REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-44/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužiteljice RŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika EUROHERC osiguranje - dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. srpnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu Mariju Jukić Jurišić, odvjetnicu, i punomoćnice tuženika Lidije Klepo, odvjetnice, dana 19. rujna 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužiteljici RŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 688,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje na dosuđeni iznos neimovinske štete od 660,00 eura teku od dana podnošenja tužbe 09.01.2023., a na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 28,00 eura od dana donošenja presude 19.09.2025.. do isplate, i to do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12. 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 1.712,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 09.01.2023., pa do isplate.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 28,00 eura, tekućih od podnošenja tužbe 09.01.2023. do dana donošenja presude 19.09.2025.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 894,24 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.09.2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 2.015,76 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 19.09.2025. do isplate.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 9. siječnja 2023. u bitnome navodi da je 10. lipnja 2022. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatska Pošta d.d., Zagreb, na šalterskom radnom mjestu u poštanskom uredu 23210 Biograd Na Moru. Navodi da je zbog potrebe posla morala uzeti poštanske marke iz željezne podne kase te joj je poklopac kase pao na kažiprst lijeve ruke. Tužiteljica navodi da sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti prema općim propisima obveznog prava, te da se poslodavac odgovornosti može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer tužiteljica navodi da je svoj posao obavljala na uobičajeni način i pažljivo i s obzirom da je tužiteljici priznata ozljeda na radu, tužiteljica smatra da postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima za naknadu štete. Nakon zadobivanja predmetne ozljede, tužiteljica se javila u Specijalnu bolnicu za ortopediju Biograd gdje su joj dijagnosticirali ozljede: Vulnus punctum indicis manus sin. i Contusio indicis manus sin. Tužiteljica navodi da joj je uslijed pretrpljene ozljede na radu povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom pada željeznog poklopca na prst lijeve ruke zadobila izuzetno bolnu ozljedu prsta uslijed koje je trpila intenzivne i dugotrajne bolove i strah. Tužiteljici je rana obrađena te je morala stavljati led lokalno preko najlonske vrećice te uzimati analgetike. Nakon predmetne ozljede tužiteljici su se pojavili bolovi u vratnoj kralješnici s trnjenjem desne ruke i palca desne ruke te se javila liječniku i provodila dugotrajno liječenje sa provođenjem više ciklusa fizikalne terapije. Tužiteljica je odlazila na previjanje rane liječniku obiteljske medicine a uslijed zadobivene ozljede otpao joj je nokat. Dodaje da je tijekom liječenja bila na bolovanju i trebala joj je tuđa pomoć i njega za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te tužiteljica potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete ukupno 18.082,80

kuna / 2.400,00 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450), i to za pretrpljene bolove 1.200,00 eura; za pretrpljeni strah 1.000,00 eura; za tuđu pomoć 200,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate. Podneskom od 4. prosinca 2023. tužiteljica konačno uređuje tužbeni zahtjev tako da po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete ukupno od tuženika potražuje 2.400,00 eura kao u tužbi, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu od 27. siječnja 2023. tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice kao i prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik osporava odgovornost poslodavca za nastali štetni događaj, budući iz dostavljene dokumentacije, prije svega Prijave o ozljedi na radu proizlazi da je isti poduzeo sve mjere zaštite na radu, tj. na strani istog nema protupravnosti koja bi bila u vezi sa nastankom predmetne ozljede na radu. Tužiteljica je bila osposobljena za rad na siguran način, primijenjena su osnovna i posebna pravila zaštite na radu, te su poduzete i sve ostale mjere zaštite na radu. Da na strani poslodavca tužitelja nema protupravnosti, pa samim time niti odgovornosti za štetu može se zaključiti i iz činjenice da protiv poslodavca i odgovorne osobe nije vođen prekršajni postupak radi utvrđivanja propusta u organizaciji rada. Tuženik navodi kako tužiteljica nije primijenila dužnu pažnju prilikom nastanka predmetnog štetnog događaja, te je uzrok nastanka istog, pa i same štete, krajnja nepažnja tužiteljice. Prema tome, okolnost što je tužiteljici navedena povreda od strane HZZO-a priznata ozljedom na radu ima za posljedicu samo priznavanje svih prava tužiteljici iz zdravstvenog osiguranja, što nije odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 5 – 9 spisa), u izvješće izabranog doktora obiteljske medicine (str. 10 – 13 spisa), specijalistički nalaz (str. 13 spisa), u fotografije ozljede (str. 16 – 18 spisa), u prijavu nesretnog slučaja Triglav osiguranju (str. 19 – 20 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Augusta Mijića, specijalista kirurga od 14. studenoga 2023. (str. 52 – 53 spisa), zapisnik Općinskog suda u Zadru o saslušanju svjedokinje RŠ saslušane zamolbenim putem (str. 65 – 66 spisa), u spis HZZO-a s prijavom o ozljedi na radu (str. 93 – 109 spisa). Na ročištu 12. listopada 2023. saslušana je tužiteljica u svojstvu parnične stranke (str. 43 – 44 spisa), te je dopunski saslušana na ročištu 9. srpnja 2025. (str. 118 spisa). Na ročištu 4. studenoga 2024. saslušan je sudski vještak dr. August Mijić (str. 88 spisa). Izvršen je uvid u sudsku praksu i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske i neimovinske štete uslijed ozljede na radu koju je tužiteljica kao zaposlenica poslodavca Hrvatska pošta d.d. pretrpjela 10. lipnja 2022.

6. U postupku nije sporno da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja, 10. lipnja 2022. zaposlenica poslodavca Hrvatska pošta d.d. Sporna je pasivna legitimacija tuženika, odgovornost tuženika, pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Iz prijave ozljede na radu (str. 5 - 9 spisa) odnosno spisa HZZO-a o prijavi ozljede na radu (str. 84 - 109) proizlazi da je tužiteljica, zaposlenica Hrvatske pošte d.d., 10. lipnja 2022. u okviru radnog vremena, koje je taj dan bilo od 07,30 do 14,30 sati, oko 11,00 sati, na šalterskom radnom mjestu operatora u poštanskom uredu 23210 Biograd n/m, prilikom uzimanja poštanske markice iz željezne podne kase zbog potrebe posla, dok je ruka tužiteljice još bila u kasi, poklopac kase joj je pao na ruku, koju nije stigla na vrijeme povući te joj je zahvatio kažiprst lijeve ruke. U prijavi se navodi da je radnik osposobljen za rad na siguran način, te da su primijenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu. Tužiteljica je pregledana u Specijalnoj bolnici za ortopediju u Biogradu n/m, te su joj dijagnosticirane ozljede: Vulnus punctum indicis manus sin i Contusio indicis manus sin.

7.1. Prijavi ozljede na radu prileže izjava radnika o ozljedi na radu (str. 101 spisa) od 10. lipnja 2022. u kojoj tužiteljica navodi da je prilikom vađenja poštanskih markica iz željezne kase, poklopac kase iznenada joj pao na kažiprst i ozlijedio ga pri vrhu sa gornje i donje strane, prvu pomoć joj je pružila kolegica koja joj je zamotala ranu, a zatim ju je čistačica odvezla u bolnicu gdje su joj slikali prst i doktorica joj je dala analgetike. Nadalje, u bitnome suglasno izjavi tužiteljice, navodi se opis štetnog događaja i u izjavi voditeljice ureda SŠ (str. 104 spisa) i izjavi očevica RŠ o ozljedi na radu (str. 105 spisa).

8. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljičinu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužiteljici dana 15. rujna 2022. (str. 98 spisa) priznao predmetnu ozljedu kao ozljedu na radu. Protiv navedene odluke bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice (str. 98 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

9. Pitanje je li ozljeda koju je tužiteljica zadobila 10. lipnja 2022. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku. Dakle s obzirom da je rješenjem HZZO-a utvrđeno da ozljeda koju je tužitelj zadobio u utuženom štetnom događaju predstavlja ozljedu na radu sud je utvrdio da navedena ozljeda predstavlja ozljedu na radu za koju poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

10. Svu priloženu dokumentaciju sud je ocijenio vjerodostojnom, uključujući medicinsku dokumentaciju i prijavu ozljede radu s prilozima, s obzirom da se radi o javnim ispravama, a njihovu vjerodostojnost stranke nisu osporavale.

11. Na okolnost težine ozljeda koje je tužiteljica u predmetnom događaju pretrpjela, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Augustu Mijiću, specijalistu kirurgije, koji je dostavio svoj nalaz i mišljenje 14. studenoga 2023. (str. 52 – 53 spisa). U svom nalazu sudski vještak na temelju priložene medicinske dokumentacije navodi da je tužiteljica stradala 10. lipnja 2022. na način opisan u tužbi, te je u štetnom događaju pretrpjela ubodnu ranu kažiprsta lijeve ruke (donji članak) i natučenje kažiprsta lijeve ruke. Hitna medicinska pomoć tužiteljici je pružena u Specijalnoj bolnici za ortopediju u Biogradu, gdje su joj previli ranu uz preporuku analgetika prema potrebi. Sudski vještak zaključuje da se ne može ustvrditi da su uslijed štetnog događaja kod tužiteljice zaostale trajne posljedice, no tužiteljica je uslijed predmetne ozljede pretrpjela fizičke bolove i strah. Tzv. primarni strah, koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti, bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja, a sekundarni strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja je u jakom intenzitetu trajao 1 dan, u srednjem 2 dana, a u manjem 3 dana. Bol jakog intenziteta je trajala oko 1 dan, srednjeg oko 2 dana, te manjeg još oko 7 dana. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna tužiteljici za vrijeme provedenog liječenja i mirovanja kod kuće 7 dana po 1 sat dnevno, a pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i drugih svakodnevnih potreba. Tužiteljica je bila na bolovanju od 13.06.2022. do 15.07.2022.

12. Tužiteljica je u podnesku od 4. prosinca 2023. prigovorila pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka od 14. studenoga 2023. u cijelosti, navodeći da su ocjene svih vidova štete neprimjereno niske s obzirom na zadobivenu ozljedu koja je izuzetno bolna i na mjestu gdje je splet živaca, tako da je svaki pokret uzrokovao bol, te da je tužiteljica odlazila na previjanje rane liječniku i bila je na bolovanju više od mjesec dana, a vještak je ocijenio bolove u trajanju od samo 10 dana. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

13. Sudski vještak dr. August Mijić saslušan je na ročištu održanom 4. studenoga 2024. (str. 88 spisa), i tom prilikom je odgovorio na prigovore tužiteljice iz podneska od 4. prosinca 2024. Sudski vještak navodi da je nalaz i mišljenje dao temeljem medicinske dokumentacije koja je uložena u spis. Radi se o jednom nalazu specijaliste hitne službe ortopedije u Biogradu na Moru, u kome je naveden tip ozlijede i mjesto ozlijede. Radi se o lakoj tjelesnoj ozlijedi tzv. točkastoj ubodnoj rani donjeg članka kažiprsta lijeve šake. Ova ozljeda tretirana je toaletom i prijevojem. Sudski vještak zaključuje da nema nikakvih trajnih posljedica te da je ovako lakše tjelesno ozlijeđivanje dovelo do straha, boli i tuđe pomoći kako je utvrdio u pisanom nalazu i mišljenju i pri tome ostaje u cijelosti. Sudskom vještaku je poznato da je tužiteljica bila na bolovanju mjesec dana no nije mu poznat razlog bolovanja, s obzirom da ima samo jedan medicinski dokument. Po saslušanju sudskog vještaka punomoćnik tužitelja je izjavio da ostaje kod navoda iz podneska od 1. prosinca 2023. (zaprimljen e-komunikacijom 4. prosinca 2023.), no da ne predlaže provođenje novoga vještačenja, dok je punomoćnik tuženika izjavio da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

14. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Augusta Mijića, jer je sačinjen prema pravilima struke, jasno i obrazloženo, a sudski vještak je u svom usmenom očitovanju argumentirano odgovorio na prigovore tužiteljice. Sudski vještak je na temelju medicinske dokumentacije i svog kliničkog iskustva utvrdio da se radi o lakoj tjelesnoj ozlijedi tzv. točkastoj ubodnoj rani donjeg članka kažiprsta lijeve šake, pa je u skladu s tim i ocijenio trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha. Sud je stoga u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje i usmeno očitovanje sudskog vještaka, te je odbacio prigovore tužiteljice kao neosnovane i paušalne.

15. Na ročištu 18. prosinca 2023., zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Zadru, saslušana je svjedokinja RŠ (str. 65 – 66 spisa), koja u svom iskazu u bitnome navodi da je dana 10. lipnja 2022. bila zaposlena kod poslodavca Hrvatska pošta d.d. Zagreb u poštanskom uredu 23210 Biograd i to na radnom mjestu operater smjene, odnosno voditelj ureda. Sada radi kod drugog poslodavca. U odnosu na čuvanje vrijednosnica odnosno markica u uredu, navodi da je uobičajeno da ih djelatnici drže kraj sebe, neki operateri ih stave u ladicu, a tužiteljica ih je držala u kasi, što također neki od operatera rade, dakle ne postoji neko određeno mjesto za čuvanje istih, ali na kraju dana oni to sve polažu u kasu. Ne zna kako je točno postupanje operatora na šalterima, ali navodi da je ona te vrijednosnice i markice držala u kasi, a to su vrijednosnice i markice za cijeli ured, a onda kada bi netko od operatera tražio svjedokinja bi im dala iz kase. U uredu se nalaze dvije velike kase, jedna za koju postoje dva ključa, a u kojoj su se čuvale vrijednosnice i markice, te druga kasa sa vremenskom odgodom u kojoj se uglavnom držao novac. Osim te dvije velike kase koje su nepomične u poštanskom uredu postoji više manjih kasa, a konkretno tužiteljica je pored svog radnog mjesta imala jednu od tih manjih kasa, koju je koristila za čuvanje vrijednosnica i markica, dok su drugi zaposlenici svoje markice čuvali u ormaru. Svjedokinja navodi da je bila u uredu kada se tužiteljica ozlijedila, ali nije vidjela kako se ozlijedila. Dodaje da se radi o manjoj kasi dimenzije cca 40 x 60 cm i visine 40 cm, koja je cijela od željeza, otvara se kao kovčeg, te je jako teška kada se diže, te navodi da ta kasa ima tri zuba, a tužiteljicu je pogodio jedan zub te kase. Navodi da je tužiteljica došla odmah do nje, te joj je svjedokinja previla ranu na kažiprstu lijeve ruke, koji je bio zgnječen, a zatim je čistačica tužiteljicu odvezla u Dom zdravlja.

16. Na ročištu 12. listopada 2023. Saslušana je tužiteljica u svojstvu parnične stranke koja tom prilikom navodi da je zaposlena u Hrvatskoj pošti, gdje je radila i 10. lipnja 2022. kada se zbio štetni događaj. Navodi da radi na radnom mjestu operater što uključuje rad na šalteru i sa strankama. Toga dana radila je na šalteru zajedno sa jednom kolegicom, bila je velika gužva, te joj je u jednom trenutku nestalo međunarodnih markica, pa je morala iste izvaditi iz željezne kase gdje se čuvaju vrijednosnice i markice. Radi se o podnoj kasi koja se nalazi u neposrednoj blizini šaltera zbog čega je morala čučnuti i otvoriti je, nije morala koristiti ključ nego samo podignuti poklopac. Kada je vadila markice iz kase trznula je desnom rukom, uzela markice i izvadila desnu ruku, u tom trenutku poklopac od kase poklopio joj je drugi prst lijeve ruke, kojom se pridržavala za rub kase, zapravo se pridržavala s tom rukom jer je čučnula. Tužiteljica pojašnjava da se radi o starim željeznim kasama dimenzije oko 40 cm x 50 cm, i visine oko 30 cm. Tužiteljica navodi da je ovakav način rada uobičajen kada treba izvaditi markice iz podne kase, i ona je to znala obavljati 2 do 3 puta dnevno, pri čemu su bili prisutni i nadređeni. U odnosu na zaštitu na radu tužiteljica navodi da oni nemaju obvezu nošenja nikakve zaštitne opreme. Tužiteljica navodi da u Poštanskom uredu Biograd postoje dvije željezne podne kase, a da je ona svoju držala na taj način, a nakon ozljede da je drži na nekom povišenom dijelu jer ju je strah ozljede. U odnosu na ozljedu navodi da joj je poklopac pao na kažiprst lijeve ruke, curila joj je krv, odvezena je u ortopedsku bolnicu Biograd, gdje su joj očistili, zavili prst i dali tablete protiv bolova. S takvim prstom nije mogla obavljati rad na poslu, pa nije išla na posao, te nije mogla obavljati kućanske poslove, već joj je pomagao njezin sin. Na pitanje jesu li u poštanskom uredu imali jasne upute o tome gdje trebaju odlagati markice i vrijednosnice tužiteljica navodi da kada je došla raditi u predmetni poštanski ured su markice i vrijednosnice stajale u takvim metalnim kasama, i da ona nije sama odlučila tamo držati markice, te se radi o kasama koje služe za odlaganje markica oduvijek. Unatoč protivljenju tuženika, sud je na temelju čl. 220. st. 2. ZPP-a dopunski saslušao tužiteljicu na okolnost postojanja police osiguranja tuženika, jer je to bilo potrebno za utvrđivanja odlučne činjenice postojanja pasivne legitimacije tuženika. Dopunski saslušana na ročištu 9. srpnja 2025. (str. 118 spisa) tužiteljica u bitnome navodi da radi u Hrvatskoj pošti d.d. već 35 godina na radnom mjestu šalterski radnik, te da joj je poznato da njezin poslodavac za odgovornost za štetu prema djelatnicima ima policu osiguranja kod Euroherca, no nije joj poznato ništa detaljnije o polici osiguranja Euroherca i u kojem periodu se ona primjenjuje.

17. Sud je iskaze tužiteljice te iskaz svjedoka RŠ ocijenio vjerodostojnima, jer su životni, logični i uvjerljivi, te u bitnome međusobno suglasni i suglasni sa dokumentacijom koja prileži spisu.

18. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama, a stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

19. U postupku je sporna pasivna legitimacija tuženika Euroherc osiguranje d.d., s obzirom da je tuženik već u odgovoru na tužbu od 27. siječnja 2023. istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, koji dalje u tekstu odgovora na tužbu nije obrazlagao.

19.1. Na pripremnom ročištu 1. rujna 2023. stranke su ostale kod dosadašnjih navoda i dokaznih prijedloga istaknutih u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu, te su i tužiteljica i tuženik istaknuli određene dokazne prijedloge i suglasno predložili zaključenje prethodnog postupka, dok se o osporenoj pasivnoj legitimaciji tuženika nije raspravljalo niti su se o tome iznosili dokazni prijedlozi. Nadalje, na ročištu glavne rasprave 12. listopada 2023. na poseban upit suda je li poslodavac Hrvatska pošta d.d. osiguran kod tuženika za ozljede na radu, tuženik navodi da o tome nema saznanja.

19.2. U podnesku od 22. listopada 2024. tuženik je istakao da ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije iznesenom još u odgovoru na tužbu, ističući kako tužiteljica uopće nije dokazala pasivnu legitimaciju, odnosno da nije podnijela ni jedan dokaz da bi poslodavac tužiteljice imao sklopljenu ikakvu policu sa tuženikom, stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.

19.3. Tužiteljica se na podnesak tuženika od 22. listopada 2024. očitovala podneskom od 31. listopada 2024. navodeći da je odštetni zahtjev podnijela Triglav osiguranju d.d., jer poslodavac tužiteljice sa istim ima sklopljenu policu osiguranja od nesretnog slučaja, ali da to nema veze s izvanugovornom odgovornosti za štetu prema djelatnicima. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije navodi da je općepoznata činjenica da Hrvatska pošta d.d. u predmetnom razdoblju ima policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti za djelatnike kod tuženika Euroherc d.d., jer je Hrvatska pošta d.d. dioničko društvo u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, pa za sklapanje ove vrste police po zakonu mora raspisati javni natječaj, što je općepoznata činjenica koja se ne dokazuje. Tužiteljica u istom podnesku podnosi primjerak police osiguranja broj: [broj police osiguranja], Euroherc osiguranja d.d., ovdje tuženika, od 29. travnja 2022., kojim je poslodavac tužiteljice Hrvatska pošta d.d. osigurao odgovornost prema djelatnicima u razdoblju od 1. svibnja 2022. do 1. svibnja 2023.

19.4. Na temelju čl. 299. st. 2. ZPP-a sud je dopustio korištenje police osiguranja tuženika Euroherc osiguranje d.d. (str. 75 spisa) koju je tužiteljica dostavila u spis nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime uvidom u spis sud je utvrdio da je tuženik u odgovoru na tužbu samo paušalno bez posebnog obrazlaganja osporio pasivnu legitimaciju, te je na pripremnom ročištu 1. rujna 2023. iznio daljnje dokazne prijedloge, te nije posebno isticao niti obrazlagao prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužiteljica se na pripremnom ročištu, odnosno do zaključenja prethodnog postupka propustila očitovati na prigovor promašene pasivne legitimacije, nije dostavila policu osiguranja niti predložila druge dokazne prijedloge na tu okolnost. U takvim okolnostima, kada na pripremnom ročištu 1. rujna 2023., odnosno do zaključenja prethodnog postupka, stranke nisu raspravile spornu pasivnu legitimaciju, a tuženik navedeni prigovor nije posebno isticao, osim u odgovoru na tužbu, niti ga je posebno obrazlagao, sud smatra da propust tužiteljice da se očituje na prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno da dostavi policu osiguranja kojom dokazuje pasivnu legitimaciju prije zaključenja prethodnog postupka, nije isključiva krivnja tužiteljice. Osim toga takav procesni propust punomoćnika tužiteljice ne bi trebao ići na štetu stranke, tj. tužiteljice kao radnika i njezinih prava, odnosno zbog strogog formalizma ne bi trebala nastati neotklonjiva šteta za tužiteljicu. Slijedom navedenoga sud je na temelju čl. 299. st. 2. ZPP-a dopustio da se polica osiguranja predana podneskom tužitelja od 31. listopada 2024. koristi kao dokaz u postupku.

19.5. Slijedom navedenog iz police osiguranja broj: [broj police osiguranja], Euroherc osiguranja d.d., ovdje tuženika, od 29. travnja 2022. koja prileži spisu (str. 75 spisa) jasno proizlazi pasivna legitimacija tuženika, odnosno da je u vrijeme štetnog događaja 10. lipnja 2022. poslodavac tužiteljice za odgovornost prema djelatnicima osiguran kod tuženika.

20. Slijedom provedenog dokaznog postupka, dokumentacije priložene spisu, iskaza tužiteljice i svjedoka RŠ sud je utvrdio da je dana 10. lipnja 2022. tužiteljica kao zaposlenik poslodavca Hrvatska pošta d.d. na šalterskom radnom mjestu operatora u poštanskom uredu 23210 Biograd n/m, prilikom uzimanja poštanske markice iz željezne podne kase zbog potrebe posla, pretrpjela ozljedu na radu, kada joj je poklopac kase joj je pao na lijevu ruku, kojom se pridržavala uz brid kase, koju nije stigla na vrijeme povući te joj je zahvatio kažiprst lijeve ruke. Tužiteljica je pregledana u Specijalnoj bolnici za ortopediju u Biogradu n/m, te su joj dijagnosticirane ozljede: Vulnus punctum indicis manus sin. i Contusio indicis manus sin. Navedena je ozljeda rješenjem HZZO-a priznata kao ozljeda na radu 15. rujna 2022. Težinu i posljedice navedene ozljede pravilno je opisao sudski vještak, dr. August Mijić u svom nalazu i mišljenju. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ubodnu ranu kažiprsta lijeve ruke (donji članak) i natučenje kažiprsta lijeve ruke. Hitna medicinska pomoć tužiteljici je pružena u Specijalnoj bolnici za ortopediju u Biogradu, gdje su joj previli ranu uz preporuku analgetika. Kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice ali je trpjela fizičke bolove i strah, i to primarni strah u trenutku ozljeđivanja jakog intenziteta, te sekundarni strah radi brige za ishod liječenja jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 2 dana, te manjeg intenziteta još 3 dana. Tužiteljica je trpjela i fizičke bolove i to bol jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 2 dana, te manjeg intenziteta 7 dana. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna tužiteljici za vrijeme provedenog liječenja i mirovanja kod kuće 7 dana po 1 sat dnevno, a pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i drugih svakodnevnih potreba. Stranke su na ročištu 4. studenoga 2024. učinile nespornim da su tužiteljici nakon ozljede tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

21. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

22. Nadalje odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

23. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. U postupku je temeljem izvedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica dana 10. lipnja 2022., za vrijeme radnog vremena, obavljajući redovni radni zadatak na radnom mjestu šalterskog službenika, pretrpjela ozljedu na radu, pri čemu je uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete odnosno ozljede tužitelju nedvojbeno utvrđena provedenim medicinskim vještačenjem.

24. Nadalje, prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome poslodavac može biti oslobođen te odgovornosti ili mu se odgovornost može smanjiti ako je šteta nastala uslijed više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu. Tuženik je postupku tvrdio da je tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način, te su bila ispunjena sva osnovna i posebna pravila zaštite na radu, te da na strani poslodavca nema protupravnosti, pa time niti odgovornosti za štetu poslodavca. Tuženik također navodi da tužiteljica nije primijenila dužnu pažnjom te da je uzrok nastanka ozljede krajnja nepažnja tužiteljice. Međutim, činjenica da na strani poslodavca nema protupravnosti, sama po sebi ne isključuje odgovornost poslodavca za štetu radnicima, odnosno za ozljedu na radu, jer poslodavac sukladno citiranoj odredbi čl. 25. ZZR-a odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Nadalje iz provedenih dokaza, proizlazi da ne postoji niti jedan od razloga isključenja ili smanjenja poslodavčeve odgovornosti, odnosno nije utvrđena namjera ili krajnja nepažnja tužiteljice, niti treće osobe, odnosno viša sila, za štetu, niti je tuženik to dokazao. Prema iskazu tužiteljice, i svjedoka RŠ, nije postojala jasna uputa poslodavca gdje se drže markice i vrijednosnice, te su se prema iskazu tužiteljice one oduvijek držale u podnim željeznim kasama. Tužiteljica je na uobičajeni način vadila markice iz željezne kase na podu, koja je bila izuzetno teška, pri čemu je morala čučnuti i pridržavati se lijevom rukom za rub kase, dok je drugom rukom izvadila markice, pa se ne može reći da je postupila iz krajnje nepažnje, niti je tuženik to u postupku na bilo koji način dokazao. Stoga poslodavac odgovara tužiteljIci za predmetnu ozljedu na radu.

25. S obzirom da je sud utvrdio, kako je ranije obrazloženo, da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja poslodavac tužiteljice Hrvatska pošta d.d., bio osiguran za odgovornost za štetu prema djelatnicima policom osiguranja tuženika, to sukladno čl. 965. st. 1. ZOO-a tuženik kao osiguratelj poslodavca, odgovara za naknadu štete tužiteljici za koju je odgovoran poslodavac.

26. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljene ozljede na radu. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Sud je pri tome utvrdio neosnovanim prigovor tuženika da je tužiteljica, obzirom na težinu povreda, i nalaz i mišljenje sudskog vještaka, pretrpjela samo neznatnu povredu prava osobnosti obzirom da tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice nije povrijeđeno u težini koja bi opravdavala dosudu naknade štete. Takav stav tuženika sud ne prihvaća. Naime iako se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi, koja nije ostavila trajnih posljedica kod tužiteljice, ova ozljeda nije neznatna, jer iz iskaza tužiteljice i svjedokinje RŠ, proizlazi da se radi o teškoj željeznoj kasi, dimenzije cca 30 – 40 puta 50 cm, visine oko 30 cm, koja je jako teška, stoga i ozljeda priklještenjem prsta poklopcem takve željezne kase nije bila bezazlena niti bezbolna, a što proizlazi i iz činjenice da je tužiteljica trpjela fizičke boli 10 dana, te još strah 6 dana, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka. RŠ u svom iskazu navodi da je tužiteljici lijevi kažiprst bio ''zgnječen'' i da joj je tekla krv, pa joj je zamotala ranu, te ju je kolegica odvezla u Dom zdravlja. Prst joj je bio u zavoju, te je pila lijekove protiv bolova, nakon ozljede nije mogla normalno obavljati poslove svog radnog mjesta, a za svakodnevne poslove bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga prema ocjeni ovog suda težina i okolnosti pretrpljenih ozljeda opravdavaju pravo na dosudu pravične novčane naknade tužiteljici za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na temelju odredaba čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

27. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu 320,00 eura. Nadalje imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 340,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a po osnovi naknade neimovinske štete pripada ukupan iznos od 660,00 eura.

28. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđeni su u skladu s izjavom tužiteljice i nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 7 sati. S obzirom da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, prije svega njezin sin, sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. st. 1. ZPP-a, i to u visini od 4,00 eura po satu smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je sud tužitelju s ove osnove dosudio, za 7 sati tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 28,00 eura.

29. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud je utvrdio da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupno 660,00 eura, te na ime imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege ukupno 28,00 eura, odnosno sveukupno 688,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 1.712,00 eura zahtjev tužiteljice za naknadom štete neosnovan. Stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 688,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 1.712,00 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen.

30. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom da tužiteljica na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete potražuje zakonsku kamatu počevši od dana podnošenja tužbe, 9. siječnja 2023. pa do isplate, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate na dosuđen iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 688,00 eura ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

31. U odnosu na zatraženi tijek kamate koji se odnosi na imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu koji je tužitelj postavio također od podnošenja tužbe 9. siječnja 2023. utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem tužbe.

32. Slijedom navedenoga tužitelju su na dosuđeni iznos imovinske štete od 28,00 eura dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude 19. rujna 2025. do isplate, u visini stope određene čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a, dok je u preostalom dijelu zahtjeva za naknadom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 28,00 eura i to od podnošenja tužbe 9. siječnja 2023. do presuđenja 19. rujna 2025. tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

33. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 2.400,00 eura, djelomično prihvaćen u iznosu od 688,00 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 1.712,00 eura, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. a troškovi su odmjereni sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT), s obzirom da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

33.1. Sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 28,67% (688,00 eura u odnosu na 2.400,00 eura), dok je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, dakle ukupno 64,33%, dok je tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 71,33%, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0 %, dakle ukupno 35,66%. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 28,67% (64,33 % umanjeno za 35,66%) priznatih troškova.

33.2 Na temelju čl. 155. ZPP-a i Tbr. 7/1 OT u vezi sa Tbr. 54 OT tužiteljici je je priznat trošak za sastav tužbe od 9. siječnja 2023. u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav dva obrazložena podneska i to od 4. prosinca 2023. i od 31. listopada 2024. svaki u visini od po 200,00 eura (Tbr . 8/1 OT), za zastupanje punomoćnika na ročištima 1. rujna 2023., 12. listopada 2023., 4. studenoga 2024., 5. ožujka 2025., i 9. srpnja 2025., za svako u visini od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 OT), te za pristup ročištu za objavu presude u visini od 100,00 eura (Tbr. 9/3 OT). Na temelju čl. 155. ZPP-a tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište 18. prosinca 2023. na Općinskom sudu u Zadru, u visini od 200,00 eura, s obzirom da iz raspravnog zapisnika (str. 65- 66 spisa) proizlazi da istome punomoćnik tužiteljice nije pristupio, te trošak sastava podnesaka od 8. svibnja 2023. i 29. srpnja 2024., svaki u visini od po 50,00 eura, s obzirom da se radi o požurnicama, te trošak sastava podnesaka od 16. listopada 2023. i 29. srpnja 2024. svaki u visini od po 50,00 eura, s obzirom da istima samo dostavlja potvrde uplate predujma za vještačenje i pristup vještaka na ročište, što nije bilo potrebno jer sud uplate provjerava preko računovodstva službenim putem, stoga svi navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka.

33.3. Slijedom navedenoga tužiteljici je priznat ukupni trošak u visini od 1.700,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 425,00 eura, ukupno 2.125,00 eura. Sukladno gore navedenom obračunu, u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužiteljici pripada 28,67 % priznatih troškova, odnosno ukupno 609,24 eura (28,67% od 2.125,00 eura), uvećano za trošak medicinskog vještačenja u visini od 250,00 eura, i trošak pristupa sudskog vještaka od 35,00 eura, koje je predujmila tužiteljica, sveukupno 894,24 eura, koji je trošak tuženik dužan naknaditi tužiteljici, dok je u preostalom iznosu od 2.015,76 eura zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbijen. Na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

34. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

35. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 19. rujna 2025.

Sudac:

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku