Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-878/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćnici Maji Vukelić, odvjetnici u Rijeci, Žabica 2, protiv tuženika ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupanih po punomoćnici Matei Bojanić Kožul, odvjetnici u Rijeci, Pomerio 9, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-78/23-37 od 16. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-78/23-37 od 16. srpnja 2025. u točki II. izreke.

II. Ukida se navedeno rješenje u točki I. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskome sudu na ponovni postupak.

III. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1.Utvrđuje se da su dana 21. i 27. kolovoza 2023. tuženici smetali tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, k. o. [katastarska općina]-[adresa], oznake kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, 2 gosp. zgrade, dvorište i sjenokoša, ukupne površine 833 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], što u naravi predstavlja konobu koja se nalazi ispod terase tužitelja kao sastavni dio obiteljske kuće, ukopana u suterenu te odijeljena zidom od stana tuženih u suterenu te dvorište obiteljske kuće, na način da su tuženici promijenili bravu konobe te su konobu zatvorili lokotom i promijenili ključ te odbijaju predati novi ključ tužitelju, a u kojoj konobi se nalaze odvodne začepljene cijevi odnosno nalazi se i odvod vode koji su tuženici začepili, a potom radnici po nalogu tuženih zabetonirali u konobi 27. kolovoza 2023. te su začepili i odvod vode u dvorištu i onemogući tužitelju pristup istome na način da su isti ogradili pa su tako onemogućili funkcioniranje odvoda vode i onemogućili protok vode pa im se nalaže prestanak uznemiravanja te da uspostavi prijašnje suposjedovno stanje na način da odmah tužitelju predaju jedan primjerak ključeva brave ulaznih vrata konobe sporne nekretnine i da maknu lokot sa ulaznih vrata konobe te da izvrše građevinske i vodoinstalaterske radove odnosno da odčepe odvod vode, da razbiju izbetonirani odvod vode, dovedu u funkciju odvod vode i omoguće protok vode, tj. da uspostave ranije suposjedovno stanje cjelokupnog odvodnog sustava predmetne nekretnine, kao i zabranjuje se tuženicima da provode bilo kakve radnje i promjene na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, k. o. [katastarska općina]-[adresa], oznake kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, 2 gosp. Zgrade, dvorište i sjenokoša, ukupne površine 833 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], što u naravi predstavlja konobu koja se nalazi ispod terase tužitelja kao sastavni dio obiteljske kuće, ukopana u suterenu te odijeljena zidom od stana tuženih u suterenu te dvorište obiteljske kuće, kojima ograničavaju tužitelja u mirnom uživanju svojeg suposjeda, sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužitelju parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere.

III. Nalaže se tužitelju da 1. i 2. tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 830,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. srpnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.”

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR i trošak sudske pristojbe, ne navodeći određeno iznos troška za koji traže naknadu po toj osnovi.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, u odnosu na tužbeni zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite konobe i stambenog prostora u obiteljskoj kući sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] jer tužitelj tvrdi da su tuženici 21. i 27. kolovoza 2023. izmijenili bravu ulaznih vrata konobe i odbili mu predati novi ključ te da su najprije začepili, a potom i zabetonirali odvodnu cijev koja se nalazila u zidu konobe i time mu onemogućili odvod vode iz njihovog stana i dotadašnji način korištenja nekretnine.

6. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti, u smislu čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), utvrđeno je da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužitelj.

6.1. Prema čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Navedeno načelo slobodne ocjene dokaza znači da sud o spornim pitanjima prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je pritom to uvjerenje dužan potkrijepiti valjanim i logičnim razlozima, koji omogućuju provjeru ima li stečeno uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, što je u konkretnom slučaju izostalo.

7. U ovom slučaju prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, u bitnome uz obrazloženje da čin ''navodnog'' smetanja nije sporan, ali da tužitelj nije dokazao posljednji mirni posjed odnosno suposjed predmetne nekretnine. Takav zaključak temelji isključivo na iskazima saslušanih stranaka i svjedoka VŽ, RŽ i PŽ te 2. tužene TŽ. Iskaz tužitelja nije prihvatio, uz obrazloženje da činjenice koje navodi ne proizlaze ni iz jednog drugog provedenog dokaza, osim iskaza njegove supruge JŽ i kćerke ČŽ pa tako ni iz iskaza svjedoka BŽ i SŽ jer da se njihova saznanja odnose na vrijeme od prije pet do deset godina i da stoga nemaju saznanja o posljednjem mirnom suposjedu tužitelja na predmetu spora.

8. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda, barem za sada, nema podlogu u izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, na što osnovano u žalbi ukazuje tužitelj.

8.1. Naime, točno je da je svjedok BŽ naveo da je u spornoj prostoriji zadnji put bio kada je radio fasadu, prije više od 10 godina. No, također je naveo da je zadnji put bio kod tužitelja kada je njegova supruga prala suđe u kadi i rekla da su im tuženici zabetonirali cijev, kao i da, kada mu je trebalo nešto od alata iz te ostave (konobe) tužitelj dao ključ. Dakle, nije pravilan zaključak prvostupanjskoga suda da navedeni svjedok nema saznanja o predmetu spora i da su (sva) njegova saznanja ''od prije deset godina''.

8.2. Unatoč tome što je svjedok NŽ u iskazu naveo da je tužitelj držao alat u spornoj konobi te da mu je dao ključ od te prostorije kada je za njega obavljao radove 2015. ili 2016. godine, njegov iskaz, jednako kao i dijelom iskaz svjedoka BŽ, također govori u prilog tvrdnji tužitelja da je s tuženicima bio u suposjedu tog dijela nekretnine pa je iskaze navedenih svjedoka trebalo ocijeniti, ne samo zasebno, već i u odnosu na sve ostale izvedene dokaze pa tako i u odnosu na iskaz tužene TŽ i svjedoka VŽ, koje su navele da je tužitelj u navedenu prostoriju provalio i da istu nikada nije koristio.

8.3. Isto tako, kada su svjedoci LŽ i UŽ naveli da su izvodili radove u spornoj prostoriji – konobi – po nalogu tuženog ĐŽ, da su zabetonirali ''neke cijevi'' koje su se nalazile u toj prostoriji odnosno da je bila ''razbijena'' cijev iz koje je curila voda, da je to bila ''voda od sudopera ili nešto slično'', da je tuženik ĐŽ ''stavio nekakvo drvo'' da zatvori tu cijev, da voda ne može ponovno izbijati, da je cijev bila promjera 50 mm, da su oni tu cijev zabetonirali, ožbukali i zatvorili, onda je njihove iskaze u tom dijelu također trebalo dovesti u vezu s iskazima tužene FŽ i svjedoka VŽ, u dijelu u kojem su navele da u predmetnoj prostoriji ''nije bilo nikakve cijevi'' odnosno da nije postojao ''nikakav odvod'', uzimajući pritom u obzir da je navedena svjedokinja pritom također izjavila da se iznad predmetne konobe nalazi kuhinja, odnosno terasa i tužiteljev stan.

8.4. S obzirom na navedeno, sud nije pravilno ocijenio ni iskaze svjedoka JŽ i ČŽ, posebno u dijelu u kojem je JŽ navela da su svjedoci CŽ i UŽ skinuli cijev kojom se odvodila voda iz njihovog sudopera odnosno odrezali i sve zabetonirali i da su tuženici nakon toga promijenili bravu na toj prostoriji, a ČŽ, da je tužitelj u konobi držao alat i slične stvari, da ju je koristio zajedno s tuženicima te da je u njoj postojala cijev koja je predstavljala odvod iz kuhinje njezinih roditelja, kao i da je bila prisutna kada je kuhinja bila poplavljena jer da je odvodna cijev bila zatrpana krpama, nakon čega je bila promijenjena brava na konobi i cijev zabetonirana. Dakle, sud nije dao dovoljno logične i prihvatljive razloge zbog kojih je njihove iskaze u potpunosti ocijenio nevjerodostojnima, čak i u onom dijelu u kojem su njihovi iskazi suglasni iskazima onih svjedoka koje je prihvatio kao vjerodostojne.

8.5. Osim toga, kada je u postupku također utvrđena u osnovi nesporna činjenica da tužitelj dugi niz godina živi u stanu u predmetnoj nekretnini, onda nije prihvatljiv zaključak da tužitelj nije dokazao da je bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, čak i neovisno o tome je li doista bio u posjedu i sporne konobe na način da je imao ključ i u njoj držao stvari. Naime, ako se u spornoj konobi doista nalazila cijev za odvod vode iz tužiteljeva sudopera, koju su tuženici zatvorili i time spriječili odvod vode, dakle, da nakon radova koje su tuženici nedvojbeno poduzeli više ne postoji mogućnost odvodnje otpadne vode iz kuhinje (sudopera) tužitelja, a time i dotadašnji način korištenja nekretnine, onda bi zatvaranjem odnosno uklanjanjem odvodne cijevi sa zida konobe tužitelju bilo onemogućeno dotadašnje korištenje stambenog prostora u kojem živi, s time da činjenicu da tužitelj s obitelji u stanu koji se nalazi na predmetnoj nekretnini, tuženici i ne osporavaju. No, sve navedene dokaze sud nije ocijenio u skladu s čl. 8. ZPP, a to je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

8.6. Tužitelj također osnovano u žalbi navodi da spisu prileži i skica podijele okućnice prema stvarnom stanju od 23. prosinca 2016. (str. 20. spisa), iz koje je vidljivo da je upravo tužitelju pripala predmetna konoba, što da je u suprotnosti s iskazima tuženice TŽ i svjedoka VŽ. No, taj dokaz sud uopće nije ocijenio.

9. Iz navedenih razloga, trebalo je uvažiti žalbu tužitelja i na temelju čl. 380. t. 3. ZPP, ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

10. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud, prije svega, otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, što konkretno znači da će sve izvedene dokaze cijeniti po slobodnom uvjerenju, u smislu čl. 8. ZPP, a stečeno uvjerenje opravdati valjanim i logičnim razlozima, kako bi se moglo provjeriti ima li takvo utvrđenje pravnu i činjeničnu osnovu. Nakon toga o predmetu spora donijet će novu odluku, kojom će odlučiti i o troškovima postupka.

11. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbacio prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere iz razloga što je o identičnoj privremenoj mjeri između istih stranaka već pravomoćno odlučeno u predmetu toga suda broj Ovr-1143/23, koji prileži ovom parničnom spisu, a što je utvrdio komparacijom prijedloga tužitelja iz navedenog postupka i prijedloga od 5. ožujka 2024., stavljenog u ovom postupku.

11.1. Naime, iz sadržaja predmetnog prijedloga (list 37. do 45 spisa) i prema ocjeni ovoga suda, proizlazi da tužitelj prijedlog za određivanje privremene mjere doista temelji na istoj činjeničnoj osnovi kao i u predmetu Ovr-1143/23. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbacio predmetni prijedlog (čl. 194. st. 2. ZPP, u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona, ''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).

11.2. Zbog navedenoga, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja u tom dijelu kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke (točka I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

12. Odluka iz točke III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 19. rujna 2025.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat