Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Poslovni broj: Pn-49/2019-54
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku iz Karlovca, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB:22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz OD Grgić i Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 8. travnja 2025. u nazočnosti punom. tužitelja Željka Štapeka, odvjetnika iz Karlovca, a u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, po objavi 19. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti, isplati novčani iznos u visini od 670,00 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana izjavljivanja tužbe sudu - 29. svibnja 2019. godine pa do dana 31. prosinca 2022. godine, a od dana 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te se nalaže tuženiku da tužitelju, a na ime naknade materijalne štete po osnovi tuđe pomoći i njege, isplati daljnji novčani iznos u visini od 48,00 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, te se nalaže tuženiku da tužitelju, a na ime naknade materijalne štete na mobitelu, isplati daljnji novčani iznos u visini od 157,63 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, te se nalaže tuženiku da tužitelju, a na ime naknade materijalne štete na biciklu, isplati daljnji novčani iznos u visini od 212,00 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, te se nalaže tuženiku da tužitelju, a na ime naknade materijalne štete po osnovi izgubljene zarade, isplati daljnji novčani iznos u visini od 138,03 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana 1. rujna 2017. godine pa do dana 31. prosinca 2022. godine, a od dana 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.430,51 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II Odbija se tužitelj u dijelu potraživanja materijalne štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.005,00 eura, po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu do 72,00 eura, na ime materijalne štete na mobitelu za iznos od 236,44, na ime materijalne štete na biciklu za iznos od 315,03 eura, a u dijelu potraživanja izgubljene zarada za iznos od 207,05 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je se dana 12. srpnja 2017. godine u 13,30 sati, dogodila prometna nesreća u [adresa] u [adresa], na raskrižju s ulicom M. Vrhovca, u kojoj je vozačica ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upravljajući osobnim automobilom reg. oznake i broja: [registarska oznaka], marke „Toyota Yaris", uslijed nepropisnog skretanja, uzrokovala bočni sudar toga vozila s biciklom marke „Scott", kojim je upravljao oštećenik t.j. tužitelj. Pobliže navodi da se osobno kretao biciklom ravno, dok je id. vozilo preteklo bicikl tužitelja prije započetog skretanja u desno te ispred bicikla započelo sa skretanjem u desno, pa je po tužitelju na taj način osobno vozilo presjeklo put biciklisti i time uzrokovalo nezgodu. Naime, tužitelj ističe da je vozačica prije započetog skretanja u desno bila dužna propustiti biciklistu koji je dakle bio u ravnom kretanju. Nastavno iznosi da je uslijed štetnog događaja zadobio tjelesne ozljede s dijagnozom: Vulnus apertum antebrachii multiplex; Vulnus apertum cruris lat dx.; Dystensio mm. colli; Reactio stressogenes acuta, te je na takav način pretrpio nematerijalnu štetu odnosno povredu prava osobnosti, pa se poziva na propis iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima i zahtjeva od tuženika da mu naknadi štetu, kako navodi, isplatom pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove, strah i naruženje, u ukupnom iznosu od 8.700,00 kn. Isto tako tvrdi da je pretrpio materijalnu štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom te po toj osnovi potražuje naknadu štete u iznosu od 525,00 kn. Kao daljnju materijalnu štetu potražuje iznos od 3.970,57 kn za štetu pretrpljenu na biciklu marke „Scott", model „Speedster", broj okvira: AS2090, a uz to tvrdi da mu je nastala šteta i na mobitelu marke „Samsung" M-A51 OF Galaxy A5 (2016) 16 GB LTE) zlatni, jer mu je isti u potpunosti uništen pa s te osnove naknadu štete za mobitel potražuje iznos od 2.969,10 kn. Dodatno navodi dda je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod poslodavca i naručitelja posla Moja diridika d.o.o., Zagreb, Golubovečka 6, temeljem Ugovora o povremenom radu koji je u njegovo ime i za račun, t.j. za račun tužitelja kao učenika, sklopila Gimnazija Karlovac, [adresa]. Temeljem istog ugovora radio je na poslovima pomoćnog konobara počam od dana 15. lipnja 2017. godite je trebao raditi sve do 15. kolovoza 2017. godine. No, u štetnom događaju od 12. srpnja 2017. godine zadobio je tjelesne ozljede i prekinut je njegov radni odnos, jer zbog posljedica ozljeđivanja nije mogao više obavljati navedene poslove. Posljedično je izgubio zaradu u razdoblju od štetnog događaja pa do 15.8.2017. godine, do kada je trebao raditi raditi kod navedenog poslodavca, pa po toj osnovi potražuje od tuženika naknadu materijalne štete u ukupnom iznosu od 2.600,00 kn.
1.1. Tužitelj pri tom obrazlaže da je vozilo kojim je kritične zgode upravljala vozačica ĐP bilo u vrijeme štetnog događaja osigurano kod tuženika, pod brojem police [broj police] i da se prije pokretanja ovog sudskog postupka pokušao nagoditi s tuženikom, ali je tuženik to odbio. Stoga podnosi tužbi i postavlja tužbeni zahtjev kojim potražuje da mu tuženik naknadu navedenu nematerijalnu i materijalnu štetu za svaki pojedini vid štete, kako je naprijed naveo, uz zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka zajedno sa zakonskom zateznom na troškove.
1.2. Nakon izrade Nalaza i mišljenja prometnog i medicinskog vještaka uređuje tužbeni zahtjev, s time da djelom povisuje novčano potraživanje sukladno iznesenim stavovima u Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020.godine i na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 05. ožujka 2021.godine, te na ime nematerijalne štete potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 1.675,00 eur (umjesto ranijeg iznosa od 1.154,69 eur), na ime materijalne štete po osnovi tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 120,00 eur (umjesto ranije 69,68 eur), dok u dijelu materijalne štete na mobitelu i biciklu potražuje iznos kao ranije od 394,07 eur za mobitel i 527,03 eur za bicikl, te još na ime izgubljene zarade iznos od 345,08 eur, sve s pripadajućim kamatama i troškovima postupka s pripadajućom kamatom.
2. U odgovoru na tužbu ne spori štetni događaj prometne nezgode od 12.07.2017. i podatke o sudionicima samog događaja, ali spori svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja i štete. U tom smislu ističe da je prometna nezgoda skrivljena isključivo protupravnim postupanjem samog tužitelja koji se, kako doslovno navodi:
Kretao kolnikom umjesto biciklističkom stazom (čl.112. ZSPC-a), Biciklom upravljao neprilagođenom brzinom stanju prometa i ceste te činjenici da se približava raskrižju i bio dužan voziti povećanim oprezom (čl. 51. u svezi s čl.58. ZSPC-a),
Vršio pretjecanje vozila osiguranice tuženika i to s desne strane vozila (čl. 67. ZSPC-a ) te na mjestu gdje pretjecanje nije dozvoljeno (čl.73. ZSPC-a)
Vršio pretjecanje iako je osiguranica tužitelja već započela radnju skretanje u ulicu M. Vrhovca te je na taj način doveo u opasnost kako sebe tako i druge sudionike u prometu (čl. 43. ZSPC-a).
2.1. U smislu da na strani osiguranice tuženika nema odgovornosti za štetni događaj i štetu tuženik iznosi činjenicu da je ista u prekršajnom postupku oslobođena od odgovornosti za izazivanje prometne nesreće. Nasuprot tome, napominje da tužitelj prilikom upravljanja biciklom nije koristio adekvatnu obuću (i smatra da je to zasigurno utjecalo na njegovu sposobnost primjerene i pravodobne reakcije na uočenu opasnost), kao i da nije koristio zaštitnu kacigu, te mu je za počinjene prekršaje iz čl. 112. ZSPC-a naplaćena novčana kazna.
2.2. Nadalje se tuženik protivi zatraženoj naknadi neimovinske štete jer po njemu težina povrede prava osobnosti ne opravdava dosuđene pravične novčane naknade (za ogrebotine). Ističe da problemi s vidom nisu u uzročnoj vezi s ozljedom (i da tužitelj nije zadobio traumu glave, a što se navodi u inicijalnom nalazu). Također navodi da tegobe opisane u medicinskoj dokumentaciji (smetnje vida, bolovi u vratu, tremor ruku) nisu objektivno potvrđene i nasuprot tome ističe da je u nalazu neurologa od 14.07.2017. godine sadržano kako je neurološki status uredan te da preporučene specijalističke pretrage (EEG, TCD, CDFI) nisu učinjene, što „po logici stvari, dovodi u pitanje istinitost anamnestički opisanih tegoba (notorno je da će osoba koja objektivno osjeća zdravstvene probleme i zabrinutost za svoje zdravlje i učiniti preporučenu specijalističku obradu)“, kako doslovno navodi. Slijedom toga tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između predmetne nezgode i tegoba opisanih u medicinskoj dokumentaciji na koje se tužitelj subjektivno žali, a sve dakle imajući u vidu da je tužitelj u nezgodi zadobio “… isključivo ogrebotine potkoljenice i podlaktice… (a) niti jedna druga ozljeda ili dijagnoza nije objektivno i potvrđena“. Tuženik također osporava zahtjev tužitelja za naknadom štete u odnosu na tuđu pomoć i njegu, te negira da bi tužitelju bila potrebna ikakva tuda pomoć i njega. Uz to tvrdi da na strani tužitelja nije zaostala naruženost. Slijedom naprijed navedenog tuženik se protivi provođenju medicinskog vještačenja, jer je dakle po njemu za nastanak štete isključivo odgovoran sam tužitelj koji je protupravnim postupanjem skrivio nezgodu, a ukoliko sud ipak odredi provođenje medicinskog vještačenja na okolnosti opsega štete, nužnim smatra ukazati na čl. 1100 st. l. ZOO/05, kojim je propisano, kako citira: "U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nade da to (1) težina povrede i (2) okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.” Nastavno obrazlaže: (CITAT)
„ … upućeni smo na zaključak:
„Da svaka povreda prava osobnosti (pa i prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje ne znači istovremeno i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu”.
„Zašto? Zato što sud mora najprije utvrditi „težinu povrede", da bi ocijenio opravdava li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini. Potom će uzeti u obzir i okolnosti pod kojim se povreda dogodila (objektivne okolnosti činjeničnog supstrata konkretnog slučaja, kao i neke subjektivne okolnosti, npr. životna dob i sl. Da bi opisane zadaće iz čl. 1100 st. 1. ZOO/05 u postupku sud uspješno i u razumnom roku obavio potrebno je „razvrstati” moguće povrede prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje u stupnjeve po njihovoj težini jer nemogućnost da se ozljeda stupnjuje ili kategorizira dovodi do zaključka o neopravdanosti dosude pravične novčane naknade obrnuto, svako stupnjevanje povrede po težini opravdava dosudu pravične novčane naknade.) Tu će sud svakako morati provesti dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke, kako predlaže i tužitelj, koji bi u svom nalazu i mišljenju trebao dati jasan odgovor na predmet vještačenja kroz konačno mišljenje u kojem će klasificirati sva tjelesna oštećenja na način da će:
a) Utvrditi postotak oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja ili PTFD, ako postoji, i točno u postotku iskazati koliko ono iznosi uz primjenu „Medicinske tablice” s opisom svih ograničenja u funkcioniranju oštećene osobe u budućnosti.
b) Mišljenje o postojanju i veličini PTFD-a traži od liječnika-vještaka da iskaže svoje mišljenje i o stupnju težine i razredu težine od I. do V. po „Medicinskoj skali” (radi primjene „Tablice naknada").
c) Ako liječnik-vještak utvrdi da je oštećenje tjelesnog i/ili duševnog zdravlja do 4% (TFD) ili je oštećenje zdravlja privremeno ili povremeno, obvezno se treba izjasniti je li to oštećenje ima karakter posve lake povrede opisane pod a) ili pod b) u „Medicinskoj skali” uz navođenje razloga za svoju odluku, kao i o razdoblju u kojem je kod oštećenika postoji privremeni funkcijski deficit i u kojem postotku (PPFD).
Dakle, kao opća smjernica za vještačenje oštećenja tjelesnog i/ili duševnog integriteta (TFD-a) može se prihvatíti da sve u kojima se utvrdi postojanje oštećenja zdravlja treba razvrstati i opisati po kriterijima razmjera ili veličine odnosno težine, u pet razreda (Medicinska skala)“
(ZAVRŠETAK CITATA)
2.3. U nastavku pobliže parafrazira pravila iz „Medicinske skale“, te u situaciji ako sud prihvati prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja, predlaže da se vještak temeljem medicinske dokumentacije očituje je li liječenje tužitelja okončano, s time da prije provođenja vještačenja predlaže pribaviti dokaze koje ponaosob iznosi na kraju točke IV odgovora na tužbu.
2.4. Tuženik nastavno obrazlaže zašto se protivi zahtjevu za naknadu imovinske štete u odnosu na mobitelu i bicikl, te zašto istu štetu smatra neosnovanom i nedokazanom. U tom smislu ističe u odnosu na mobitel kako u zapisniku s očevida nije konstatirano oštećenje mobitela, niti je li tužitelj imao kod sebe navedeni mobitel. Navodi da se iz računa za kupnju aparata ne može utvrditi osoba kupca ni serijski broj aparata, pa osporava činjenica „da se radi upravo o mobitelu u vlasništvu tužitelja kao nedokazanu, odnosno osporava da se radi o radnom nalogu i mobitelu broj [broj telefona] kojeg bi tužitelj koristio u trenutku prometne nezgode. Iznosi i kako je prema navodima tužitelja u prekršajnom postupku njegov mobitel bio u torbi, te smatra nelogičnim da bi u takvoj situaciji bio uništen t.j. oštećen na način kako se navodi u radnom nalogu A.Tel-a d.o.o. Osim toga, tuženik ukazuje da nije poznato ranije stanje mobitela i da je tužitelj prilikom iskaza u prekršajnom postupku rekao kako je upravo krenuo prodati mobitel u zalagaonicu. Stoga je po tuženiku za pretpostaviti da se obzirom na starost mobitel radi o mobitelu koji je od ranije oštećen. Neovisno od toga u svakom slučaju tuženik smatra da ne može odgovarati za štetu na mobitelu prema punoj novonabavnoj cijeni, već je potrebno utvrditi amortizaciju aparata, što bi značilo korigirati visinu id. potraživanja.
2.5. Glede novčane naknade za štetu na biciklu osporava uzročno posljedičnu vezu između popisanih oštećenja i dinamike događaja, kao i visinu štete, a u odnosu na izgubljenu zaradu, koju a propo osporava u cijelost, ističe da prema karakteru ozljeda (ogrebotine) nije bilo potrebno mirovanje niti pošteda od obavljanja radnih zadataka. Također, da tužitelj nije dokazao da bi u navedenom periodu bio privremeno radno nesposoban i koristio bolovanje. Suprotno tome tuženik smatra da je tužitelj bio radno sposoban i da je mogao uredno izvršavati radne zadatke prema Ugovoru o privremenom radu sklopljenom s poslodavcem. Pobliže iznosi da je je tužitelj u periodu od 15.06.2017. do 30.06.2017. godine radio ukupno 93 sata, odnosno prosječno 6 sati na dan (93 h podijeljeno s 15 dana trajanja ugovora), a u periodu srpnja da je radio 14 dana (od 01.07. 2017. do 14.07.2017.), te je u tom periodu odradio ukupno 37 sati, odnosno 2 sata na dan. Stoga prema tuženiku nije moguće da bi se na temelju navedenih ugovora mogao utvrditi broj radnih sati koje je tužitelj odradio u tijeku sedmog mjeseca odnosno do kraja trajanja ugovora. Što se tiče izgubljene zarade za period kolovoza iznosi da po ugovoru o povremenom radu tužitelj nije dostavio ugovor koji bi bio potpisan od strane poslodavca, a niti je dokazao da je isti bio sklopljen ili da bi zasigurno bio sklopljen, niti se može pretpostaviti kolika bi bila njegova satnica da je radio u tom periodu. Najzad iznosi da tužitelj nije dokazao ni da bi mu naknada bila isplaćena s danom 01.09.2017. godine (ovo osobito vodeći računa o čl. 4. i 5. Ugovora o povremenom radu), kako navodi, a tužitelj s tim datumom potražuje kamatu na ovaj vid štete, pa se tuženik protivi i dosudi takve kamate te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u u potvrdu MUP-a RH, PU Karlovačke, PPRP Karlovac, od 30.8.2017. g., u Zapisnik o očevidu i Skicu očevida MIJP-a RH, PU Karlovačke, PP Karlovac od 12.7.2017.g., u ponudu br. 11/17 Straus d.o.o., [adresa], od 20.7.2017.g., u račun br. 3320-05M-1 Sancta Domenica d.o.o., Zagreb, Ulica. V. Vukova 6, Od 24.5.2016.g., u radni nalog ATel d.o.o., [adresa], od 14.7.2017.g., u fotografiju oštećenog mobitela, u Ugovore o povremenom radu br.:
262/17, 263/17 i 264/17, u potvrdu od 6.10.2017.g. kao na listu 21 spisa za koju navodi da se radi o potvrdi Trgovačko — ugostiteljske škole Karlovac, u očitovanje tuženika vezano uz odštetni zahtjev tužitelja od 07.12.2017., u medicinsku dokumentaciju priloženu uz tužbu, u spis Prekršajnog suda u Karlovcu broj Ppu P- 1/20 (stari broj Pp P-1881/17, u podnesak Gimnazije Karlovac s podacima o isplatama tužitelju po računu broj 115-002-1 i broj 116 -002-1 u privitku, u podnesak tuženika na listu 73 spisa, u podnesak MUP-a RH, PU Karlovačke, PPP Karlovac od 24.01.2022., u podnesak tužitelja kojim izvješćuje o uplaćenom predujmu na listu 104-105, 138-140 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu tuženika s Presudom Prekršajnog suda u Karlovcu broj Pp P- 1881/17-16 od 16.11.2017. u privitku, podnesak tužitelja od 17.01.2020., iskaz svjedoka ĐP i VP, podnesak tuženika od 30.01.2021., iskaz svjedoka ZP i JP te tužitelja osobno, Nalazom i mišljenjem prometnog vještaka Igora Jakopović od 29.07.2022., podnesak tužitelja od 03.01.2023., Očitovanje id. prometnog vještaka od 15.04.2023., podnesak tuženika od 21.06.2023. i 23.08.2023., podnesak tužitelja 02.01.2024. i 12.01.2024., usmeno očitovanje prometnog vještaka dano na ročištu od 14.03.2024., podnesak tužitelja od 04.07.2024., Nalaz i mišljenje med. vještaka Želimira Korać od 30.09.2024., podnesak tužitelja od 23.10.2024., podnesak tuženik od 22.01.2025., podnesak tužitelja od 28.01.2025.g. i podnesak tuženika od 02.04. 2025. godine.
4. Vezano uz okolnosti i nastanak štetnog događaja, a obzirom na prigovore tuženika, tijekom postupka provedeno je prometno vještačenja po vještaku Igoru Jakoplić koji je najprije izradio Nalaz i mišljenje, a potom se pismeno i usmeno očitovao na prigovore tužitelja. O samom nastanku i okolnostima nastanka nezgode, mjestu sudara i sudarnom položaju, načinu kretanja i brzini vozila oba sudionika u prometu, uzroku nezgode i mogućnostima izbjegavanja nezgode vještak se pobliže očitovao u nalazu, nakon što su tijekom postupka saslušani tužitelj osobno i predloženi svjedoci, a imajući u vidu sve druge priložene dokaze u spisu. U pitanju nastanka i odgovornosti pojedinih sudionika u prometu sud je uz to imao u vidu i podatke odnosno utvrđenja iz drugih postupaka, a napose iz postupka provedenog kod Prekršajnog suda u spisu broj ,Pp-1881/17. U istom prvom osiguranica tuženika i u ovom postupku saslušani svjedok ĐP oslobođena je od optužbe da bi počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret vezano uz ovu nezgodu. Na teret joj je stavljeno da je dana 12.07.2017. u 13,30 sati u [adresa] upravljala osobnim automobilom reg. oznake i broja [registarska oznaka] i kretala se kolnikom Ul. kralja Petra Krešimira IV u smjeru jugoistoka, odnosno u smjeru [adresa], te dolaskom na raskrižje s Ul. M. Vrhovca započela kretati u desno na kolnik Ul. M. Vrhovca, a da se prethodno nije uvjerila da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, ne vodeći pri tom računa o položaju vozila, te o smjeru i brzini kretanja, pa je uslijed navedenog OP koji je upravljao biciklom marke "Scott" broja okvira AS2090, a kretao se kolnikom Ul. kralja P. Krešimira IV uz desni rub kolnika u istom smjeru, iako je na tom dijelu za kretanje bicikla izvedena biciklistička staza koja je posebno odvojena i uzdignuta od razine kolnika, u namjeri izbjegavanja prometne nesreće, lijevom pedalom bicikla udario u desnu bočnu stranu prednjeg branika osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], pri čemu su od jačine udarca bicikl marke " O" i vozač OP odbačeni u desno na nogostup uz jugozapadni rub kolnika Ul. kralja P Krešimira IV, te je u prometnoj nesreći OP zadobio lake tjelesne ozljede, a na osobnom automobilu i biciklu je nastala materijalan šteta, a što je protivno odredbi iz čl. 43st. 2 ZSPC-a, pa da bi time počinila prekršaj kažnjiv po čl. 43 st. 3 primjenom čl. 293 st. 2 istog Zakona.
5. Tužitelj se o samoj nezgodi i posljedicama zadobivenim u nezgodi očitovao u iskazu saslušan na ročištu od 08. prosinca 2012. Rekao je da je toga dana išao na razgovor za posao, te da se kretao iz pravca Švarče i dolaskom na raskršće kod Bile skrenuo desno. Potom se spustio na cestu, jer su neki ljudi bili na nogostupu. Odjednom je čuo da je netko vikao sa strane, pazi, a kada je pogledao na lijevo već je pored sebe vidio auto i onda se dogodio sudar na način da ga je taj auto lupio a vozačica „gurala s autom po cijeloj zebri i nabila na nogostup“, kako doslovno opisuje. Ističe da ga je „praktički … podigla zajedno s biciklom na nogostup“ i da se „praktički nije zaustavila prilikom naleta na njega“. Nadalje je opisao da je nakon zaustavljanja najprije izišao iz auto njezin otac „koji je išao izvlačiti bicikl ispod auta“, pa je neki čovjek sa strane upućivao da bi valjda najprije trebalo tužitelju pružiti prvu pomoć. Potom je, kako dalje navodi, izišla iz auta vozačica ĐP i oboje su govorili „da oni znaju sve, da njemu neće biti ništa, da idu sjesti u kafić i dogovoriti se, da će mu kupiti bicikl i mobitel i da će sve biti u redu, te su predlagali da ne zove policiju“. Zatim mu je taj čovjek dao tabletu te je on sam (tužitelj) nazvao svog oca koji je došao na lice mjesta te zvao hitnu i policiju. Prethodno je potonje o osobnom zvanju hitne i policije rekla ĐP, a tužitelj je nastavno iznio da je „zbog svega toga“ t.j. nezgode bio pod stresom i nije osjećao nikakve posebne bolove i ništa dok je došao u bolnicu, iako je vidio da mu je „potkoljenica desne noge bila ostrugana s vanjske strane gotovo do kosti, te je imao problema s vratom, nosio je Schancov ovratnik i bio 3 mjeseca na štakama, nije mogao spavati, te je odlazio konstanto na previjanja i preglede u bolnicu, pa mu je sama rana zacjeljivala oko 2-3 mjeseca“, kako se pobliže očitovao o posljedicama nezgode.
5.1. Na upit svog punom. odgovorio je da je bicikl bio oštećen na svim dijelovima; gumi, felgi, zicu, pedalama, mašinici, guverneru. Također da je bio oštećen odnosno razbijen njegov mobitel i da nije više bio u funkciji. Nadalje se očitovao da je u to vrijeme radio u Papas baru, te išao na razgovor o radu na drugom radnom mjestu, kako se već na početku (t.j. u tužbi) očitovao. Na upit punom. tuženika odgovorio je da je kritične zgode na sebi imao kratke hlače, majicu kratkih rukava, ruksak i na nogama japanke, te da nije imao slušalice na ušima. Nadalje je odgovorio da je njegova namjera bila kretati se ravno, te je kod dolaska na navedeno raskršće krenuo prema zebri da se popne na biciklističku stazu, a ne može točno reći gdje se nalazio da li izvan zebre ili već na zebri kada je došlo do udarca, niti se može točno očitovati je li poduzeo blagu radnju skretanja kako bi se popeo na biciklističku stazu. Također je odgovorio da tijekom voženje od raskršća nije skretao pogledom u lijevo ili desno i nije vidio da bi nailazio neki auto s njegove strane, niti je imao namjeru sići s bicikla već je namjeravao dalje nastaviti vožnju biciklom po označenoj traki za vožnju biciklom. Dodatno još odgovara da se od zebre na kružnom toku nastavio kretati ravno na putu od cca 50-60 m, a onda se dogodila nezgoda na opisani način.
6. Svjedok i vozačica vozila koja je sudjelovala u prometnoj nezgodi FP opisala je da je odlazeći s posla dana 12.7.2017. oko 13,30 sata kretala se u smjeru prema ulici Kralja Petra Krešimira IV. Na samom rotoru uočila je biciklistu, a nakon prolaska raskršća na cesti su se nalazila dva usporavajuća ležeća policajca i zebra za prelazak pješaka tj. djece koja tuda prolaze u školu, pa je prebacila iz treće u drugu brzinu i usporila vožnju. Dala je desni pokazivač smjera i u tom trenutku, kako opisuje, čula udarac u prednju desnu stranu svog automobila. Uu autu s njom je bio njen otac, te je dalje navodi da je „odmah stala na raskrižju“, a auto je „od siline udarca bačen na uzvišenje koje povezuje biciklističku i pješačku stazu. Tvrdi da je po izlasku iz auta pozvala policiju i hitnu, što a propo navodi i tužitelj za svog oca, te je njen otac davao prvu pomoć tužitelju koji je bio na podu i govorio „nije mi ništa, nije mi ništa“. Analogno suprotno u svezi pružanja pomoći tužitelju govori sam tužitelji (jer po njemu su drugi pozivali oca da pruži pomoć tužitelju umjesto da izvlači bicikl ispod auta). Kako god bilo svjedok nastavno opisuje: „ … vidjela sam da je (tužitelj) imao ozlijeđeno koljeno jer je imao kratke hlače za kupanje, japanke i kratku majicu. U ušima je imao slušalice od mobitela, što znači da je slušao ili muziku ili razgovarao … “ a suprotno u svezi slušalica tvrdi tužitelj da nije imao slušalice na ušima. Svjedok u nastavku pobliže govori o sakupljaniju prolaznici koji su tuda išli prema Korani, da je njen otac zamatao nogu tužitelju zavojem iz prve pomoći njenog auta dok je ona u trom trenutku bila „ili sa hitnom ili sa policijom“. Također govorio o neugodnostima prilikom očevida kojeg je na licu mjesta vršila policija dok su nju „ostavili u Marici kako ne bi utjecala na svjedoke“, kao i neugodnostima prilikom ispitivanja policije, ali i onima koje je doživjela od strane tužiteljevog oca koji je vikao na nju i tražio od nje dokumente i policu osiguranja. U svezi nezgode još iznosi da nije primijetila i dakle ne može reći je li se tužitelj vozio kolnikom ili biciklističkom stazom, koja je u tom dijelu viša od ceste odnosno kolnika za otprilike pola metra. Ukazuje i kako na tom dijelu biciklističke staze postoji žuti trokut za bicikliste, koji označuje da je biciklista treba stati i dati dakle prednost vozilima koja prolaze po kolniku, navodi i da je ostao iza nje na rotoru „a onda je u trenutku kada je skretala udesno naletio na nju“. Pretpostavlja da nije vidio njen pokazivač smjera, jer je sunce jako bliještilo, te opetuje da je imao slušalice na ušima „pa nije očito pratio promet“ i nažalost se dogodio „nemili događaj u kojem je (ona) bila 2 sata u policijskom vozilu M“. Također ističe da je u prekršajnom postupku oslobođena krivnje i na svom autu imala štetu u visini 7.000,00 kn koju je sama otklonila, jer je „tužitelj tada bio nezaposlen i mlad“, imao je svega 18 godina, pa ona nije znala hoće li moći od njega ishoditi naknadu štete. Napominje da je nakon par dana od nezgode tužiteljev otac došao u njen ured i tražio da mu ona nadoknadi štetu na biciklu, koji je trkaći bicikl, te je tražio 30.000,00 kn na ime naknade štete. Opetovala je kao ranije da njegov sin t.j. tužitelj mora preuzeti i svoju odgovornost ako bude proglašen krvim, a u međuvremenu je postao punoljetan i može sam ishoditi svoja prava. Za Đ tužitelja navodi da je bila daleko ugodnija osoba koja je sama rekla kako je svjesna da biciklisti voze "kao muhe bez glave". Nasuprot tome, za sebe svjedok ĐP navodi da ima 20 godina vozačkog staža i da je to bio njen prvi incident u prometu.
6.1. Na upit punom. tužitelja opetuje kako je tužitelja uočila u trenutku kada je trebala ući u rotor, a tužitelj se u tom trenutku nalazio neposredno iza nje te je morala obavezno stati na pješačkom prijelazu. Tu je stala, potom krenula dalje i prošla preko dva hupsera tj. ležeća policajca te se u trenutku dolaska do pješačkog prijelaza i skretanja prema desno „dogodio udarac biciklista u prednji dio njenog automobila“. Očituje se i kako za vrijeme opisanog prolaska automobilom nije više pratila biciklistu, već stanje na cesti pa ne zna da li je za vrijeme takvog kretanja tužitelj bio sa svojim biciklom ispred ili iza njezinog vozila. Nadalje odgovara da je prije skretanja u desno pogledala u retrovizor i nije primijetila biciklistu iza sebe, a nadalje na upit gdje se dogodio udarac da li na dijelu prije pješačkog ili na pješačkom svjedok, navodi da ne zna jer je ta situacija cijela bila vrlo stresna za nju. Misli ipak da se nezgoda dogodila prije nego je došla do pješačkog tj. da se nezgoda dogodila u trenutku kada je dala desni žmigavac i trebala skrenuti u desno. Na daljnji upit odgovara kako misli da je njezino vozilo bilo u skretanju u desno u trenutku kada se dogodio udes, te je kočila ali ne zna točno da li je počela kočiti prije samoga udarca ili nakon toga. Pri tom napominje da prilikom prelaska iz treće u drugu uvijek koči i smanjuje brzinu, napose radi situacije skretanja, te uz to dodaje da navedenim pravcem prolazi svakodnevno automobilom i pješice, jer odlazi kod roditelja.
7. Svjedok i otac prethodnog svjedoka, LP, bio je u autu sa kćeri FP, pa identično iznosi da su se kritične zgode 13.7.217. oko 13,30 sati vozili od Bile prema kružnom toku „te vidjeli gospodina na kružnom toku“, prošli su kružni tok, s time da ne zna je li biciklista za to vrijeme otišao cestom ili biciklističkom stazom. Oni su nastavili vožnju dijelom preko usporivača na kojemu je njegova kćerka gotovo stala, te su nakon 100 – 150 m trebali skrenuti u desno u [adresa]. Doslovno navodi: „U tom trenutku se mladi gospodin zabio u prednji desni dio auta, te smo mi stali a po izlasku on je počeo plakati i govorio je nije mi ništa, žao mi je samo bicikla, te se izvinjavao i rekao da mora kupiti nekakav mobitel na Rakovcu. On je zvao svojega oca pa je došao njegov otac, a kasnije i majka. Na licu mjesta policija je ispitivala moju kćerku i optuživala je govoreći joj ti si kriva, ti si mu presjekla put. Međutim, nakon sat vremena od našeg dolaska kući došli su policajci ispred zgrade te su se ispričavali i rekli kako su utvrdili da se tužitelj kretao cestom a ne biciklističkom stazom, te je na kraju moja kćerka sama popravila automobil, a što sam joj i ja savjetovao, jer j tužitelj bio mlad i nije radio pa nismo znali da li će se moći naplatiti od njega.“ Nastavno sukladno ističe kako je šteta na njezinom automobilu bila cca oko 1.000 eura.
7.1. Na upit punom. tužitelja odgovara da se biciklista, za vrijeme njihovog kretanja od rotora do mjesta gdje se dogodila nezgoda, nalazio iza njih obzirom su oni bili brži u automobilu, no ne zna je li se tužitelj kretao biciklom cestom ili biciklističkom stazom. Nadalje odgovara da je njegova kćerka koja je upravljala automobilom kočila tek nakon što se je dogodio taj udarac, a tvrdi da je vozila minimalnom brzinom jer se radi o oštrom skretanju u desno od 90 stupnjeva. Uz to odgovara da ne zna je li se udes dogodio u trenutku kada je kćerka već započela skretati u desno, a nakon predočavanja skice na listu 12 spisa (što je traženo od punom. tužitelja) pokazuje da se nezgoda dogodila otprilike kod same strelice tj. vrha strelice pravca A, koje je kako navodi i policija označila kao mjesto sudara. Međutim, kada se ukazuje da je mjesto sudara vezano uz navod svjedoka na dijelu gdje se nalazi vozilo, svjedok se ispravlja i iznosi da je policija označila mjesto gdje je vozilo.
8. Posljednji saslušani svjedoci bili su djelatnici policije ZP i KP koji su kritične zgode povodom tog događaja izvršili službene radnje, s time da je prvi svjedok iskazao da radi kao vođa očevidne ekipe u Postaji prometne policije u Karlovcu, te je po pozivu i imenima sudionika znao za taj događaj, ali više nije znao kada se točno dogodila id. nezgoda u Grabiku 2017. No, potvrđuje da je vezano uz istu također sudjelovao kao voditelj očevidne ekipe. U svezi vremena i načina na koji se nezgoda dogodila misli da je to bilo ljeti i „prelistavajući“ je vidio da se tužitelj kretao na biciklu uz desni rub kolnika, a ne po biciklističkoj stazi, te je na kolniku bila i vozačica automobila (odvjetnica) koja je skretala u desno, pa je u tom trenutku došlo do sudara „u kojemu je tužitelj zadobio lake tjelesne ozljede“, kako navodi. Svjedok potom iznosi da je na licu mjesta tužitelju napisan nalog za kaznu „jer se nije kretao biciklističkom stazom, a protiv vozačice automobila je podnesen obavezan prekršajni nalog radi nepropisnog skretanja u desno po čl.43 Zakona o sigurnosti prometa na cestama“. Na isti se kako navodi „ona vjerojatno žalila“, t.j. zna da se žalila jer je u svezi toga slučaja već davao izjavu u prekršajnom postupku.
8.1. Na upit punom. tuženika pobliže odgovara da je kritične zgode razgovarao sa sudionicima prometne nezgode, a njegov kolega DP je kao prometni kriminalistički tehničar fotografirao mjesto događaja i označio tragove, te to prenio na skicu mjesta događaja. Nadalje odgovara da se u svakom slučaju mogao utvrditi smjer kretanja tužitelja, ali ne može reći koliko daleko se tužitelj kretao od desnog ruba kolnika Također iznosi da se zbog tragova pronađenih na cesti moglo odrediti mjesto gdje je došlo do kontakta, a „o čemu pobliže može reći DP“, kako navodi. Pri tom svjedok sjeća i prema onome što se vidjelo na licu mjesta može reći da se tužitelj kretao ulicom kralja P. Krešimira IV uz desni rub kolnika, a kada je došao do raskrižja s ulicom u koju je skretala odvjetnica, on je skrenuo preko pješačkog prijelaza i htio preći na drugu stranu ceste. Nastavlja: „U tom trenutku je evidentno vozačica automobila skrenula desno, te je došlo do kontakta u mjesto koje je označeno točkom 1. na skici“, a koja je predočena svjedoku. Radi se o skici dostavljenoj uz tužbu i ista prileži na listu 12 spisa. Nadalje se očituje „tu počimaju tragovi struganja bicikla na kolniku i to točno na predjelu biciklističke trake“, te nastavlja: „Da se dakle tužitelj kretao biciklističkom stazom, isključivo bi za nastanak nezgode bila kriva vozačica, a ovako je i on dobio kaznu jer se nije propisno kretao“. Opetuje na upit da se tužitelj nije kretao ni trakom ni stazom već uz desni rub kolnika, a svjedoku nije poznata namjera pravca u kojemu je tužitelj htio ići. Nadalje navodi da prvi tragovi započimaju na biciklističkoj traci koja se proteže uz pješački prijelaz, ta do tih prvih tragova se dolazi krećući se uz desni rub kolnika. Na daljnji upit punom. tuženika također navodi da do nezgode nije došlo zbog pretjecanja ili nekih drugih radnji već zbog nepropisnog skretanja vozačice automobila, koja se prije skretanja trebala uvjeriti t.j. bila je dužna uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Slijedom toga zaključuje: „Ovaj prvi trag pokazuje mjesto kontakta bicikla i automobila na kolniku, a bicikl je mogao biti odbačen i ostati trag strugotine na kolniku. Da se je i bicikl nastavio kretati po kolniku, opet bi vozačica bila kriva jer ona njega mora propustiti da ide svojim pravcem prije nego ona poduzme radnju skretanja“. Međutim, navedeni dio iskaza se nije pokazao točnim nakon provedenog vještačenja od strane prometnog vještaka kao stručne osobe. Za napomenuti je još da svjedoku nije bilo poznato kako je završio prekršajni postupak i da li je vozačica automobila proglašena krivom, iako on smatra da je prednje ocjene iznio sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
9. Svjedok DP, kao posljednje saslušani svjedok, prvenstveno je naveo da se obzirom na protek vremena više ne sjeća (lika) tužitelja, obzirom ga nije mogao prepoznati na ročištu na kojem je davao iskaz, ali se sjećao događaja i potvrdio da je bio u očevidnoj ekipi s kolegom V. U nastavku je dao svoje viđenje događaja, navodeći kako je nakon očevida bilo razvidno da se tužitelj vozio biciklom uz desni rub kolnika iz pravca Špara prema Rakovcu, te je tim smjerom naišla s vozilom ĐP, koja je trebala skrenuti na raskršću s [adresa] desno. No, ističe da je tužitelj vozeći bicikl „zapeo pedalom za ćošak prednjeg desnog dijela branika“ te je nakon toga „pokrenut prekršajni postupak protiv vozačice automobila za izazivanje prometne nesreće i izdan je prekršajni nalog tužitelju jer se nije kretao biciklističkom stazom.
9.1. Na upit punom. tužitelja još je naveo da je konkretno njegov kolega podnio prekršajni nalog odnosno pokrenuo postupak protiv vozačice automobila, s time da je dao mišljenje kako je vozač bio dužan propustiti sva vozila i bicikliste koji su se nalazili na pravcu kamo je skretao. Na upit punom. tuženika svjedok je naveo da je njegov zadatak bio fiksirati tragove na mjestu nezgode, ističući da je takvo postupanje djelatnika policije „provedeno isključivo na temelju materijalnih pravila“. Uz to je iskazao da ne zna kojom se brzinom i na kojoj udaljenosti kretao tužitelj u odnosu na osiguranicu tuženika, te na dodatni upit nije znao je li tužitelj prilikom vožnje i dolaska policije na mjesto događaja imao slušalice, a napomenuo je i da već 4 godine ne radi takvu vrstu poslova te je svoj iskaz dao po sjećanju, ali su mu bila poznata imena sudionika u prometa „jer bolje pamti imena od izgleda osobe“.
10. Unatoč naprijed navedenoj ocijeni i očitovanju prethodnih svjedoka koje su kao službene osobe Postaje prometne policije obavili očevid o ovoj nezgodi, nakon provedenih svih priloženih dokaza, a napose nakon provedenog vještačenja po prometnom vještaku Igoru Jakopliću došlo se do drugačijeg utvrđenja u pitanju uzroka i nastanka nezgode. Naime, spomenuti prometni vještak je nakon analize svih potrebnih parametara iznio mišljenje o moguća dva uzroka i načina nastanka nezgode. U tom smislu je naveo: „Prema prometno tehničkim kriterijima mogući su uzroci nezgode radnja pretjecanja tužitelja od strane vozila osiguranika tuženika na neprimjerenom razmaku prije mjesta sudara, tako da vozačica osobnog vozila prije daljnje radnje skretanja u desno nije uspjela prethodno završiti radnju pretjecanja uz ostavljanje dovoljnog sigurnosnog razmaka iza sebe do tužitelja ili je tužitelj bez opravdanog razloga započeo s pretjecanjem vozila ispred sebe s desne strane ili se tužitelj kretao iza vozila osiguranice tuženika na neprimjerenom razmaku za svoju brzinu kretanja zbog čega nije uspio prilagoditi svoju brzinu smanjenoj brzini vozila osiguranika tuženika ispred. Koja je od varijanti točan uzrok nezgode, ne može se utvrditi tehničkim načinima“.
11. Obzirom na prethodno izneseno a imajući u vidu iskaze sudionika prometne nezgode, ne nalazi se vjerojatnim da osiguranica tuženika t.j. vozačica vozila nije uspjela prije poduzimanja radnje skretanja u desno prethodno završiti pretjecanje bicikliste, uz ostavljanje dovoljnog sigurnosnog razmaka iza sebe do tužitelja. Naime, iz iskaza osiguranice tuženika i vozačice ĐP te njenog oca i i svjedoka VP, a sukladno čak iz iskaza tužitelja, proizlazi da je vozačica vozila pretekla tužitelja još na kružnom toku 120 metara prije mjesta sudara. Stoga proizlazi da je dakle osiguranica tuženika pravovremeno prije skretanja u desno izvršila radnju pretjecanja bicikliste, dok iz nalaza vještaka proizlazi: „Ako je radnja pretjecanja završena dovoljno rano prije skretanja i uz ostavljanje dovoljnog uzdužnog sigurnosnog razmaka, tada po prometno tehničkim kriterijima proizlazi da je uzrok nezgode tužiteljevo neodržavanje primjerenog razmaka za njegovu brzinu kretanja do vozila ispred ili pokušaj pretjecanja s desne strane, kad je to bilo za tužiteljicu potpuno neočekivano. Štoviše, vještak pri tom iznosi mišljenje da osiguranica tuženika (za koju očito greškom navodi tužiteljica) nije uopće bila dužna provjeravati da li ju neko u takvom slučaju prije radnje skretanja u desno pretječe s desne strane, obzirom se promet u praksi organizira tako da smjerove iz kojih vozaču ne bi smjela prijetiti opasnost, jer je otklonjena odredbom zakona, nije potrebno provjeravati. Za takvo načelo vještak daje primjere navodeći da tramvaji uopće nisu opremljeni lijevim retrovizorom, jer uvijek imaju prednost pri skretanju u lijevo, prometna se pak ogledala na nepreglednim raskrižjima kod uključenja na kolnik s prednošću prolaska s jednosmjernim prometom postavljaju samo prema smjeru iz kojeg vozila smiju naići, dok se od vozača koji se uključuje u promet na autocestu ne očekuje da provjerava da li mu u susret nailazi neko vozilo ili dr. slično prometalo. Slijedom toga i u tom smislu, sukladno mišljenju vještaka, proizlazi da je vozačica vozila mogla u takvom slučaju izbjeći sudar jedino ako je prije skretanja u desno, opreza radi, provjerila prometnu situaciju te uočila vozilo koje ju sustiže. Prema tome proizlazi da u takvoj situaciji čak i ne bi bila u obvezi provjeriti prometnu situaciju, obzirom je utvrđeno da je još na kružnom toku 120 metara prije mjesta sudara pretekla tužitelja, pa po tome proizlazi da je pravovremeno završila radnju pretjecanja bicikliste. Pri tom je za istaknuti da je biciklista i tužitelj neposredno prije prelaska biciklističke staze preko kolnika Ulice M. Vrhovca bio upozoren žutim prometnim znakom „raskrižje s cestom s prednošću prolaska“ da bi dakle trebao usporiti ako ne i zastati, a sukladno je ukazala i osiguranica tuženika u svom iskazu da nije dakle imao prednost prolaska preko kolnika. Vještak pak u nalazu analogno ukazuje da bi tužitelj imao prednost u slučaju definiranom čl. 57/6 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (da se dakle kretao biciklističkom stazom, a što nije.
12. Prema prometnim propisima (Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, pročišćeni tekst, NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23) vozač bicikla je dužan kretati se biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom u smjeru kretanja ako postoji staza / traka, a ako ne postoje dužan je kretati se što bliže desnom rubu kolnika. U predmetnom slučaju se utvrđuje da se tužitelj nije kretao biciklističkom stazom / trakom, iako ista postoji, nego se kretao kolnikom kao i vozilo kojim je upravljala osiguranica tuženika, a da se tužitelj kretao biciklističkom stazom imao bi prednost prolaska na raskrižju. Tome treba pridodati i brzinu kretanja tužitelja, koja je bila podjednaka s brzinom kretanja osiguranice tuženika u trenutku skretanja, pa iz svega proizlazi da postoji veća odgovornost na strani tužitelja nego na strani osiguranice tuženika.
13. U pismenom očitovanju od 15.travnja 2023. vještak je i dodatno obrazložio, kako slijedi:
„1. Geometrijski gledano bi proizlazilo da je vozilo koje je prvo prošlo kroz točku sudara presjeklo put drugom sudioniku sudara ili eventualno da je vozilo koje je svoju pravocrtnu putanju kretanja počelo mijenjati u krivocrtnu presjeklo put drugom vozilu. Međutim, navedeno nije od važnosti za utvrđivanje uzroka nezgode, jer je bitan vremenski interval za koliko je pojedini sudionik prije sudara započeo s nekom radnjom i koji je od sudionika imao prednost obavljanja određene radnje. Ukoliko su se prije nezgode oba sudionika kretala u istom smjeru istim brzinama s time da se osobno vozilo kretalo ispred tužitelja, tada je s početkom kočenja osobnog vozila i tužitelj trebao početi kočiti kako bi spriječio situaciju da počne pretjecati osobno vozilo s njegove desne strane, kako ne bi došlo do ovopredmetne dinamike odvijanja štetnog događaja. Tužitelj se trebao ponašati isto kao npr. vozač osobnog vozila, jer to što upravlja uskim vozilom takvih gabarita da se njime može uvući između desnog gabarita pretjecanog vozila i desnog ruba kolnika, nije dovoljan uvjet za sigurno obavljanje pretjecanja, a pogotovo ne u raskrižju. Vozačica osobnog vozila je u takvom slučaju mogla opreza radi provjeriti da li ju prije radnje skretanja eventualno pretječe netko s desne strane, ali takva opasnost je trebala biti otklonjena zakonskom odredbom i takva provjera nije obavezna niti uobičajena.
2. Vozačica osobnog vozila je u takvom slučaju mogla opreza radi provjeriti da li ju prije radnje skretanja eventualno pretječe netko s desne strane, ali takva opasnost je trebala biti otklonjena zakonskom odredbom i takva provjera nije obavezna niti uobičajena. Vozačica osobnog vozila je morala uočiti kretanje biciklista i voditi računa o njegovom kretanju samo ako je radnju skretanja u desno započela tijekom pretjecanja. Važno je napomenuti da radnja pretjecanja završava tek kad vozilo koje pretječe ostavi primjeren sigurnosni uzdužni razmak do pretjecanog vozila iza sebe.
3. Vozačica osobnog vozila nije bila dužna propustiti tužitelja na biciklu samo zato jer ona skreće u desno, a on nastavlja s pravocrtnim kretanjem. Trebala ga je propustiti samo u slučaju ako je skretanje u desno započela tijekom radnje pretjecanja tužitelja. Tehničkim načinima nije moguće utvrditi koliki je bio vremenski ili prostorni razmak između radnji pretjecanja i radnje skretanja u desno.
4. Do sudara ne bi došlo da je vozačica osobnog vozila osiguranika tuženika propustila tužitelja prije radnje skretanja.“
14. Imajući u vidu i ovakve navode vještaka, a u situaciji u kojoj „tehničkim načinima na temelju evidentiranih tragova nije (bilo) moguće utvrditi koja od varijanti se odvijala“, kako je vještak istaknuo u temeljnom nalazu pri kraju točke 5. Nalaza, odnosno u situaciji u kojoj se nisu eksplicitno mogli utvrditi svi parametri potrebni za detektiranje uzroka nezgode, može se utvrditi i štoviše se utvrđuje da do nezgode ne bi došlo da je vozačica vozila obratila više pažnje na kretanje bicikliste ali i kretanje drugih sudionika u prometu, te da je napose uočila biciklistu prilikom njegovog relativno brzog približavanja raskršću na kojem se dogodila nezgoda. To što nije obratila dovoljno dostatne pažnje, a brzina kretanja bicikliste i njegovo paralelno te relativno brzo približavanje raskršću dijelom dovodi do utvrđenja njezine krivnje t.j. participiranja u krivnji zajedno s tužiteljem i vozačem bicikla, jer je za utvrditi da ista ipak nije radnjom pretjecanja na dovoljnoj udaljenosti ostvarila razmak i uvjete za sigurno poduzimanje radnje skretanja u desno, A SVE imajući u vidu da je tužitelj vrlo brzo došao do raskršća i ušao u raskršće u vremenu kad i ona. Na takav način se neminovno utvrđuje i njezina odgovornost t.j. odgovornost osiguranice tuženika u nastanku ove prometne nezgode.
15. U konstelaciji prethodno navedenih činjenica i utvrđenog činjeničnog stanja, utvrđuje se i njezina odgovornost na razini od 40%, dok se odgovornost tužitelja utvrđuje u preostaloj visini od 60%. Sukladno tome tužitelju je dosuđena naknada štete koju je potraživao od tuženika.
16. Napominje se da daljnje izneseni prigovori te usmeno izneseno očitovanje vještaka nisu doveli do drugačije odluke i utvrđenja u krivnji oba sudionika u prometu, pa je dakle na osnovu cjelokupno provedenih dokaza i napose stručnog nalaza prometnog vještaka donesena odluka kao naprijed o odgovornosti t.j. suodgovornosti navedenih sudionika u prometu.
17. Slijedom pak Nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Želimira Korać, koji se očitovao o svim kvalifikatornim okolnostima koje u smislu članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ulaze u osnovu za utvrđenje postojanja i dosudu nematerijalne štete, utvrđeno je opravdanim priznati tužitelju zatraženu neimovinsku štetu, umanjenu za razmjeran dio tužiteljeve odgovornosti, i to prvenstveno imajući u vidu vrstu i težinu zadobivenih povreda koje je tužitelj zadobio u ovoj nezgodi, kao i intenzitet i duljinu trajanja bolova, te pretrpljene nelagodnosti koje je imao zbog dijagnostičke obrade, u pregledima i kontrolama liječnika, te kroz previjanje rana i nošenje imobilizacije za vratnu kralježnicu. Vještak se i uzročno posljedično očitovao da tužitelj nakon predmetnog štetnog događaja nije bio u stanju raditi kao konobar mjesec dana, što je bilo od bitne važnosti kod utvrđenja potraživanja izgubljene zarade.
17.1. Spomenuti vještak je u Nalazu i mišljenju od 30.rujna 2024. prije svega zabilježio preglede i kontrole koje je tužitelj imao tijekom liječenja, a radilo se o pregledima i kontrolama kirurga, neurologa, psihijatra, oftalmologa. Vještak je potom valorizirajući objektivno utvrđeno stanje tužitelja u vrijeme nezgode i nakon nje, te vrstu i težinu zadobivenih predmetnih ozljeda, a nakon što je proučio spis i medicinsku dokumentaciju u spisu, utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio slijedeće ozljede i posljedična stanja: rane razderotine desne podlaktice, desne potkoljenice i desnog stopala, istegnuće mišića vrata i akutna reakcija na stres. Na temelju takvog stanja izrazio je mišljenje da je tužitelj radi navedenih ozljeda tijekom liječenja trpio ukupno i kumulativno fizičke bolove: jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i slabog intenziteta 10 dana. Također je trpio nelagodnosti kako je naprijed navedeno u vidu previjanja rana, nošenja imobilizacije za vratnu kralješnicu, podvrgavanja dijagnostičkim procedurama, te nelagodnosti pregleda i kontrola liječnika kao naprijed.
17.2. Uz to vještak nalazi da je tužitelj trpio radi straha i analizira da su iz medicinske dokumentacije u spisu razvidne psihičke tegobe koje su se razvile kod tužitelja odmah nakon predmetnog događaja. Iste su dokumentirane i kod tužiteljevog liječnika opće prakse, te u dva navrata prilikom pregleda kod psihijatra. Slijedom toga vještak utvrđuje da je tužitelj kratkotrajno trpio primarni strah jakog intenziteta, koji je trajao koliko i sam događaj. Sekundarni strah jakog intenziteta trajao je do završetka liječničke obrade i spoznaje o ozljedama, te do početnog smirivanja tegoba, odnosno kako vještak utvrđuje 1 dan. Nadalje je tužitelj trpio sekundarni strah srednjeg intenziteta, i tp sljedećih 10 dana odnosno do postizanja učinka propisane terapije po psihijatru i daljnjeg poboljšanja tjelesnog stanja. Sekundarni strah slabog intenziteta, uključujući i zabrinutost za ishod liječenja i nelagodu pri prisjećanju na predmetni događaj, po mišljenju vještaka trajao je daljnjih 30 dana, te zadobiveni i pretrpljeni strah nije ostavio trajne posljedice kod tužitelja.
17.3. No, vještak je nastavno utvrdio da su navedene rane objektivno ostavile ožiljke, na temelju kojih vještak utvrđuje kod tužitelja postojanje posljedičnog stanja naruženosti. Ipak, po mišljenju vještaka ne radi se o naruženosti većeg stupnja već naruženju malog stupnja, kako vještak iznosi, koje je trećima vidljivo tek ponekad. Imajući u vidu naprijed pretrpljene kvalifikatorne okolnosti pretrpljenih fizičkih bolova i straha, nastavno i ovakva okolnost dakle uz ranije navedene ozlijede i posljedična stanja svakako dovodi do daljnjeg utvrđenja da je kod tužitelja nastupila povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koja opravdava dosudu pravične novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu i materijalnu štetu na strani tužitelja. Pri tom su u pogledu visine štete uvaženi izneseni stavovi u Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020.godine i na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 05.ožujka 2021.godine.
18. U pitanju vrednovanja kvalifikatornih okolnosti koje opravdavaju dosudu nematerijalne štete analogno se utvrđuje da predloženo potraživanje odgovara nastaloj povredi i predstavlja odgovarajuću satisfakciju za nematerijalnu štetu, ako se uzme da bi za fizičke boli udio novčane satisfakcije iznosio najmanje 500,00 – 600,00 eur, toliko i za strah ili relativno nešto više, a u preostalom dijelu od ukupno zatraženih 1.675,00 eur i za naruženje. Kako je međutim udio odgovornosti tužitelja 60%, to je tužitelju na ime nematerijalne štete dosuđen razmjeran 40%-ni iznos od 670,00 eur, (zbog umanjenja za udio odgovornosti tužitelja).
19. Pri tom se vezano uz prigovore tuženika iznesene u odgovoru na tužbu konstatira da će, kako Zakon izričito određuje, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanim fizičkih boli i duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, te o tome da se naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojeve s njezinom naravi i društvenom svrhom, a jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih i duševnih bolovima, kao i straha su one kvalifikatorne okolnosti koje je potrebno utvrđivati. Vještaci pak vještače u skladu s pravilima struke, medicinske znanosti, prema osobnim kliničkom iskustvima stečenim radom uz mogući klinički pregled tužitelja i raspoloživu medicinsku dokumentaciju, pa se slijedom danog nalaza vještaka nalazi dakle opravdanim utvrditi kao naprijed da je tužitelj zadobio povrede koje uz navedene okolnosti iz nalaza vještaka opravdavaju dosudu naknade kao u ovom slučaju. Uz to se posebno napominje da je prednost zaštite prava osobnosti kako je uređena prema Zakonu o obveznim odnosima, NN/05 i dr., mnogostruka i raznovrsna te se ponajprije odnosi na individualnu sferu čovjeka i štiti njegova osobna svojstva, kao i posebnosti u odnosima prema okolini i njegovim javnim, gospodarskim i službenim djelovanjima. Stoga se u navedenom predmetu primijenila zaštita kako to određuju čl. 19. i 1100. ZOO-a iz 2005.godine, tim više što po prigovorima tuženika nije opravdano osporeno ništa od onog što je vještak iznio u danom Nalazu i mišljenju od 20. rujna 2024.godine.
20. U odnosu na zatraženu naknadu zbog tuđe pomoći i njege vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć na razini 2 sata dnevno 7 dana i 1 sat dnevno 10 dana, dakle ukupno 24 sata. Takva pomoć mu je bila potrebna za obavljanje težih fizičkih poslova u kući, te za pripremu i nošenje ogrjeva, kao i za nabavu i nošenje veće količine namirnica ili sl. stvari. Vještak nalazi da je tužitelju navedenu pomoć mogao pružiti i netko od ukućana. Imajući u vidu takvo očitovanje vještaka i porast troškova života, a uvažavajući iznesena shvaćanja vezano uz Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020. i 2021. opravdanim se nalazi prihvatiti tužiteljev zahtjev i u tom dijelu potraživanja te tužitelju priznati zatraženu naknadu troška za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 120,00 eur odnosno imajući u vidu odgovornost razmjerni dio naknade štete u iznosu od 48,00 eur.
21. Potraživanje naknade štete za mobitel tužitelju se priznaje u cijelosti, unatoč prigovorima tuženika, jer je tužitelj za predmetni mobitel priložio račun o nabavo t.j. kupnji istog od strane Sancte Domenica kao na listu 14. Id račun je,,,je izdan 24. svibnja 2016. a nezgoda se dogodila dana 12. srpnja 2017., te da je šteta nastala na istom mobitelu potvrđuje i daljnji dokaz u vidu radnoga naloga Atel-a broj 1700882, koji je izdan kupcu i kao kontakt osoba zabilježena je osoba s prezimenom " OP". Drži se da se radi o tužitelju ili osobi koja je u njegovo ime kontaktirala spomenutu pravnu osobu kao naprijed. Isti radni nalog je izdan dva dana nakon prometne nezgode te su u njemu zabilježena oštećenja ekrana i lens kamere te kamere mobitela, a sadržano je i opaska da "uređaj blokira, gasi se". Stoga je u popisu kvarova navedeno da je uređaj u potpunosti neispravan i da se ne može popraviti, pa je isti dokaz prihvaćen kao vjerodostojan da je doista na mobitelu nastalo oštećenje zbog kojeg opravdano potražuje naknadu štete u iznosu od 394,07 eur. Za ocijenit je da se još uvijek radi o relativno novom uređaju, a imajući u vidu vrijeme kupovine istog, pa je tužitelju obzirom na suodgovornost dosuđen iznos na razini od 40% zatraženog, t.j. iznos u visini od 157,63 eura.
22. Isto tako je utvrđeno opravdanim potraživanje naknade štete za oštećenja nastala na njegovom biciklu marke i oznaka kako je sadržano u priloženim dokazima u spisu. Naime, tužitelj je uz tužbu priložio ponudu broj 11/17 firme Štraus d.o.o. iz [adresa], koja je sačinjena 8 dana nakon prometne nezgode tj. datira od 20. srpnja 2017., a uU istoj ponudi su zabilježena oštećenja na biciklu koja bi trebalo sanirati. Kao cijena izvršenja usluge popravka naveden je iznos od 3.970,57 kuna, koliko je tužitelj i potraživao u tužbi. Isti iznos izražen u službenoj valuti Republike Hrvatske od 1. siječnja 2023. predstavlja iznos od 526,99 eur, a ne kako je tužitelj potraživao u preciziranom tužbenom zahtjevu "(527,03 eur). Stoga je u odnosu na taj dio potraživanja izvršeno umanjivanje jedinično točne protuvrijednosti, pa je obzirom na doprinos nastanku šteti tužitelju na ime materijalne štete na biciklu dosuđen iznos do 212,00 eur.
23. Uz svaki od pojedinih iznos naknade štete dosuđena je i zakonska zatezna kamata s time da kod neimovinske štete sukladno članku 1103. Zakona o obveznim odnosima pravična novčana naknada dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a tužitelj je i potraživao kamatu s takvim tijekom, te i za druge vidove naknade pravilno naznačio svoje potraživanje, pa je u svezi kamata donesena odluka kao u točki I. izreke ove presude.
24. U pogledu potraživanja izgubljene zarade valja reći da je u vrijeme štetnog događaja na snazi bio Zakon o obveznim odnosima ( "Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15. i 60/16., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23
– dalje: ZOO), koji u članku 1095. st. 1. ZOO-a propisuje: "Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnost za rad za vrijeme liječenja." Odredba članka 1089. st. 1. i 3. ZOO-a propisuje da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi, a da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade jer je kroz pridonesene Ugovore o povremenom radu kao na listu 18-20 spisa, te Potvrdi od 6.10.2017. kao na listu 21 spisa i očitovanju Gimnazije Karlovac sa sjedištem u [adresa], dokazao da je u periodu od 15. lipnja 2017. do vremena zadobivanja predmetnih ozlijeda radio kod poslodavca Moja diridika i ostvarivao prihod u visini i po računima kako je to priloženo uz podnesak Gimnazije zaprimljen u sudu 4. veljače 2020., računi na listu 67 i 68 spisa. Tužitelj je na ime izgubljene zarade potraživao ukupno 345,08 eura, koji bi zasigurno ostvario da se nije dogodila nezgoda i da zbog zdravstvenih razloga nije bio spriječen obavljati navedene ili slične poslove, pa kako je dokazao da je i takvo potraživanje opravdano prihvaćeno je isto potraživanje u razmjernom dijelu za mjesec srpanj 2017. i polovicu mjeseca kolovoza 2017. do kad je po ugovoru trebao obavljati ugovorene poslove. U tom dijelu je za udio odgovornosti također umanjeno njegovo potraživanje pa mu je s te osnove opravdano potraživanje u iznosu od 138,03 eur.
25. Tužitelj je obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev uspio s osnovom i postavljenim tužbenim zahtjevom u određenoj visini t.j. visini kao u točki I izreke presude, pa mu je sukladno čl. 154. ZPP-a dosuđen trošak postupka razmjerno uspjehu u postupku, prema potraživanju u Troškovniku na listu 215 spisa. Sukladno navedenoj odredbi, to bi značilo da najprije treba utvrditi postotak uspjeha svake stranke u parnici, te od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak one stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, a nakon toga utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u većoj mjeri i toj stranci odmjeriti naknadu troškova koji odgovaraju postotku koji je preostalo nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. U kontekstu navedenog, to znači da je tužitelj glede osnove uspio u cijelosti odnosno na razini od 100%, a imajući u vidu visinu postavljenog zahtjeva (u odnosu na dosuđeni iznos) uspio je na razini od 40%, što znači da njegov uspjeh (100+40=140:2=70) iznosi 70 %. S druge strane, tuženik nije uspio s osnovom, ali je uspio s visinom u omjeru od 60 % (0+60=60:2=30), pa je njegov uspjeh na razini 30%. Kada se uspjeh tužitelja, umanji za uspjeh tuženika, proizlazi da je u konačnici tužitelj u ovog parnici uspio u omjeru 40%, pa mu je na toj razini dosuđen trošak. Tužitelju je kao opravdan priznat zatraženi trošak za sastav tužbe i 4 obrazložena podneska od 17.01.2020., 03.01.2023. 02.01.2024. i 23.10.2024., dok mu za ostale obrazložene podneske nije priznata naknada jer se prema odvjetničkoj tarifi može priznati naknada za najviše 4 obrazložena podneska. Također mu je priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 22.04.2021., 05.10.2021., 14.03.2024. i 08.04.2025. dok mu je za prvo ročište održano 21.01.2020. priznat 50%-tni iznos jer se na istom (pripremnom) ročištu raspravljalo samo procesno. Za zastupanje na ročištu od 03.11.2020. i 22.04.2021. priznata je 25%-tna naknada jer su ista bila odgođena, a naknada u istoj visini priznata je i za sastav podneska od 04.07.2024. kojim je samo dopunio zadatak vještaku. Tužitelju je još za zastupanje na ročištu za objavu oduke priznata zatražena naknada od 100,00 eura, te mu je ukupno priznat na ime troška iznos od 2.150,00 eura, koji uvećan za pripadajući PDV iznosi 2.687,50 eura. No, kako je tužitelj uspio na razini 40%, to mu je konačno priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1.075,00 eur, a tom trošku pridodan je stvarni trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura + 200,00 eura (za prometno vještačenje) + 185,76 eura ( za medicinsko vještačenje), te je tužitelju sveukupno dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.726,21 eura, kao u dijelu točke I izreke sa zakonskim zateznim kamatama kao u dijelu točke I izreke. Napominje se da je tužitelj u Troškovniku naznačio jedan prekobrojni iznos od 200,00 eura, a da za istim nije naznačena radnja za koju potražuje trošak, te se ujedno napominje da je tužitelju priznat dakle stvarni trošak nastao zbog provođenja vještačenja po prometnom i medicinskom vještaku, a ne iznos koji je predujmljivao i naznačio u Troškovniku na listu 215 spisa. Uz to je tužitelju dosuđena sudska pristojba za presudu u iznosu od 53,09 eura dok sudsku pristojbu za tužbu tužitelj nije platio i u međuvremenu je ista zastarjela. Slijedom toga je tužitelju sveukupno tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 2.430,51 eura.
U Karlovcu 19. rujna 2025.
Sudac:
Vesna Gračan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.
Dna:
1. Tužitelju po pun. Željku Štapeku, odvjetniku iz Karlovca.
2. Tuženiku po pun. iz OD Grgić i Partneri iz Zagreba.
