REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-910/2024-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivoni Horvatić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Lucije Tepuš kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog NČ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.; dalje: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-751/2024 od 14. svibnja 2024., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zastupnice optužbe ŽČ, opunomoćenika oštećene ĆČ, odvjetnika PČ i optuženog NČ, **.**.2025. objavio je, a 15. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. , 36/24. i 72/25 dalje: ZKP/08.) stavlja se izvan snage presuda broj K-910/2024-2 od 22. svibnja 2024. kojom je izdan kazneni nalog protiv optuženog NČ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

II. Optuženi IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i Ž rođene Ć, rođen **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, graver-klesar, sa završenom večernjom školom, nezaposlen, neoženjen, bez djece, vlasnik kuće na adresi [adresa], uzdržava se od inkluzivnog dodatka kao invalid III. kategorije 70% invalidnosti, kazneno neosuđivan i prekršajno nekažnjavan

k r i v  j e :

što je

22. ožujka 2024. oko 14,25 sati, u [adresa], uslijed ranije narušenih međususjedskih odnosa, u nakani da ustraši ĆČ, krenuo prema njoj držeći u ruci metalnu šipku „T“ oblika govoreći joj: „Ubit ću te“, a što je više puta ponovio dok se kretao prema njoj, zbog čega je ĆČ počela bježati, da bi potom zaključao zajedničku ogradu te joj rekao: „Prijeđi ovu crtu i bit ćeš mrtva, ući ću ti u kuću i posrat se nasred boravka“, a koje riječi su kod ĆČ izazvale strah za život i sigurnost nje i članova njezine obitelji,

dakle,

drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime je

počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11.

Na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11. optuženik osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

Na temelju čl. 56. KZ/11. prema optuženiku se primjenjuje

uvjetna osuda

te se određuje da se jedinstvena kazna u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti

- ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo

- ako izvrši sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja iz čl. 73. KZ/11. na način kako mu je ta mjera određena ovom odlukom.

III. Na temelju čl. 73. KZ/11. optuženom ĐČ izriče se sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, i to prema žrtvi ĆČ, rođenoj **.**.1983. i njezinoj majci GČ, rođenoj **.**.1962., obje iz [adresa] i to u trajanju od 5 (pet) godina, koja počinje teći od izvršnosti presude.

IV. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako optuženik u roku i na način koji mu je određen ne postupi u skladu sa sigurnosnom mjerom iz čl. 73. KZ/11.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. optuženik se u cijelosti oslobađa od plaćanja troškova postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu je 14. svibnja 2024. podiglo optužnicu broj KO-DO-751/2024 protiv NČ, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11. Žrtva/oštećenik (u daljnjem tekstu oštećena) ĆČ nije postavila imovinskopravni zahtjev (list 96 spisa).

2. Optuženi IČ pozvan da se očituje o optužbi naveo je da se ne smatra krivim za kazneno djelo.

3. Optuženik je u svojoj obrani dana 15. rujna 2025. (list 159 spisa) naveo da se uoči pretprošlog Uskrsa kretao Selnikovim putem kada mu je prišla oštećena ĆČ te mu rekla da on broji zadnje dane svoga života, pri čemu se tresla kao što se tresla i tijekom rasprave. Izjavio je da je kasnije od trećih osoba dobio upozorenje da se čuva oštećenice, jer joj je otac umro nakon tri mjeseca od kada mu je dijagnosticiran rak pluća, a da joj je baka umrla 2000. Dalje je istaknuo da je oštećenica započela građevinske adaptacije dok je on bio na intenzivnoj njezi te da je u spis dostavio fotografije u prilog svojim navodima, kao i svoju medicinsku dokumentaciju.

3.2. Sud je potom u smislu čl. 435. st. 1. ZKP/08. reproducirao snimku s obranom koju je optuženik iznio prilikom ispitivanja 29. ožujka 2024. u kojoj je naveo da sa susjedom oštećenom ĆČ nije ni u kakvom posebnom odnosu, da s istom ne komunicira, da imaju međususjedskih problema vezanih za imovinu, zatim je potvrdio da ju je 14. veljače 2024. pljunuo u lice i produžio dalje. Vezano za inkriminirani događaj, naveo je da je oštećenica njega prijavila optužujući ga da krade vodu iz hidranta te da ga je počela snimati. Nije bio ljut na nju što ga je prijavila. Smatra da je zlobna osoba, dok je bio u bolnici prisvajali su njegovu imovinu.

4. Iz obrane optuženika proizlazi da isti osporava upućivanje prijetnji oštećenoj ĆČ, dok ne osporava okolnost da je u vrijeme i na mjestu iz činjeničnog opisa došlo do verbalne nesuglasice među njima tijekom koje ga je oštećenica snimala. Također nije osporio da su u lošim odnosima.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka ispitao svjedokinju ĆČ te je reproducirao (list 123. i 124. spisa) dva CD-a (iza lista 38 i spisa te u omotnici na listu 125. spisa) sa snimkama nadzorne kamere i snimkom snimljenom mobitelom. Potom je pročitao službene zabilješke o dojavi s izvješćima (osim izdvojenih dijelova) s lista 2-6 spisa, izvješće o uhićenju i dovođenju s lista 12-14 spisa, razgledao je fotografije s lista 22-27 spisa, pročitao medicinsku dokumentaciju optuženika s lista 28-30, lista 113, lista 146-149 spisa, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta s lista 39-40 spisa, dopis IV. PP s lista 109 spisa, šifre dijagnoza 143-145 spisa, razgledao je fotografije i katastarske planove s lista 150-158 spisa. Na kraju dokaznog postupka je pročitan izvadak iz kaznene evidencije na listu 71. spisa te izvadak iz prekršajne evidencije na listu 79. spisa za optuženika. Napominje se da je sud koristio službenu zabilješke o dojavi u dijelu koji ne predstavlja izjave, dakle koristio je samo podatak da je određena osoba određenog dana izvršila dojavu,. Nije bilo zakonske zapreke za reproduciranje snimki budući da su sve snimljene na javnim površinama pa ne uživaju zaštitu privatnosti.

6. Na temelju čl. 431. st. 3. u vezi čl. 208. st. 1. ZKP/08 izdvojeni su dijelovi izvješća s poleđine lista 2. i to drugi i treći odjeljak, s poleđine lista 3. nakon riječi "doznato" i to cijeli odjeljak, s poleđine lista 5. drugi odjeljak i s poleđine lista 6 drugi odjeljak. Naime, izdvojeni dijelovi izvješća predstavljaju obavijesne razgovore policije s građanima u smislu čl. 208. st. 1. ZKP/08 te se ne mogu koristiti kao dokaz.

7. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog optuženika da se ispitaju svjedoci DČ i GČ budući da nitko od ispitanih osoba nije spomenuo da bi te osobe bile nazočne događaju koji je predmet postupka, a poremećeni odnosi između optuženika i članica obitelji GČ nisu sporni.

8. Oštećena ĆČ je u svom iskazu od 17. veljače 2025. (list 98-99. spisa), a na traženje suda da opiše što se događalo 22. ožujka 2024., navela da je toga dana oko 14:20 sati došla na svoju adresu [adresa] te da je vidjela optuženika kako se nepropisno priključuje na gradski vodovod i tako krade vodu jer nema uvedenu vodu u svoju kuću. Pojasnila je da se toga dana ranije vratila kući, što odudara od njezinog uobičajenog vremena povratka, nakon čega je optuženik nasrnuo na nju željeznom šipkom u obliku slova „T“ te joj u više navrata rekao da će je ubiti. Počeo je trčati za njom, zbog čega je počela bježati i vikati u pomoć, no susjedi nisu bili kod kuće. Rekla mu je da je može ubiti i da će on zbog toga završiti u zatvoru. Nakon toga je počela nazivati policiju, što je optuženik čuo te joj rekao da je ona smeće, kao što je bio i njezin otac te da će ona završiti kao njezin otac za kojega je oštećenica pojasnila da je preminuo **.**.2021. Navela je da je uspjela dobiti policiju te je potom počela snimati optuženika, što je on vidio time da su oboje bili na javnoj površini na način da je on bio bliže svojoj kući, a ona svojoj dok njihove kuće imaju zajednički prolaz. Nadalje je izjavila da je optuženik spomenuo njezinog oca i očevog prijatelja CČ koji su pokopani na groblju Markuševac te joj rekao da je ona sljedeća, pritom upirući prstom u nju. Na upit kako je optuženik mogao trčati za njom, a u sudnicu je došao s hodalicom i otežano hodajući, oštećenica je navela da se radi o „predstavi“ za sud, jer se optuženik inače može normalno kretati, pri čemu je istaknula da isti pred ljudima ponekad hoda s jednom, a ponekad s dvije štake. Kako bi ilustrirala njegovu fizičku sposobnost, navela je da je optuženik, radi ilegalnog priključivanja na vodovod, mogao nositi pumpu težine oko 30 kilograma, prema njezinoj procjeni. Dalje je izjavila da je optuženik u rukama imao šipku u obliku slova „T“, koju je koristio za otvaranje poklopca vodovoda te da je tom šipkom trčao za njom i zamahivao u njezinu smjeru dok su bili udaljeni oko pet do šest metara. Također je navela da joj je pritom govorio da je smeće, da joj pička materina, da će ona vidjeti svoje, da je on bolestan zbog nje te da je imao srčani i moždani udar. Na predočenje dijela njezina ranijeg iskaza od 3. svibnja 2024. koji glasi "Nakon što sam pozvala policiju IČ je zaključao našu zajedničku ogradu koja se nalazi na ulazu na zajednički put te mi potom ponovno zaprijetio riječima prijeđi ovu crtu i bit ćeš mrtva, ući ću ti u kuću i posrat se na sred boravka", oštećenica je potvrdila da se događaj odvio na opisani način, navodeći da se toga nije sjetila tijekom slobodnog iskazivanja jer je bila izvan sebe. Navela je da je to bio drugi napad na nju, dok je prvi napad od 14. veljače 2024. prijavila policiji zajedno s majkom. Tom prilikom je optuženik zatvorio zajedničku ogradu, gurnuo je i tri puta je pljunuo. Izjavila je da je vikala da je pusti u njezinu kuću, ali ju je on odgurnuo od ograde time da se optuženik zaključao u kuću nakon dolaska policije. Dalje je izjavila da optuženik od studenog 2022. zalijeva njihov podrum fekalijama koje skuplja u kanti, i to na dnevnoj bazi dok ne napuni kantu, zbog čega su također zvali policiju. Navela je da događaju od 22. ožujka 2024. nitko nije bio prisutan jer su njihove kuće zadnje u nizu te su susjedi u to vrijeme bili na poslu. Optuženik se na svojoj parceli kreće bez ikakvih pomagala, odnosno ne koristi ni štake ni hodalicu. Na upit je li nakon događaja koji je predmet postupka bilo još sličnih događaja, navela je da su oko kuće pronalazili mrtve ptice, da je optuženik njoj i majci govorio da su smeće te da je, u prisutnosti geodeta, njezinoj majci rekao da će „vidjeti svoje“. Istaknula je da su ona i majka promijenile vrata i prozore na kući iz sigurnosnih razloga te da u toj kući žive samo njih dvije. Navela je da optuženik sve to čini iz osvete jer je njezin otac svjedočio na sudu u postupku u kojem je optuženik bio optužen zbog kaznenog djela pedofilije na štetu susjedovog djeteta susjeda te da je, prema njezinim saznanjima, zbog toga bio i u zatvoru. Na upit branitelja optuženika izjavila je da ne zna tko je vlasnik puta kojim se dolazi do njihovih kuća. Nadalje je navela da su u kolovozu 2024. ona i majka renovirale nadstrešnicu te da nije vidjela da bi s nadstrešnice padali crjepovi, kao ni policija, koja je izašla na teren na poziv optuženika i također nije utvrdila padanje crjepova. Izjavila je da joj nisu poznati detalji zdravstvenog stanja optuženika. Navela je da je 22. ožujka 2024. snimala optuženika jer je u tom trenutku imala mobitel u ruci, te da je nadzorna kamera zabilježila zalijevanje podruma fekalijama. Pojasnila je da se na snimci vide samo ruke osobe koja to radi, ali je zaključila da se radi o optuženiku jer je bacanje fekalija dolazilo iz njegova dvorišta. Dodatno je pojasnila da njihov podrum ima poseban ulaz iz dvorišta do kojeg se dolazi prolazom koji je zajednički za njihovu kuću i kuću optuženika. Također je navela da je zamolila optuženika da to ne radi, a da je on u tom razgovoru spomenuo njezinog oca i CČ.

9. Iz službenih zabilješki o dojavama s lista 2-6. spisa je vidljivo da su izvršene dojave u IV. policijsku postaju dana 24. veljače 2024. u 19,07 sati, 21. ožujka 2024. u 16,48 sati, 22. ožujka 2024. u 14,31 sati i 29. ožujka 2024. u 8,17 h i da su policijski službenici izašli na teren na adresu [adresa] u [adresa]. Iz dopisa IV. policijske postaje od 10. ožujka 2025. s lista 109. spisa također proizlazi da su sve intervencije zatražene od ĆČ, odnosno od GČ vezano za ponašanje optuženika, kao i da je ĆČ zatražila intervenciju i dana 29. lipnja 2024. U istom dopisu je navedeno da IČ nikada nije tražio intervenciju policije protiv članova obitelji ĆČ.

10. Iz medicinske dokumentacije za optuženika je vidljivo da isti boluje od brojnih bolesti među kojima je i zloćudna bolest. Na fotografijama i katastarskim planovima se vide nekretnine optuženika i oštećenice.

11. Sud je na raspravi 13. svibnja 2025. (list 123. i 124. spisa) reproducirao dva CD-a (iza lista 38 i spisa i u omotnici na listu 125. spisa). Na snimci snimljenom mobitelom od 22. ožujka 2024. je vidljiv put između dvije parcele i jednog muškarca koji barata s kantama za smeće time da se isti normalno kreće bez štaka i hodalice nakon čega se obraća osobi koja snima i govori nešto poput "svjedočil je lažno na sudu, završil je na Markuševcu, sad si ti na redu". Na snimci nadzorne kamere od 21. ožujka 2024. u 9,11 sati se vidi zid kuće te da netko sa susjedne parcele prebacuje u dva navrata nekakvu tekućinu preko puta između dviju parcela. Na kraju snimke se vidi silueta muške osobe koja se kreće na način da desna noga malo zaostaje te da drži štaku za hodanje u lijevoj ruci time da se ne oslanja na štaku. Na snimci od 8. travnja 2025. u 8,30 sati se vidi optuženik koji naslanja dvije štake na zid, ne vide se poteškoće u hodanju, nakon čega uzima u ruke iste dvije štake. Na snimci od 15. travnja 2025. u 18,03 sati se vidi isti prizor od 8. travnja 2024. i optuženik koji se kreće bez štaka i hodalice. Na snimci od 17. veljače 2025. u 10,59 sati se vidi optuženik koji se kreće, a hodalicu nosi u rukama. Na snimci od 17. veljače 2025. u 15,17 sati prikazuje optuženika koji se kreće oslanjajući se na hodalicu, a onda se kreće držeći hodalicu u rukama.

12. Sud je prihvatio kao istinite navode svjedokinje ĆČ budući da je ista iskazivala logično i uvjerljivo, a njezin iskaz je bio praćen emotivnom reakcijom (koju je optuženik spomenuo u svojoj obrani) tipičnom za osobe koje su pretrpjele strah ili potresenost. Nadalje, činjenica da se optuženik problematično ponaša prema njoj i njezinoj majci je posredno potvrđena okolnošću da su obje tražile više policijskih intervencija, a nitko ne traži zaštitu policije bez ozbiljnih razloga. Okolnost da je optuženik bio u stanju ponašati na način kako je to opisala u iskazu je potvrđena snimkama na kojima se vidi optuženik da se kreće i hoda, iako malo otežano te snimkom na kojoj prijeti osobi koja ga snima da će završiti na groblju. Vezano za mogućnost kretanja optuženika se napominje da nije sporno da optuženik ima ozbiljnih zdravstvenih problema, no očito ne takvih koji bi ga onemogućavali u ponašanju koje je opisala svjedokinja.

13. Sud je prihvatio isprave i snimke kao objektivne i vjerodostojne dokaze jer nije imao razloga za sumnju u njihovu autentičnost i istinitost, niti su stranke imale prigovore u tom pravcu.

14. Nije prihvaćena obrana optuženika da nije prijetio oštećenici i da je te zgode oštećenica prijetila njemu rekavši mu da on broji zadnje dane života. Naime, ta obrana je u suprotnosti s uvjerljivim iskazom oštećenice te činjenicom da je ista te zgode zatražila zaštitu policije, kao i snimkom na kojoj se vidi optuženik koji prijeti oštećenici referirajući se na njezinog pokojnog oca; "svjedočil je lažno na sudu, završil je na Markuševcu, sad si ti na redu". Dakle, obrana optuženika u pogledu njegovog ponašanja tijekom događaja koji je predmet postupka nije prihvaćena kao istinita, a takva obrana je očito usmjerena na neutemeljeno otklanjanje kaznene odgovornosti.

15. Analizirajući i ocjenjujući sve izvedene dokaze kako svakog pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je na nedvojbeni način utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje na štetu oštećene ĆČ na način kako je to opisano u činjeničnom supstratu izreke.

16. Dakle, vrijeme i mjesto verbalne nesuglasice između optuženika i oštećenice nije bilo sporno jer je optuženik potvrdio da se nalazio u vrijeme i na mjestu navedenima u činjeničnom opisu – 22. ožujka 2024 oko 14,25 sati na adresi [adresa] u [adresa], a sve te okolnosti proizlaze i iz iskaza svjedokinje ĆČ.

17. Iz citiranih dokaza proizlazi da su odnosi između optuženika, s jedne strane, i oštećene ĆČ i njezina majke GČ, s druge strane, dulje vrijeme poremećeni zbog činjenice da je otac oštećenice svjedočio na sudu u postupku koji se vodio protiv optuženika, o čemu je iskazivala svjedokinja ĆČ i što je posredno potvrđeno riječima optuženika snimljenim mobitelom kada je oštećenici rekao za njezinog oca "svjedočil je lažno na sudu, završil je na Markuševcu, sad si ti na redu".

18. Vezano za izgovorene riječi i ponašanje optuženika oštećenica je, pored ostalog, iskazala da je 22. ožujka 2024. oko 14:20 sati došla na svoju adresu [adresa], da je optuženik nasrnuo na nju željeznom šipkom u obliku slova „T“ jer ga je zatekla u krađi vode, da joj u više navrata rekao da će je ubiti te da je počeo trčati za njom, zbog čega je ona počela bježati. Također je rekla da optuženik spomenuo njezinog oca koji je pokopan na groblju Markuševac te joj rekao da je ona sljedeća, pritom upirući prstom u nju. Dalje je izjavila da je optuženik zamahivao metalnom šipkom u oblicu slova „T“ u njezinom smjeru i trčao za njom. Na predočenje dijela njezina ranijeg iskaza od 3. svibnja 2024. koji glasi "Nakon što sam pozvala policiju IČ je zaključao našu zajedničku ogradu koja se nalazi na ulazu na zajednički put te mi potom ponovno zaprijetio riječima prijeđi ovu crtu i bit ćeš mrtva, ući ću ti u kuću i posrat se na sred boravka", oštećenica je potvrdila da se događaj odvio na opisani način. Na temelju navedenog sud je zaključio da je optuženik doista izgovorio prijetnje koje su izazvale strah kod oštećenice za nju i njezinu majku. Navedeno je djelomice potvrđeno i snimkom.

19. Sud je zaključio da je više puta ponovljena najava optuženika oštećenici da će je ubiti i da će biti mrtva, imala karakter ozbiljne prijetnje i da je izgovorena s namjerom da tako bude shvaćena, a što je kod oštećenice izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i za njezinu majku jer je oštećenica objasnila da je optuženik i ranije ugrožavao nju i njezinu majku zbog čega su zvale policiju te da su zbog sigurnosnih razloga promijenile vrata i prozore na kući. Namjera optuženika da naudi oštećenici je vidljiva iz okolnosti da je zamahivao metalnom šipkom prema njoj.

20. Osim toga, iz podataka policije o intervencijama koje su tražile ĆČ i GČ je vidljivo da je optuženik prije i nakon događaja koji je predmet ovog postupka pokazao animozitet prema oštećenici i njezinoj majci zbog čega su one tražile zaštitu policije. Povrh svega je potrebno napomenuti (iako nije bitno obilježje kaznenog djela) da je optuženik imao motiva za prijetnju oštećenici jer zamjera što je njezin otac (koji je u međuvremenu preminuo) svjedočio u postupku protiv njega.

21. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je počinjenje kaznenog djela. U najavi optuženika da će ubiti oštećenicu sadržana je prijetnja smrću pa su time ostvarena obilježja kaznenog djela prijetnje u smislu čl. 139. st. 2. KZ/11.

22. Nadalje, optuženik je za kazneno djelo kriv (čl. 23. KZ/11.) budući da je bio ubrojiv, postupao je s namjerom, bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Naime, optuženik nije osporavao ubrojivost, niti je predložio izvođenje dokaza na okolnost da bi njegova ubrojivost bila dvojbena. Nastavno, isti je postupao s izravnom namjerom (čl. 28. st. 2. KZ/11.) prvog stupnja budući da nema sumnje da je bio svjestan obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje, a o čemu je sud zaključio iz tijeka njegovog postupanja i okolnosti cjelokupnog događaja u okviru kojega je počinio kazneno djelo. Također u postupku nije dovedena u pitanje njegova svijest o zabranjenosti postupanja, a svaka odrasla i razumna osoba zna da je zabranjeno verbalno ugrožavati druge osobe. Sud nije našao da postoji neki od ispričavajućih razloga, niti se optuženik nije na njih pozivao. Dakle, u ponašanju optuženika su ostvarena sva bitna, kako subjektivna tako i objektivna, obilježja kaznenog djela pa ga je sud proglasio krivim kao u izreci ove presude.

23. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11., sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kaznenopravne sankcije i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11.

24. Kao olakotno je cijenjeno da je optuženik kazneno neosuđivana (list 71. spisa) i prekršajno nekažnjavana (list 79. spisa) osoba te njegove zdravstvene probleme, među kojima je i zloćudna bolest, a koji su vidljivi iz medicinske dokumentacije.

25. Kao otegotno je uzeto u obzir da je optuženik te zgode u više navrata izgovorio prijetnje smrću, da je trčao za oštećenicom s metalnom šipkom u namjeri da joj naudi te da ju je vrijeđao govoreći joj da je smeće i „da joj pička materina“, da će ona vidjeti svoje, a čime je ona pretrpjela ponašanje na svoju štetu koje nadmašuje osnovna obilježja kaznenog djela i predstavlja povećanu kriminalnu količinu. Daljnja otegotna okolnost je najviši stupanj krivnje.

26. Za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11. propisana je kazna zatvora do tri godine pa je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Sud je dalje smatrao da se svrha kažnjavanja može postići i uvjetnom osudom s rokom provjeravanja od tri godine što je primjereno sa ciljem motiviranja optuženika da se više ne upušta u protupravna ponašanja. Naime, optuženik nije kazneno osuđivana osoba niti prekršajno kažnjavana osoba pa je za očekivati da će se i mjerom upozorenja u vidu uvjetne osude s kratkim rokom provjeravanja ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. KZ/11., dakle izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo. Zbog prevladavanja olakotnih okolnosti, sud je odredio rok provjeravanja od tri godine koji će biti dovoljan za motiviranje optuženika da se ubuduće kloni kaznenih djela.

27. Ako optuženik u roku provjeravanja počini novo kazneno djelo, uvjetna osuda se može opozvati i isti može biti upućen na izdržavanje kazne zatvora.

28. Sud je optuženiku izrekao i sigurnosnu mjeru iz čl. 73. KZ/11. zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve ĆČ i njezina majke GČ u trajanju od pet godina koja počinje teći od izvršnosti presude. Naime, po čl. 73. st. 1. KZ/11. sigurnosna mjera mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve se izriče kad postoji opasnost da bi počinitelj prema toj osobi mogao ponovno počiniti kazneno djelo. Oštećenica je opisala ponašanje optuženika iz kojeg se može zaključiti da je isti fokusiran na nju i njezinu majku iz osvetoljubivih razloga, kao i da je time posebno zaokupljen. Naime, ista je navela da optuženik od studenog 2022. na dnevnoj bazi zalijeva njihov podrum fekalijama koje skuplja u kanti; da su oko kuće pronalazili mrtve ptice; da je optuženik njoj i majci govorio da su smeće te da je, u prisutnosti geodeta, njezinoj majci rekao da će „vidjeti svoje“. Istaknula je da su ona i majka promijenile vrata i prozore na kući iz sigurnosnih razloga te da u toj kući žive samo njih dvije. Ugroženost oštećenice i njezine majke od strane optuženika je vidljiva iz broja policijskih intervencija koje su zatražile prije i poslije događaja koji je predmet postupka. Uzimajući sve navedeno u obzir, sud je zaključio da je oštećenicu i njezinu majku potrebno tijekom daljnjih pet godina dodatno zaštititi od budućeg ugrožavanja od strane optuženika mjerom iz čl. 73. KZ/11.

29. Odredba čl. 73. st. 4. KZ/11. propisuje da će se na zabranu približavanja shodno primijeniti odredba čl. 71. st. 5. KZ/11. koja, pored ostalog, propisuje da ako počinitelj ne postupi prema zabrani kad je izrečena uz uvjetnu osudu shodno će se primijeniti odredbe čl. 55. st. 9., čl. 58. st. 5. ili čl. 61. st. 3. ovoga Zakona. Čl. 55. st. 9. KZ/11. propisuje da, ako osuđenik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje prvotno izrečene kazne. Odredba čl. 58. st. 5. KZ/11. propisuje da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

30. Dakle, ako optuženik u roku provjeravanja počini novo kazneno djelo ili ako krši sigurnosnu mjeru tijekom pet godina, uvjetna osuda se može opozvati i isti može biti upućen na izdržavanje kazne zatvora.

31. Sud je optuženika na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 oslobodio plaćanja troškova postupka s obzirom da isti ne ostvaruje visoke prihode i nema vrijednije imovine osim kuće u kojoj živi, a koja nema provedenu vodu, ni kanalizaciju pa je sud zaključio da bi plaćanjem troškova bila ugrožena njegova egzistencija.

32. Optuženik je dužan platiti trošak zastupanja oštećenice po opunomoćeniku u iznosu koji će se odrediti posebnim rješenjem nakon što budu dostavljeni podaci o tim troškovima jer isti ne može biti oslobođen tih troškova sukladno imperativnoj normi iz čl. čl. 148. st. 5. ZKP/08.

33. Budući da je u ovom predmetu donesena presuda broj K-910/2024-2 od 22. svibnja 2024. kojom je izdan kazneni nalog protiv optuženika zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11. sud je bio dužan na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08. tu presudu staviti izvan snage kao u toč. I. izreke ove odluke.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. rujna 2025.

Sudac:

Ivona Horvatić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od pisanog primitka iste, žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili poštom preporučeno u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Na temelju čl. 464. st. 4. ZKP/08. oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinsko-pravnom zahtjevu

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, na broj KO-DO-751/2024 uz zapisnik

2. opunomoćenik oštećene, odvjetnik PČ

3. oštećena ĆČ

4. optuženi IČ

5. u spis