Poslovni broj: P-1040/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, OIB: 15907062900, koje zastupa direktor OJ, a njega punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, a sa zadnjim poznatim prebivalištem u [adresa], koju zastupa privremeni zastupnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, radi izdavanja platnog naloga, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja JJ, odvjetničke vježbenice i privremenog zastupnika tuženika Ivana Adžića, odvjetnika, 19. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pl- 1813/2024-14 od 8. siječnja 2025. te se nalaže tuženici MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, a sa zadnjim poznatim prebivalištem u [adresa], da tužitelju HEP-Toplinarstvu d.o.o., OIB: 15907062900, Miševečka 15/a, Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 30130131375, namiri tražbinu u iznosu od 135,79 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 9,37 EUR od 16.12.2023.,

- na iznos od 6,24 EUR od 22.07.2023.,

- na iznos od 9,23 EUR od 24.06.2023.,

- na iznos od 6,24 EUR od 23.08.2023.,

- na iznos od 6,24 EUR od 23.09.2023.,

- na iznos od 22,90 EUR od 24.02.2024.,

- na iznos od 16,97 EUR od 26.03.2024.,

- na iznos od 6,24 EUR od 25.10.2023.,

- na iznos od 20,32 EUR od 26.01.2024.,

- na iznos od 14,84 EUR od 26.05.2023.,

- na iznos od 17,20 EUR od 28.12.2023.,

do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 30130131375-0224-0 i sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pl-1813/2024- 14 od 8. siječnja 2025. u dijelu kojim se nalaže tuženoj naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 50,00 € sa pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženoj MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, a sa zadnjim poznatim prebivalištem u [adresa], naknaditi tužitelju HEP-Toplinarstvu d.o.o., OIB: 15907062900, Miševečka 15/a, Zagreb troškove parničnog postupka u iznosu od 317,14 EUR, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. rujna 2025. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. svibnja 2024. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 135,79 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, kako je pobliže navedeno u prijedlogu. Tužitelj je prijedlogu priložio vjerodostojnu ispravu i to izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, koji se odnose na naknadu za potrošnju toplinske energije na mjernom mjestu u [adresa], na kojem je kao kupac evidentirana tužena. Budući da tužena nema prebivalište u [adresa] rješenjem ovog suda posl.br. Pl-1813/2024-5 od 19.7.2024. (list 23-25 spisa) postavljen joj je privremeni zastupnik u osobi Ivana Adžića, odvjetnika u Zagrebu. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 11.9.2024. i potom je izdan oglas u Narodnim novinama.

2. Sud je izdao platni nalog 8. siječnja 2025. te naložio tuženoj namiriti tražbinu u iznosu od 135,79 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate, koje teku na pojedine iznose zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 50,00 eura, uvećanim za zakonske zatezne kamate, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od daljnjih zatraženih 200,00 eura.

3. Tužena je po privremenom zastupniku pravodobno podnijela prigovor protiv platnog naloga u kojem ističe da isti u cijelosti osporava. Tužena smatra da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za izdavanje platnog naloga. Tužena osporava da bi ona, prema tužitelju, imala dug temeljem potrošnje plina na mjernom mjestu u [adresa]. Tužena je, opreza radi istaknula prigovor zastare i predložila sudu prihvatiti prigovor te u cijelosti ukinuti platni nalog.

4. Tužitelj je podneskom od 27.3.2025. (list 68-71 spisa) naveo da se u predmetnom postupku ne radi o isporuci plina, već toplinske energije. Potraživanje, koje je predmet spora proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 113052201401, koji je potpisan od strane ovlaštenih predstavnika suvlasnika zgrade na adresi [adresa], koji u skladu sa zakonom obvezuje i sve druge vlasnike i suvlasnike posebnih dijelova zgrade. Budući da je predmetni Ugovor sklopljen sukladno Zakonu o tržištu toplinske energije (Narodne novine broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19), koji čl. 11. st. 3. propisuje da ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 1. tog članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika, koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika isti se primjenjuje i na tuženu. Navedeni ugovor sklopljen je 12.08.2014., a na isti se primjenjuju i odredbe Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14, 129/15) osobito čl. 4., kojim je propisano kako ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju upravo kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika. U Odluci suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije je tužena navedena kao krajnji kupac te je time određena i kao obveznik plaćanja računa za isporučenu toplinsku energiju, a sve s obzirom na to da je Odluka donesena na temelju odluke većine glasova suvlasnika, koji se računaju po suvlasničkim dijelovima te se primjenjuje na sve suvlasnike navedene u Odluci.

4.1. Tužitelj nadalje ističe kako je, sukladno čl. 2. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine 35/14, 129/15) kupac definiran kao pravna ili fizička osoba, koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Tužitelj dalje ističe da je vidljivo da je u utuženom razdoblju tužena bila vlasnik predmetnog poslovnog prostora na temelju izvatka iz zemljišne knjige. Tužitelj ističe da je obveza tužene na podmirivanje svih obveza i tereta u svezi s vlasništvom predmetnog poslovnog prostora propisana Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela. Nadalje, tužitelj ističe kako je čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje obveze s osnove naknade za trošenje električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl. Slijedom navedenog, tužitelj ističe da je nesporna pasivna legitimaciju tužene, a prema tome i aktivna legitimaciju tužitelja, a sve iz razloga što je tužena vlasnik predmetnog prostora. Tužitelj je u utuženom razdoblju osnovano ispostavljao račune za isporučenu toplinsku energiju na tuženu kao vlasnika predmetnog prostora stoga je tužena i obveznik plaćanja istih. Nastavno na prigovor zastare, tužitelj ističe kako se u predmetnoj pravnoj stvari primjenjuje jednogodišnji zastarni rok, sukladno čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Naime, tražbina naknade za isporučenu toplinsku i električnu energiju zastarijeva za jednu godinu. Međutim, prema čl. 241. Zakona o obveznim odnosima zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kako je tužitelj ovršni prijedlog podnio javnom bilježniku 20.05.2024., proizlazi kako zastara nije nastupila jer je vidljivo da je tužitelj poduzeo radnju, sukladno gore navedenom članku, koja je uvjetovala prekid zastare, pa prema tome, u predmetnoj pravnoj stvari prigovor zastare je neosnovan. Naime, najstariji utuženi račun ima naznačeni datum dospijeća 25.05.2023., pa proizlazi kako se isti ne nalazi u zastari. Također, s obzirom na navedeno, ni ostali utuženi računi s kasnijim datumom dospijeća nisu u zastari, pa proizlazi kako je prigovor zastare neosnovan. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu platni nalog od 08.01.2025. u cijelosti održati na snazi te obvezati tuženu na naknadu troškova zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na izvod iz poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem duga na dan 16.5.2024 (list 12 spisa), presliku Ugovora o potrošnji toplinske energije broj: 113052201401 (list 72-81 spisa), Odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (list 82 spisa), popis suvlasnika objekta (list 8399 spisa), prijepise računa za razdoblje 04/2023, 05/2023, 06/2023, 07/2023, 08/2023, 09/2023, 10/2023, 11/2023, 12/2023, 01/2024 i 02/2024 (list 100-119, 121-122 spisa), Izvješće o poslovanju kupca toplinske energije u 2023. za zgradu/građevinu: [adresa] (list 120 spisa), izvadak iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 123-124 spisa), a pročitana je i priložena sudska praksa (list 20-22 spisa). Stranke druge dokaze nisu predlagale, a sud ih nije ni izvodio, pa je glavna rasprava zaključena.

6. Sud je na temelju rezultata dokaznog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog dokaza pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ocijenio tužbenim zahtjev osnovanim, osim za dio zatraženih troškova.

7. Među strankama je prije svega sporno da je tužena vlasnik nekretnine u [adresa]. Navedena sporna okolnost utvrđena je čitanjem neslužbene kopije zk. izvatka (list 123,124 spisa) iz kojeg proizlazi da je tužena uknjižena kao vlasnik stana br. 138. na XIII (trinaestom) katu, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om i predsoblja u ukupnoj površini 26,87 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi.

8. Sporno je nadalje, da li je tužena dužna utuženi iznos platiti obzirom na njenu tvrdnju da nema dugovanje prema tužitelju.

9. Na listovima 100-122 spisa nalaze se prijepisi računa za razdoblje od travnja 2023. do siječnja 2024., a sud je čitanjem istih utvrdio da se radi računima izdanim na ime tužene te se odnose na potrošnju toplinske energije za mjesece travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2023. te siječanj 2024. Što se tiče prigovora zastare, isti nije osnovan. Naime, u konkretnoj situaciji tužena je nesporno vlasnik nekretnine, u odnosu na koju se primjenjuje zastarni rok od godine dana, propisan čl. 232.st.1.toč.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Imajući na umu da je prvi utuženi račun dospio na naplatu 25.5.2023., a ovršni je prijedlog podnesen 20.5.2024., dakle protekom vremenskog razdoblja od 11 mjeseci, 3 tjedna i 4 dana, jasno je da je prigovor zastare, istaknut od strane tužene, neosnovan.

10. Nadalje, priložena je i preslika Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 113052201401 od 12.8.2014. (list 72-81 spisa), a za koji tužena nije sporila da su ga suvlasnici u zgradi u [adresa], zaključili s tužiteljem, a kako je tužena nesporno jedna od suvlasnika zgrade, koja je spojena na distribucijsku mrežu tužitelja, stoga je u obvezi plaćati troškove usluge tužitelja, bez obzira na njenu tvrdnju da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju s osnove potrošnje plina, a koja usluga i nije predmet ovog postupka, već toplinska energija, kako je navedeno u podnesku tužitelja od 27.3.2025.

11. Kao što je već ranije navedeno, nije sporno među strankama da su suvlasnici zgrade u [adresa], zaključili s tužiteljem Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 113052201401 od 12.8.2014. (list 72-81 spisa), a niti na temelju zakonskih odredbi Zakona o tržištu toplinske energije niti podzakonskih propisa, koji uređuju materiju toplinarstva nije predviđeno individualno sklapanje ugovora sa svakim od vlasnika pojedinog prostora, već postoji jedan ugovorni odnos, kojim su vezani svi vlasnici poslovnih prostora, čiji prostori su toplinskim instalacijama spojeni na konkretno zajedničko mjerilo toplinske energije, a ugovor je u ime suvlasnika zaključio predstavnik suvlasnika, tj. s predstavnik stanara. U tom kontekstu potpuno je promašeno pozivanje tužene da predmetni Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 113052201401 od 12.8.2014. nju ne obvezuje. Naime, tužena je kao jedan od suvlasnika zgrade, koja je spojena na distribucijsku mrežu tužitelja, u obvezi plaćati troškove za usluge tužitelja, neovisno o tome boravi li ona na navedenoj adresi (a očito je da ne boravi). Sud je slijedom izloženog, utvrdio da, bez obzira koristi li ili ne tužena od tužitelja pruženu uslugu, svejedno nastaju troškovi, koje tužitelj od tužene potražuje računima, koji su dospjeli, a nisu plaćeni.

12. Ovaj stav suda potvrđuje i brojna i bogata sudska praksa kako domaćih sudova, tako i Europskog suda, pa kako je sud utvrdio da nedvojbeno postoji ugovorni odnos između tužitelja, sa suvlasnicima predmetne zgrade, to je sud utvrdio postojanje obveze tužene da predmetno potraživanje tužitelja podmiri. Čak i kod nepružanja usluge distribucije toplinske energije, postoji obveza tužitelja za održavanja tzv. hladnog pogona, u financiranju koje aktivnosti sudjeluju krajnji potrošači. Treba napomenuti da tužena ne plaća svoje obveze, a okolnost da ne boravi na predmetnoj adresi, nije razlog za oslobođenje tužene plaćanja utuženog potraživanja tužitelja, što je obveza svakog krajnjeg kupca prema svim zakonskim i podzakonskim propisima, koji reguliraju istu materiju.

13. Prema tome, a kako nije sporno postojanje ugovornog odnosa između tužitelja i suvlasnika zgrade, u kojoj je tužena vlasnik stana, valja ukazati i na sudsku praksu Europskog suda, čija odluka broj C-708/17 (C-725/17–spojeni predmeti) od 5.12.2019. predstavlja europsku pravnu stečevinu, obvezujuću za sve zemlje članice, izvodeći zaključak da proizlazi da je u skladu s istim nacionalni propis, kojim se predviđa da su vlasnici stana u zgradi u suvlasništvu, priključenoj na mrežu područnog grijanja, dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacije zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja, pa čak i ako ne koriste grijanje u svojem stanu, kako to propisuje i hrvatski nacionalni propis, koji jasno uređuju problematiku izdvajanja iz toplinskog sustava i daljnje obveze izdvojenog krajnjeg kupca moraju riješiti suvlasnici zgrade i ovog zajedničkog dijela zgrade, ili u skladu sa zakonskim propisima istog Zakona raskinuti ugovor s tužiteljem, a da do tada tužitelj osnovano i nadalje istima dostavlja račune na kojima potražuje naknadu na ime isporučene toplinske energije.

14. Odluka Europskog suda jasno potvrđuje usklađenost hrvatskih propisa s europskom pravnom stečevinom u dijelu gdje se kao mjesto isporuke toplinske energije utvrđuje zajedničko mjerilo toplinske energije na mjestu gdje se razgraničava toplovod tužitelja i unutarnje instalacije zgrade, a ne stan u vlasništvu pojedinog suvlasnika zgrade te pojedini suvlasnik unutar zgrade nije samostalna stranka u ugovornom odnosu jer se radi ugovoru između opskrbljivača toplinskom energijom s jedne i svih suvlasnika zgrade kao kolektiva s druge strane, koji ugovorni odnos veže sve suvlasnike, pa tako i one koji će to tek u budućnosti postati.

15. Tužitelj je, kako je već naglašeno, podneskom od 27.3.2025. dostavio prijepise računa, koji su predmet tužbenog zahtjeva (list 100-122 spisa), a u odnosu na prigovor da tužena ne koristi usluge tužitelja, tužena je dužna tužitelju plaćati sve troškove energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, sukladno relevantnim zakonskim odredbama. Sud je slijedom izloženog, utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost, visinu i dospjelost svog tužbenog zahtjeva, a da tužena nije dokazala osnovanost svojih prigovora vezano uz nedostatak svoje pasivne legitimacije te u odnosu na osnov i visinu potraživanja tužitelja.

16. Tužitelj je, prema ocjeni ovog suda, dokazao dostavljenim računima, da tužena nije podmirila dugovanja s osnova potrošnje toplinske energije, koja joj je pružena od strane tužitelja, a kako je odredbom čl. 342. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) određeno da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi te imajući u vidu da su osnov i visina tužbenog zahtjeva, odnosno potraživanja tužitelja, utvrđeni čitanjem u vjerodostojne isprave, koje prileže spisu, a potraživanje nije podmireno, valjalo je na temelju odredbe čl. 4. i čl. 9. u svezi s čl. 342. ZOO-a uz primjenu odredbe čl. 451. st.3 ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke.

17. Tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog računa, a kako je navedeno u samim računima, sukladno odredbama čl. 29. st. 1. i čl. 183. ZOO-a, a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Kamate su dosuđene za razdoblje do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

18. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 u svezi s čl. 155. ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku-odvjetniku i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa) i na temelju zatraženog troškovnika. Trošak tužitelja sastoji se od troška zastupanja istog po punomoćniku odvjetniku na ročištu 11.9.2025. od 25 bodova (Tbr. 9/1 Tarife) te troška sastava podneska po Tbr. 8. toč. 1. Tarife 27.3.2025. od 25 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda, a prema vrijednosti predmeta spora, uz 25% PDV-a po Tbr.42. iznosi 125,00 € i uz trošak sudske pristojbe na platni nalog u plaćenom iznosu od 6,64 € te na presudu u iznosu od 13,27 € kao i uz plaćeni predujam za trošak privremenog zastupnika od 62,50 € kao i za oglas u Narodnim novinama u plaćenom iznosu od 59,73 € ukupno iznosi 267,14 €. Navedenom trošku treba dodati trošak ovršnog postupka, koji se sastoji od troška sastava prijedloga za ovrhu od 50,00 € (Tbr. 7.toč.5. Tarife), pa ukupno dosuđeni troškovi iznose 317,14 €. U odnosu na daljnji zatraženi u vidu predujma naknade javnog bilježnika te daljnjih dostava od ukupno 20,00 €, kao što je već navedeno u platnom nalogu od 8.1.2025. budući u spisu nema dokaza u vidu računa, a ni po ovršnom prijedlogu javni bilježnik nije postupao niti ima dokaza da je te troškove tužitelj platio, pa je stoga ocjena suda da ti troškovi nisu nastali. Isto se odnosi i na zatraženi trošak pribave izvatka iz zemljišnih knjiga u zatraženom iznosu od 25 bodova, a za koji nije bilo potrebno poduzimati nikakve radnje, osim ispisa sa Interneta, budući su putem istog, a na stranici https://oss.uredjenazemlja.hr/ podaci o stanju u zemljišnim knjigama svima dostupni. Tužitelju nije kao potreban u smislu čl. 155. ZPP-a dosuđen zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude jer je ono prezakazano u skladu s ovlastima suda i održano, unatoč neurednoj dostavi za obje parnične stranke, sukladno odredbi čl. 335.st.6. ZPP-a.

19. U pogledu kamate koja se odnosi na trošak valja istaći da se o trošku odlučuje presudom, kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude i to prema Zaključku br.3 sastanka Vrhovnog suda RH br. Su-Iv-204/17 održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu. U tom kontekstu, sud je ukinuo svoj platni nalog za troškove i iste sudio kao u točci III. izreke ove presude.

Zagreb, 19. rujna 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se one ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467. st. 1.,3.,4. i 5. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz pristojbu

2. tuženoj po privremenom zastupniku