Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-419/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, protiv 1. tuženika CV, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice ŽV, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženih izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-838/2019-35 od 15. svibnja 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj: P-838/2019-39 od 5. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika 1. CV i 2. ŽV i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-838/2019- 35 od 15. svibnja 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: P-838/2019- 39 od 5. lipnja 2023., pod točkama I., III. i V. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika 1. CV i 2. ŽV za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Ugovor o darovanju nekretnina od dana 09.01.2017., ovjeren kod javnog bilježnika Augustinović Marina – Tranfić Željka iz Karlovca pod br. OV-228/17 i OV229/17, i Aneks Ugovoru o darovanju nekretnina od 09.03.2017., ovjeren kod javnog bilježnika Tee Ivić Jenkač iz Ozlja pod br. OV-390/17 i OV-393/17, a kojima je 1. tuženik, CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prenio na 2. tuženika, ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasništvo nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižnog odjela Ozalj, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi PRIZEMNA STAMBENA GRAĐEVINA BR.106 B TE POMOĆNA GRAĐEVINA S OTVORENOM NATKRIVENOM TERASOM, ORANICA I DVORIŠTE U POLJU površine 286 čhv, odnosno 1029 m2 u vlasništvu I. tuženika, gube pravni učinak prema tužitelju, Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, u dijelu koji je potreban za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema1. tuženiku u iznosu od:
- 7.250,99 EUR / 54.632,58 kn, koji se iznos odnosi na glavnicu i nepodmirenu kamatu na glavnicu obračunatu do 15.03.2023.g., sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na dio navedenog iznosa koji se odnosi na glavnicu u visini od 3.289,27 EUR / 24.783,00 kn od 16.03.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a na preostali dio iznosa koji se odnosi na kamatu u visini od 3.961,72 EUR / 29.849,58 kn bez daljnje zatezne kamate.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje da pravna radnja 1.tuženika iz točke I.izreke gubi pravni učinak u dijelu koji se odnosi na troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude od isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III. 2. tuženik ŽV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dužan je trpjeti da tužitelj svoju tražbinu prema 1. tuženiku u iznosu od 7.250,99 EUR / 54.632,58 kn, koji se iznos odnosi na glavnicu i nepomirenu kamatu na glavnicu obračunatu do 15.03.2023., sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na dio navedenog iznosa u visini od 3.289,27 EUR / 24.783,00 kn od 16.03.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a na preostali dio iznosa u visini od 3.961,72 EUR / 29.849,58 kn bez daljnje zatezne kamate, namiri prodajom nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižnog odjela Ozalj, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi PRIZEMNA STAMBENA GRAĐEVINA BR.106 B TE POMOĆNA GRAĐEVINA S OTVORENOM NATKRIVENOM TERASOM, ORANICA I DVORIŠTE U POLJU površine 286 čhv, odnosno 1029 m2.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži da je 2.tuženik dužan trpjeti namirenje tražbine tužitelja prodajom nekretnine kao pod točkom III. izreke ove presude, koja se odnosi na troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude od isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
V. Nalaže se 1. tuženiku CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2.tuženiku, ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da solidarno plate tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.190,16 EUR/ 16.501,76 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana",
a koja je presuda ispravljena rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: P- 838/2019-39 od 5. lipnja 2023. na način da u izreci pod točkom V., u drugom retku, umjesto riječi „2. tuženiku ĆV“ ima ispravno pisati „2. tuženiku ŽV“.
2. Protiv navedene presude pravovremeno su žalbu podnijeli tuženi 1. CV i 2. ŽV (dalje: 1 i 2. tuženi), a iz sadržaja koje je razvidno da je pobijaju pod točkama I., III. i V. izreke (u kojem dijelu nisu uspjeli u sporu i u kojem dijelu jedino i imaju pravni interes pobijati prvostupanjsku presudu), a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud odluku u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.
4. Žalba 1. i 2. tuženih nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato jer presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuju žalitelji prema sadržaja žalbe.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje dužnikovih pravnih radnji.
8. Prvostupanjski sud je pravilno, a primjenom odredbe članka 8. ZPP (prema kojoj sud ocjenjuje dokaze, a ne stranke), ocijenio sve izvedene dokaze u odnosu na pravno odlučne činjenice, a suprotni žalbeni navodi 1. i 2. tuženih nisu osnovani.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio: da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10833/05 od 24. listopada 2007. naloženo tuženiku CV (ovdje 1. tuženiku) isplatiti tužitelju (kao vjerovniku), iznos od 22.530,00 kn sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2000.do isplate, te naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 6.867,50 kn sa zateznom kamatom od 24. listopada 2007. do isplate, dok je u dijelu izreke pod točkom II. odbijen preostali tužbeni zahtjev, dok je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-2331/08 od 7. rujna 2010. preinačena navedena prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke na način da je 1. tuženiku naloženo da tužitelju isplati i daljnji iznos od 2.253,00 kn sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2000. do isplate, kao i naknaditi mu daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 3.179,50 kn sa zateznom kamatom od 24. listopada 2007. do isplate, te trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.144,00 kn sa zateznom kamatom od 7. rujna 2010. do isplate, koju tražbinu 1. tuženik CV tužitelju nije ispunio o dospjelosti; da se u konkretnom slučaju radi o pravnoj osnovi koja se odnosi na regres uslijed vožnje neosiguranim vozilom radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom u odnosu na koje je 1. tuženik pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj K-86/99-6; da je tužitelj kao ovrhovoditelj 4. lipnja 2013. podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima 1. tuženika kao ovršenika o kojem prijedlogu je Općinski sud u Karlovcu odlučio donošenjem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr- 1077/2013 od 4. studenog 2013., odmjerivši trošak tužitelju u iznosu od 1.848,00 kn, koji je ovršni postupak obustavljen rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-1077/13 od 6. prosinca 2013.; da je tužitelj kao ovrhovoditelj podnio novi prijedlog za ovrhu temeljem istih ovršnih isprava protiv 1. tuženika kao ovršenika, o kojem je odlučio Općinski sud u Karlovcu Stalna služba u Ogulinu donošenjem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1621/17 od 15. studenog 2017., odmjerivši tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.848,00 kn; da se prema potvrdi FINA-e o redoslijedu osnove za plaćanje s kamatom od 25. siječnja 2019., osnova za plaćanje iz spisa Ovr-1621/17 nalazi na 8. mjestu u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, dok visina obveze u redoslijedu prije te osnove iznosi 40.402,55 kn; da prema potvrdi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 25. srpnja 2019., 1. tuženik nije prijavljen na mirovinsko osiguranje niti mu se isplaćuju mirovinska primanja; da je prije pokretanja ovog postupka 1. tuženik djelomično namirio tražbinu tužitelja te je s plaćanjima nastavio i tijekom ovog postupka pa je stanje dugovanja u trenutku zaključenja glavne rasprave iznosilo 7.250,99 EUR/ 54.632,58 kn, a od čega se iznos od 3.289,27 EUR/ 24.783,00 kn odnosi na glavnicu, a iznos od 3.961,72 EUR/ 29.849,58 kn na obračunatu zateznu kamatu do 15. ožujka 2023.; da je ugovorom o darovanju nekretnina od 9. siječnja 2017. i aneksa ugovora o darovanju nekretnina od 9. ožujka 2017. 1. tuženik CV darovao 2. tuženici ŽV nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da osim nekretnine kojom je raspolagao predmetnim ugovorom o darovanju, nije utvrđena druga imovina 1. tuženika CV iz koje bi se naplatilo tužiteljevo potraživanja, a niti on ne tvrdi niti dokazuje da ima drugu imovinu.
10. Temeljem tako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, pravilan je materijalno pravni zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva kao pod točkama I. i III. izreke pobijane presude i to žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.
11. Budući da je predmet pobijanja ugovor o darovanju koji je sklopljen 9. siječnja 2017. dok je tužba u ovom postupku podnesena 30. kolovoza 2019. to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužba podnesena u roku od tri godine, a suprotna elaboriranja žalbe nisu osnovana.
12. Tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine samo za (naplatno) raspolaganje iz članka 67. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO), a raspolaganje darovanjem nije naplatno, nego besplatno.
13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je predmetnim ugovorom o darovanju 1. tuženik CV besplatno raspolagao svojom nekretninom radi čega se primjenom odredbe članka 67. stavka 3. ZOO smatra da je on kao dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (ovdje tužitelju) i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi (ovdje 2. tuženici ŽV) to bilo poznato ili moglo biti poznato, radi čega nije pravno odlučna činjenica što su 1. i 2. tuženici bračni drugovi niti se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 67. stavka 2. ZOO.
14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ne može svoju predmetnu dospjelu tražbinu naplatiti imajući u vidu trajanje postupka naplate u ovršnom postupku prema rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-1621/17 i da 1. tuženik CV ili nema dostatnih sredstava na računima ili nema nikakvih sredstava na računima i da je njegova pravna radnja - predmetno darovanje poduzeta na štetu vjerovnika - tužitelja, jer on kao dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje predmetne tražbine, a suprotno čemu 1. i 2. tuženi nisu dokazali, a teret dokaza čega je upravo na njima, pri čemu to što 1. tuženik CV i dalje mjesečno namiruje dug ne ukazuje na suprotno. Tužitelj u konkretnom slučaju nije obvezan trpjeti djelomično ispunjenje dospjele tražbine po 1. tuženiku CV u iznosima kada to i koliko to on odluči jer je predmetna tražbina tužitelja u cijelosti dospjela i on je u obvezi u cijelosti je tužitelju i ispuniti pa su žalbena elaboriranja da tužitelj nema pravni interes za pobijanje dužnikove pravne radnje neosnovana.
15. Činjenica što tužitelj do poduzimanje pobijane pravne radnje darovanja nije radi naplate svoje tražbine pokrenuo ovrhu na nekretnini predmet darovanja nije pravno odlučna.
16. Pobijanje dužnikovih pravnih radnji je institut obveznog prava koji pruža vjerovniku iz obveznog odnosa u svrhu namirenja tražbine pravo pobijati valjana imovinskopravna raspolaganja insolventnog dužnika, namirujući se iz nekih vrijednosti koje više nisu njegova imovina.
17. Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (članak 66. stavak 1. ZOO), a smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (članak 66. stavak 2. ZOO).
18. Dakle, opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jesu: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika (s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje), koje moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz članka 67. ZOO.
19. Prvostupanjski sud je, protivno neosnovanim žalbenim navodima, temeljem naprijed utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključio da su ispunjenje sve naprijed navedene opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji i posebne pretpostavke iz članka 67. stavka 3. ZOO jer je darovanje nekretnine besplatno raspolaganje (članak 67. stavak 4. ZOO).
20. U odnosu na učinke pobijanja odredbom članka 70. ZOO propisano je da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi pravni učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.
21. Radi navedenog prvostupanjski sud je pravilnom primjenom naprijed navedenog materijalnog prava ZOO kao i onog navedenog u pobijanoj presudi prihvatio tužbeni zahtjev kao pod točkama I. i III. izreke, a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.
22. Odluka o troškovima postupka dosuđenih tužitelju pravilna je i zakonita, a što žalitelji posebno obrazloženim navodima ne osporavaju, nego očito samo kao posljedicu svog stava o nezakonitosti odluke o glavnoj stvari.
23. Radi navedenog je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.
24. Budući 1. i 2. tuženi nisu uspjeli sa žalbom temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke presude ovog suda.
25. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkama II. i IV. izreke jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.
U Sisku 19. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Marijanka Salopek