom društva u financijskom odnosu i ako se može očekivati da postojanje tog odnosa utječe na direktorovo postupanje (čl. 65. st. 1., 3. i 4. t. 3. ZPD-a).

24. U tom slučaju skupština društva s ograničenom odgovornošću daje direktoru odobrenje za sklapanje tog pravnog posla običnom većinom glasova onih članova društva koji nemaju osobni interes u poduzimanju tog pravnog posla (čl. 66. st. 1. t. 2. ZPD-a).

25. Dakle, načelno je predlagatelj osiguranja kao jedini preostali član društva koji ne bi imao osobnog interesa u sklapanju ugovora o poslovnoj suradnji između društva Belmet RS i protivnika osiguranja trebao je dati odobrenje za sklapanje tih ugovora.

26. Međutim, prema odredbi čl. 66. st. 11. ZPD-a to odobrenje za sklapanje pravnog posla nije potrebno u slučaju da vrijednost predmeta tog posla iznosi manje od 10% od knjigovodstvene vrijednosti ukupne imovine društva iskazane u posljednjoj godišnjoj bilanci.

27. Uzevši u obzir ugovorene iznose mjesečne naknade te njihov zbroj na godišnjoj razini (3.500,00 EUR • 12=42.000,00 EUR, 4.500,00 EUR • 12=54.000,00 EUR i 2.000,00 EUR • 12=24.000,00 EUR), ne proizlazi da bi vrijednost predmeta svakog od tih ugovora prelazila 10% knjigovodstvene vrijednosti ukupne imovine društva iskazane u godišnjoj bilanci, a sve s obzirom da predlagatelj tvrdi da iznos od 587.238,39 EUR čini 37% ukupne imovine društva, što bi značilo da je vrijednost ukupne imovine društva Belmet RS 1.587.130,78 EUR, iz čega proizlazi da bi 10% te vrijednosti iznosilo 158.713,08 EUR.

28. Dakle, vrijednost pojedinačnih ugovora o poslovnoj suradnji je znatno manja od 10% vrijednosti imovine društva Belmet RS pa bi proizlazilo da ti ugovori nisu bili podložni odobrenju skupštine društva Belmet RS pa nije učinjeno vjerojatnim da bi protivnik osiguranja bio dužan vratiti društvu Belmet RS iznos naknada koje su mu isplaćene temeljem tih ugovora.

29. Osim toga, sve da su navedeni ugovori bili podložni odobrenju skupštine društva Belmet RS koje nije dano, to ne znači da ti ugovori nisu valjano sklopljeni te da ne obvezuju ugovorne strane, ne ulazeći pri tom u pitanje eventualne odgovornosti tadašnjeg direktora društva Belmet RS, ZĐ, za naknadu štete navedenom društvu.

30. S druge strane, iz isprava dostavljenih uz prijedlog proizlazi da je tadašnji direktor društva Belmet RS, BĐ, samostalno donio odluke o upotrebi dobiti navedenog društva na način da se 49% ostvarene dobiti u 2019., 2020., 2021. i 2022. isplati protivniku osiguranja, kao članu društva Belmet RS s udjelom u temeljnom kapitalu od 49%.

31. Nedvojbeno je da uprava trgovačkog društva nije ovlaštena donositi odluke o upotrebi dobiti društva (hoće li se ista zadržati, iskoristiti za pokriće gubitaka ili, nakon što su eventualni gubici pokriveni, isplatiti članovima društva), već tu odluku donosi skupština društva.

32. Tako je i odredbom čl. 200. t. 6. ZPD-a određeno da skupština društva odlučuje o raspodjeli dobiti i načinu pokrića gubitaka, uključujući i određivanje dana stjecanja prava na učešće u dobiti i dana isplate učešća u dobiti članovima društva.

33. Pri tomu je Društvenim ugovorom društva Belmet RS određeno da skupština donosi odluke dvotrećinskom većinom članova glasova, dok tročetvrtinskom većinom od ukupnog broja glasova svih članova društva odlučuje, između ostalog, o raspodjeli dobiti i načinu pokrića gubitka (čl. 16. st. 1. i 2. Društvenog ugovora društva Belmet RS).

34. S obzirom da nisu postojale odluke skupštine društva Belmet RS o upotrebi dobiti kojima je odlučeno da će se ostvarena dobit u navedenim godinama isplatiti članovima društva sukladno njihovim udjelima u temeljnom kapitalu društva , to je sav iznos kojeg je protivnik osiguranja stekao po osnovi isplate dobiti, ukupno 587.238,39 EUR, stečen bez pravne osnove i protivnik osiguranja ga je dužan vratiti društvu Belmet RS, a ne predlagatelju osiguranja.

35. Predlagatelj osiguranja, kao niti protivnik osiguranja, nema pravo na isplatu dobiti sve dok skupština društva Belmet RS ne donese o tome odluku propisanom većinom glasova, a takva odluka očito još nije donesena.

36. Stoga predlagatelj osiguranja nema prema protivniku osiguranja novčane tražbine koje navodi u prijedlogu pa je već iz tog razloga prijedlog za određivanje privremene mjere neosnovan.

37. Osim toga, predlagatelj osiguranja nije naveo niti jednu radnju koju protivnik poduzima, a koju bi sud mogao ocijeniti kao radnju kojom se ugrožava ostvarenje predlagateljeve navodne novčane tražbine.

38. Prije svega, nije protivnik taj kojemu je navodno trebao odobrenje za sklapanje ugovora o poslovnoj suradnji, već tadašnji direktor tužitelja VĐ pa se činjenica što VĐ nije zatražio to odobrenje (iako je prethodno utvrđeno iz stanja spisa ne proizlazi niti da je trebao) ne može staviti na teret protivniku osiguranja.

39. Također, VĐ je taj koji je naložio isplatu određenog novčanog iznosa po osnovi isplate dobiti s računa Belmet RS na račun protivnika osiguranja, a sama činjenica što je protivnik te novce zadržao i još ih nije vratio društvu Belmet RS se ne može smatrati radnjom ugrožavanja tražbine povrata tog iznosa, već radnjom temeljem koje je ta tražbina nastala, dakle, bitne su radnje koje je protivnik osiguranja samostalno poduzeo nakon nastanka te tražbine.

40. Činjenica da se dugotrajna imovina protivnika osiguranja smanjuje iz godine u godinu ne znači da protivnik poduzima radnje radi osujećenja namirenja navodnih tažbina predlagatelja (a niti društva Belmet RS).

41. Smanjene knjigovodstvenih pozicija u godišnjim financijskim izvješćima društva može biti posljedica raznih čimbenika, prije svega lošeg odnosa ponude i potražnje na tržištu za uslugama koje protivnik pruža, a što je objektivna okolnost, a ne subjektivna radnja protivnika usmjerena na osujećenje naplate tražbina predlagatelja osiguranja.

42. Također, niti odluka skupštine društva protivnika o pokretanju postupka likvidacije (iako za sada nikakva odluka nije upisana u sudskom registru ovog suda) se ne može smatrati radnjom usmjerenom osujećenju naplate predlagateljevih navodnih tražbina, budući da se likvidacija društva neće moći provesti dok se ne namire tražbine svih vjerovnika, koji će biti pozvani prijaviti svoje tražbine, a ako imovina društva protivnika osiguranja i ne bude dostatna za namirenje svih tražbina pa dođe do obustave likvidacije i otvaranja stečajnog postupka, to se ponovno ne može smatrati osujećivanjem naplate vjerovnikovih tražbina, upravo suprotno, stečaj je generalna ovrha kojemu je cilj ujednačeno i što sveobuhvatnije namirenje tražbina svih vjerovnika društva.

43. Dakle, predlagatelj nije učinio vjerojatnim niti opasnost da bi protivnik bez određivanja predložene privremene mjere spriječio ili znatno otežao naplatu tražbine time što bi svoju imovinu otuđio, prikrio ili na drugi način njome raspolagao, a ne može se smatrati da bi određivanjem predložene mjere (zapljenom novčanih tražbina po svim računima protivnika do iznosa od 461.238,42 EUR) protivnik pretrpio samo neznatnu štetu, budući da je za očekivati da bi se time u cijelosti blokiralo funkcioniranje protivnika osiguranja.

44. Naposljetku, pogrešno predlagatelj osiguranja tumači odredbu čl. 344. st. 3. OZ- a. Dakle, kada ta odredba kaže da se smatra da opasnost postoji ako se tražbina ima ostvarivati u inozemstvu, podrazumijeva da bi se tražbina koja se osigurava određivanjem privremene mjere imala ostvarivati u inozemstvu, a iz sadržaja privremene mjere je jasno da se njeno određenje zahtijeva kako bi se tražbina namirila u Hrvatskoj, državi sjedišta ovog suda, na novčanim tražbina po računima protivnika osiguranja otvorenim u bankama sa sjedištem u [adresa].

45. Očigledno je da protivnik osiguranja ima imovinu i u inozemstvu (poslovni udio u društvu Belmet RS), ali se predmetna mjera predlaže radi osiguranja namirenja navodne tražbine predlagatelja na onoj imovini protivnika koja se nalazi u Hrvatskoj.

46. Stoga se ne može presumirati postojanje opasnosti u konkretnom slučaju.

47. Kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere, valjalo je odbiti prijedlog kao neosnovan.

48. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. rujna 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave rješenja, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.