Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Stalna služba u Ogulinu
Bernardina Frankopana 1
47300 Ogulin
Broj Povrv-120/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu po sucu Milki Keleuva- Ivošević, kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalist Željka Brozovića, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i odvodnja Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o., (OIB: 36612651354), Novi Vinodolski, Dubrova 22, protiv tuženika EC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi naplate novčanog potraživanja, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u nazočnosti zamjeničkog punomoćnika tužitelja Vedrana Jurašić, odvjetnika iz Ogulina i tuženika, na ročištu radi objave presude 19. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Sabljarića iz Slunja, poslovni broj: Ovrv-9246/2023, UPP/OS-Ovrv- 919/2023 od 11. siječnja 2024. održava se na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku EC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], E [adresa], br. 8A da tužitelju Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o., (OIB: 36612651354), Novi Vinodolski, Dubrova 22 isplati iznos glavnice od 127,70 eur ( sto dvadeset sedam eura i sedamdeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to kako slijedi:
- na iznos od 7,17 eur po računu broj 2210-983509 od 22.11.2022. do isplate,
- na iznos od 8,86 eur po računu broj 2211-983509 od 21.12.2022. do isplate,
- na iznos od 7,27 eur po računu broj 2212-983509 od 1.2.2023. do isplate,
- na iznos od 11,23 eur po računu broj 2301-983509 od 21.2.2023. do isplate,
- na iznos od 7,28 eur po računu broj 2302-983509 od 25.3.2023. do isplate,
- na iznos od 8,06 eur po računu broj 2303-983509 od 21.4.2023. do isplate,
- na iznos od 7,28 eur po računu broj 2304-983509 od 23.5.2023. do isplate,
- na iznos od 8,06 eur po računu broj 2305-983509 od 21.6.2023. do isplate,
- na iznos od 7,28 eur po računu broj 2306-983509 od 21.7.2023. do isplate,
- na iznos od 13,61 eur po računu broj 2307-983509 od 22.8.2023. do isplate,
- na iznos od 19,93 eur po računu broj 2308-983509 od 21.9.2023. do isplate,
- na iznos od 14,39 eur po računu broj 2309-983509 od 21.10.2023. do isplate,
- na iznos od 7,28 eur po računu broj 2310-983509 od 21.11.2023. do isplate,
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Sabljarića iz Slunja, poslovni broj: Ovrv-9246/2023, UPP/OS-Ovrv-919/2023 od 11. siječnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku EC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], E [adresa], br. 8A da tužitelju Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o., (OIB: 36612651354), Novi Vinodolski, Dubrova 22, da isplati iznos troškova ovršnog postupka od 25,00 eur (dvadeset i pet eura) od dospijeća 11. siječnja 2024., pa nadalje do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i u tom dijelu se odbija tužitelj sa tužbenim zahtjevom.
III. Nalaže se tuženiku JC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] da tužitelju Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o., (OIB: 36612651354), Novi Vinodolski, Dubrova 22 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 225,77 eur (dvjesto dvadeset i pet eura i sedamdeset i sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća 19. rujna 2025. (dan donošenja prvostupanjske presude), pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tuženik JC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], br. 8A sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je nesporno je da je tuženik korisnik vodnih usluga tužitelja budući da posjeduje, odnosno vlasnik je nekretnine na području mjesta pružanja usluge tužitelja i to na adresi [adresa]. Tuženik navodi kako je predmetno dugovanje u fiksnom dijelu pružene usluge već podmirio i to 11. siječnja 2022. i 12. siječnja 2023., no u tom smislu ne pruža nikakve dokaze u vidu potvrda o uplatama ili tomu slično. S druge strane, tužitelj je primljene uplate od strane tuženika ispravno evidentirao te navedene uplate knjižio sukladno pravilima financijskog računovodstva i Zakona o obveznim odnosima, odnosno zatvarao prijašnja otvorena dugovanja. Tužitelj razlaže pravnu osnovu ispostave računa tuženiku kao vlasniku nekretnine na području grada [adresa].
1.1. Navodi da Zakon o vodnim uslugama definira korisnika u članku 42. Zakona na način da se stavkom 1. propisuje da sredstva cijene vodnih usluga prihod su isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Stavkom 2. je određeno da cijena vodne usluge sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela. Vezano za cijenu i način naplate vodnih usluga Zakon o vodnim uslugama u člancima 42. do 46. propisuje da Odluku o cijeni vodnih usluga određuje Isporučitelj usluge, dakle ovdje tužitelj. Nadalje u stavku 5. članka 43. Zakona o vodnim uslugama propisano je da Vlada Republike Hrvatske uredbom propisuje metodologiju za određivanje cijene vodnih usluga. Tom se uredbom propisuju i vrste troškova koji se naknađuju iz cijene vodnih usluga, postupak javnog savjetovanja o nacrtu odluke o cijeni vodnih usluga, primjena pravila iz članka 5. stavka 6. ovoga Zakona, kao i iznimke od tog pravila, najniža količina isporučene vode nužna za osnovne potrebe kućanstva, dopušteni oblici međusobnih subvencija iz cijene vodne usluge između različitih kategorija korisnika vodnih usluga, način obračuna isporuke vodne usluge, način obračuna cijene vodnih usluga prema isporuci u prethodnim razdobljima (prethodna potrošnja) ili prema procijenjenim količinama te nedopušteni načini ili drugi dopušteni načini određivanja cijene vodnih usluga.
1.2. Sukladno navedenom Vlada je na prijedlog Vijeća za vodne usluge donijela Uredbu o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (Narodne novine broj:112/2010; dalje u tekstu: Uredba). Uredba Vlade Republike Hrvatske o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva predmetnu problematiku uredila u članku 6. da najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela. Fiksni dio najniže osnovne cijene služi za pokriće troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine, i to troškova: očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima, umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima, tekućeg i investicijskog održavanja priključaka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i odvodnje, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga i ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće. Fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga ne može biti veći od fiksnog dijela najniže osnovne cijene vodnih usluga. Varijabilni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga ovisi o količini isporučenih vodnih usluga. Slijedom navedenog na isporučitelju je da izračuna sveukupno fiksne troškove i varijabilne troškove te odredi kako će ih naplatiti korisnicima. Tužitelj da se odlučio za naplatu fiksnog troška u jednakom iznosu od svih korisnika u stambenim zgradama kao i za obračun varijabilnog dijela po potrošnji za stambene prostore koji imaju ugrađene ispravne i baždarene sekundarne vodomjere kako je određeno u članku 50. i 51. Odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (Službene novine Primorsko-goranske županije broj: 32/2012 od dana 09.08.2012.g. sa Dopunama i izmjenama objavljenim na web stranici isporučitelja, a koje propisuju i to u članku 50. stavak 1. da ukoliko se zbroj stanja očitanih sekundarnih vodomjera razlikuje od očitanog stanja glavnog vodomjera, tako utvrđena razlika obračunava se na način da se ona raspodijeli na sve korisnike prema njihovom vlasničkom udjelu, stambena jedinica i pribroji stanju očitanog sekundarnog vodomjera. Stavkom 2. propisano je da sekundarni vodomjeri su vlasništvo korisnika usluga koji su dužni omogućiti isporučitelju usluge redovno održavanje istih. Ukoliko isporučitelj ustanovi da sekundarni vodomjer nije sukladno važećim zakonskim propisima, redovito održavan i baždaren, zadržava pravo naplate utrošene vode prema procjeni. Stavkom 3. propisano je da isporučitelj usluge određuje način i uvjete za realizaciju odredaba iz stavaka 1. i 2. ovog članka, a svi međusobni odnosi iz ovog članka urediti će se posebnim ugovorom. Stavkom 4. propisano je da dopune i izmjene odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga: U zgradama sa jednim glavnim vodomjerom obim isporučenih usluga će se utvrditi prema očitanju vodomjera. Ovlašteni predstavnik zgrade odnosno korisnik-potrošač dužan je isporučitelju vodnih usluga dostaviti podatke o očitanim stanjima na individualnim vodomjerima zaključno do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. Članak 51. propisuje da dopune i izmjene odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga. Stavak 1. navodi da u slučaju eventualne razlike nastale između stanja na glavnom vodomjeru i izboja individualnih vodomjera korisnici-potrošači su dužni podmiriti nastalu razliku potrošnje. Mogućnost ugradnje sekundarnog vodomjera za poslovne objekte. Stavkom 3. propisano je da isporučitelj usluge očitava stanje glavnog vodomjera i tako očitano stanje uspoređuje sa zbrojem potrošnje svih očitanih sekundarnih vodomjera. Stavkom 4. propisano je da ukoliko ovlašteni predstavnik odnosno korisnik ne dostavi podatke iz prethodnog stavka ili ne dostavi iste na vrijeme, količina isporučenih vodnih usluga na glavnom vodomjeru raspodijeliti će se svim korisnicima stanova u zgradi ravnomjerno, odnosno po obračunu će se izvršiti prema datim podacima za prethodni mjesec. Dopune i izmjene odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga. Stavkom 5. propisano je da u zgradi sa više korisnika vodnih usluga koja ima ugrađen jedan glavni vodomjer, u kojoj samo neki od korisnika imaju sklopljene o ugradnji sekundarnih vodomjera količina isporučenih vodnih usluga na glavnom vodomjeru raspodjeljuje se na način de se korisnicima koji imaju sekundarne vodomjere obračunava usluga prema očitanom stanju, a razlika koja nastane između očitanog stanja na glavnom vodomjeru i zbroju stanja na sekundarnim vodomjerima se raspoređuje na preostale korisnike vodnih usluga koji nemaju ugrađene vodomjere prema broju istih stambenih jedinica razmjerno. Odluku o načinu raspodjele utvrđene količine isporučenih vodnih usluga između pojedinih korisnika vodnih usluga kao i sve kasnije promjene koje utječu na način raspodjele, dužan je isporučitelju vodnih usluga dostaviti predstavnik zgrade, odnosno korisnici. Ukoliko isporučitelj vodnih usluga ne primi podatke za obračun na gore navedeni način, potrošnju će raspodijeliti ravnomjerno svim korisnicima. Slijedom navedenog obračun potrošnje tuženiku se vrši temeljem odredbe članka 50. stavak 1. Općih i tehničkih uvjeta.
1.3. Tuženik da je tijekom predmetnog razdoblja, dakle kroz 2022. i 2023. godinu, bio jedan od triju korisnika zgrade na adresi [adresa] koji nije iskoristio pruženo mu pravo ugradnje sekundarnog vodomjera te se obračun utroška vode izvodi temeljem čl. 51. st. 5. Odluke. Tuženikova je šifra objekta 983509, a ostala dva korisnika bez sekundarnog vodomjera šifrirana su kao 983503 i 983507. Slijedom navedenog, tužitelj obrazlaže sam proces izračunavanja razlike potrošnje za korisnike koji nemaju ugrađeni sekundarni vodomjer u stambenoj zgradi. Od ukupne potrošnje na glavnom vodomjeru oduzima se potrošnja po sekundarnim brojilima, te se tako dobije razlika u potrošnji koja se dalje dijeli na sve korisnike u zgradi koji nemaju ugrađeno sekundarno brojilo na jednake dijelove. Program automatski izračunava razliku potrošnje po korisnicima koji su na razlici potrošnje, tj. koji nemaju ugrađene sekundarne vodomjere. U konkretnom slučaju radi se o naplati razlike potrošnje gdje šifra 22015 označava glavni vodomjer cijele zgrade, a šifra tuženika 983509 je bez kontrolnog, tj. sekundarnog vodomjera. Iz dostavljenog Prikaza objekata unutar brojila i računa svih korisnika u zgradi razvidno je da je npr. u kolovozu 2023. g. tuženiku obračunata razlika potrošnje na način da se od glavnog vodomjera oduzela sva potrošnja zabilježena na sekundarnim vodomjerima, pa tako u konkretnom slučaju je u kolovozu 2023. g. obračunata potrošnja na glavnom vodomjeru iznosila [broj vodomjera] m3, a tuženiku je obračunata potrošnja u varijabilnom dijelu od 5,33 m3 slijedom činjenice da je ostalim korisnicima sa sekundarnim vodomjerima sveukupno obračunata potrošnja sukladno potrošnji iskazanoj na zasebnom sekundarnom vodomjeru (dok je tuženiku i ostaloj dvojici korisnika obračunata razlika – svakome po 5,33 m3). Po istom je principu tuženiku fakturirana potrošnja i u odnosu na ostali dio utuženog razdoblja. Kartica potrošnje tuženika, naravno, ne postoji u knjigama tužitelja jer se njegova potrošnja zasebno ne evidentira zbog činjenice nepostojanja sekundarnog vodomjera.Prilaže karticu potrošnje u kolovozu 2023. za predmetnu zgradu, prikaz objekata unutar brojila, karticu potrošnje svih korisnika.
1.4. Tužitelj ističe da je irelevantna činjenica koliko tuženik boravi u svom prostoru s obzirom na gore istaknute odredbe koje se tiču obračuna potrošnje vode u slučaju nepostojanja sekundarnog vodomjera, što je kod tuženika slučaj. Tužitelj upućuje na relevantnu sudsku praksu u predmetu iste vrste i to na presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 19. siječnja 2021., posl. br. Povrv-3055/19, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu od dana 21. lipnja 2021., posl. br. Gž- 430/2021. U obrazloženju prvostupanjske presude stoji sljedeće: „Tuženik tijekom postupka tvrdi da u predmetnom stanu u [adresa] boravi svega nekoliko tjedana godišnje, da ima ispravan vodomjer, te da je tužitelj količinu potrošene vode trebao utvrditi očitanjem toga vodomjera, a ne primjenom odredbe čl. 50. Odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (dalje: Odluka). Tuženik također navodi da tužitelj nezakonito naplaćuje fiksnu naknadu bez obzira na količinu potrošene vode. U odnosu na takve navode tuženika valja prije svega reći da tuženik tijekom postupka ničim nije dokazao da bi trošio vodu u predmetnom stanu samo tijekom nekoliko tjedana godišnje. Neovisno o tome, valja napomenuti da sve i da su točni takvi navodi tuženika, navedeno samo po sebi ne bi dovelo u pitanje valjanost obračuna potrošnje vode iskazanu u računima za utuženo razdoblje. Ovo stoga što se sukladno odredbi čl. IV. Odluke tužitelja o cijeni vodnih usluga od 14. listopada 2016. (listovi 41-43 spisa) korisnicima vodne usluge javne vodoopskrbe cijene vodne usluge obračunava prema isporučenoj količini vode očitanoj na glavnom vodomjeru mjesečno, a sukladno odredbi čl. 50. st. 1. Odluke, ukoliko se zbroj stanja očitanih sekundarnih vodomjera razlikuje od očitanog stanja glavnog vodomjera, tako utvrđena razlika obračunava se na način da se raspodijeli na sve korisnike prema njihovom vlasničkom udjelu (stambena jedinica) i pribroji stanju očitanog sekundarnog vodomjera. Pri tome valja napomenuti da tuženik nije osporio visinu potrošene vode očitane na glavnom vodomjeru, već je samo osporio da bi bio u obvezi platiti cijenu sukladno čl. 50. st. 1. Odluke, te osim toga, tuženik nije dokazao da bi u svojem stanu imao ugrađen sekundarni vodomjer do kojeg je tužitelju kao isporučitelju omogućen pristup. Nadalje, uvidom u preslike računa utvrđeno je da su navedeni računi sačinjeni sukladno čl. 7. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (Narodne novine, br. 112/10) jer je u njima zasebno iskazan fiksni i varijabilni dio osnovne cijene vodnih usluga, te su uz to zasebno iskazani i porez na dodanu vrijednost, naknada za zaštitu voda, naknada za korištenje voda i naknada za razvoj, a iznosi cijena u računima sukladni su cijenama određenima Odlukom tužitelja o cijeni vodnih usluga od 14. listopada 2016. (listovi 41- 43 spisa). Stoga tuženik neosnovano navodi da tužitelj protuzakonito naplaćuje fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga.“ Iz gore pružene presude vidljivo jest da su sudovi, kako prvostupanjski tako i drugostupanjski, zauzeli stav da je ovakvo obračunavanje potrošnje za korisnike koji nemaju ugrađene sekundarne vodomjere na zakonu osnovano. Prilaže navedenu prvostupanjska i drugostupanjska presuda.
1.5. U svrhu dokazivanja gore navedenih činjenica, privitku se dostavlja slijedeće dokaze: Računi, Financijska kartica do dana 31.prosinca 2022. i 31.prosinca 2023., Odluka o cijeni vodnih usluga, Cjenik vodnih usluga, Odluka o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (Službene novine Primorsko-goranske županije broj: 32/2012), Dopune i izmjene Odluke o općim i tehničkim uvjetima od dana 23.07.2013. Odluku o izmjeni i dopuni odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga od 25.03.2016. Odluku o priključenju na komunalne vode građevine (Službene novine Primorsko-goranske županije, broj: 32/2014 od 31.10.2014.), Odluka o odvodnji otpadnih voda na području Grada Novi Vinodolski (Službene novine Primorsko- goranske županije, broj: 32/2014 od 31.listopada 2014.) Opći i tehnički uvjeti isporuke vodnih usluga javne odvodnje od dana 18.lipnja 2014. , objavljeni na web stranicama društva, Odluka o izmjeni Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga javne odvodnje od dana 20.ožujka 2015. g. objavljeni na web stranicama društva i Odluka o izmjeni Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga javne odvodnje od 25.veljače 2015., objavljeni na web stranicama društva.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da prema tužitelju nema nikakav dug. Određene obveze da plaća unaprijed za cijelu tekuću godinu i to prije dospijeća ukupnog godišnje iznosa, a u ovom slučaju da je riječ o fiksnom dijelu vodoopskrbe i fiksnom dijelu odvodnje. Za predmetno razdoblje tuženikov fiksni dio vodoopskrbe iznosio je 3,98 eura mjesečno, a fiksni dio odvodnje 1,99 eura mjesečno, što sa PDV od 25 % iznosi 6,74 eura mjesečno, odnosno za cijelu godinu 80,98 eura. Fiksni dio vodoopskrbe i odvodnje za 2020. je platio 9. siječnja 2020., a za 2021. godinu 3.veljače 2021. Tijekom 2020. i 2021. tuženik nije boravio u predmetnom stanu, stoga nije niti trošio vodu. Tuženik pojašnjava da je u uzlazu zgrade [adresa] do kolovoza 2020. trajno prebivala samo jedna osoba i to SC koja je preminula u kolovozu 2020., te u čijem je stanu ugrađen novi digitalni vodomjer, pa se obračun vrši temeljem egzaktno očitanog podatka na tom vodomjeru. Cjelogodišnja potrošnja vode je do kolovoza 2020. postojala u samo jednom stanu od ukupno šesnaest stanova u predmetnom ulazu, a svi ostali samo povremeno dolaze vikendom. Tužitelj da obračunava potrošnju tijekom cijele godine, što znači da izmišlja i naplaćuje potrošnju vode koja ne postoji i to i drugim vlasnicima stanova koji nemaju ugrađen novi digitalni vodomjer iako oni tu borave samo tijekom ljeta. Nadalje navodi da je problem između njega i tužitelja nastao 2014. godine kada je tužitelj ponudio sklapanje Ugovora o ugradnji i održavanju sekundarnog vodomjera za mjerenje potrošnje vode te obračuna usluge potrošnje vode za objekte izgrađene prije stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu od 20. ožujka 2003., odnosno novo tehničko rješenje vodomjera sa daljinskim očitanjem što je tuženik prihvatio., uz prijedlog da se izuzme klauzula o solidarnoj odgovornosti vlasnika stanova, odnosno i za tuženika i to za eventualnu razliku između izmjerene potrošnje po svim sekundarnim vodomjerima, jer da takva klauzula nema uporište u zakonu. Tuženik iziskuje da odgovornost bude podijeljena, a ne solidarna. Poziva se na odredbe Zakona o obveznim odnosima. Pobija rješenje o troškovima postupka u cijelosti.
3. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan u pogledu glavnice i zakonske zatezne kamate, te djelomično osnovan u odnosu na troškove postupka.
4. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 29. studenoga 2023. godine na listu 15 spisa proizlazi da tužitelj od tuženika potražuje iznos od 127,70 eura uz zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog računa.
5. Tijekom postupka sud je izvršio dokaz čitanjem i pregledavanjem izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 29. studenoga 2023. godine ( list 15 spisa), kartice potrošnje ( list br.52 spisa), prikaz objekta unutar brojila ( list br.53 spisa), računa ( list br.54-72 spisa), financijske kartice ( list br.74-77 spisa), računa ( list br. 78-90 spisa), Odluke o cijeni vodnih usluga ( list br.91-93 spisa), cjenika ( list br.94 spisa), dopune i izmjene odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga ( list br.95 spisa), Odluke (list br.96-147 spisa), sudske prakse (list br.148-161 spisa), ponude za ugradnju sekundarnog vodomjera ( list br.166 spisa), ugovora ( list br.167-169 spisa), dopisa ( list br.170 spisa), preslike e-maila ( list br.172 spisa), privitak 2 osnovnom međuvlasničkom ugovoru ( list br.174 spisa) i uplatnica ( list br.175 spisa).
6. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja u ovom predmetu, odnosno da je tužitelj ovlašteni pružatelj usluga isporuke vode. Nije sporna niti pasivna legitimacija tuženika, odnosno da isti ima priključak za vodu u stanu na adresi [adresa] (sada po navodima tuženika na adresi [adresa]), za koje mu je tužitelj ispostavio račune.
7. Tuženik osporava način izračuna potrošnje vode.
8. Ugradnja sekundarnog vodomjera predviđena je ako postoji više suvlasnika ili korisnika nekretnine s jednim zajedničkim glavnim vodomjerom i to na zahtjev zainteresiranog korisnika. Da bi došlo do razdvajanja i ugradnje treba postojati izričiti zahtjev korisnika, a suvlasnici korisnici moraju dati suglasnost i priložiti dokumentaciju prema pravilima isporučitelja. Ako korisnik odbija ugradnju sekundarnog vodomjera, isporučitelj vodnih usluga nije dužan izvršiti razdvajanje potrošnje. Cjelokupna potrošnja vode obračunava se po glavnom zajedničkom vodomjeru i dijeli prema dogovorenom ili broju suvlasnika. Postupak je dobrovoljan i uređuje se internim aktima i Općim uvjetima. Navedeni način nije u suprotnosti sa odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer isti omogućuje korisnicima da prepoznaju i kontroliraju vlastitu potrošnju, ali ne predviđa pravo na prisilnu ugradnju sekundarnog vodomjera. Uobičajeno je da ako nema tehničkog razdvajanja odnosno sekundarnih vodomjera, voda i troškovi se dijele prema dogovoru, broju osoba ili površini.
8.1. Uvidom u priloženu dokumentaciju u spisu sud je utvrdio da šifra 22015 označava glavni vodomjer cijele zgrade, a šifra tuženika je zavedena pod brojem 983509 i ista je bez sekundarnog vodomjera. Iz dostavljenog Prikaza objekata unutar brojila i računa svih korisnika u zgradi razvidno je da je u kolovozu 2023. tuženiku obračunata razlika potrošnje na način da se od glavnog vodomjera oduzela sva potrošnja zabilježena na sekundarnim vodomjerima, tako da je u kolovozu 2023. g. obračunata potrošnja na glavnom vodomjeru iznosila [broj vodomjera] m3, a tuženiku je obračunata potrošnja u varijabilnom dijelu od 5,33 m3.
9. Sukladno Pravilniku o ovjerenim razdobljima za pojedina zakonita mjerila i način njihove primjene i umjerenim razdobljima za etalone koji se upotrebljavaju za ovjeravanje zakonitih mjerila (Narodne novine br. 107/15. - dalje: Pravilnik), vodomjeri se ovjeravaju u razdoblju od 5 godina, te su sukladno čl. 6. st. 3. navedenog Pravilnika vlasnici mjerila obvezni najkasnije 30 dana od isteklog razdoblja podnijeti zahtjev za redovno ovjeravanje mjerila.
10. Redovnu izmjenu i ovjeru vodomjera je dužan vršiti tužitelj na svoj teret, kako to proizlazi iz članka 12. Odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga, ali je tim člankom propisano i da je korisnik usluge dužan omogućiti isporučitelju usluge redovnu izmjenu vodomjera, kao i ponovno ovjeravanje mjerila.
11. Tužitelj je sukladno članku 50. i 51. Odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga, te Dopunama i izmjenama iste odluke, potrošnju vode obračunao na način da je raspodijelio razliku između zbroja stanja očitanih sekundarnih vodnih mjera i očitanog stanja glavnog vodomjera raspodijelio na preostale korisnike prema njihovom vlasničkom udjelu. Naime, tom odlukom je regulirano da ukoliko sekundarni vodomjer nije redovno održavan i baždaren, isporučitelj usluge zadržava pravo naplate utrošene vode prema procijeni.
12. Iz priloženih Odluka tužitelja i Cjenika proizlazi da se fiksni dio osnovne cijene obračunava u iznosu od 3,98 eura mjesečno uvećano za porez na dodanu vrijednost, dok se cijena vode, naknada za korištenje voda, naknada za zaštitu voda, naknada za razvoj i naknada za razvoj odvodnje obračunavaju po volumenu utrošene vode po propisanim koeficijentima.
13. Uredba Vlade Republike Hrvatske o najnižoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (Narodne novine broj 112/2010), a koja Uredba kao i Odluka tužitelja, propisuje da se najniža cijena vodnih usluga sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, te da se fiksni dio iste odnosi na pokriće troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga (troškova očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka, te izrade i dostave računa, umjeravanja i servisiranja vodomjera, tekućeg investicijskog održavanja priključaka i redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti vodomjera, te ispitivanja i održavanja ispravnosti vode za piće), dok se varijabilni dio odnosi na količinu isporučene vodne usluge. Odredbe članka 205. i čl. 206. Zakona o vodama (Narodne novine 153/09., 130/11., 56/13. i 14/14.), omogućavaju isporučitelju vodne usluge da sam određuje visinu cijene vodnih usluga Odlukom, uz prethodnu suglasnost jedinice lokalne samouprave te propisuje što Tarifa vodnih usluga javne vodoopskrbe najmanje mora sadržavati tj. osnovnu cijenu vodne usluge i cijenu koju plaćaju socijalno ugroženi građani.
14. Odredbom članka 221. A Zakona o parničnom postupku propisano je da ako sud ne može na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokaza. Dakle strana koja tvrdi određenu činjenicu procesno je dužna u prilog svojih tvrdnji priložiti dokaze. Tuženik nije postupio u smislu odredbe članka 221. A ZPP-a i dostavio dokaze da je podmirio utuženo potraživanje.
15. Temeljem odredbe članka 29. ZOO sud je tužitelju na dosuđeni iznos glavnice dosudio zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Zakonske zatezne kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
16. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenjujući članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Odluka o troškovima određena je s obzirom na vrijednost predmeta spora i sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika, te riješio kao u točki III. izreke.
16.1. Tužitelju je priznat trošak ovršnog prijedloga u dijelu u kojem je on bio potreban za vođenje ovrhe na temelju vrijednosti predmeta spora od 25,00 eur (javnobilježnička nagrada), dok je za preostali dio sud zahtjev za naknadu troška odbio, budući isti nije nastupio uslijed prigovora tuženika (predvidivi troškovi).
16.2. Sud je tužitelju dosudio prema navedenoj vrijednosti predmeta spora i troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku u parničnom postupku prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014.), trošak sastava podneska od 25. rujna 2024. u iznosu od 50,00 eur, trošak sastava podneska od 29. studenoga 2025. u iznosu od 50,00 eur trošak zastupanja na pripremnom ročištu 10. rujna 2025. u iznosu od 50,00 eur sve uvećano za PDV od 25% i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur. Ukupno su tužitelju priznati troškovi postupka u iznosu od 225,77 eur.
16.3. Ujedno sukladno shvaćanju izraženom u Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima županijskih sudova od 1. lipnja 2017. Su- IV- 204/17 platni nalog se ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka već se o tom trošku odlučuje presudom, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.
16.4. Ukupno su tužitelju priznati troškovi postupka u iznosu od 225,77 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude 19. rujna 2025. do isplate.
17. Slijedom provedenog dokaznog postupka odlučeno je kao u izreci.
U Ogulinu 19. rujna 2025.
Sudac
Milka Keleuva-Ivošević
Prijedlog odluke izradio
Viši sudski savjetnik-specijalist
Željko Brozović
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda na nadležni županijski sud.
Sukladno odredbi članka 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku presuda se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalno prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovog Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovog Zakona.
Dostaviti
1. Odvjetničko društvo Vuksanović i Partneri d.o.o., Rijeka, Blaža Polića 4
2. JC, [adresa]
