REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-981/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja NN, rođenog **.**.1993., u mjestu Tula, Ruska Federacija, državljanina Ruske Federacije, trenutno boravi u Prihvatilištu za traženje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, OIB: 04277329244, kojega zastupa opunomoćenica Sandra Dimitrijević, odvjetnica u Zagrebu, Josipa Sermagea 14A, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 5. rujna 2025., u nazočnosti opunomoćenice tužitelja, službene osobe tuženika FN i sudskog tumača za ruski jezik Vlatke Hižar, dana 19. rujna 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/15905, URBROJ: 511-01-212-25-9, od 8. veljače 2025. godine.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćenici Sandri Dimitrijević, odvjetnici u Zagrebu, Josipa Sermagea 14A, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.000,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 14. ožujka 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/15905, URBROJ: 511-01-212-25-9, od 8. veljače 2025. godine, kojim se točkom I. Izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj koji je podnio NN, rođen **.**.1993. u mjestu Tula, Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije, dok je prema točki II. izreke u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja NN dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.
2. Tužitelj u prilog tužbi dostavlja potpisani zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći, sve temeljem odredbe članka 5. stavka 5. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Tužitelj predlaže Sudu usvojiti zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći, jer nema sredstava za život, niti ima u vlasništvu vrijednije pokretnine ili nekretninu, odnosno tužitelj ispunjava sve uvjete iz članka 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite.
3. Tužitelj u tužbi navodi da je pobijano rješenje, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj temeljem Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (''Narodne novine'', broj: 70/15, 127/17. i 33/23. - dalje: ZMPZ) je nezakonito te ga tužitelj osporava u cijelosti podnošenjem ove tužbe i to zbog bitne povrede pravila odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno Zakona općem upravnom postupku (''Narodne novine'', broj: 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP), te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešno izvedenog zaključka temeljem istog, sve na štetu tužitelja. Naime, predmet upravnog postupka je priznavanje međunarodne zaštite tužitelju, iz razloga što je: 1.) tražen od strane djelatnika ruske vlasti zbog uplaćenih donacija Ukrajini, te 2.) panike i straha što će ga država podrijetla poslati na ratište u Ukrajinu. Nadalje, tužitelj ističe da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, budući tuženik nije cijenio prezentirane dokaze od strane tužitelja, navodi da su isti dostavljeni u preslici, pojedine dokaze uopće ne cijeni, a pojedine interpretira na štetu tužitelja, bez ikakvog obrazloženja. Upravo suprotno, tužitelj je u spis dostavio originale navedenih dokumenata, kao i službene podatke sa stranice Ministarstva unutarnjih poslova Ruske Federacije da se nalazi na saveznoj tjeralici unutar svoje zemlje. Dodatno, tužitelj nije dostavio „preslike kupovine i prodaje kriptovaluta“, već dokaz donacije, pomoći, slanja novca u Ukrajinu poznatom novinaru i blogeru ĆN. Dakle, tuženik je u cijelosti zanemario odlučnu činjenicu da je tužitelj slao donacije u Ukrajinu, s time da je jedan od razloga podnošenja zahtjeva za priznanje međunarodne zaštite tužitelja upravo činjenica da je tužitelj tražen od strane djelatnika ruske vlasti zbog uplaćenih donacija Ukrajini. Tužitelj je u prilog navedenom tuženiku prezentirao i dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi da je pomoć Ukrajini slana putem kripto valute, jer je to bio jedini mogući način. Tužitelj je stoga priložio službeni izvod iz kripto novčanika gdje su jasno naznačene donacije u različitim iznosima i u različito vrijeme. Dakle, da bi tužitelj uopće mogao poslati novac, donirati, morao je otkupiti kripto valutu i poslati primatelju u njegov kripto novčanik (virtualni elektronski novac). Na dostavljenoj dokumentaciji su priloženi elektronski novčanici i tužitelja i novinara/blogera ĆN kojem su kripto valute poslane. Elektronski novčanici se mogu provjeriti, i to elektronski novčanik tužitelja otvaranjem izjave na telefonu, što je tužitelj prezentirao tuženiku tijekom prvostupanjskog postupka, dok se novčanik novinara ĆN može provjeriti otvaranjem bilo kojeg njegovog videa na YouTube kanalu - službeni kanali ĐN, Visiting Gordon. Tužitelj dalje ističe da je dana 24. siječnja 2022. započela ruska invazija na Ukrajinu u punom obimu, a tužitelj je počeo slati novac u Ukrajinu 26. veljače 2022. godine dok je još bio u Rusiji, što predstavlja veliki rizik za njegov život i sigurnost, odnosno isto ga izlaže mučenju i nečovječnom postupanju, a što tuženik ni na koji način nije cijenio. S tim u vezi, tužitelj dodatno ukazuje Sudu da je za vrijeme provedenih transakcija i dalje bio u Rusiji, za što je prezentirao dokaz boravka u hotelima te dokaza o medicinskom zahvatu radi problema s meniskusom i kralježnicom. Tako je tužitelj tuženiku prezentirao snimke zaslona iz kojih je razvidno da je tužitelj u travnju 2022. u Rusiji rezervirao hotele, kao i da je 11. lipnja 2022. godine otišao u bolnicu zbog zdravstvenih problema. Osim toga, tuženik nije cijenio činjenicu da je protiv tužitelja raspisana tjeralica i pokrenut kazneni postupak, te da je iz istog razloga osuđen u državi podrijetla, kao i da je tužitelj i prije nego što je počeo slati novac u Ukrajinu te prije oružanog sukoba u Ukrajini imao problema s vlastima. Tako je tužitelj u točki 43. Zapisnika sastavljenog prilikom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, dana 26. rujna 2024., prilikom izlaganja razloga podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, iskreno prepričao probleme koje je imao s vlastima od 2017. godine do dana kada je bio primoran napustiti Rusku Federaciju, koji su kod tužitelja razvili dodatni i opravdani strah za postupanje tijela vlasti tijekom kolovoza 2022. godine. Tužitelj je tada naveo da je tijekom 2017. otvorio reklamnu agenciju u Moskvi, pa su ga ljudi u civilu koji su pokazali iskaznice i rekli da su iz policije tražili da na velim plakatima reklamira „Krim je naš - [adresa] RN - [adresa] vlasti“; što je odbio učiniti. Vlasti su to od njega tražile i 2018. godine, sve do 2019. godine kada više nije mogao izdržati pritiske vlasti te je izbrisao agenciju iz registra agencije. Radi odbijanja suradnje s vlastima, vlasti su više puta ilegalno izvršili pretrese. U istom je periodu samo povremeno dolazio u Moskvu, upravo iz straha. Nadalje, 2022. godine tužitelj se počeo baviti najmom nekretnina, kada su mu opet došli djelatnici organa vlasti i od tužitelja tražili novce za bespilotne letjelice i za rat. Tužitelj posebno navodi događaj iz kolovoza 2022. kada su mu djelatnici nasilno ušli u stan, kojom prilikom je preko balkona pobjegao. Nakon tog događaja se mjesec dana skrivao u Sočiju i napustio Rusku Federaciju, jer nije imao drugog izlaza. Tužitelj navodi da njegov strah od postupanja vlasti proizlazi upravo iz činjenice da je u to vrijeme slao novac u Ukrajinu. Kao što je prethodno navedeno, tužitelj je sa slanjem novca započeo 26. veljače 2022. godine, a koje slanje je trajalo i u vrijeme napada u kolovozu 2022. godine. Stoga je logičan, utemeljen i objektivan strah tužitelja od vlasti, kao i njegovo skrivanje, a naposlijetku i konačni bijeg iz zemlje podrijetla. Upravo radi slanja novca u Ukrajinu, vlasti su protiv tužitelja raspisali tjeralicu i pokrenuli kazneni postupak. S obzirom na to da je tužitelj do sredine rujna 2022. bio u Ruskoj federaciji, to je očito da protiv njega nije prije raspisana tjeralica. Kao dokaz da je bio u Ruskoj Federaciji tužitelj je dostavio dokaz da je u travnju 2022. bio prijavljen u hotelu u gradu Sočiju te da je u lipnju 2022. obavio liječnički pregled. Dodatno, tužitelj je i na prvom i na drugom saslušanju ukazao tuženiku da je protiv njega pokrenut kazneni postupak, kao i da je osuđen u Ruskoj Federaciji. U spis je dostavio dokument koji je njegovoj majci izdao istražitelj u Ruskoj Federaciji, a u kojem je navedeno da je 20. rujna 2022. osuđen po članku 275. Kaznenog zakona, koji regulira kaznenu odgovornost za veleizdaju, što uključuje kazne zatvora od 12 do 20 godina i moguću novčanu kaznu do 500 tisuća rubalja, a u težim slučajevima i doživotni zatvor. Dakle, riječ je o članku za vezu sa stranom državom, konkretno za pomoć Ukrajini. Tužitelj naglašava da je iz presude je razvidno da je Proleterski okružni sud grada Tule u Rusiji donio je 22. rujna 2022. presudu protiv NNN (rođenog **.**.1993.), optuženog za suradnju s inozemnim državama, međunarodnim ili stranim organizacijama te pružanje pomoći stranim državama u aktivnostima usmjerenim protiv sigurnosti Rusije, uključujući odavanje državne tajne. Sud ga je, temeljem članka 275. Kaznenog zakona Ruske Federacije (veleizdaja), osudio u odsutnosti na devet godina zatvora u kaznenoj koloniji strogog režima, pri čemu presuda odmah stupa na snagu i nije podložna žalbi. Nadalje, da je strah tužitelja bio opravdan dokazuje i činjenica da nije letio izravno iz Rusije u Gruziju, iako su postojali direktni letovi. Isti u spis dostavlja link iz otvorenih izvora o ilegalnim, nezakonitim pretragama u Rusiji iz kojeg je razvidno da se svaki dan u Rusiji obavi oko 600 ilegalnih pretraga. Točno je da je prema zakonu za pretragu potrebna sudska dozvola, ali to je odavno postala formalnost. Članak analizira praksu sudova u Rusiji u vezi s pretragama privatnih prostora, pri čemu pravna skupina "Agora" ističe da se zahtjevi za pretrage odobravaju gotovo automatski, što dovodi u pitanje njihovu zakonitost. Prema njihovim podacima, sudovi su odobrili 96,32% zahtjeva za pretragu ili pregled stanova, što znači da su vlasti imale gotovo neograničen pristup privatnim prostorima, a broj odobrenih pretraga porastao je s 155.845 u 2007. na 222.638 u 2016. godini. Nadalje, Moskovska gradska odvjetnička komora objavila je pregled prakse provođenja pretraga, inspekcija i zapljene za 2021.
- 2022., stoga tužitelj u prilog navedenom dostavlja članak u kojem se govori o raširenim nezakonitim pretresima građana, o privilegiranosti ovlasti policije, službenika i organa kaznenog progona. Europski sud za ljudska prava (ESLJP) presudio je da 21 ruski odvjetnik i pravnik treba dobiti ukupno 181.200 eura odštete zbog nezakonitih pretraga njihovih domova i ureda. U većini slučajeva pretrage su provedene zbog istraga protiv njihovih klijenata ili rođaka, a ne samih pravnika. ESLJP je istaknuo da su pretrage narušile profesionalnu tajnu i bile nerazmjerne legitimnom cilju, te je naglasio potrebu za procesnim jamstvima i za pravnicima koji nisu odvjetnici. Zaključno, tužitelj ističe da iz dostupnih dokaza jasno proizlazi da su ilegalne pretrage i zlouporabe vlasti učestala pojava, čime se ozbiljno narušavaju temeljna prava pojedinaca. U odnosu na navedeno, prvo, činjenica da je tužitelju izdana vojna knjižica nakon upisa u rezerviste nije neuobičajena niti pravno nemoguća. Prema važećim propisima, osoba može biti evidentirana kao vojni obveznik i raspoređena u rezervni sastav temeljem prethodnog administrativnog postupka, dok se sama vojna knjižica izdaje naknadno kao službeni dokument koji potvrđuje status vojnog obveznika. Dakle, formalni datum izdavanja dokumenta ne isključuje prethodno donošenje odluke o upisu u rezerviste. Međutim, važno je istaknuti da je tužitelj tijekom studija pohađao vojnu katedru, što je posebna vojna obuka dostupna studentima na određenim fakultetima. Osobe koje su završile takvu obuku automatski su upisivane u rezervni sastav, i bili vojni obveznici, imali su obvezu javiti se automatski, neovisno o tome jesu li formalno diplomirali u tom trenutku. Dodatno tužitelj ukazuje na članak objavljen 31. siječnja 2025. na portalu Lenta.ru koji izvještava o planiranim vojnim vježbama za rezerviste u Rusiji tijekom 2025. godine. Predsjednik RN potpisao je 16. siječnja ukaz kojim se najavljuju ove vježbe, a točni datumi bit će objavljeni naknadno. Dakle, najnovije zakonodavne mjere i odluke ruskih vlasti jasno pokazuju sustavno povećanje mobilizacijskih kapaciteta i intenziviranje vojnih vježbi rezervista, čime se znatno proširuje krug osoba koje mogu biti pozvane u vojnu službu. S obzirom na to da su u rezervni sastav automatski uključeni i oni koji su završili vojnu katedru na fakultetu, povećava se rizik da bi i tužitelj mogao biti mobiliziran protiv svoje volje. Uz to, praksa masovnih poziva rezervista i vojnih obveznika potvrđuje da mobilizacija nije ograničena samo na one koji su aktivno služili vojni rok, već može uključiti i osobe koje nisu prošle klasičnu vojnu obuku, ali su formalno u vojnoj evidenciji. Time se povećava nesigurnost i nepredvidivost situacije za osobe poput tužitelja, koje bi mogle biti dovedene u položaj da sudjeluju u sukobima protiv svoje volje, što dodatno pojačava njegov strah i potvrđuje osnovanost zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Unatoč tome što su vlasti donijele smjernice da se mobilizacija odnosi na muškarce od 18-30 godina, te već vojno obučeni kadar, uslijed izvanrednih okolnosti – rata u Ukrajini, prešutno i prisilno odnosila na sve državljane Ruske Federacije. Informacijama dostupnim na službenoj stranici Ministarstva obrane Ruske Federacije, tijekom djelomične mobilizacije prioritet je dan vojnoj službi, što je utjecalo na mogućnost korištenja alternativne građanske službe. Alternativna građanska služba je poseban oblik rada u interesu društva i države, koji građani mogu obavljati umjesto vojne službe po pozivu. Međutim, tijekom mobilizacije, mogućnost zamjene vojne službe alternativnom građanskom službom može biti ograničena. Rezultati takve kaotične mobilizacije imali su niz posljedica, kao što su masovnih prosvjedi i bijeg iz zemlje podrijetla (stotine tisuća muškaraca napustilo je Rusiju kako bi izbjegli mobilizaciju), mobilizacija nestručno pripremljenih ljudi, bez vojnih vještina, izazvala je probleme na terenu, uključujući nisku borbenu učinkovitost i visok moralni stres. Nadalje, oni koji su pokušali izbjeći mobilizaciju često su bili podvrgnuti represivnim mjerama, poput zatvaranja ili novčanih kazni, a odbijanje izvršenja naređenja na terenu moglo je dovesti do ozbiljnih posljedica. Dakle, unatoč službenim kriterijima za mobilizaciju, osobe bez vojnog iskustva u nekim su slučajevima mobilizirane zbog kaosa u sustavu, administrativnih pogrešaka i pritiska vlasti na lokalne vojne urede da ispune kvote. Navedeno je dodatno produbilo nesigurnost i strah u ruskom društvu, osobito među muškarcima koji nisu imali jasne informacije o tome tko će biti pozvan i na temelju kojih kriterija. Zaključno, uslijed svega naprijed navedenog, na strani tužitelja postoji ozbiljan i opravdan strah od progona, a taj strah značajno utječe na njegovo psihičko zdravlje. Tužitelj navodi da u odnosu na subjektivni element straha, Priručnik UNHCR navodi da je za ocjenu postoji li kod određene osobe strah treba uzeti o obzir osobno i obiteljsko podrijetlo, pripadnost određenoj rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj, društvenoj ili političkoj skupini, njegovo osobno tumačenje okolnosti i njegova osobna iskustva. Objektivni element straha prema definiciji UNHCR-a odnosi se na utvrđivanje činjenica koje ukazuju na stvarnu opasnost ili prijetnju progonu u zemlji podrijetla tražitelja azila. Ovaj element je ključan dio procjene opravdanosti zahtjeva za međunarodnu zaštitu, uz subjektivni element straha, koji se odnosi na osobni osjećaj straha od progona. Prilikom procjene stvarne opasnosti analizira se postoji li realna i opravdana prijetnja tražitelju azila u zemlji njegova podrijetla, osobito zbog njegove stvarne podrške drugoj zemlji koja je u oružanom sukobu zemljom podrijetla. Uz to, pri ocjeni zahtjeva mora se uzeti u obzir i postojanje oružanog sukoba te praksa prisilnog slanja stanovništva u rat, što dodatno povećava rizik od progona i ugrožavanja temeljnih prava tražitelja azila, što je u cijelosti izostalo. Tužitelj naglašava da tuženik u svom zaključku samo paušalno navodi da je strah tužitelja subjektivan, u cijelosti ignorirajući definicije UNHCR-a. Prilikom ocjene procjene budućeg rizika, tuženik je u cijelosti ignorirao prvi razlog podnošenja zahtjeva za priznavanje međunarodne zaštite i to progon vlasti uslijed donacija Ukrajini, i procjenu je napravio samo u odnosu na drugi razlog. Stoga je radi pravilnog rješavanja stvari i donošenja zakonite odluke potrebno procjenu napraviti u odnosu na oba razloga radi kojih je zahtjev podnesen. Tuženik tako nije cijenio da je tužitelj stavljen na tjeralicu, da je protiv njega donesena pravomoćna presuda kojom se oglašava krivim i kojom mu se određuje kazna zatvora od 9 godina. Nadalje, u odnosu na strah od slanja na ratište, unatoč pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju tuženik zaključuje da tužitelj ne podliježe vojnoj službi te da ima pravo napuštanja Ruske Federacije, što uzevši sve prezentirane dokaze, nije točno. Dodatno, načelo non-refoulement iz članka 33. Konvencije o izbjeglicama izričito zabranjuje vraćanje osoba u zemlju u kojoj im prijeti progon. Tužitelj je jasno naveo da bi u slučaju povratka bio izložen maltretiranju, zlostavljanju te ograničenju slobode, što dodatno potvrđuju dokumentirani izvještaji o posljedicama za osobe koje pomažu državi koja je u oružanom sukobu sa zemljom podrijetla, činjenica da je tužitelj već osuđen u zemlji podrijetla, kao za one koji se protive mobilizaciji za vrijeme oružanih sukoba. Dakle, pobijano rješenje ne sadrži valjano obrazloženje u vezi s osnovanim strahom tužitelja, elementima progona te aktualnom situacijom u zemlji podrijetla. Također ne navodi sve prezentirane dokaze, kao ni oba razloga radi kojih je podnesen zahtjev za priznavanje međunarodne zaštite. Tužitelj je u odnosu na prvi razlog prezentirao nesporne dokaze da je pomagao Ukrajini, slao donacije te da bi radi toga bio izložen progonu. Navedeno dokazuje donesena pravomoćna presuda, te stavljanje tužitelja na tjeralicu odmah po napuštanju zemlje podrijetla. U Priručniku UNHCR-a navodi se da kada je tip vojne aktivnosti, s kojom osoba ne želi biti dovedena u vezu, zabranjen od strane međunarodne zajednice, jer je protivan osnovnim pravilima ljudskog ponašanja, kažnjavanje za bijeg ili izbjegavanje mobilizacije, može se, okviru svih drugih uvjeta definicije, smatrati proganjanjem. Vojna akcija Ruske Federacije u Ukrajini protivna je međunarodnom pravu i kao takva je osuđena od strane međunarodne zajednice te su upravo uslijed navedenog brojne države uvele sankcije Ruskoj Federaciji osuđujući vojni napad na suverenu državu te se slijedom navedenog sudjelovanje u ovom tipu vojne aktivnosti te trpljenje posljedica zbog izbjegavanja mobilizacije može smatrati proganjanjem u smislu definicije iz članka 20. i članka 23. ZMPZ-a. Nadalje, tužitelj je uz tužbu priložio dokumentaciju na ruskom jeziku. Budući da je korisnik besplatne pravne pomoći te nema vlastitih prihoda ni sredstava za financiranje prijevoda dostavljene dokumentacije, predlaže da, ukoliko sud ocijeni da je prijevod nužan za donošenje odluke, zakaže ročište na kojem bi bila prisutna prevoditeljica koja bi omogućila izravan prijevod dostavljenih dokumenata, a što bi bilo unutar okvira besplatne pravne pomoći.
4. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/15905, URBROJ: 511- 01-212-25-9, od 08. veljače 2025, te da tužitelju NN, rođen **.**.1993. u mjestu Tula, država Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije, OIB: 04277329244, odobri azil u Republici Hrvatskoj, podredno da se tužitelju NN, rođen **.**.1993. u mjestu Tula, država Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije, OIB: 04277329244, odobri supsidijarna zaštita u Republici Hrvatskoj. Osim toga, predlaže da sud usvoji zahtjev tužitelja za odobrenje besplatne pravne pomoći, te naloži tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju troškove postupka. Nadalje, tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/15905, URBROJ: 511-01-212-25- 9, od 08. veljače 2025. godine i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Osim toga, da usvoji zahtjev tužitelja za odobrenje besplatne pravne pomoći i naloži tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju troškove postupka.
5. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Tako tuženik odbija kao netočne navode tužitelja, s obzirom na to da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17, 33/23. i 17/25.) i Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22. i 151/22.), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona. Nadalje, tužitelj tvrdi da je već od 2017. godine počeo imati problema s ruskim vlastima koje su na njega vršile pritisak da izrađuje reklamne plakate i da s njima surađuje, što je tužitelj odbio te je zbog pritisaka odlučio i zatvoriti svoju firmu. Ističe da je upravo iz straha povremeno morao putovati u Moskvu, a kasnije je otvorio novu firmu/agenciju koja se bavila iznajmljivanjem nekretnina. Također navodi da su ruske vlasti tijekom 2022. godine od njega tražile da donira novac za bespilotne letjelice i rat te da su mu nasilno ušli u stan prilikom čega je uspio pobjeći kroz balkon. Međutim, tuženik ističe da je navedeno tijekom upravnog postupka detaljno ispitao i ocijenio kao neuvjerljivo i nevjerodostojno, a navedeno je detaljno pojašnjeno u pobijanom rješenju. Pored toga, tužitelj je tijekom postupka navodio da je za njim raspisana tjeralica zbog navodnih financijskih uplata za pomoć Ukrajini te da je istoga dana kada je i napustio zemlju podrijetla stavljen na tjeralicu. Iz priloga 10, odnosno slike zaslona presude koju je tužitelj dostavio uz tužbu, vidljivo je da je navedena presuda donesena 22. rujna 2022. godine, ali tužitelj ju tijekom postupka ni u kojem trenutku nije predočio ili dostavio ovom Ministarstvu. Tuženik ističe da je tužitelj tijekom upravnog postupka bio izričito pitan je li ikada u zemlji podrijetla bio kažnjavan, a naveo je da nije (zapisnik sa zahtjeva, pitanje br. 44). S obzirom na to da se tužitelj čitav postupak temelji na navedenoj tjeralici teško je za povjerovati da navedenu presudu nije posjedovao tijekom postupka te su njegovi postupci u suprotnosti s Direktivom 2011/95/EU koja nalaže da je tražitelj međunarodne zaštite dužan predočiti materijalne dokaze kojima može potvrditi svoje navode. Nadalje, tužitelj je ovim činom u potpunosti radio na odugovlačenju postupka kao što je isto radio svojim čestim mijenjanjem adresa na prostoru Republike Hrvatske, a na kojima se nije pojavljivao. Tužitelj je u tužbi priložio nevjerodostojnu sliku zaslona presude koja izgledom i formom ne odgovara službenoj stranici Okružnog proleterskog suda u Tuli te se na istoj ne nalazi presuda tužitelju pod datumom 22. rujna 2022. godine. Nadalje, tuženik prilaže ispis presuda s istoga suda koje također izgledom i formom ne odgovaraju presudi koju je tužitelj priložio. Također, pretragom po predmetima utvrđeno je da se ne vodi ni jedan postupak protiv tužitelja. Iz svega navedenog zaključuje se da su prilozi koje je tužitelj priložio nevjerodostojni i lažni. Tužitelj je naveo da je zemlju podrijetla napustio legalno preko Bjelorusije što ne bi bilo moguće ukoliko se protiv njega vodio kazneni postupak. Sukladno odredbama Zakona o ulasku i izlasku iz Ruske Federacije osobe protiv kojih se vodi sudski postupak ne mogu napustiti prostor Ruske Federacije. Nadalje, tužitelj je otišao u Gruziju kako bi izbjegao navodni kazneni postupak te u istoj boravi do travnja 2023. godine. Sukladno Konvenciji o transferu osuđenih osoba na izdržavanje zatvorske kazne Ruska Federacija i Gruzija još od 1998. godine rade na razmijeni osuđenika što također dovodi u pitanje kako to da tužitelj nije izručen ako se protiv njega vodio kazneni postupak te je i u međuvremenu navodno osuđen na kaznu zatvora. Također, teško je za povjerovati da je kazneni postupak završen u svega četiri dana, odnosno da je stavljen na tjeralicu 19. rujna 2022.godine, a presuda je donesena 22. rujna 2022. godine. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka navodio da se boji slanja na ratište u Ukrajinu što je kontradiktorno navodima da je protiv njega pokrenut kazneni postupak, s obzirom na činjenicu da osoba protiv koje se vodi kazneni postupak ili je osuđena na zatvorsku kaznu sukladno odredbama Zakona o vojnoj službi i dužnosti ne može biti pozvana na služenje vojnog roka ili mobilizirana. Osobe koje su slane na ratište u Ukrajinu iz zatvorskih sustava su osobe koje su na taj način otkupljivale svoje zatvorske kazne, a nisu se pridruživale regularnoj ruskoj vojsci već privatnim vojnim kompanijama poput Wagner grupe. Tuženik moli da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis kojim je propisano da žalba na prvostupanjsku odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Takvo rješenje zauzeo je i Visoki upravni sud u presudi, Poslovni broj: Usž-4354/19-3 od kolovoza 2020. godine.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći (stranica 17-18 spisa), rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/15905, URBROJ: 511-01-212-25-9, od 8. veljače 2025. godine. (stranica 20-25 spisa), zapisnik od 28. listopada 2024. godine povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu, zapisnik od 26. rujna 2024. godine povodom ponovljenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/23-06/13123, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 3. lipnja 2024. godine, te zapisnik od 18. siječnja 2024. godine povodom zaprimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.
8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 8. veljače 2025. godine. Naime, povodom podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a radi izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, tražitelj je saslušan na zapisnik 28. listopada 2024. godine kada je naveo da međunarodnu zaštitu traži, jer je tražen od strane djelatnika ruske vlasti zbog uplaćenih donacija Ukrajini i straha od slanja na ratište. Tijekom postupka tražitelj je priložio presliku putne isprave, vojnu knjižicu, diplomu, izvadak iz Jedinstvenog državnog registra pravnih osoba (firma Record), presliku navodne tjeralice, kao i preslike kupovine i prodaje kriptovaluta. Tražitelj je naveo da je protiv njega u Ruskoj Federaciji pokrenut kazneni postupak i raspisana tjeralica jer je donirao novac ukrajinskom novinaru i blogeru radi kupovine bespilotnih letjelica. Naveo je da su mu službenici tijela ruskih vlasti u nekoliko navrata došli u firmu s ciljem da ga potaknu na suradnju, a kasnije su i izvršili nekoliko pretresa i zaprijetili mu da će pokrenuti kazneni postupak protiv njega ako neće surađivati. Naveo je da nikada nije dobio nalog za pretres, a na upit kako to da nisu pokrenuli kazneni postupak protiv njega s obzirom na to da je prema vlastitim izjavama u nekoliko navrata odbio njihov poziv za suradnju, naveo je da nisu mogli ništa dokazati. Osim toga, naveo je da su mu pretresli stan u tri, četiri navrata te ga prilikom toga hvalili kako je dobro poslovao sa svojom bivšom firmom i poticali ga da otvori novu firmu u Sočiju. Posljednji pretres stana, prema izjavama tražitelja bio je početkom kolovoza 2022. godine, kada je pobjegao kroz balkon nakon čega se skrivao sve do napuštanja zemlje podrijetla. Tražitelj svoje navode nije potkrijepio nikakvim dokazom, a njegov iskaz sa zahtjeva ne podudara se onom sa saslušanja. Neuvjerljiv je njegov navod da su mu u više navrata izvršeni pretresi, a da pri tom nije dobio nikakav dokument za isto. Isto tako, neuvjerljivo je da bi ga službenici tijela vlasti nagovarali da donira novce za rat, kao i da izrađuje i postavlja plakate te mu pritom prijetili s kaznenim progonom. Zaključuje se da bi se protiv tražitelja već pokrenuo kazneni postupak da je to uistinu bila namjera kako tražitelj tvrdi, uzme li se u obzir da su navodne prijetnje i pretresi krenuli već 2017. godine. Tražitelj je u prilog svojih tvrdnji ovom Ministarstvu priložio dokument, odnosno screenshot s osobnog e-maila, za koji tvrdi da je tjeralica. Uvidom u priloženo, utvrđeno je da nedostaje datum kad je osoba stavljena na tjeralicu, a isto tako ne navodi se članak po kojem se osobu tereti, odnosno traži. Tražitelj je istaknuo da je takva procedura u Ruskoj Federaciji i da osobe koje su stavljene na tjeralicu mogu prilikom uhićenja same birati članak po kojem žele da ih se tereti što nikako nije logično i uvjerljivo, stoga se ovaj se dokaz ne prihvaća. Kao drugi razlog traženja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, tražitelj je naveo da strahuje od slanja na ratište u Ukrajinu. Naveo je da nije služio vojni rok, već da je tijekom studija imao vojnu katedru te da je zbog toga upisan u rezerviste. Uvidom u vojnu knjižicu, utvrđeno je da je ista izdana dana 8. rujna 2014. godine, a dana 20. lipnja 2014. godine tražitelj je upisan u rezerviste u gradu Tula i dodijeljena mu je kategorija B - ograničeno sposoban za služenje vojnog roka. Na upit zbog čega mu je dodijeljena navedena kategorija, tražitelj je naveo da je to zbog zdravstvenih razloga, odnosno da je imao problema s meniskusom i kralježnicom. Međutim, u tražiteljevom iskazu i priloženim dokumentima postoje brojne nelogičnosti i kontradiktornosti. Uvidom u diplomu, utvrđeno je da je tražitelj od 2010. do 2015. godine studirao u nedržavnoj privatnoj instituciji visokog obrazovanja „Moskovska akademija za poduzetništvo" u Tuli . Na navedenom sveučilištu nije utvrđeno postojanje vojne katedre, odnosno centra za vojnu obuku. Ističe se da danas postoje vojni centri za obuku na sveučilištima, tzv. VUT-ovi te da se ranije vojna obuka na sveučilištima provodila na vojnom odjelu. Izvještava se da se u vojnim centrima vojna obuka može proći na dva načina. Prvi je način da se student obučava za časnika za vojnu službu prema ugovoru, a nakon studija mora najmanje tri godine odslužiti u vojsci na poziciji časnika, dok drugi način predstavlja obuku tzv. pričuvnih vojnika (časnika, narednika/dočasnika ili vojnika/mornara). Pohađanjem ovog programa osoba se oslobađa vojne službe nakon diplomiranja. S obzirom na navedeno, opravdano se zaključuje da tražitelj nije prošao vojnu obuku, stoga mu niti ne prijeti opasnost od mobilizacije, odnosno opasnost od slanja na ratište u Ukrajinu. Ruski zakoni uključuju niz odredbi u kojima su navedeni razlozi izuzeća od služenja vojne obveze, a izuzeće od navedenog odnosi se i na osobe s akademskom diplomom što se primjenjuje na tražitelja koji ima visoki stupanj stručne spreme. Dobna granica za služenje vojnog roka povećala se s 27 na 30 godina, a s obzirom na to da tražitelj prelazi navedenu dobnu granicu, ne potpada u ovu kategoriju. Također, postoji popis medicinskih bolesti koje oslobađaju osobu od služenja vojne obveze, ograničavaju vojnu dužnost osobe za službu u određenoj grani vojnih snaga ili omogućavaju privremeno izuzeće , a uvidom u vojnu knjižicu tražitelja utvrđeno je da mu je dodijeljena kategorija B - ograničena sposobnost za obavljanje vojne službe zbog zdravstvenih razloga. Tuženik opravdano se zaključuje da tužitelj nije u opasnosti od slanja na ratište, s obzirom na dovoljan broj vojnika za obranu ruskih interesa i činjenice da tražitelj ne posjeduje ratno iskustvo i vještine te je zemlju podrijetla napustio bez problema u vrijeme proglašenja djelomične mobilizacije. Također, utvrđeno je da je tražitelju ciljana zemlja bila Finska. Nakon što je po dublinskom postupku vraćen u Hrvatsku, podnio je zahtjev za međunarodnu zaštitu i pri tom je ponovno bio upoznat sa svim pravima i obvezama tražitelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite, kao i kućnim redom Prihvatilišta. Iz tražiteljevih postupaka opravdano se zaključuje da nije bježao od proganjanja ili opasnosti od trpljenja ozbiljne nepravde jer bi u protivnom odmah po dolasku na teritorij sigurne zemlje podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu i ostao do okončanja postupka. S obzirom na naprijed sve navedeno, tuženik tražiteljev iskaz ne prihvaća se kao vjerodostojan. Nadalje, tražitelj prema vlastitim navodima nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde te njegova izjava da bi ga po povratku u Rusku Federaciju bio poslan na ratište predstavlja njegovo subjektivno mišljenje koje nije potkrijepljeno objektivnim činjenicama. Na temelju procjene budućeg rizika, analize informacija o zemlji podrijetla i izjava tražitelja koje su ocijenjene vjerodostojnima, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. U tražiteljevim navodima nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje, a njegov je strah subjektivan. Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi. Utvrđujući osobne okolnosti, tražitelj se u zemlji podrijetla nije bavio aktivizmom zbog čega bi potencijalno mogao privući pažnju vladajućih. Utvrđujući osobne okolnosti tražitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Također, nije utvrđeno postojanje ozbiljne i individualne prijetnje tražiteljevom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. S obzirom da tražitelju danom izvrsnosti ovog rješenja prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 183. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima, u svezi s člankom 184. stavcima 1. i 3. odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja. Prilikom određivanja roka iz točke II. izreke rješenja, vodilo se računa o tome da određeni rok za napuštanje Europskog gospodarskog prostora (EGP) bude primjeren, unutar kojega tražitelj ima dovoljno vremena za napuštanje istog s obzirom na osobne okolnosti, a prije svega na činjenicu da se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja, a koja se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. stavka 2. Zakona o strancima.
9. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da u postupku nije utvrđeno kod tužitelja postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nema dokaza da su život i sloboda tražitelja bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. U konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje progonitelja, djela proganjanja, a niti poveznice između djela i razloga proganjanja. U tražiteljevim navodima nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje, a njegov strah je subjektivan. Nadalje, nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali da za tražitelja, u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla, postoji rizik od ozbiljne nepravde, a u svezi s člankom 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Dakle, za tražitelja ne postoji rizik da bi se povratkom suočio s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju niti individualnom prijetnjom životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situaciji međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Treba naglasiti da tužitelj nije dokazao da je tražen od strane djelatnika ruske vlasti zbog uplaćenih donacija Ukrajini. Naime, tužitelj navodi da je priložio elektronske novčanike i tužitelja i novinara/blogera ĆN, kojem su kriptovalute poslane. No, isti ne navodi namjenu tih uplata, a pogotovo ne za uplatu od 26. veljače 2022. godine, budući da je ruska invazija na Ukrajinu započela 24. veljače 2022. godine, s time da je Rusija namjeravala u kratkom roku okupirati cijelu Ukrajinu. Specijalnom operacijom eskalirao je Rusko-ukrajinski rat, koji je započeo 2014. godine, a tužitelj od tada, pa do 26. veljače 2022. godine nije vršio uplate kriptovaluta prema bilo kojem adresatu u Ukrajini. Stoga nema logičnog, utemeljenog i objektivnog straha tužitelja od vlasti, kao ni njegovog skrivanja, te konačnog bijega iz zemlje podrijetla. Isti je poslovao uobičajeno putem svoje reklamne agencije u Moskvi i agencije za najam nekretnina. Također, tužitelj je s prijateljem otvorio restoran japanske i europske kuhinje, te je nakon pola godine prodao svoj udio restorana svom prijatelju. U tom razdoblju dolazila su tijela državne vlasti, koja su rekla tužitelju da znaju da se bavi "biznisom i da mora platiti", jer im trebaju novci za bespilotne letjelice i za rat. Također, djelatnici su mu rekli da ako neće pisati reklame za podršku RN glede Krima, te ako neće surađivati s državnim vlastima da će protiv njega pokrenuti kazneni postupak. Nadalje, treba naglasiti da si je tužitelj nelogično, neutemeljeno i neobjektivno obrazložio da su djelatnici tijela državne vlasti došli po novce kasno navečer u njegov stan dana 12. kolovoza 2022. godine, uslijed čega bježi, a njegovi poznanici su mu rekli da mora napustiti Rusiju, s time da protiv njega tada nije bio pokrenut kazneni postupak. Tako tužitelj navodi u svom iskazu od 26. rujna 2024. godine da je protiv njega pokrenut kazneni postupak 18. rujna 2022. godine, kada je stavljen na federalnu tjeralicu, a koju će dostaviti tijekom postupka međunarodne zaštite. Stoga ne stoji tužbeni navod da je tužitelj i na prvom i na drugom saslušanju ukazao tuženiku da je protiv njega pokrenut kazneni postupak, kao i da je osuđen u Ruskoj Federaciji, te da je u spis dostavio dokument koji je njegovoj majci izdao istražitelj u Ruskoj Federaciji, a u kojem je navedeno da je 20. rujna 2022. godine osuđen po članku 275. Kaznenog zakona. Čim je tužitelj prešao granicu Rusije i Gruzije, poznanici iz Rusije su ga nazvali i rekli mu da je njegovo ime na tjeralici. Isti dan, tj. 19. rujna 2022. godine tužitelj je to provjerio upitom za tjeralicu, te je shvatio da za njega u Rusiji nije sigurno i da bi ga mogli poslati ili na ratište ili strpati u zatvor. Sama činjenica da je tužitelj otišao u Gruziju "im više nije dala prostor što sa mnom napraviti nego me staviti na tjeralicu". Tužitelj misli da tjeralica predstavlja pokretanje kaznenog postupka, koji je okončan donošenjem presude 22. rujna 2022. godine, dakle u svega par dana. Stoga sud prihvaća navode tuženika da su priloženi dokazi u svezi s tim u najmanju ruku nevjerodostojni, pa nema mjesta primjeni načela blagodati sumnje sukladno članku 29. ZMPZ, odnosno tužitelj nije dokazao da je osuđen u zemlji podrijetla. Ukoliko je tužitelj u sudskom postupku proglašen krivim i osuđen na devet godina zatvora zbog kaznenog djela veleizdaje, koju je isti napravio u korist druge države s kojom je Rusija u sukobu (ĆN je uplatio nekih 1500 dolara, u bitcoinu je 800 dolara), tada tužitelj ne bi mogao biti pozvan na služenje vojnog roka ili biti mobiliziran. Tako tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osobe koje su slane na ratište u Ukrajinu iz zatvorskog sustava su osobe koje su na taj način otkupljivale svoje zatvorske kazne, a nisu se pridruživale regularnoj ruskoj vojsci, već privatnim vojnim kompanijama, poput Wagner grupe. Nadalje, dobna granica za služenje vojnog roka povećava se s 27 na 30 godina, pa tužitelj ne potpada u ovu kategoriju. Osim toga, tužitelju je dodijeljena u vojnu knjižicu kategorija B - ograničena sposobnost za obavljanje vojne službe zbog zdravstvenih razloga, jer je isti imao problema s meniskusom i oteklinama na kralježnici. Zbog toga tužitelj nije dobio poziv za javljanje u vojni ured. Također, zbog činjenice da je zemlju podrijetla napustio bez problema u vrijeme proglašenja djelomične mobilizacije, opravdano se zaključuje da isti nije u opasnosti od slanja na ratište. Utvrđeno je da su osobe zadržane pri povratku u Rusku Federaciju od strane djelatnika sigurnosti bile usko povezane s radom nevladinih organizacija ili su bili ključni svjedoci u postupcima kršenja ljudskih prava, što kod tužitelja nije slučaj. Sukladno članku 15.1. Zakona o postupku izlaska i ulaska u Rusku Federaciju, tražitelj kao osoba koja ne podliježe vojnoj službi ima pravo napuštanja Ruske Federacije, a samim time povratak u zemlju podrijetla ne bi trebao imati zakonskih prepreka. Ukoliko su točni navodi tužitelja da su u Ruskoj Federaciji uobičajeni ilegalni pretresi, tada treba uzeti u obzir i tužbene navode, prema kojima postoje odštete zbog nezakonitih pretraga, odnosno zbog zlouporaba ovlasti državnih tijela.
10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
11. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći od 13. veljače 2025. godine, koji ne sadržava podatke o novčanim sredstvima, podatke o pokretninama, podatke o svim nekretninama, a niti podatke o dohotku i primicima. Za točnost naprijed navedenih podataka tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.
12. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, u vezi s Tbr. 27. točke 1. i 2. Odvjetničke tarife, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, te zastupanje na raspravi – 500,00 eura.
U Zagrebu 19. rujna 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
Dna:
1. odvjetnica Sandra Dimitrijević, Josipa Sermagea 14A, [adresa] Zagreb
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Ilica 335, [adresa] Zagreb
3. U spis
