Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-336/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Davora Mitrovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. HĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj K-162/2020 od 19. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj K-162/2020 od 19. ožujka 2025., na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24 - dalje: ZKP/08) opt. HĆ oslobođen je optužbe da je počinio jedno kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz čl. 236. st. 1. KZ/11.
1.1. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do toč. 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja pali su na teret proračunskih sredstava
2. Protiv citirane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 1. i 2. ZKP/08) te zbog pogrešne primjene Zakona o kaznenom postupku (čl. 468. st. 3. ZKP/08) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 državni odvjetnik upire da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer ne sadrži analizu svih izvedenih dokaza, njihovo međusobno uspoređivanje i zaključak, a posebice u odnosu na analizu iskaza svjedoka RĆ i VĆ.
6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno ocijenio izvedene dokaze, a u razlozima presude naveo jasne i dostatne (iako sumarne) razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama, tako i razloge kojima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje državni odvjetnik, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08.
6.2. Državni odvjetnik se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 smatrajući da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 450. st. 2. ZKP/08 prema kojoj je odredbi sud dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana. Međutim, prvostupanjski sud nije povrijedio navedenu zakonsku odredbu jer je, a suprotno žalbenim navodima, dao ocjenu svakog izvedenog dokaza pojedinačno, a onda i u njihovoj međusobnoj vezi u toč. od 10. do toč. 14. pobijane presude, nakon čega je u toč. 15. izveo i zaključak u odnosu na izvedene i ocijenjene dokaze, a na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
7. Državni odvjetnik se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik u žalbi polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda sugerirajući preocjenu izvedenih dokaza i to iskaza svjedoka RĆ i VĆ i obrane optuženika s jedne strane, a s druge strane iskaza IĆ ukazujući ujedno na razlike u iskazima RĆ, smatrajući da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njen prvi iskaz, a ne iskaz s rasprave koji optuženiku ide u prilog te je na taj način "elegantno, nekritički i bespogovorno" prihvatio obrazloženje glede razlike u tom iskazu na način kako je to obrazložila svjedokinja RĆ, dok je s druge strane iskaz IĆ u potpunosti odbacio.
7.1. Takvim žalbenim navodima državni odvjetnik nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je nakon ocjene sadržaja iskaza svjedoka VĆ i RĆ te iskaza optuženika koji je osporavao počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, analizirajući svaki iskaz posebno te sve iskaze u njihovoj međusobnoj vezi, pri čemu je dao ocjenu i proturječnih dokaza na pravilan i zakonit način utvrdio kako nije na nedvojben način utvrđeno da je opt. HĆ počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.
7.2. Naime, kada se obrana optuženika u kojoj poriče počinjenje kaznenog djela i u kojoj ustraje da mu je njegova bivša supruga IĆ uzela obrt, a da mu je njezina majka RĆ obrt vratila, da nije ni na koji način ucjenjivao niti strašio RĆ da mu mora vratiti u vlasništvo obrt "[obrt]", a sve kako mu se stavlja na teret činjeničnim opisom djela, dovede u vezu s iskazima svjedokinje RĆ koja je iskazala da ju opt. HĆ nikada nije prevario niti utjecao na nju da potpiše bilo kakve dokumente niti na prijevaru tražio prijenos vlasništva, da joj nije govorio da vidi sve što radi njegova bivša supruga, da joj nije prijetio sudom niti kakvom zabranom, da je od HĆ nije bilo strah, da je potpisala dokumente jer joj sin VĆ govorio da tako treba napraviti a da to nije napravila pod nikakvim utjecajem optuženika koji je nikada nije prevario, kao i iskaza svjedoka VĆ iz čijeg iskaza proizlazi da nema neposrednih saznanja o tome tko je kome šta rekao, da je taj obrt ("[obrt]") oduvijek pripadao optuženiku, odnosno prije njega njegovom ocu, a da je njegova sestra IĆ optuženika klasično prevarila i izigrala, tada je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, a nastavno tome, zaključak prvostupanjskog suda ukazuje se pravilnim.
7.3. S obzirom na prethodno navedeno, nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice dajući pri tome jasne i dostatne razloge, a ovaj sud kao drugostupanjski nije utvrdio da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08 činjenično stanje na bilo koji način dovedeno u sumnju. Pri tome ovaj sud prihvaća i razloge zbog kojih je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedokinje RĆ s rasprave imajući u vidu da je isti potvrđen iskazom svjedoka VĆ, a ujedno korespondira i s obranom optuženika. S timu vezi je za napomenuti kako i ovaj drugostupanjski sud prihvaća razloge zbog kojih je prvostupanjski sud prihvatio upravo iskaz svjedokinje RĆ s rasprave jer je ista okolnosno i uvjerljivo objasnila razlike u svojim iskazima, o čemu je prvostupanjski sud u toč. 11. iznio svoje stajalište, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7.4. Državni odvjetnik se žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da činjenično stanje "nije utvrđeno u cijelosti nego samo u dijelovima", no ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio.
8. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 19. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Azra Salitrežić
