Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Povrv-142/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Kameliji Matijašević, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika – specijalista Marijana Šakote, u pravnoj stvari tužitelja Osenfora d. o. o. iz Osijeka, OIB 36470500923, Ivana Gundulića 5, koga zastupa opunomoćenik Marko Markić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice odvjetnice ZR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenica Martina Furlan Marjanović, odvjetnica u Osijeku, radi isplate bez održavanja rasprave 19. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Osenfora d. o. o. Osijek te se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Anamarije Kokić iz Osijeka, poslovni broj: Ovrv-4013/2025 od 24. ožujka 2025. (javnobilježnički predmet broj: UPP/OS-Ovrv-237/2025), kojim je naloženo tuženici ZR plaćanje 9,56 eura (devet eura pedeset šest centi) sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. U cijelosti se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja Osenfora d. o. o. Osijek za naknadu troškova postupka.

III. Nalaže se tužitelju Osenforu d. o. o. Osijek da tuženici ZR, u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude, plati 131,64 eura troškova postupka, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, Osenfor d. o. o. Osijek podnio je 17. veljače 2025. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga, protiv ovršenice, sada tuženice, ZR. Javna bilježnica Anamarija Kokić iz Osijeka izdala je 24. ožujka 2025. rješenje o ovrsi, poslovni broj: Ovrv-4013/2025, kojim je naloženo plaćanje novčane tražbine i troškova postupka te je određena ovrha općenito na imovini. Tuženica je 1. travnja 2025. pravodobno izjavila prigovor kojim osporava rješenje jer je dug plaćen 31. listopada 2024. te kao dokaz dostavlja izvadak broj 145 od 30. studenoga 2024.

2. Rješenjem ovoga suda, poslovni broj: Povrv-142/2025-2 od 1. srpnja 2025., stavljen je izvan snage platni nalog iz rješenja o ovrsi te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Stranke su na temelju članka 461. a stavaka 6. i 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – u nastavku: ZPP) upozorene da su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za dokazivanje tih činjenica te da su dužne predložiti održavanje rasprave. Upozorene su i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak te da će se ročište održati radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

3. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Tužiteljev opunomoćenik, odvjetnik Marko Markić, dostavio je 4. srpnja 2025. podnesak u kojem, između ostalog, navodi da je pravna osnova na temelju kojeg je izdano ranije navedeno rješenje o ovrsi i Pravilnik o organizaciji i načinu naplate parkiranja, KLASA: 340-03/13-01/29, URBROJ: 2158/01-02-13-2 od 18. prosinca 2013. („Službeni glasnik Grada Osijeka”, broj 19/2013. – u nastavku: Pravilnik/13). Navodi da je zaustavljanjem i parkiranjem vozila na javnim parkirališnim površinama zaključen ugovor o korištenju parkirališnog prostora i da su prihvaćeni Opći uvjeti isporuke komunalne usluge parkiranja. Navodi da je odgovorna osoba za plaćanje komunalne usluge parkiranja, odnosno za plaćanje dnevne karte ona osoba koja je kao vlasnik vozila navedena u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova ili korisnik vozila. Iz podneska proizlazi da je tuženica ZR vlasnica vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], a koje je bilo zaustavljeno na javnom parkirališnom prostoru bez kupljene parkirališne karte, zbog čega je izdana dnevna parkirališna karta koja nije plaćena. Nije osporio da je dug plaćen prije podnošenja prijedloga za ovrhu niti je osporio valjanost dokaza koji su dostavljeni.

5. Podnesak je dostavljen tuženici ZR **.**.2025. radi očitovanja u roku 15 dana. Tuženica je 24. srpnja 2025. dostavila podnesak kojim se očituje na tužiteljeve navode. U cijelosti osporava sve tužiteljeve navode i ponavlja kako je dug plaćen 30. studenoga 2024. jer joj je raniji vjerovnik novčane tražbine, Elektromodul d. o. o. Osijek, dostavio obavijest o ustupu tražbine. Osporava i odluku o troškovima ovršnog postupka jer je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu dug bio plaćen.

6. Na temelju članka 461. a ZPP-a, s obzirom na to da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora (9,56 eura), odlučeno je donijeti presudu bez održavanja rasprave jer nije potrebno provođenje dokaznog postupka. Sve odlučne činjenice mogle su se utvrditi na temelju dokaza koji se nalaze u spisu.

7. Radi odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su sljedeći dokazi: prijedlog za ovrhu od 17. veljače 2025. s privitcima, rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-4013/2024 od 24. ožujka 2025., prigovor od 1. travnja 2025. s privitcima, tužiteljev podnesak od 4. srpnja 2025. s privitcima te tuženičin podnesak od 24. srpnja 2025. s privtcima.

8. Pregledom dokaza koje je tužitelj dostavio, utvrđeno je da je dostavljen i Pravilnik/13. Čitanjem Pravilnika/13 utvrđeno je da je taj podzakonski akt donio gradonačelnik DR na temelju članka 34. stavka 1. točke 5. i 6. Statuta grada Osijeka i članka 3. Odluke o održavanju javnih parkirališta za osobna vozila komunalnom djelatnošću od 18. prosinca 2013. Navedeni opći, podzakonski akt nije donesen u skladu sa zakonom jer ga je donijelo nenadležno tijelo pa se ne može primjenjivati.

9. U skladu s člankom 35. stavkom 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine”, broj 33/2001., 60/2001., 125/2005., 109/2007., 125/2008., 36/2009., 150/2011., 144/2012. i 19/2013. – u nastavku: ZLPS), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Pravilnika/13, predstavničko tijelo donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave. U smislu navedene odredbe tijelo nadležno za donošenje općeg akta, odnosno Pravilnika/13 bilo je Gradsko vijeće Grada Osijeka. U skladu s člankom 27. u svezi s člankom 19., člankom 19. a i člankom 35. ZLPS-a, Pravilnikom/13 se uređuju poslovi koji se odnose na promet na gradskom području pa tako i poslovi vezani za naplatu dnevne parkirališne karte, a Gradsko vijeće donosi odluke i druge opće akte kojima se uređuje ti poslovi. Zbog toga se odredbe Pravilnika/13 ne mogu primijeniti jer nisu u suglasnosti s navedenim zakonskim odredbama, odnosno zbog toga što opći akt nije donijelo nadležno tijelo.

10. Polazeći od toga da se odredbe Pravilnika/13 u ovome postupku ne mogu primijeniti jer su nezakonite, bilo je potrebno primijeniti zakonske odredbe. Niti jednom zakonskom odredbom nije propisana obveza vlasnika ili korisnika motornog vozila da plati dnevnu parkirališnu kartu u slučaju korištenja javnog parkirališta. Nije niti propisano da je sklopljen ugovor između vlasnika odnosno korisnika vozila i koncesionara, ako je vozilo zaustavljeno bez parkirališne karte. Zbog toga se ne može smatrati da je tuženica ZR dužna platiti sporni novčani iznos jer je koristila javno parkiralište bez kupljene parkirališne karte. Budući da je opći akt na temelju koje su izdane dnevne karte nezakonit, smatra se da ne postoji valjana pravna osnova na kojoj je utemeljen tužbeni zahtjev.

11. Nije sporno da je trgovačko društvo Elektromodul d. o. o. Osijek ustupilo novčanu tražbinu tužitelju Osenforu d. o. o. Osijek na temelju pravnog posla. Tužitelj nije mogao valjano steći novčanu tražbinu na temelju pravnog posla jer se radi o tražbini koja je nastala na temelju općeg akta koji nije u skladu sa zakonom. Primjenom članka 84. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – u nastavku: ZOO) tužitelj Osenfor d. o. o. Osijek nema pravo zahtijevati prisilnu naplatu sporne novčane tražbine jer to pravo nije imao niti Elektromodul d. o. o. Osijek, a kako je već navedeno, s obzirom na to da je pravo na naplatu dnevne parkirališne karte utemeljeno na nezakonitom općem aktu. Sud nije posebno obrazlagao činjenice vezane za iznos tužbenog zahtjeva i korištenje javnog parkirališnog prostora, te činjenice vezane za to da je dug plaćen prije podnošenja prijedloga za ovrhu, jer je utvrđeno da ne postoji valjana pravna osnova za naplatu spornog iznosa. Uzimajući u obzir ranije navedeno, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

12. Na temelju članka 154. ZPP-a odlučeno je u cijelosti odbiti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka jer je u cijelosti izgubio parnicu. Zbog navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

13. Tužitelj Osenfor d. o. o. Osijek dužan je tuženici ZR platiti 131,64 eura troškova postupka jer je u cijelosti izgubio parnicu, a sve primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 138/2023. - u nastavku: Tarifa). Zahtjev za naknadu troškova djelomično je osnovan te joj pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak od 50 bodova, a sve u skladu s Tbr. 7. t. 9. u svezi s Tbr. 11. Tarife. Kako je vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54.) pripada joj 100,00 eura, uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednost, odnosno pripada joj 125,00 eura. Pregledom potvrde o provedenom nalogu za plaćanje utvrđeno je da je tuženica 1. travnja 2024. platila 6,64 eura sudske pristojbe za prigovor te je i u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova osnova. Pripada joj ukupno 131,64 eura troškova postupka. Čitanjem prigovora i ranije navedenog podneska u kojem je postavljen zahtjev za naknadu troškova nije utvrđeno da tuženica zahtijeva i plaćanje zatezne kamate. Zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje prigovora protiv rješenja o ovrsi (50,00 eura) nije osnovan jer je taj dio troška obuhvaćen jednokratnom nagradom, a sve u smislu Tbr. 11. u svezi s Tbr. 7. t. 9. Tarife. U tom dijelu je zahtjev za naknadu troškova djelomično neosnovan te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

14. Slijedom navedenog, a na temelju članka 325. u svezi s člancima 451. stavka 3. i 461. a ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 19. rujna 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u tri istovjetna pisana primjerka. U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem opunomoćenika.

2. Tuženici putem opunomoćenice.