1              Poslovni broj: 17 Gž-1230/2022-3

 

   

 

 

 

 

Poslovni broj: 17 Gž-1230/2022-3

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljanom od sutkinja Milene Vukelić-Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja D. A. S. iz S. A. D., OIB …, kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice D. K. iz Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik N. P., odvjetnik u Z., radi namirenja tražbine iz založene stvari, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2301/16-60 od 27. svibnja 2022., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.

 

presudio je

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovna i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2301/16-60 od 27. svibnja 2022.

 

Obrazloženje

 

              1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Tuženik, i to D. K. iz Z., OIB: … dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja, i to D. A. S. s prebivalištem u …, …, OIB: …, u iznosu od 40.442,11 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 47/2008, 125/2011, 78/2018, dalje: ZOO), a koje kamate teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika, i to stana na X (desetom) katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice s WC-om, predsoblja i balkona u ukupnoj površini od 49,10 čm, a koji stan se nalazi u stambenoj zgradi …., Z., sagrađena na čest. br. 2428/2, i koji stan je upisan u poduložak broj 7225 zk.ul.br. 4312 k.o. T., a koji stan je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zk.č.br. 2428/2 k.o. T. na kojoj je navedena zgrada izgrađena, uknjiženo pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 11.875,00 kn u roku od 15 dana.“

 

              2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014.; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem.

 

3. U žalbi ističe da prvostupanjski sud temelji svoju odluku na utvrđenjima iz pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4609/2014 od 13. srpnja 2018. potvrđene presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-979/2018 kojom je utvrđeno da je tuženica vratila tužitelju pozajmljeni novac, zbog čega je obveza tuženice prestala ispunjenjem, a da pritom prvostupanjski sud tijekom ovog postupka nije utvrdio niti razjasnio na koji je način prestala obveza tuženice. Tužitelj ističe da je osporio primitak iznosa od 3.946,03 eura/29.731,40 kuna[1], kao i da bi bila riječ o njegovom potpisu na uplatnici broj 310090, Potvrdi o (prijevremenom) otplaćenom dugu i Izvansudskoj nagodi, te predložio provođenje grafološkog vještačenja, a koji je prvostupanjski sud odbio bez obrazloženja. Nadalje, ističe kako uplatnica broj 310090 ne sadrži podatke iz kojih bi bilo vidljivo da se radi o ispunjenju predmetne obveze tužitelju, te da iznos na uplatnici ne odgovora iznosu iz tužiteljevog obračuna dugovanja tužene. Tužitelj smatra da iz iskaza tuženice proizlazi kako predmetnu uplatnicu nije predala tužitelju i da nije ispunila obvezu, kao i da je iskaz tužene supsidijarno dokazno sredstvo na kojem se ne može temeljiti prvostupanjska presuda. Konačno, u odnosu na promašenu pasivnu legitimaciju tužitelj ističe da se ima primijeniti pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019.

 

              4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              5. Žalba nije osnovana.

 

              6. Predmet spora je hipotekarna tužba kojom tužitelj kao hipotekarni vjerovnik zahtjeva od tuženice da trpi namirenje tražbine u iznosu od 5.367,59 eura/40.442,11 kuna¹ zajedno sa zakonskim zateznim kamatama iz vrijednosti založenih nekretnina.

 

              7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda parničnog postupka.

 

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude razumljiva, neproturječna sama sebi i razlozima presude, te pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

9. Nije sporno da su stranke 22. srpnja 2011. sklopile Ugovor o zajmu broj … potvrđen kod javnog bilježnika I. M. pod brojem OV-1878/11, kao ni da je na temelju tog ugovora u zemljišnim knjigama na nekretnini tuženice stanu sagrađenom na čest.br.2428/2 upisanoj u zk.ul. 4132, u knjizi položenih ugovora upisnom u poduložak 7225 k.o. T. uknjiženo založno pravo radi osiguranja tražbine tužitelja u iznosu od 5.374,63 eura s godišnjim kamatama od 6,73% plativo u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate 22. veljače 2013. te eventualnim troškovima ovrhe u korist tužitelja.

 

10. Prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud utvrđuje da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4609/2014-32 od 13. srpnja 2018. naloženo tužitelju izdati tuženici ispravu podobnu za uknjižbu brisanja njegovog založnog prava na nekretnini tuženice, a koje je založno pravo uknjiženo radi osiguranja potraživanja iz Ugovora o zajmu od 22. srpnja 2011. i to iz razloga što je u tom postupku utvrđeno da je tuženica ispunila svoju obvezu, odnosno u cijelosti vratila tužitelju pozajmljeni iznos. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj u ovom postupku zahtijeva namirenje tražbine koja je prestala ispunjenjem iz vrijednosti nekretnine tuženice, slijedom čega zauzima pravni stav da tužitelj nema pravo na takvu pravnu zaštitu pozivom na članak 336. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015.; dalje: ZV) (u prvostupanjskoj presudi očitom omaškom napisano članak 339. stavak 1. ZV-a).

 

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na članak 154. stavak 3. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015.; dalje: Tarifa).

12. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

13. Naime, žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio na koji je način prestala obveza tuženice nisu osnovani. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude istaknuo da je obveza tuženice prestala ispunjenjem, kako to proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4609/2014-32 od 13. srpnja 2018., te isprava u spisu – Potvrde o (prijevremenom) otplaćenom dugu s uplatnicom broj 310090 i Izvansudske nagodbe od 3. svibnja 2012. S tim u vezi, žalbeni navodi tužitelja kojima ističe kako uplatnica broj 310090 ne sadrži podatke iz kojih bi bilo vidljivo da se radi o ispunjenju predmetne obveze tužitelju, te da iznos na uplatnici ne odgovara iznosu iz tužiteljevog obračuna dugovanja tuženice nisu cijenjeni, budući da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4609/2014-32 od 13. srpnja 2018. utvrđeno da je obveza tuženice prestala ispunjenjem pa se u ovom postupku niti ne mogu utvrđivati činjenice o kojima je već pravomoćno odlučeno.

 

14. Žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da se pobijana presuda temelji na iskazu tuženice, a koji predstavlja supsidijarno dokazno sredstvo na kojem se ne može temelji prvostupanjska presuda, kao niti žalbeni navodi o počinjenju bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 220. stavkom 2.  ZPP-a zbog neprovedenog grafološkog vještačenja, nisu osnovani. Naime, suprotno žalbenim navodima iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi da je prvostupanjski sud odluku isključivo temeljio na iskazu tuženice, već na temelju svih provedenih dokaza. Vezano za žalbene navode o propustu prvostupanjskog suda da provede grafološko vještačenje na okolnost vjerodostojnosti potpisa tužitelja na Potvrdi o (prijevremenom) otplaćenom dugu i Izvansudskoj nagodbi, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je taj dokazni prijedlog tužitelj postavio na glavnoj raspravi održanoj 2. veljače 2021., odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka, a bez iznošenja razloga zbog kojih taj dokaz nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 299. stavka 3. ZPP-a taj dokazni prijedlog tužitelja nije uzeo u obzir. 

 

15. Na zaključak o ispunjenosti predmetne tražbine tužitelja osigurane založnim pravom upućuje i pravomoćna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4609/2014-32 od 13. srpnja 2018. kojom je naloženo tužitelju izdati tuženici ispravu podobnu za uknjižbu brisanja njegovog založnog prava na nekretnini tuženice, a koje je založno pravo uknjiženo radi osiguranja potraživanja iz predmetnog Ugovora o zajmu od 22. srpnja 2011., upravo iz razloga što je utvrđeno da je tražbina tužitelja u cijelosti ispunjena.

 

16. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 336. stavka 1. i 2. ZV-a kada je donio pobijanu presudu.

 

17. Odredbom članka 336. stavka 1. ZV-a je propisano da ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni vjerovnik je ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga, dok je stavkom 2. istog članka propisano da pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založni vjerovnik putem suda, a po pravilima određenim u ZV-u i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako nije što drugo određeno zakonom.

 

18. U konkretnom slučaju, radi se o hipotekarnoj tužbi iz članka 336. stavka 1. ZV-a kojom tužitelj, kao založni vjerovnik, zahtijeva namirenje svog potraživanja prema tuženici, kao založnom dužniku, iz vrijednosti nekretnine tuženice koja je opterećena založnim pravom na temelju predmetnog Ugovora o zajmu od 22. srpnja 2011. Valja reći da u postupku koji se vodi povodom hipotekarne tužbe tužitelj kao založni vjerovnik treba dokazati postojanje svog dospjelog potraživanja na nekretnini tuženice radi kojeg je založno pravo osnovano.

 

19. S obzirom na utvrđenje da je tražbina tužitelja koja je osigurana založnim pravom prestala ispunjenjem, to ista više ne postoji, slijedom čega nije ispunjena jedna od pretpostavki iz članka 336. stavka 1. ZV-a za udovoljenje tužbenom zahtjevu pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je taj zahtjev odbio.

 

20. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a te relevantne odredbe Tarife kada je naložio tužitelju da naknadi tuženici ukupan parnični trošak u iznosu od 1.576,08 eura/11.875,00 kuna¹.

 

21. Slijedom navedenog, pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 13. rujna 2023.

 

Predsjednica vijeća

       Milena Vukelić Margan, v.r.